Znanost i tehnologijaS


Blue Planet

Stručnjaci imaju moguću teoriju zašto Indijski ocean ima 'gravitacijsku rupu'

gravitacijska rupa
Poznata i kao geoid, gravitacijska rupa nije fizička rupa, već područje oceana gdje je gravitacija niža od prosjeka. Donji geoid Indijskog oceana (IOGL) je najdublji geoid na Zemlji
U Indijskom oceanu postoji "gravitacijska rupa" — mjesto gdje je Zemljina gravitacijska sila slabija, njezina masa manja od normalne, a razina mora pada za više od stotinu metara. Ova anomalija, koja je dugo zbunjivala geologe, konačno je objašnjena.

Istraživači s Indijskog instituta za znanost u Bengaluruu u Indiji otkrili su ono za što vjeruju da je prihvatljivo objašnjenje za nastanak gravitacijske rupe: oblaci magme koji dolaze iz dubine planeta, slični onima koji dovode do stvaranja vulkana, prenosi CNN.

Kako bi došli do ove hipoteze, upotrijebili su superračunala za simulaciju kako je to područje moglo nastati, još prije 140 milijuna godina. Nalazi, detaljno opisani u studiji objavljenoj nedavno u časopisu Geophysical Research Letters, usredotočeni su na drevni ocean koji više ne postoji.

Ocean koji nestaje

Ljudi su navikli Zemlju smatrati savršenom kuglom, ali to je daleko od istine.

Pills

'Kokainski morski psi' kod Floride možda se hrane bačenim balama droge

ajkula
© Philip Thurston/Getty Image
Istraživači su otkrili da bi morski predatori mogli "poludjeti" ako dođu u kontakt s ilegalnim bijelim prahom

Morski psi na obali Floride mogli bi konzumirati kokain koji su u ocean bacili krijumčari droge, otkrili su američki istraživači. To je ono što tvrdi američka Obalna straža koja je samo u proteklih mjesec dana zaplijenila čak 6.400 kilograma kokaina u Karipskom moru i Atlantskom oceanu.

Istraživači koji rade na nadolazećoj TV seriji Discovery Channela "Kokainski morski psi" rekli su za LiveScience u četvrtak da su otkrili da se neki morski psi čudno ponašaju u tom području te su proveli brojne pokuse na morskim psima u blizini Floride, gdje su ribari navodno naišli na ribe ovisne o drogama.

Morski biolog Tom Hird i ekološka znanstvenica Sveučilišta Florida Tracy Fanara tvrde da su tijekom jednog ronjenja vidjeli velikog morskog psa čekićara - vrstu koja redovito izbjegava ljude - kako dolazi ravno na njih dok pliva u iskrivljenom položaju.

Drugi je morski pas opažen kako neprestano pliva u uskim krugovima dok je očito bio fiksiran na nešto čega zapravo nije bilo.

Znanstvenici su proveli i test u kojem su postavili lutku labuda u vodu pored paketa slične veličine koji je izgledao kao prava bala kokaina koju bi krijumčari droge bacili u ocean.

Galaxy

Nova istraživanja procjenjuju starost svemira na 26,7 milijardi godina, gotovo dvostruko više nego što se dosad vjerovalo

svemir
Naš univerzum bi mogao biti dvostruko stariji od trenutnih procjena, prema novoj studiji koja dovodi u pitanje dominantni kosmološki model i baca novo svetlo na takozvani "nemogući problem rane galaksije".

Rad je objavljen u časopisu Monthli Notices of the Royal Astronomical Society.

"Naš novo osmišljeni model produljuje vrijeme formiranja galaksije za nekoliko milijardi godina, čineći svemir starim 26,7 milijardi godina, umjesto 13,7 kako je ranije procijenjeno", kaže autor Rajendra Gupta, izvanredni profesor fizike na Fakultetu znanosti Sveučilišta Ottawa.

Godinama su astronomi i fizičari izračunavali starost našeg svemira mjereći vrijeme od Velikog praska i proučavajući najstarije zvijezde na temelju crvenog pomaka svjetlosti koja dolazi iz dalekih galaksija. Godine 2021., zahvaljujući novim tehnikama i napretku tehnologije, starost našeg svemira procijenjena je na 13,797 milijardi godina pomoću Lambda-CDM modela konkordancije.

Magnify

Nevjerojatno otkriće: Metali se mogu sami "izliječiti"

metal
© Slika Dana ThompsonaZelena boja označava mjesto na kojem je nastala pukotina, a zatim se ponovno spojila u ovom umjetničkom prikazu samozacjeljivanja metala na nanomjernoj razini, otkrivenom u Sandia National Laboratories. Crvene strelice pokazuju smjer vučne sile koja je neočekivano pokrenula fenomen
Naučnici su prvi put zapazili kako komad metala puca, a onda se ponovo spaja bez ikakve ljudske intervencije, čime se obaraju neke od osnovnih naučnih teorija.

Ako taj fenomen može da se koristi, doveo bi do prave revolucije u inženjerstvu - motori, mostovi i avioni mogli bi da se liječe od habanja i tako postanu dugotrajniji i bezbjedniji.

Tim istraživača Sandija nacionalnih laboratorija i Teksaškog A&M univerziteta opisao je svoja otkrića u tek objavljenoj studiji u žurnalu Nature, piše ScienceDaily.

"Ovo je bilo zaista nevjerovatno gledati. Ono što smo potvrdili je da metali imaju unutrašnju, prirodnu sposobnost da 'liječe' sami sebe, bar kada je riječ o šteti nastaloj od zamora materijala na nanoskopskom nivou", rekao je Bred Bojsi, naučnik Sandije.

Cassiopaea

Otkriveno je da Merkur ima auroru što je iznenadilo znanstvenike

Planet Merkur
© ESAPlanet Merkur
Nova znanstvena studija daje uvid u prisutnost novih procesa na Merkuru, dovodeći u pitanje prethodna očekivanja i naglašavajući osebujnu sposobnost tog planeta da stvara vlastite aurore.

Sonda BepiColombo, koja je zajednički projekt ESA-e i JAXA-e, otkrila je očaravajuće auroralne procese koji se događaju na Merkuru, prkoseći oskudnoj atmosferi tog planeta najbližeg naašem Suncu.

U listopadu 2021. godine mjerenja su otkrila ubrzane elektrone i ione pokretane Merkurovim slabim magnetskim poljem, što je rezultiralo slabim emisijama X-zraka. To otkriće sugerira da bi aurore mogle biti univerzalne u cijelom Sunčevom sustavu.

Astrofizičarka Sae Aizawa i njezin tim sa Sveučilišta u Pisi predvodili su istraživanje vezno za amjerenja navedene sonde, pružajući izravne dokaze ubrzanja elektrona i njihovog ubcivanja na zatvorene linije magnetskog polja na Merkurovoj noćnoj strani. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications.

Ta opažanja otkrivaju da su injekcije elektrona i naknadno energetski ovisno strujanje, koji se sada prisutni u cijelom Sunčevom sustavu, univerzalni mehanizam koji stvara aurore unatoč razlikama u strukturi i dinamici planetarnih magnetosfera, pojasnila je Aizawa.

Komentar: Ovo dolazi nakon otkrića da Merkur ima veličanstven rep nalik kometu.

Sličnosti između asteroida, kometa, pa čak i planeta, svakako su čudne; kao što Pierre Lescaudron piše u Zemljinim promjenama i ljudsko-kozmičkoj vezi:
Tragovi ovog kretanja mogu se pronaći u kasnom 19. stoljeću, kada je Scientific American objavio članak u kojem stoji da je profesor Zollner iz Leipziga pripisao 'samosvjetljenje' kometa 'električnom uzbuđenju.' Zollner je predložio da:
...jezgre kometa, kao mase, podložne su gravitaciji, dok se iz njih razvijene pare, koje se sastoje od vrlo malih čestica, prepuštaju djelovanju slobodnog sunčevog elektriciteta
Zatim, u vezi s repovima kometa, izdanje časopisa English Mechanic and World of Science od 11. kolovoza 1882. uključivalo je sljedeće:
Čini se da među fizičarima brzo raste osjećaj da i samosvjetljenje kometa i fenomen njihovih repova pripadaju redu električnih fenomena.
Godine 1896. Nature je objavio članak u kojem stoji:
Dugo se zamišljalo da je fenomen repa kometa na neki način uzrokovan sunčevim električnim odbijanjem, a nedavna fizička istraživanja bacaju dodatno svjetlo na ovu temu.
[...]

