Znanost i tehnologijaS


Comet

Drevni tekstovi bacaju svjetlo na aurore

ancient texts describe auroras
© Courtesy of the National Diet Library.Crtež polarne svjetlosti opažene iz Nagoye u Japanu 17. rujna 1770. Pisani opis također bilježi njen intenzitet: "svijetla poput noći s punim mjesecom." MS Special 7-59, National Diet Library, ff. 6b-7a (u Nagoyi).
Dokumentiranje epizoda fenomena prije nekoliko tisuća godina može nam pomoći da predvidimo štetne solarne oluje u budućnosti.

Glasine o čudnom i zastrašujućem događaju preplavile su Japan početkom rujna 1859. "Nebo kao da gori", prema jednom piscu dnevnika. Od prefekture Aomori na sjevernom rubu glavnog otoka zemlje do Wakayame, skoro 1.000 južno, nebo je svijetlilo crveno. Mnogi su pretpostavili da je to svjetlo dalekih vatri, ali nitko nije mogao odlučiti gdje gore. Je li tisuću kuća uništeno u Minatu? Ili trgovine alkoholnim pićima u Hyogu ili Nishinomiyi? Stanovnici ovih mjesta pretpostavili su da je požara bilo negdje drugdje. Koyasan, Gojo, Hashimoto, pa čak i Rusija, svi su predloženi kao mjesta koja bi mogla gorjeti.

Povjesničar Shingua, grada 129 km južno od Kyota u Wakayami, primijetio je da je "crvena para" na sjevernom nebu također viđena 90 godina ranije u rujnu 1770. Izvještaji tijekom tog događaja na sličan su način pretpostavili da je čudno svjetlo rezultat dalekih požara, iako su se pojavili i drugi neobični učinci. Jedan je izvještaj zabilježio da su se "bijele pruge poput šipki pojavile unutar intenzivne crvene pare", koja je prekrivala pola neba. Neki ljudi su se bojali kraja svijeta. Posvetili su božanskim plesovima i molili se Budi dok su jeziva svjetla strujala nebom, prema drugom izvještaju.

Microscope 2

Znanstvenici su upravo ponovno napisali naše razumijevanje epigenetike

RNA strand
© koto_feja/Getty ImagesEpigenetske modifikacije DNK i njezinog rođaka, RNK, kontroliraju aktivnost gena
Epigenetika DNK i RNK, za koje se nekada smatralo da su odvojene, sada je otkriveno da rade zajedno na finom podešavanju ekspresije gena.

Znanstvenici su otkrili novi način na koji stanice kontroliraju svoje gene — i to bi moglo promijeniti naše razumijevanje "epigenetike".

Epigenetika je oblik modifikacije DNK koji ne utječe na samu sekvencu DNK. Umjesto toga, opisuje kada se kemijske skupine vežu za određene gene, pa tako uključuju ili isključuju te gene ili pak mijenjaju 3D oblik kromosoma.

Sada, u studiji objavljenoj 17. siječnja u časopisu Cell, znanstvenici su otkrili potpuno novu metodu regulacije gena koja uključuje epigenetska podešavanja DNK i njezinog molekularnog rođaka RNK u isto vrijeme. Gledajući naprijed, istraživači žele otkriti kako se ova nova vrsta kontrole gena odnosi na rak.

Galaxy

Astronomi otkrili zvijezdu koja juri kroz galaksiju rekordnom brzinom

foto
© NASA/JPL-Caltech/R. Hurt (Caltech-IPAC)Umjetnikov koncept zvjezdanog sustava koji se brzo kreće
Znanstvenici su identificirali nebesko tijelo koje se kreće nevjerojatnom brzinom kroz Mliječni put, a moguće je da uz njega putuje i planet. Ako se potvrdi, ovo bi bio najbrži planetarni sustav ikad zabilježen, mijenjajući naše razumijevanje ekstremnih svemirskih brzina.

Duboko u gustoj središnjoj regiji galaksije, otprilike 24.000 svjetlosnih godina od Zemlje, astronomi su uočili objekt koji se kreće dosad nezabilježenom brzinom. Dok većina zvijezda prolazi kroz galaksiju brzinama od stotine tisuća kilometara na sat, ovaj objekt juri nevjerojatnih 1,9 milijuna kilometara na sat (540 km/s) — više nego dvostruko brže od našeg Sunca.

