Europska unija je za još jednu godinu produljilo restriktivne mjere protiv sirijskih vlasti, navedeno u izjavi Vijeća EU, koje je sastanak održalo u ponedjeljak, 28. svibnja, u Bruxellesu.

"28. svibnja je Vijeće produljilo restriktivne mjere EU protiv sirijskog režima do 1. lipnja 2019.", navodi se u dokumentu.

EU je izuzela dvije osobe iz "crne liste" za Siriju, koji su u međuvremenu ubijeni. Jedan od njih je legendarni zapovjednik 104. zrakoplovne brigade Republikanske garde sirijske vojske i obrane Deir Ez-Zora, general Issam Zahreddine, koji je poginuo naletjevši na minu 18. listopada 2017.

"Popis sada uključuje 259 ljudi i 67 tvrtki koje podliježu zamrzavanju imovine i zabrani putovanja", objasnilo je Vijeće EU.

"Europska unija ostaje predana pronalaženju trajnog i pouzdanog političkog rješenja sukoba u Siriji u skladu s Rezolucijom 2254 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Ženevskim priopćenjem iz 2012. godine", naglašava se izjavi.


"EU vjeruje da za sukob ne može biti vojnog rješenja i snažno podupire rad posebnog izaslanika Ujedinjenih naroda za Siriju i međusirijske pregovore u Ženevi. Općenito gledajući, sankcije koje su trenutno na snazi protiv Sirije obuhvaćaju embargo na naftu, ograničenja određenih ulaganja, zamrzavanje imovine Središnje banke Sirije unutar EU, ograničenja izvoza opreme i tehnologija koje bi se mogle upotrijebiti za unutarnju represiju, kao i opreme i tehnologija za nadzor ili presretanje internetskih ili telefonskih komunikacija", navodi se u dokumentu.

Paket sankcija EU protiv Sirije, koji Bruxelles dosljedno jača od 2011. godine, jedan je od najznačajnijih u povijesti Europske unije.

Europske zemlje, koje su od početka unutarnje islamističke pobune i vanjske agresije terorističkim skupinama u Siriji postale na desetine tisuća tona oružja, streljiva, granata, lijekova i novca, zabranjuju gotovo sve vrste kontakata europskim poslovnim ljudima sa Sirijom, posebno u području trgovine nafte i naftnih derivata, zbog čega je vazalska vlada Hrvatske ostala bez postrojenja Ine u istočnom Homsu i potencijalne zarade koja se procjenjivala na najmanje 20 milijardi dolara.

Hrvatski mediji, na žalost, vrlo malo pozornosti posvetili su jednom važnom događaju - prošlotjednom Međunarodnom gospodarskom forumu u Sankt Peterburgu (SPIEF), iako se radilo o jednoj od najvećih svjetskih manifestacija toga tipa, na kojoj se okupila krema svjetskog biznisa i brojni visoki državni dužnosnici iz čitavog svijeta. Za razliku od švicarskog Davosa koji je "forum bogatih", "ruski Davos", kako nazivaju forum u Sankt Peterburgu, ugošćuje političare i poslovne osobe iz velikog broja svjetskih zemalja. Ove godine bilo ih je čak iz 143 zemlje svijeta - od obiju Amerika, EU, preko Bliskog istoka do Azije.

