Osjećati se Europljaninom, u smislu pobornika Europske unije i njezinih metastaza, danas znači ili hrabrost ili apsolutnu nesvjesnost procesa koji nam se odvijaju pred očima. Uz toliko procesa i pojava, biti Europljanin traži puno neznanja.

Ako je za običnog čovjeka, koji zbog svakodnevnog teškog rada i zato što je bombardiran lažima masovnih medijima živi u nepoznavanju svoje svakodnevice, Europa lijepa jer mu omogućava putovanje bez putovnice, ne mora mijenjati valutu ili zato što mu je osigurala Erasmus, za mnoge građane, koji su informirani i svjesniji procesa, ova Europa bankara postaje prava noćna mora.

Da, to je točka od koje moramo početi razmišljati. Europa nacija više ne postoji, možda nikada nije ni postojala, postoje samo financije Europe tehnokrata i bankara.

Običan čovjek ili mlada osoba puna nade koja je prisiljena emigrirati u London ili Dublin, gdje će prati tanjure ili biti sluge, ignoriraju da ih je upravo ta Europa, sa svojim monetarnim mehanizama, prisilila na taj čin.

Kada bi samo pretpostavili koliko malo novca Europska središnja banka "posuđuje" određenim zemljama i narodima čime je uzrokovala ekonomsku krizu koja ih je prisilila da odu, možda bi na sve oko sebe počeli gledati s puno više sumnje.

Ako bi i shvatili da je ono što se događa u svijetu, ili gotovo sve, posljedica činjenice da glavni bankari kontroliraju slavine novca, da njihovim otvaranjem i zatvaranjem dovode do "kriza" ili "ekspanzionizma", mladi bi u tom trenutku bili na putu do osobnog i općeg buđenja.

Ali vratimo se Europskoj uniji, ili bolje rečeno europskoj metastazi koja će uskoro, kako nas svi uvjeravaju, uskoro zahvatiti i Hrvatsku.

Ova tamnica zvana euro je narodima nametnuta Ugovorom iz Maastrichta iz 1992. godine, koji, između ostalog, osigurava ograničene emisije novca od 3% u odnosu na BDP, za kojeg se, vjerojatno u odabranim zemljama, znalo da će biti smanjen jer je nacionalna valuta dvostruko obezvrijeđena u odnosu na euro "posuđen" kao dug.

Teheran shvata da budućnost sankcija zavisi od toga da li će Evropa definitivno reći "ne" američkim restriktivnim merama protiv Irana. Zato Iran podiže ulog i pokušava da izvrši psihološki pritisak na Evropljane, ocenjuju stručnjaci.

Prema pisanju svetskih medija, Iran je evropskim državama postavio više uslova od čije implementacije će, kako se navodi, zavisiti posvećenost Teherana nuklearnom sporazumu.

Među uslovima Irana je osiguranje garancija evropskih banaka da će nastaviti trgovinsku saradnju sa Iranom, kao i garancije evropskih država povodom prodaje iranske nafte.

Teheran takođe zahteva od Evrope da na pregovorima ne dira iranski nuklearni program i njegovu regionalnu aktivnost, a države EU treba da pokažu da im se može verovati u radu na nuklearnom sporazumu sa Iranom.

Slobodan Janković sa Instituta za međunarodnu politiku i privredu, međutim, ne veruje da je reč o nekakvom "ultimatumu" Teherana Evropskoj uniji jer te zahteve iranske vlasti nisu iznele ni u jednom zvaničnom dokumentu.

Pre se radi, dodaje naš sagovornik, o stavovima i porukama koje je iranski verski lider ajatolah Ali Hamnej izneo na sastanku sa predstavnicima tri grane vlasti, a koje treba posmatrati kako u spoljnom, tako i unutrašnjem kontekstu.

Hladni rat između administracije Donalda Trumpa i vođa Europske unije raste, a iranski problem je samo vrh ledenog brijega. U vrlo kratkom razdoblju je Washington uspio stvoriti probleme Bruxellesu povezane s različitim, manje očitim, ali strateškim pitanjima.

Na primjer, Pariški klimatski sporazum ima malo veze s ekologijom, ali je od temeljne važnosti za gospodarske interese Europske unije. Europa pati od kroničnog energetskog deficita i situacija se neće uskoro poboljšati.