Ova nevjerojatna brzina sugerira da se radi o hiperbrzoj zvijezdi, izbačenoj iz svoje matične regije nakon sudara s drugim svemirskim tijelima. No ono što čini ovo otkriće posebno intrigantnim jest mogućnost da uz ovu zvijezdu putuje i planet, što dosad nikada nije uočeno.

Blue Planet

Znanstvenici otkrivaju da Zemljina unutarnja jezgra ne samo usporava - ona također mijenja oblik

zemlja
© forplayday/Getty ImagesZemljina jezgra ne rotira jednakom brzinom, a sada su znanstvenici otkrili da se i njezin oblik može promijeniti
Zemljina unutarnja jezgra je dinamičnija nego što se dosad mislilo, mijenjajući ne samo brzinu rotacije već i oblik. Novo istraživanje koje analizira akustične valove koji putuju središtem planeta otkrilo je suptilne pomake u strukturi te jezgre, nudeći nove uvide u njeno ponašanje.

Revolucionarno opažanje

Uzbuđenje je uočiti proces koji dosad nije bio dokumentiran. Uvijek se nadamo da ćemo pronaći sljedeću čudnu i duboku činjenicu, a ovo zapažanje je potpuno novo. Sljedeći korak bit će uvjeravanje da smo u pravu i usavršavanje naših modela, rekao je geofizičar John Vidale sa Sveučilišta Južne Kalifornije i jedan od autora istraživanja koje je objavljeno u časopisu Nature Geoscience.

Komentar: Dodatno čitanje:


Galaxy

Međuzvjezdani posjetitelji: Materijal s Alpha Centauri možda je već ovdje

slika
© Zasluge: Digitized Sky Survey 2. Zahvala: Davide De Martin/Mahdi ZamaniOva slika neba oko sjajne zvijezde Alpha Centauri AB također prikazuje puno blijeđu zvijezdu crvenog patuljka, Proximu Centauri, najbližu zvijezdu našem Sunčevom sustavu. Novo istraživanje pokazuje da je materijal s Alpha Centauri stigao do našeg Sunčevog sustava, uglavnom u obliku sićušnog kamenja
Prema novoj studiji, koju su proveli astronomi Cole Greg i Paul Wiegert sa Sveučilišta Zapadnog Ontarija (Kanada), materijal iz Alfe Centaura, našeg najbližeg zvjezdanog susjeda, možda već stigao do Sunčeva sustava, a očekuje se da će ga još stići u budućnosti.

Znanstvenici su istražili kako materijal izbačen iz Alfe Centaura putuje svemirom i stupa u interakciju s našim kozmičkim susjedstvom. To bi moglo značiti da su međuzvjezdani objekti, poput 'Oumuamue i kometa Borisova, koji su prethodno otkriveni u Sunčevu sustavu, samo početak većeg trenda.

Alfa Centaura (lat. Alpha Centauri), sustav je triju zvijezda (Alpha Centauri A, Alpha Centauri B i Proxima Centauri) udaljen 4,25 svjetlosne godine (oko 40 bilijuna (4 x 10¹²) km) od nas. Prema Sunčevu sustavu kreće se brzinom od oko 79.000 km/h.

Galaxy

Tajanstvena kozmička eksplozija zbunjuje astronome: Je li riječ o posve novom svemirskom fenomenu?

slika
© NRAO/AUI/NSF/NASACrna rupa trga zvijezdu, umjetnički prikaz
Bizarna kozmička eksplozija ostavila je astronome u nedoumici te se postavlja pitanje radi li se o rijetkom rasporedu nebeskih tijela ili o potpuno novom fenomenu.

Događaj, označen kao EP240408a prvi put je otkriven još 8. travnja 2024. godine Einsteinovom sondom, rendgenskim svemirskim teleskopom. U početku nalik tipičnom prasku gama-zraka, njegovo ponašanje na više valnih duljina, uključujući ultraljubičaste, optičke, bliske infracrvene, radiovalove, X-zrake i gama-zrake, dovelo je u pitanje tu klasifikaciju.

Bulb

AI, zelena energija i znanstveni problem

AI, Green Energy, & The Science Problem
Dok je većina ljudi bila ometena novim pokazateljima umjetne inteligencije u Kini, događalo se nešto još veće.
Kineski eksperimentalni fuzijski reaktor EAST radio je na temperaturama 6 puta višim od sunčeve jezgre gotovo cijelih 18 minuta, udvostručivši svoj prethodni rekord.

Pa koga briga??

Vas! Sve više ljudi shvaća da trenutno guranje "zelene energije" nije sve što sve što bi trebalo biti, a fuzijski reaktori mogli bi osigurati gotovo beskonačnu energiju bez radioaktivnog otpada.

Ali najzanimljivija stvar je zanimljiva veza između umjetne inteligencije i fuzije, i što ona govori o samoj tehnologiji...

Cassiopaea

Otkrivena neobična kozmička eksplozija koja prkosi svim poznatim teorijama

eksplozija
Tajanstvena kozmička eksplozija koju je Einsteinov teleskop zabilježio u travnju prošle godine zbunjuje astronome.

Isprva klasificiran kao visokoenergetski bljesak gama-zračenja, događaj nazvan EP240408A činio se posljedicom sudara neutronskih zvijezda ili nasilne smrti masivne zvijezde. No, daljnja analiza donijela je neočekivani obrat - EP240408A ne odgovara nijednom poznatom fenomenu, što otvara mogućnost da su znanstvenici svjedočili potpuno novoj vrsti kozmičkog događaja.

Fenomen koji prkosi astronomskim modelima

Za razliku od uobičajenih svemirskih eksplozija, EP240408A pokazao je karakteristike koje su zbunile znanstvenike.

Njegov intenzitet i kratko trajanje nisu se uklapali ni u dosad opažene bljeskove gama-zračenja ni u događaje plimnog poremećaja (TDE), u kojima crne rupe raspadaju prolazne zvijezde.

Telescope

Astronomi otkrivaju 'Quipu', najveću pojedinačnu strukturu u poznatom svemiru

supercluster
© ESA & Planck Collaboration/Rosat/Digitised Sky SurveySuperklaster Shapley bio je jedan od pet divovskih struktura otkrivenih u novoj studiji lokalnog svemira. Prethodno smatrana najvećom nadgradnjom u svemiru, sada su je zasjenile najmanje četiri druge, uključujući Quipu.
Astronomi su otkrili ono što bi moglo biti najveća struktura u poznatom svemiru - skupina klastera galaksija i klastera galaktičkih klastera koja se proteže otprilike 1,3 milijarde svjetlosnih godina u promjeru i sadrži nevjerojatnih 200 kvadrilijuna solarnih masa.

Novootkrivena struktura nazvana je Quipu prema inkanskom sustavu brojanja i pohranjivanja brojeva pomoću čvorova na užetu.

Poput Quipu vrpce, struktura je složena, sastoji se od jedne duge niti i više bočnih niti. Prostire se otprilike 1,3 milijarde svjetlosnih godina (više od 13.000 puta dužine Mliječne staze), što ga potencijalno čini najvećim objektom u svemiru u smislu duljine, nadmašujući prethodne rekordere kao što je Laniākea superklaster.

Attention

AI sada može replicirati samu sebe - prekretnica koja je zabrinula stručnjake

umjetna inteligencija
U novom istraživanju objavljenom 9. prosinca 2024. na preprint platformi arXiv, tim kineskih znanstvenika otkrio je da se umjetna inteligencija (AI) može samostalno replicirati bez ljudske pomoći.

Ovo otkriće moglo bi imati duboke implikacije na budućnost razvoja AI-ja i sigurnosnih mjera potrebnih za sprječavanje nepredvidivih posljedica.

Prvi korak prema nadmašivanju ljudi

Istraživači sa Sveučilišta Fudan u novoj su studiji koristili dva popularna velika jezična modela: (LLM) - Llama3-70B-Instruct tvrtke Meta i Qwen2.5-72B-Instruct tvrtke Alibaba. Cilj je bio testirati mogu li se sami replicirati i tako postati autonomni entiteti izvan ljudske kontrole. Rezultati su pokazali da uspjeli stvoriti funkcionalne kopije sebe u 50% i 90% slučajeva (svaki od navedenih modela), što sugerira da AI već ima kapacitet za neovisnu reprodukciju.