Paradoksalno, usprkos činjenici da Rusija i SAD prolaze kroz svoje najlošije odnose još od vremena hladnog rata, najbrojnija delegacija biznismena stigla je upravo iz te zemlje, a o kakvoj se razini poslovnjaka radi dovoljno govori činjenica da je u američkoj delegaciji bio i čelnik zrakoplovnog diva - Boeinga, a npr. na forum je stigao i šef globalnog energetskog diva BP-a, usprkos svim poznatim opstrukcijama britanske vlade, vezanim ne samo uz nedavnu "aferu Skripal". Istodobno, na panelima na kojima je održan susret ruskog predsjednika Vladimira Putina s čelnicima svjetskih država, poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, japanskog premijera Shinzo Abea (te su dvije države bile ovogodišnje zemlje-partnerice SPIEF) i indijskog premijera Narendre Modija, ruski čelnik je briljirao, odgovarajući na brojna pitanja moderatora - uglednih novinara američkog Bloomberga i tamošnjih drugih utjecajnih medija, koji su ga gotovo redovito "častili" provokativnim pitanjima tipa onih "o ruskoj umješanosti u američke izbore". Moderator iz Bloomberga je pritom iskazao i visoku dozu humora, pitavši Putina, tko snosi najveću zaslugu za ovogodišnji "bum" sanktpeterburškog gospodarskog foruma i dolazak brojnih državnika Putinu pod noge, da bi odmah i sam dao odgovor - Donald Trump.

Ali ostavimo šalu na stranu i pogledajmo konkretne brojeve i izjave ključnih sudionika, koji još više primoravaju na postavljanje pitanja, a gdje su u svemu ovome bili Hrvatska i njezini poslovni interesi?

Mnogi tvrde da Italija svjedoči najtamnijim danima u povijesti republike. Predsjednik republike Sergio Mattarella, čuvar Ustava, stavio je veto na imenovanje za ministra financija ekonomiste Paola Savone, kojeg je nominirala kvalificirana većina parlamenta. Razlog vetu, kojeg Mattarella navodi, su Savonine kritike prema eurosistemu, koje je argumentirao u svojim knjigama.

"Savona je neprihvatljiv jer bi mogao zemlju izvesti iz eurozone", doslovno je rekao predsjednik Italije u svom obraćanju naciji.

Ovlasti talijanskog predsjednika, kojeg imenuje parlament, sastoje se od davanja mandata premijeru za sastavljanje vlade, on formalno može utjecati na izbor premijera, djelomice i ministara, ali svakako ne zbog njihovih političkih stavova.

U Ustavu jednostavno piše: "Predsjednik republike imenuje premijera i, na njegov prijedlog, ministre."

Ova jednostavna formulacija dovela je do toga da su se neki dosjetili tumačenja kako predsjednik republike zapravo bira i postavlja cijelu Vladu. Mattarella, čiji formalni potpis potvrđuje proces tranzicije vlasti, tu je formaliziranu ustavnu ovlast politički i zloupotrijebio.

Tko je Paolo Savona i zašto su M5S i Lega insistirali na njegovu imenovanju?

Paolo Savona je stariji ekonomist (81), objavio je preko 30 knjiga, a kao direktor središnje banke, ministar gospodarstva i obnašajući niz drugih javnih funkcija prošao je sve faze uvođenja eura. Riječ je o cijenjenom čovjeku institucija i profesoru koji poznaje svaki detalj tog procesa, ali koji je već poodavno uvidio manjkavosti eurosistema. Taj se čovjek stavio na raspolaganje novoj politici koja se demokratski rodila u Italiji. Njegov kurikulum je očito probudio veliki strah kod eurokrata. Njegova bi osobnost visokog formata mogla više nego ravnopravno stati ispred eurotehonkrata i birokracije u Bruxellesu.

Briselske elite brane se i rukama i nogama da bi sačuvale tekovine svog rada u prethodnim decenijama, za koje smatraju da su pozitivne za Evropu, a vidimo da danas većina u Italiji, Austriji i nekim drugim članicama EU smatra da su te tekovine prevaziđene i traže neka nova rešenja.

Odbijanje italijanskog predsednika Serđa Matarele da za ministra finansija bude imenovan evroskeptični ekonomista Paolo Savono, nije samo izazvao, kako je to rekao predsednik najjače italijanske partije Pokret pet zvezdica (M5S) Luiđi di Majo, institucionalnu krizu u Italiji.

Ovaj potez socijaldemokratskog predsednika Italije iznova je pokrenuo polemike koje se u EU vode još od kada su ojačale partije koje ne pripadaju glavnom toku politike EU - "populističke" i antisistemske partije. Ovoga puta, nameće se dilema i da li je dozvoljeno poništiti volju građana ako se formira vlast koja nije po volji nekih centara moći.

