Znanost i tehnologijaS


Map

Istraživači kažu da dokazi iz malenog kanadskog jezera dokazuju početak nove geološke epohe antropocena

jezero
© AFP preko Getty ImagesPogled iz zraka na jezero Crawford blizu Miltona, Ontario, Kanada. Antropocenska radna skupina Međunarodne komisije za stratigrafiju 11. srpnja 2023. nazvala je jezero utjelovljenjem predložene antropocenske epohe
Naučnici su identifikovali geološku lokaciju, za koju kažu da najbolje odražava predloženu novu epohu nazvanu antropocen, što je veliki korak ka promjeni zvanične vremenske linije istorije Zemlje.

Termin antropocen, koji je prvi put predložen 2000. godine da bi odrazio koliko je ljudska aktivnost duboko promijenila svijet, postao je uobičajena akademska riječ koja objedinjuje različite oblasti proučavanja, prenosi N1.

"Kada osam milijardi ljudi ima uticaj na planetu, sigurno će biti posljedica", rekao je Kolin Voters, počasni profesor na Geografskoj, geološkoj i školi za životnu sredinu Univerziteta u Lesteru, koji je i predsjednik Radne grupe za antropocen.

Preselili smo se u ovo novo stanje Zemlje i to bi trebalo da bude definisano novom geološkom epohom, dodao je Voters, prenosi CNN.

AVG, grupa koja se trenutno sastoji od 35 geologa, radi od 2009. na tome da antropocen postane dio zvanične vremenske linije Zemlje. Grupa je 2016. utvrdila da je epoha antropocena počela oko 1950. godine - početka ere testiranja nuklearnog oružja, čiji se geohemijski tragovi mogu naći širom svijeta. Od tada, istraživači su razmotrili 12 lokacija koje bi mogle da pruže ključni dokaz potreban za podršku njihovom predlogu, od kojih je devet stavljeno na glasanje.

Nebula

U velikom otkriću, znanstvenici kažu da se prostor-vrijeme mreška poput uzburkanog mora

zvjezdarnica
© Michael S. Williamson/The Washington PostZvjezdarnica Green Bank u Green Banku, W.Va., bila je među zvjezdarnicama koje su se koristile za praćenje pulsara kao način otkrivanja niskofrekventnih gravitacijskih valova
Tkivo kozmosa se stalno uskomešava i gužva svuda oko nas. Kažu to međunarodni timovi znanstvenika koji su, svaki zasebno, pronašli uvjerljive dokaze za dugo teoretizirane prostorno-vemenske valove.

Tvrdnja da su teleskopi diljem planeta vidjeli znakove 'pozadine gravitacijskih valova' izazvala je uzbuđenje kod astrofizičara. Čini se da ovo otkriće potvrđuje zapanjujuću implikaciju Eisteinove opće teorije relativnosti, koja je do sada bila previše suptilna da bi se otkrila, piše The Washington Post.

U Eisteinovoj teoriji prostor nije spokojno prazan, a vrijeme ne teče samo glatko unaprijed. Umjesto toga, moćne gravitacijske interakcije masivnih objekata, uključujući i supermasivne crne rupe, redovito mreškaju tkivo prostora i vremena. Svemir tako izgleda kao uzburkano more, uzburkano nasilnim događajima koji su se dogodili u proteklih više od 13 milijardi godina.

Pozadina gravitacijskih valova, kako su to opisali astrofizičari, ne radi nikakvu promjenu na svakodnevno ljudsko postojanje, no nudi potencijalni uvid u fizičku stvarnost u kojoj svi živimo.

Telescope

Astronomi zbunjeni jer se ogromna crna rupa iznenada 'upalila'

crna rupa
© ESO/M. KornmesserIlustracija crne rupe koja "špagetira" nesretnu zvijezdu
Naučnici su otkrili tragove najneverovatnijeg "paljenja" ogromne crne rupe koje je ikad zabeleženo, saopštilo je Kraljevsko astronomsko društvo iz Velike Britanije. Kako su naveli, reč je o otkriću tima astronoma sa Univerziteta u Birmingemu, Univerzitetskog koledža u Londonu i Kraljičinog univerziteta u Belfastu, a rad će biti objavljen u mesečniku Društva.

Crnu rupu, nazvanu J221951, otkrili su dr Samanta Outs, astronom sa Univerziteta u Birmingenu, i njen tim još u septembru 2019. dok su tragali za elektromagnetnim svetlom. Koristili su ultraljubičasti i optički teleskom Opservatorije Nil Gerels Svift pokušavajući da pronađu kilonovu, znak neutronske zvezde koja se spaja sa drugom neutronskom zvezdom ili crnom rupom. Kilonova je uobičajeno plava, a onda izbledi i postane crvena u roku od nekoliko dana. Ono što su našli bilo je mnogo neverovatnije - J221951, koja je prvo delovala plavo, ali nije promenila boju, niti izbledela kako se očekivalo, navodi se u saopštenju Kraljevskog društva astronoma.