Tako je nastala ideja da se europskim partnerima oduzmu resursi koje imaju zbog svojih prirodnih prednosti i geostrateškog položaja, stvore problemi, a zatim im se "prodaju rješenja".

Europa se zalaže za rješenja na Bliskom istoku koja su u suprotnosti s jednostranim akcijama proizraelskih Sjedinjenih Država. Sve ima veze s ključnim strateškim interesima.

Europska unija je osuđena masovni uvoz radne snage, ali će u tom procesu vrlo teško izbjeći "neprijateljske mase" na svom teritoriju.

Washington Europi namjerava oduzeti oko 150 milijardi dolara trgovinskog suficita u razmjeni sa Sjedinjenim Državama i dramatično želi povećati izdvajanja za obranu. Trenutni je cilj postići 2%, ali se govori o impresivnim vojnim troškovima od čak 4% BDP-a.

Sve to samo stvara raskol među transatlantskim saveznicima. Jesu li ovi problemi u takozvanoj transatlantskoj solidarnosti trenutna i lokalna odstupanja ili su presudni za budućnost odnosa između Europe i Sjedinjenih Država? Druga opcija čini se izglednijom.

Očito da više od sedamdeset godina relativno ugodnog suživota izravnih suparnika odlaze u povijest. "Marshallov plan" se pojavio kada je više od polovice svjetske industrijske proizvodnje bilo koncentrirano u Sjedinjenim Državama, tržište je bilo prilično slobodno, a devalvacija dolara neznatna.

Rusija je predstavila iscrpne dokaze koji ukazuju na to da su ukrajinski protivvazdušni raketni kompleksi 'Buk' umiješani u obaranje malezijskog 'boinga', saopštilo je Ministarstvo odbrane Rusije.

"Ministarstvo odbrane Rusije je i prvih sati nakon tragedije ali i kasnije zvanično negiralo insinuacije ukrajinske strane o navodnoj umiješanosti ruske vojske u katastrofu na nebu iznad Ukrajine i predavalo dokaze holandskoj istražnoj grupi. Nijedan ruski protivvazdušni raketni kompleks nikad nije prešao rusko-ukrajinsku granicu", saopštila je ruska vojska.

U saopštenju se dodaje da ruska vojska nije otkrila da se bilo kakav vazdušni objekat približavao 'boingu' sa istočne strane uz pomoć radara koji se nalazi u Rostovskoj oblasti.

Ranije je načelnik Odeljenja za istragu Nacionalne policije Holandije Vilbert Paulisen izjavio da je međunarodna istražna grupa koja istražuje okolnosti rušenja aviona 'boing' na istoku Ukrajine otkrila da je raketni sistem 'Buk', koji je navodno oborio malezijski avion, pripadao 53. raketnoj brigadi Oružanih snaga Rusije.

Malezijski avion 'boing 777' srušio se u istočnoj Ukrajini u julu 2014. godine tokom leta za Kuala Lumpur iz Amsterdama. U nesreći je poginulo svih 298 putnika i članova posade.

Rusija je više puta ukazivala na pristrasnost istrage, koja je ignorisala ruske argumente i zasnivala zaključke isključivo na ukrajinskim podacima.

Eksperimenti koncerna 'Almaz-Antej', vodećeg preduzeća za proizvodnju PVO sistema, uključujući i sisteme 'Buk', potvrdili su da je 'boing' oboren sa teritorije pod kontrolom ukrajinske vojske.

Portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova izjavila je ranije da navodi holandskih istražitelja o padu malezijskog 'boinga 777' u rejonu Donbasa potvrđuju da je istraga pristrasna i politički motivisana.

Ruski ministar financija i zamjenik premijera, Anton Siluanov, poručio je za vrijeme aktualnog Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Petersburgu kako je Rusija spremna u vanjskoj trgovini koristiti valutu euro umjesto američkog dolara - "ukoliko EU zauzme stav kontra najnovijih američkih sankcija prema Rusiji", rekao je.

"Kao što možemo i vidjeti, restrikcije koje nam nameću naši američki partneri su izvanteritorijalne prirode. Mogućnost prelaska s dolara na euro u vanjskoj trgovini ovisit će o stavu Europe prema Washingtonu i njihovim odlukama", istaknuo je Siluanov.

Izgleda kako se Rusija nada da bi moglo doći do zbližavanja između Moskve i Europske unije, naročito sada kada je Trump razljutio svoje europske saveznike izašavši iz nuklearnog sporazuma s Iranom, ali i namećući tarife na američki uvoz čelika i aluminija.

Sjeverna Koreja je u četvrtak, 24. svibnja, uništila svoj najveći poligon za testiranje nuklearnog oružja "Punggye-ri", a događaju su nazočili inozemni novinari.

Prema riječima dopisnika britanskog Sky Newsa Toma Cheshirea, koji je, između ostalih, bio pozvan na događaj demontaže atomskog poligona, na njemu se čula snažna eksplozija, a po novinarima, koji su bili udaljeni 500 metara, padala je prašina i osjetio se toplinski val.

Pjongjang je pozvao strane novinare iz SAD-a, Kine, Rusije, Velike Britanije i Južne Koreje da svjedoče trenutku zatvaranja sjevernokorejskog poligona za testiranje atomskog oružja. Put novinara do poligona najprije je išao vlakom i trajao je 12 sati, nakon čega su novinari autobusima prevezeni do jedne točke, odakle su još nekoliko sati pješačili do precizno utvrđenog mjesta.

Sjevernokorejska vlada je početkom svibnja izvjestila o početku radova na zatvaranju tog poligona i demontažu postrojenja, kao i točnom datumu službene svečanosti toga čina - od 23.-25. svibnja. Tada je obećano i uništenje tunela, izgrađenih za podzemno testiranje atomskog oružja, kao i demontaža postrojenja u kojima su radili znanstvenici. Sjeverna Koreja obvezala se i na uništenje objekata zaštite tog poligona, kao i povlačenje vojske i znanstvenika s njega.

Time je Pjongjang ispunio obećanje dato Seulu u vrijeme posjeta Kim Jong-una predsjedniku Južne Koreje Moonu Jae-inu. Poligon je zatvoren uoči očekivanog sastanka Kim Jong-una i američkog predsjednika Donalda Trumpa u Singapuru 12. lipnja.

"Punggye-ri" je najveći sjevernokorejski poligon za testiranje atomskog oružja. Zapadni mediji navode kako je on s radom počeo 2006. godine. Atomska testiranja na njemu su izvršena u svibnju 2009., veljači 2013., u siječnju i rujnu 2016. i u rujnu 2017. godine.

Američki predsjednik Donald Trump otkazao je u četvrtak sastanak s vođom Sjeverne Koreje Kim Jong-unom, potvrdila je Bijela kuća.

- S obzirom na nevjerojatnu ljutnju i otvoreno neprijateljstvo koje je vidljivo iz vaše najnovije izjave, ne bi bilo primjereno da održimo sastanak koji smo planirali za 12. lipnja.

- Nadam se da ćemo se jednog dana ipak sastati, stoji u poruci kojom je Trump obavijestio Pjongjang o otkazivanju sastanka.

Ovakva odluka stiže dan nakon što je visokopozicionirani dužnosnik Sjeverne Koreje teškim riječima napao američkog potpredsjednika Mikea Pencea, reagirajući na njegov intervju za Fox News u kojem je ovaj u jednom trenutku Sjevernu Koreju usporedio s Libijom.


- Cijeli taj njegov intervju je pun glupavih i neznalačkih izjava, rekao je ovaj dužnosnik nazivajući Pencea 'političkim lutkom' i upozoravajući pritom Amerikance da moraju biti svjesni da bi se, nastave li s neprijateljskim ponašanjem, mogli suočiti s tragedijom kakvu nikada dosad nisu iskusili.

- Mi nismo tražili taj summit, nego američka strana i na njima je da odluče žele li dijalog s nama ili ne, rekao je još dužnosnik.

Tijekom susreta Vladimira Putina 17. svibnja sa sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom u Sočiju u Rusiji je ruski predsjednik istaknuo nužnost povlačenja stranih snaga iz Sirije. Međutim, Putin nije precizno odredio na koje snage misli.

No, sljedećeg dana je, prema napisima medija, izaslanik ruskog predsjednika za Siriju Aleksandar Lavrentijev izjavio je "kako bi Siriju trebale napustiti turske i američke trupe, Hezbollah, čak i iranske snage".

Ove su riječi izazvale val reakcija sirijskih saveznika, iako su provladini sirijski mediji negirali takvu izjavu.

Dmitrij Peskov: Siriju moraju napustiti trupe koje su tamo ilegalno

Nakon toga je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio "kako su strane snage koje trebaju napustiti Siriju one snage koje su ilegalno u zemlji".

Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Irana, Bahram Ghasemi, 21. svibnja je dao izjavu u kojoj je istaknuo kako je prisutnost Irana u Siriji legalna i legitimna i kako Iran nije među zemljama koje su ušle u zemlju bez suglasnosti sirijske vlade i ostat će u Siriji koliko god bude potrebno.

"Nitko ne može prisiliti Iran da učini nešto protiv njegove volje. Iran je neovisna zemlja koja svoje politike slijedi prema vlastitim interesima. Prisutnost Irana je bila na poziv sirijske vlade, da se bori protiv terorizma i brani teritorijalni integritet Sirije i Irana, te da pomaže Siriji sve dok Sirija to želi", rekao je Ghasemi, odgovarajući na pitanje novinara na izvješća o navodnom ruskom pozivu za povlačenje iranskih snaga iz Sirije.

"Oni koji trebaju napustiti Siriju su svi oni koja su na teritorij zemlje ušli bez odobrenja sirijske vlade", zaključio je Bahram Ghasemi, što je u skladu s pojašnjenjem Dmitrija Peskova o prisutnosti inozemnih trupa na teritoriju Sirijske Arapske Republike.

SAD i Izrael su već desetljećima vodile promjene režima na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. U kaosu koji je uslijedio, Iran je prošao kroz transformaciju što je prirodno proširilo njegov utjecaj. Sada, uzrujani posljedicama svojih postupaka, SAD i Izrael imaju novi plan: uzeti globalno gospodarstvo kao taoca da bi prisilili Iran da napusti taj utjecaj. Kao i obično, Rusija se trudi da upravlja ludilom Zapada, uz održavanje kursa za bolju budućnost.

1. svibnja 2018., nekoliko sati nakon što je Netanyahu prikazao svoju bizarnu powerpoint prezentaciju "Iran je lagao", a tjedan dana prije nego što je Trump odbacio sporazum s Iranom, Netanyahu i Putin imali su telefonski razgovor. Tijekom ovog razgovora, Putin je naglasio važnost sporazuma za međunarodnu stabilnost, ponovivši kako to mora biti "strogo poštovano od svih strana". Kako nije jedan od onih koji uzimaju u obzir "međunarodnu stabilnost", Netanyahu je imao druge ideje.

Tjedan dana kasnije, Trump je priopćio kako Sjedinjene Države izlaze iz iranskog sporazuma, što je zapravo značilo povećanje umjesto da smanji gospodarski pad zemlje. Govoreći na zakladi Heritage, državni tajnik Pompeo izjavio je da će to biti "najsnažnije sankcije u povijesti", te da će SAD "primijeniti financijski pritisak bez presedana na iranski režim". Sada je jasno zašto su Merkel i Macron bili toliko očajni da razgovaraju s Trumpom da odustane od ove odluke.

Prije (ponovnog) nametanja sankcija EU je bila glavni trgovinski partner Irana. Nakon što je Obama ublažio sankcije, europske tvrtke su se trgavale kako bi obnovile posao, i to ozbiljno. Od 2013. do 2017. godine, trgovina EU s Iranom dramatično je porasla, s rastom uvoza 89,7 posto, a izvoza gotovo 20 posto, a prošlogodišnji promet dosegao je 23,5 milijardi dolara.

Sada nekoliko velikih tvrtki - odnosno Peugot, Boeing, Airbus i Shell - riskiraju gubitak milijardi u poslovima ili, ako održavaju poslovne veze, gubitak poticaja američkog kredita i nametanje teških kazni. Dužnosnici EU govore robusno, ali čini se da su njihove ruke vezane i ustavnom poveljom Europske unije (koja propisuje da moraju slijediti vodstvo NATO-a u vanjskoj politici) i praktičnim posljedicama odstupanja od američkih financija.

Ali to je samo Europa. Kao što Hill kaže :

Kineska trgovina s Iranom iznosila je više od 37 milijardi dolara u 2017. godini - izvezla je robu u vrijednosti od 18,59 milijardi dolara, što je porast od 13 posto na godišnjoj razini. Kina je činila oko 21 posto izvoza Irana; Ujedinjeni Arapski Emirati 14 posto (vrijedi više od 5 milijardi dolara); Irak 14 posto (vrijedi više od 5 milijardi dolara); Južna Koreja 9,5 posto (vrijedi više od 3,4 milijarde dolara); i Indija 6 posto od siječnja do listopada 2017. godine.