Može li Matarela svojim odlukama da blokira izbornu volju građana Italije, zemlje u kojoj vlada ne može da bude sastavljena, iako je od martovskih izbora prošlo skoro tri puna meseca? Da li ono što važi za "mejnstrim" partije, poput Matarelinih demokrata u Italiji, francuskih socijalista, nemačkih socijaldemokrata i demohrišćana, važi i za Ligu i M5S, ili za austrijske slobodare? Ukida li EU demokratiju kad im se ne sviđa - pobednik?

Željko Malešević, austrijski politikolog srpskog porekla, napominje da se stranke koje nisu po volji Brisela obično označavaju kao populističke i antisistemske. Međutim, kaže on, stranke koje su u Italiji dobile najveći broj glasova na regularnim izborima takođe su deo sistema, s tom razlikom, što su kritički nastrojene prema Briselu.

"I sada se pojavio Savona, kao kandidat za ministra finansija i predsednik Italije, koji je socijaldemokrata i koji ga je odbio. Imamo liniju podele u Italiji, koja je ionako podeljena, regionalno i istorijski. Briselske elite, koje se ogledaju i u socijaldemokratskom pokretu, brane se i rukama i nogama da bi sačuvale tekovine svog rada u prethodnim decenijama, za koje smatraju da su pozitivne za Evropu, a vidimo da danas većina u Italiji, Austriji i nekim drugim članicama EU smatra da su te tekovine prevaziđene i traže neka nova rešenja", objašnjava Malešević.

Ruska vojna kampanja u Siriji je počela u rujnu 2015 i traje do danas. Tijekom protuterorističke kampanje u kojoj su ruske zrakoplovne snage, specijalne postrojbe, vojni savjetnici i vojna policija pružili pomoć sirijskoj vojsci, uz podršku Hezbollaha, Irana i palestinskih dragovoljačkih snaga je učvršćena vlast Bashara Al-Assada u Damasku i oslobođena su velika područja zemlje. Pod okupacijom su ostali dijelovi sjeverne Sirije, pokrajina Idlib, uski pojas na jugu zemlje uz granicu s Jordanom i Izraelom i područje oko mjesta Al-Tanf na iračkoj granici. U kampanji je ruska vojska izgubila 97 časnika, vojnika i vojnog medicinskog osoblja.

Jedan tehnički stručnjak je izvršio samoubojstvo, poginulo 17 pilota, od kojih 10 u neborbenim zadaćama, 14 vojnika, 3 marinca, 17 vojnih savjetnika, 2 časnika specijalnih operativnih snaga, 2 časnika ruskog centra za pomirenje zaraćenih stranaka u Siriji, 2 vojna liječnika i 39 vojnika u padu zrakoplova An-26. Ova brojka je zaključna s četiri života ruskog vojnog osoblja koja su izgubljena u napadu terorista "Islamske države" na položaje sirijske topničke brigade jugoistočno od Deir Ez-Zora ranije ovog tjedna.

Što je bio povod da Rusija izađe izvan svojih granica i obrani Siriju od sigurnog sloma? Odgovor je jednostavan. Uz sve geostrateške prednosti, dvije baze na istoku Sredozemnog mora, smanjenje utjecaja Washingtona na Bliskom istoku i drugo, morao se osujetiti plan balkanizacije same Rusije, koji se počeo realizirati ratom u Siriji i usponom "Islamske države". Koliko god važni bili ostali ostvareni dobici, izgubljeni životi 97 časnika, vojnika i vojnog medicinskog osoblja su bili vrijedni ove pobjede, koja još uvijek nije konačna, ali je sve izvjesnija.

Nakon završetka rata u Čečeniji je Rusija jedno vrijeme živjela u uvjetima mira. Izbijanjem takozvanog "Arapskog proljeća", što je bila uvertira za dolazak na vlast islamističkih snaga u zemljama od Libije do Iraka, ponovno je prepoznata opasnost dezintegracije Ruske Federacije.

Naime, raspad Sovjetskog Saveza je stvorio 15 novih republika, a dugoročni plan je bio da od 21 republike koje danas čine Rusku Federaciju mnoge postanu neprijateljske prema Moskvi i krenu putem nezavisnosti. Kavkaski Emirat je bio prvi pokušaj Zapada da balkanizira Rusiju.

Zapad ne može da se pomiri sa sumrakom svoje dominacije u svetu, izjavio je zamenik šefa diplomatije Rusije Igor Margulov u Pekingu.

Na ceremoniji otvaranja međunarodne konferencije "Rusija i Kina: saradnja u novoj epohi" Margulov je rekao da je u Aziji "najvažnije, ne neko ujedinjenje i pseudotolerancija, već izgradnja nekonfliktne saradnje u okviru različitih političkih sistema i načina života.

On je naglasio važnost takvog pristupa, jer se u svetu može videti "smanjenje prostora za konstruktivnu saradnju". Između ostalog, radi se o Evroatlanskom prostoru. Zapad odbija da prizna "objektivnu realnost novog policentričnog svetskog poretka", rekao je zamenik šefa ruske diplomatije.


Azija, prema njegovim rečima, daje mogućnost za formiranje "svestranog uzajamno povezanog prostora za saradnju" u različitim oblastima, o čemu govori delatnost ŠOS-a, Asocijacije država jugoistočne Azije, Evroazijska ekonomska unija.

Podsetimo, šef diplomatije Sergej Lavrov je ranije izjavio da Rusija nije sama u svojoj ulozi garanta stabilnosti u svetu. Saradnju sa Kinom je nazvao "modelom za saradnju država u 21. veku".

Izraelski Knesset uvodi zakon kojim će se omogućiti kažnjavanje svih onih koji fotografiraju ili snimaju pripadnike izraelske vojske. Naravno, zakon je usmjeren na zabranu fotografiranja i snimanja izraelskih vojnika u trenutku ubijanja ili represije nad Palestincima.

U trenutku gotovo jednoglasne osude Izraela od strane međunarodne zajednice zbog uporabe ubojite sile protiv palestinskih prosvjednika u Gazi, dužnosnici izraelskog parlamenta su predložili nacrt zakona koji bi spriječio prikupljanje dokaza o kršenju ljudskih prava i drugih zločina pripadnika izraelske vojske.

Nacrt zakona je predan gotovo istovremeno kada su izraelski vladini dužnosnici priopćili da će graditi tisuće novih kuća u okupiranim naseljima na Zapadnoj obali i samo nekoliko dana nakon ubojstva više od 60 prosvjednika 14. svibnja, na dan kada su Sjedinjene Države svoje veleposlanstvo preselile u Jeruzalem.

Snage izraelskog režima su u palestinskom prosvjedu "Veliki marš povratka", koji je trajao nekoliko tjedana, ubile najmanje 116 Palestinaca i ranile više od 12 000, koristeći bojevo streljivo protiv nenaoružanih prosvjednika. Istine radi, neki su Palestinci ipak bili "naoružani" tradicionalnim praćkama, dok su na drugoj strani imali izraelske specijalne snage, tenkove i snajperiste skrivene iza visokih zemljanih nasipa.

Predsednik Italije Matarela je odbio da potvrdi mandat za Vladu Đuzepeu Konteu, mandataru kojeg su predložili Pokret Pet Zvezda i Liga za Sever. Kao razlog odbijanja naveo je da mu ne odgovara ministar finansija.

Predsednik je javno rekao da ne želi da podrži Vladu u kojoj je ministar finansija čovek koji je protivnik evra i koji može da ugrozi ostanak Italije u EU i evrozoni. Da skandal bude još veći, Predsednik Italije se ne bira na izborima već ga biraju poslanici, a Matarela je poznati evrofanatik izabran od strane prethodnog sastava Parlamenta.

Već su se javili glasovi koji tvrde kako je glavni razlog odbijanja davanja mandata, ne toliko predloženi ministar finansija Savona, simpatični starac od 81 godine koliko činjenica da je u objavljenom planu predložene Vlade i mandatara Kontea jedna od prvih stavki ta da se istog momenta ukinu sankcije Rusiji i uspostave bliski kontakti sa Putinom. Kako se odluka o produžetku sankcija donosi jednoglasno na nivou EU očigledno je da sankcije Rusiji ne bi preživele sledeće glasanje članica ako bi bila sastavljena ova i ovakva Vlada.

Prve reakcije građana Italije su bes i razočaranje, pominje se da Parlament pokrene smenu Matarele, a i javno iskazivanje nezadovoljstva na ulicama.

Nakon izravnog ultimatuma američkog državnog tajnika Mikea Pompea Iranu u kojem je iznio dvanaest uvjeta koje Islamska Republika mora ispuniti kako bi se SAD vratile nuklearnom sporazumu i počele ublažavati sankcije Teheranu i uvjeta kojeg je Bijela kuća postavila Pyongyangu, također za ublažavanje sankcija, sada je na redu Venezuela.

Podsjetimo, Mike Pompeo je, između ostalog, od Irana tražio da obavijestiti Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) o svim aktualnim aspektima svog nuklearnog programa i zaustaviti ove aktivnosti u budućnosti, da prekine razvoj i proizvodnju balističkih projektila, prestane pružati podršku svim "terorističkim organizacijama" u regiji, razoruža iračke šiite, povuče se iz Sirije, da prekine prijetiti Izraelu i zaustavi "lansiranje projektila na Saudijsku Arabiju i UAE".

Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost je izjavio kako je rješenje za Sjevernu Koreju da ta zemlja sve svoje nuklearno oružje pošalje u SAD u Nacionalni laboratorij u Oak Ridgeu u saveznoj državi Tennessee, jer će Washington tek tada biti siguran da je Kim Jong-un ispunio svoje obećanje o obustavi nuklearnog programa i moći će se govoriti o ukidanju sankcija.

SAD objavile uvjet za ukidanje sankcija Venezueli

Nakon Irana i Sjeverne Koreje je na red došla Venezuela. Sjedinjene Države će ukinuti sankcije Venezueli samo kada u toj latinoameričkoj zemlji obnovi demokracija.


"Sankcije će se nastaviti dok se demokracija ne vrati u Venezuelu", napisao je na Twitteru američki potpredsjednik Mike Pence.

Podsjetimo, Sjedinjene Države smatraju da predsjednički izbori u Venezueli nisu bili "legitimni". Washington je već obećao pomoći "vraćanju demokracije" u ovu zemlju i s tim je ciljem nametnuo nove ekonomske sankcije protiv Caracasa.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je na marginama Međunarodnog gospodarskog foruma u St. Petersburgu pozvao zapadne zemlje da, obzirom na ruske interese, ne prelaze "crvenu liniju" u odnosima s Rusijom, koristeći se upravo tom terminologijom.

Ruski čelnik je podsjetio zapadne zemlje na državni udar u Ukrajini

Vladimir Putin se pitao zašto su neke strane vlade pomagale u nasilnom svrgavanju vlada u nekim zemljama, kao što su učinile u Ukrajini, gdje je se "prozapadna politika" vodila za vrijeme vladavine Viktora Juščenka i Julije Timošenko?

"Ne samo da je NATO došao do naših granica, nego sumnjamo da će se sutra u Ukrajini također postaviti radari i proturaketni obrambeni sustav", rekao je ruski predsjednik.

"Pa, postoje neke granice, shvaćate. Crvenu liniju ne možete prijeći", rekao je Putin pozivajući "partnere" da uvažavaju i poštuju ruske interese.

Podsjetimo da je u kolovozu prošle godine u Ukrajini povodom Dana nezavisnosti održana vojna parada na kojoj su sudjelovali i predstavnici zemalja NATO pakta.