Dakle, čini se da kometi ipak nisu prljave grudve snijega. Prema gore navedenim podacima, oni su užareni komadi stijene. S druge strane, čini se da asteroidi nisu nesvjetleći komadi stijena kako tvrdi mainstream znanost. Na primjer, asteroid P/2013 P5 nedavno je zbunio cijelu znanstvenu zajednicu kada je počeo pokazivati ​​milijun milja dugačak svjetleći rep. Kako bi racionalizirala ovu neobičnost, službena znanost je tvrdila da se asteroid okreće toliko brzo da je izbacivao tone prašine, priznajući da konačno razlika između 'kometa' i 'asteroida' možda i nije tako jasna . 1

Temeljna razlika između asteroida i kometa nije njihov kemijski sastav, tj. prljavi, pahuljasti ledeni kometi naspram stjenovitih asteroida. Umjesto toga, kao što su dugo iznosili teoretičari plazme, ono po čemu se 'kometi' razlikuju od 'asteroida' jest njihova električna aktivnost.

Kada razlika električnog potencijala između asteroida i okolne plazme nije prevelika, asteroid pokazuje mod tamnog pražnjenja2 ili ga uopće nema. Ali kada je potencijalna razlika dovoljno velika, asteroid se prebacuje u način rada s užarenim pražnjenjem.3 U ovom trenutku asteroid je komet. Iz ove perspektive, komet je jednostavno svjetleći asteroid, a asteroid je komet koji ne svijetli.Tako isto tijelo može, sukcesivno, biti komet, zatim asteroid, zatim komet, itd., ovisno o varijacijama u ambijentalnom električnom polju kojem je podvrgnuto.4

Imajte na umu da komet također može pokazati treći način pražnjenja plazme, naime munje ili 'mod lučnog pražnjenja', što se vjerojatno dogodilo kada je komet Shoemaker-Levy ušao u blizinu Jupitera u srpnju 1994.:
Sljedeći članak gospodina Lescaudrona baca više svjetla na ovu temu: Sedam destruktivnih prolaza komete Venere pokraj Zemlje

I pogledajte SOTT radio:



Headphones

Eksperiment pokazuje da ljudi ipak mogu čuti tišinu

tišina
© Kristina Flour/Unsplash
Još od doba Aristotela, filozofi i razni drugi stručnjaci raspravljaju o tome mogu li ljudi zapravo čuti tišinu. Izgleda da je novi niz eksperimenata koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Johns Hopkins u SAD-u riješio ovaj problem.

Stručnjaci su se prilikom studije poslužili poznatim trikom kojim se zavarava slušatelje da misle da su dva zvuka kraća od jednog, iako zapravo jednako traju. Kada su znanstvenici zamijenili zvukove tišinom, otkrili su da iluzija još uvijek funkcionira. Možete sami isprobati ovaj eksperiment. Naime, činit će vam se da jedna kontinuirana tišina traje dulje od dvije odvojene, unatoč tome što imaju jednako trajanje, piše Science Alert.

"Naš rad pokazuje da ljudi mogu čuti ništa"

"Tišina, kakva god bila, nije zvuk - to je odsutnost zvuka. To je ništa. No naš rad pokazuje da ljudi mogu čuti ništa", rekao je Rui Zhe Goh, student filozofije i psihologije sa Sveučilišta Johns Hopkins. Naime, znanstvenici su uvjereni da budući da na tišinu reagiramo na isti način kao i na zvuk, mi doista čujemo tišinu - a nije da samo zaključujemo da ona postoji.

Brain

Geni potrebni za složena ponašanja nastali su prije otprilike 650 milijuna godina

geni
Tim znanstvenika predvođen istraživačima sa Sveučilišta Leicester otkrio je da su geni potrebni za učenje, pamćenje, agresiju i druga složena ponašanja nastali prije otprilike 650 milijuna godina.

Nalazi, predvođeni dr. Robertom Feudom, iz Grupe za neurogenetiku na Odsjeku za genetiku i biologiju genoma i drugim kolegama sa Sveučilišta u Leicesteru i Sveučilišta u Fribourgu (Švicarska), sada su objavljeni u Nature Communications.

Dr. Feuda je rekao: "Odavno znamo da monoamini kao što su serotonin, dopamin i adrenalin djeluju kao neuromodulatori u živčanom sustavu, igrajući ulogu u složenim ponašanjima i funkcijama kao što su učenje i pamćenje, kao i procesima kao što je spavanje. i hranjenje".