Nastavili su da prate J221951 korišćenjem i drugih teleskopa, uključujući Habl i Svift američke agencije NASA, Veliki južnoafrički teleskop i objekte Evropske južne opservatorije.

Moon

Velika granitna formacija ispod površine signalizira drevnu vulkansku aktivnost na tamnoj strani Mjeseca

Koliko god ga proučavali, Mjesec još uvijek fascinira znanstvenike i dobro skriva svoje tajne. Pogotovo na "tamnoj strani", koja je skrivena od pogleda sa Zemlje.
mjesec
© Priroda (2023). DOI: 10.1038/s41586-023-06183-5Tim znanstvenika upotrijebio je podatke o frekvenciji mikrovalova za mjerenje topline ispod površine sumnjivog vulkanskog obilježja na Mjesecu poznatog kao Compton-Belkovich
No, to ne znači da znanstvenici ne proučavaju i tu stranu Mjeseca. Tako je grupa znanstvenika objavila svoju studiju u časopisu Nature, u kojoj navode kako ta, tamna strana, sadrži zanimljive tragove koji bi mogli ponuditi neke informacije o tome kako je Mjesec uopće nastao.

Kako navode u svom radu, otkrili su veliku radioaktivnu granitnu formaciju ispod površine upravo na dalekoj strani Mjeseca. S obzirom na njeno postojanje, znanstvenici sugeriraju da je na toj strani Zemljinog prirodnog satelita nekad postojao - vulkan. Smatraju da je vulkan eruptirao prije otprilike 3,5 milijardi godina, odnosno na samom početku Mjesečevog postojanja.

Blue Planet

Postoji ogromna gravitacijska rupa u Indijskom oceanu i možda ćemo konačno znati zašto

indija
© Međunarodni centar za globalne modele Zemlje/Wikimedia, CC BY 4.0Valovitost geoida u lažnoj boji
Gravitacija je konstanta na Zemlji, ali naš planet nije uniformna sfera. Zemlja je prekrivena grudama i izbočinama, s geologijom različite gustoće koja povlači obližnje mase suptilno različitim stupnjevima sile u valovitoj karti poznatoj kao geoid.

Duboko ispod Indijskog oceana, to privlačenje slabi na ekstremno nisku razinu, ostavljajući ono što se smatra masivnom gravitacijskom 'rupom' veličine otprilike tri milijuna četvornih kilometara, otprilike na mjestu gdje morsko dno tone u golemu depresiju.

Jedna je to od najdubljih gravitacijskih anomalija na Zemlji, i o njezinoj se prisutnosti govorilo već neko vrijeme. Istraživanja s brodova i satelitska mjerenja davno su otkrila da se razina mora tik uz vrh Indijskog potkontinenta spustila zbog gravitacijskog sukoba između niske geoide Indijskog oceana i okolnih gravitacijskih 'visočina'.

Do sada nije bilo jasno što je uzrokovalo ovo relativno slabljenje, no sada dva istraživača s Indijskog instituta za znanost misle da imaju bolju ideju o vrstama planetarnih fenomena koji bi mogli biti uključeni.

"Sve te prošle studije bavile su se današnjom anomalijom i nisu se bavile time kako je ova niska geoida nastala", objašnjavaju geoznanstvenici Debanjan Pal i Attreyee Ghosh u svom objavljenom radu, koji opisuje njihovu novu radnu hipotezu, a prenosi ga Science Alert.

Comet

SOTT Fokus: Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija - Poglavlje 7.: Ostale eksplozije života

Intersteller comets
© Roy Keeris/Flickr

Komentar: Ovo je 7. poglavlje knjige gosp. Lescaudrona "Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija".

Prethodno poglavlje: Poglavlje 6.: Kambrijska eksplozija života​​
Prvo poglavlje: Poglavlje 1.: Masovna izumiranja


Eksplozija života nakon K/T granice je najnovija i najviše dokumentirana. Kambrijska eksplozija je najdramatičnija. Ali to nisu dva izolirana slučaja. Praktično sva masovna izumiranja bila su popraćena eksplozijama života i obilježena pojavom novih i složenijih oblika života koji pokazuju fiziološke značajke koje nikad prije nisu bile uočene.

Komentar: Sljedeće poglavlje: Poglavlje 8.: Saltacionizam protiv darvinizma


Cassiopaea

'Zvijezde padalice' plazme otkrivene kako padaju na sunce po prvi put ikada

sunce
© ESA/Solarni orbiter EUI/HRI/Patrick AntolinSolarni orbiter Europske svemirske agencije vidi djelomični presjek sunca sa spektakularnim prikazima poput meteora
Astronomi su otkrili fenomen sličan zvijezdama padalicama na Suncu, navodi se u novoj studiji britanskih istraživača.

Posmatranja koje je obavila Evropska svemirska agencija otkrila su nikada ranije viđene oblike koje liče na zvjezde padalice ili vatrene lopte nalik meteorima unutar izboja plazme poznatih kao koronalna kiša.