Postoji mogućnost da određene tvrtke mogu podnijeti zahtjev za "izuzeća" koja im dopušta nastavak trgovine s Iranom. Međutim, Trump ostaje ćutljiv o tome hoće li ih ovlastitii ili neće, a tajnik državne riznice Steven Mnuchin izjavio je da će se ukinuti sve dozvole koje Airbusu ili Boeingu omogućavaju prodaju Iranu. Štoviše, SAD i Izrael su postavili bombu u globalno gospodarstvo i, iako su namjeravali ukloniti Iran, postoje mnogi, mnogi posmatrači koji će značajno trpjeti.

Ali ako je ovo razmišljanje "umjetnosti dogovora", šta je onda to što oni žele? Trump bi mogao tražiti veće cijene nafte za američke naftne tvrtke i bolju poziciju za američke tvrtke koje se bave Iranom. Pritisak na strane tvrtke nesumnjivo će osigurati utjecaj u drugim pregovorima. No, bio je to Pompeo koji je iznio srž manevra: promjena režima. Pompeo je u svom izlaganju u zakladi Heritage postavio zahtjeve duboke države, navodeći: "Mi smo otvoreni za nove korake ne samo s našim saveznicima i partnerima, već i s Iranom, ali samo ako je Iran spreman napraviti velike promjene."

Ovdje su njihove predložene izmjene:

1. Iran mora obavijestiti Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) o svim aktualnim aspektima svog nuklearnog programa i zaustaviti ove aktivnosti u budućnosti.
2. Iran mora zaustaviti obogaćivanje i nikad ne pokrenuti ponovnu preradu plutonija. To uključuje zatvaranje reaktora teške vode.
3. Iran također mora pružiti IAEA bezuvjetan pristup svim mjestima diljem zemlje.
4. Iran mora okončati proliferaciju balističkih projektila i zaustaviti daljnje pokretanje ili razvoj nuklearnih raketnih sustava.
5. Iran mora osloboditi sve građane SAD-a, kao i građane naših partnera i saveznika, svaki od njih koji je pritvoren zbog lažnih optužbi.
6. Iran mora završiti potporu terorističkim skupinama na Bliskom istoku, uključujući libanonski Hezbollah, Hamas i palestinski islamski džihad.
7. Iran mora poštovati suverenitet iračke vlade i dopustiti razoružanje, demobilizaciju i reintegraciju šiiskih milicija.
8. Iran također mora okončati svoju vojnu potporu za Houthi miliciju i raditi na mirnom političkom poretku u Jemenu.
9. Iran mora povući sve snage pod iranskim zapovjedništvom u cijeloj Siriji.
10. Iran također mora završiti potporu Talibanima i drugim teroristima u Afganistanu i regiji te prestati štititi vodeće vođe al-Qaide.
11. Iran također mora okončati podršku snagama iranske revolucionarne garde koje podržavaju teroriste i militantne partnere širom svijeta.
12. Iran mora okončati svoje prijeteće ponašanje protiv svojih susjeda - mnogi od njih su američki saveznici. To svakako uključuje i prijetnje uništenjem Izraela i lansiranje njegovih projektila u Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. To također uključuje prijetnje međunarodnim dostavama - i destruktivnim hakerskim napadima.

Njegov popis bi mogao zvučati, informiranom čitatelju, poput niza izraelskih halucinacija. Ali ono na šta se stvarno svodi je potpuno i nedvosmisleno ograničavanje utjecaja Irana u regiji. Kako, dakle, nastaviti?

Pa 18. svibnja, Putin i Assad su imali "iznenadni sastanak" kako bi razgovarali o povlačenju stranih snaga sa sirijskog tla. U raspravi o tome svaki od njih je dijelio znatno drugačiji pogled na situaciju. U pitanjima geopolitičke važnosti, očekuje se da su riječi vrlo pažljivo odabrane. Imajući to na umu, informativna razlika između Assadove i Putinove verzije "povlačenja stranih vojnika" otkrivena je kada je Asad govorio o uklanjanju svih "ilegalnih stranih snaga" dok je Putin izričito izjavio da "sve strane snage" trebaju da se evakuiraju iz zemlje - vjerojatno uključujući i Iran:

"Izjavljujemo da je ostvarivanjem velikih pobjeda i izuzetnim uspjesima sirijske arapske vojske u borbi protiv terorizma i aktiviranjem političkog procesa nužno da se sve strane snage povuku sa teritorija Sirijske arapske Republike."

Iran je na neočekivano neprijateljski način odgovorio na izjavu Rusije:

"Nitko ne može prisiliti Iran da učini bilo što, Iran je neovisna zemlja koja određuje vlastitu politiku", rekao je glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Bahram Qasemi novinarima na dnevnoj tiskovnoj konferenciji u ponedjeljak.

"Prisutnost Irana je na poziv Sirijske vlade da se bori protiv terorizma i brani teritorijalni integritet Sirije i trajat će sve dok sirijska vlada želi da Iran pomogne", dodao je. "Oni koji su ušli u zemlju bez suglasnosti sirijske vlade moraju napustiti Siriju".

Kao što je istaknuto nedavno na Behind the Headlines, Rusija ne želi ekspanzionistički Iran. Ruske namjere su jasno izražene u riječi i djelu: oni žele da podrže sirijsku i iransku obranu kako bi ponovno uspostavili ravnotežu moći u regiji. Što se tiče Izraela s nuklearnom moći, Putin je izuzetno jasno objasnio da će bilo kakva uporaba nuklearnog oružja na ruskom savezniku biti suočena s trenutnim odgovorom Rusije.

Prirodno, Iran nije želio da odstupi od bilo kakvih strateških prednosti koje je učinio nad onima koji svakodnevno pozivaju na njegovo uništavanje. Umjesto toga, on je poduprijeo svoju strategiju na nastavak gospodarskih odnosa s Europom kako bi nadoknadio učinke sankcija. Europska komisija pokrenula je zakonske i financijske procese potrebne za zaštitu tvrtki koje rade u Iranu, povećavajući sveukupno gospodarsko partnerstvo i olakšavajući financiranje tih projekata od strane Europske investicijske banke.

Ponovo, u tim događajima vidimo "nepokretan objekt" u jakom neslaganju s ''nezaustavljivom silom''. Prvi krug američkih sankcija stupit će na snagu u kolovozu kada će SAD sankcionirati Iranov automobilski sektor, metalurgijsku i čeličnu industriju, sve značajne transakcije iranskih riala, bilo koju novčanicu američkog dolara koje je kupio Iran i svako olakšavanje iranskog državnog duga.

U studenom će SAD povećati ulog i sankcionirati sve iranske luke, naftne transakcije, energetski sektor, sve planove osiguranja, bilo kakve inozemne financijske transakcije ili usluge razmjene poruka s Iranskom središnjom bankom.

Da li su SAD moćne kao i uvijek? Mogu li one zapravo provesti ekonomsku opsadu Irana? Tko će dobiti ono što žele: Trumpov "sjajni, novi iranski dogovor"; ili promjenu režima duboke države?

Na putu do odgovora na ta pitanja, neki prilično interesantni događaji nam vjerojatno dolaze.

Rusija i Japan su upozorili kako bi na američke carine na uvoz čelika i aluminija mogli odgovoriti nametanjem sankcija vrijednih gotovo milijardu dolara, što je potvrdila i Svjetska trgovinska organizacija.

Rusija je rekla kako planiraju uvesti 538 milijuna dolara godišnji uvoz iz Sjedinjenih Država, a Japan je odredio 440 milijuna dolara dodatnih tarifa.

Obje zemlje su rekle kako imaju pravo nametnuti recipročne mjere u trgovini s Amerikom. Za sada nisu naveli koji američki proizvodi bi mogli biti meta sankcija, prenosi Reuters.

Moskva i Tokio su obećali da će poduzeti potrebne korake kako bi se zaštitili od nametanja carina na izvoz u SAD.

Ovo je odgovor na američke carine na čelik od 25% i aluminij 10%, koje je Donald Trump uveo kako "zaštitio nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država".

Rusija i Japan su već predstavili dokument u WTO, koji je potvrdio namjere uvođenja recipročnih mjera na američke carine na uvoz.

Japan je rekao kako može nametnuti najmanje 264 milijuna carina odmazde u roku od 30 dana, što sugerira da bi se ostatak mogao odgoditi, budući da neki od američkih proizvoda bilježe povećanje izvoza u Japan.