"Međutim, podrijetlo gena potrebnih za proizvodnju, detekciju i razgradnju ovih monoamina manje je sigurno. Koristeći se računalnim metodama, rekonstruirali smo evolucijsku povijest ovih gena i pokazali da je većina gena uključenih u proizvodnju, modulaciju i primanje monoamina nastala u bilateralnoj roditeljskoj skupini."

Comet 2

"Bumerang meteorit" - Znanstvenici istražuju mogućnost da je crni kamen pronađen u Maroku 2018. otišao u svemir i zatim se vratio na Zemlju

eteor
© Jerome Gattacceca/Meteorološko društvo
Znanstvenici istražuju neobičan crni kamen poznat kao Sjeverozapadna Afrika (NWA) 13188 kako bi utvrdili je li to prvi meteorit koji je s Zemlje otputovao u svemir i vratio se nazad.

Otkriven u Maroku 2018. godine, taj 646-gramski "bumerang svemirski kamen" ističe se ne samo zbog svog potencijalnog nebeskog putovanja, već i zbog svoje sličnosti sa kamenjem koje je formirano vulkanskom aktivnošću u blizini tonućih oceanskih ploča na našem planetu.

Neobične značajke NWA 13188

Karakteristične značajke navedenog meteorita, uključujući izgled mjehurića, kristalnu teksturu i precizan kemijski sastav, sugeriraju da možda nije riječ o tipičnom meteoritu. Isto tako, njegovi izotopi kisika i elementi u tragovima nalikuju onima koji se nalaze u stijenama sa Zemlje.

Butterfly

SOTT Fokus: Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija - Poglavlje 8.: Saltacionizam protiv darvinizma

Intersteller comets
© Roy Keeris/Flickr

Komentar: Ovo je 8. poglavlje knjige gosp. Lescaudrona "Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija".

Prethodno poglavlje: Poglavlje 7.: Ostale eksplozije života
Prvo poglavlje: Poglavlje 1.: Masovna izumiranja


Prethodno poglavlje pružilo je obilje primjera evolucijskih skokova nakon masovnih izumiranja. Kada pregledamo prošle eone, može se vidjeti da svako geološko razdoblje označava pojavu novih oblika života koji su znatno razvijeniji od oblika života koji pripadaju prethodnom razdoblju.

Ovaj pojam evolucije nije bio stran prošlim misliocima. Još prije više od dva tisućljeća, grčki filozof Anaksimandar[1] postavio je iznenađujuće dobru teoriju evolucije:

Komentar: Sljedeće poglavlje: Poglavlje 9.: Enigma specijacije​​


Ice Cube

Znanstvenici su u Južnoj Africi otkrili drevne tragove najstarijih ledenjaka ikada pronađenih

slika
Znanstvenici vjeruju da su otkrili dokaze najstarijih ledenjaka ikada pronađenih na Zemlji, koji se nalaze u drevnim stijenama ispod najvećih nalazišta zlata u Južnoj Africi. To otkriće ima značajne implikacije za razumijevanje Zemljine rane povijesti i formiranja zlatnih polja.

Prema Axelu Hofmannu, arheološkom geologu sa Sveučilišta u Johannesburgu, naslage stijena u blizini Durbana na istočnoj obali Južne Afrike sadrže glacijalne naslage procijenjene na starost od 2,9 milijardi godina, što ih čini najstarijim poznatim ledenjacima na Zemlji.

Ove naslage su fosilizirane ledenjačke morene, koje su u osnovi krhotine koje ostavlja ledenjak dok se postupno otapa i skuplja, objašnjava Ilya Bindeman, geolog sa Sveučilišta Oregon.

Bindeman i njegovi kolege proveli su analizu izotopa kisika na uzorcima pješčenjaka i škriljevca iz Supergrupe Pongola, odnosno spomenutih formacija stijena. Otkrili su da ti uzorci imaju najniže razine kisika-18 u usporedbi s drugim sličnim proučavanim naslagama. Uz to, uzorci su pokazali velike količine kisika-17, što sugerira da su stijene nastale na niskim temperaturama.

Ovo znači led. Spojite taj geokemijski dokaz s dokazom morene, i to znači ledenjake, najstarije ledenjake koji su dosad pronađeni na Zemlji, navodi Bindeman.