Nalazi će biti predstavljeni ove sedmice na Nacionalnom skupu astronomije od strane glavnog autora Patrika Antolina, docenta na Univerzitetu Nortambrija.

"Samo otkriće koronalne kiše je ogroman iskorak za solarnu fiziku jer nam daje važne tragove o glavnim solarnim misterijama, poput njenog zagrijavanja na milione stepeni", rekao je doktor Antolin.

Komentar: Pogledajte također: Solarni maksimum mogao bi nas pogoditi jače i prije nego što smo mislili


Better Earth

Stoljetna misterija antartičkog ledenjaka 'Krvavi slap' konačno riješena i implikacije za istraživanje planeta

ledenjak
Zbog čega je ovaj ledenjački vodopad na Antarktiku crven? Ken Livi, istraživač Johns Hopkinsa, vjeruje da ima odgovor
U blijedom svijetu leda i snijega, posljednja boja koju očekujete vidjeti na horizontu je crvena.

Godine 1911., tijekom britanske ekspedicije na Antarktiku, istraživači su bili šokirani kada su primijetili ledenjak koji 'krvari' na jezero prekriveno ledom.

Mjesto je poznato kao Krvavi slap, a stručnjacima je trebalo više od jednog stoljeća da shvate što zapravo uzrokuje jezivu boju.

Kada je tim američkih znanstvenika u studenom 2006. i sredinom do kraja studenog 2018. uzeo uzorke s jezička glečeraTaylora i analizirao sadržaj pomoću snažnih elektronskih mikroskopa, uhvatili su pravog krivca "na djelu".

Iako su provedena brojna istraživanja o kemiji i mikrobima koji žive u iscjetku iz Krvavog slapa na Antarktiku, potpuna analiza njegovog mineraloškog sastava tek treba biti poduzeta. Koristeći niz analitičke opreme, istraživači su otkrili nekoliko iznenađenja koja su pomogla da se bolje objasni kultna crvena nijansa.

Cloud Lightning

Meteorološki satelit snima spektakl munja diljem Zemlje

munja
© EPA
Evropska meteorološka agencija Eumetsat objavila je spektakularan snimak munja koje se šire Zemljom.

Snimci su nastali zahvaljujući novom instrumentu koji se nalazi 36.000 kilometara iznad ekvatorijalne Afrike, a riječ je o satelitu Meteosat-12. Jednom kada bude potpuno u funkciji, satelit će postati ključni alat pomoću kojeg će meteorolozi pratiti pojavu nasilnih oluja.

Inače, munje često prethode jakoj kiši, gradu pa čak i snažnim udarima vjetra. Phil Evans, generalni direktor Eumetsata, smatra da su snimci munja fantastični.

"Amerikanci imaju ovakav instrument iznad njihovog dijela svijeta već nekoliko godina, no ovo je prvi za Evropu i Africi. Naš satelit je sofisticiraniji kada je riječ o rezoluciji i performansama, tako da postoji veliko uzbuđenje zbog toga kako se on može koristiti", kazao je Evans.

Galaxy

'Zarobljeni' vanzemaljski planet možda se skriva na rubu našeg solarnog sustava, a to nije 'Planet X', sugerira novo istraživanje

planet x comet meteor asteroid
© GettyVeliki, ledeni svijet iz vanzemaljskog zvjezdanog sustava mogao bi vrebati u tajanstvenom Oortovom oblaku, sugerira novo istraživanje
Godine 1906. astronom i biznismen Percival Lowell pokrenuo je potragu za "Planetom X", hipotetskim divovskim planetom koji kruži oko Sunca iza Neptuna. Lowell je bio uvjeren da Planet X postoji na temelju nekih navodnih nepravilnosti koje je uočio u orbitama Neptuna i Urana. Njegovo uvjerenje na kraju je dovelo do otkrića Plutona 1930. godine, iako su znanstvenici kasnije utvrdili da je patuljasti planet premalen da bi imao gravitacijski utjecaj na Neptunovu orbitu (a kamoli Uranovu).

Danas se hipoteza o planetu X u velikoj mjeri smatra diskreditiranom. Međutim, to nije spriječilo astronome da traže planete u dalekim dijelovima Sunčevog sustava. A prema novoj studiji, mogli bi biti tamo - samo mnogo dalje nego što je Lowell mogao predvidjeti.

Međunarodni tim istraživača nedavno je simulirao nestabilnu nebesku mehaniku ranog Sunčevog sustava. Otkrili su da postoji mogućnost da se jedno ili više tijela veličine planeta zaustavilo u Oortovom oblaku, golemoj zbirci ledenih objekata koji se protežu između nekoliko stotina milijardi i nekoliko trilijuna milja od sunca, prema NASA-i. Novo istraživanje koje opisuje rad objavljeno je na poslužitelju za pretisak arXiv i tek treba biti recenziran.

Komentar: Druga su istraživanja pokazala da je, umjesto planeta, vjerojatnije da su ove opažene smetnje uzrokovane blizancem našeg Sunca, također poznatim kao Nemesis: