Dok oporbeni zastupnici kojima je Nacionalna ustavotvorna skupština ukinula zastupnički imunitet bježe u strana veleposlanstva u Caracasu, kao što je ranije učinio predsjednik stranke Voluntad Popular Leopoldo Lopez, a jučer Richard Blanco i zastupnica Marianela Magallanes, koji su pobjegli u veleposlanstva Argentine i Italije, samoproglašeni predsjednik Juan Guaido je još uvijek slobodan, što je vjerojatno odluka vlasti zemlje, koje ga žele ostaviti samog na ulicama Caracasa.

Podsjetimo da je ranije ovog tjedna uhićen njegov najbliži suradnik, zamjenik predsjednika Narodne skupštine Edgar Zambrano, koji se, okružen na ulicama Caracasa, zaključao u blindiranom vozilu, zbog čega je tajna služba SEBIN pozvala pauk i cijelo vozilo, zajedno sa Zambranom, odnijela u svoje sjedište u glavnom gradu zemlje.

Guaidó pozdravlja stranu vojnu intervenciju u Venezueli

Nakon neuspjeha državnog udara protiv Madura, samoproglašeni "privremeni predsjednik" Venezuele, Juan Guaidó, pozdravlja vojnu intervenciju u zemlji.

Govoreći u četvrtak na tiskovnoj konferenciji u venecuelanskom glavnom gradu Caracasu, oporbeni čelnik izjavio je kako je spreman i na inozemnu vojnu intervenciju u zemlji "kako bi uklonio izabranog predsjednika Nicolasa Madura, ali je naglasio kako to ovisi o njegovim međunarodnim saveznicima".

Kako bi opravdao ovu mjeru, usporedio je sebe s osloboditeljem latinoameričkog kontinenta Simonom Bolivarom koji je prije 200 godina pozvao britanske legionare da uđu na teritorij zemlje i da pomognu u borbi za neovisnost Venezuele.

Guaidó je u govoru optužio Madura da je prešao sve "crvene linije još prije nekoliko godina", stoga "zadržava sve opcije na stolu".

"Moramo razgovarati o svim mogućnostima, odgovorno, koje će stvoriti manje društvene štete, dovesti do stabilnosti i mogućnosti upravljanja situacijom, rješavanja hitnih slučajeva i otvoriti put održavanju zaista slobodnih izbora", kazao je Juan Guaidó.

Vođa propalog državnog udara je također otkrio da je već razgovarao s vladama Sjedinjenih Država, Kolumbije i Brazila, kao i državama Grupe Lima i Europske unije.

"Razgovarali smo s našim prijateljima i naravno dali potvrdan, ali uvjetovan odgovor", dodao je Guaidó.

"Fejsbuk" je uoči glasanja za Evropski parlament otvorio štab iz koga pokušava da spreči dezinformisanje građana i nedozvoljeno mešanje u izbore. Tim od 40 ljudi neprekidno dežura ispred monitora i prati objave i komentare kako bi otkrio i izbrisao lažne vesti, manipulacije i govor mržnje.

Popularna društvena mreža, htela - ne htela, našla se u ulozi regulatora političke kampanje, ne samo za izbore za Evropski parlament. Mnoge zemlje već su joj pretile da će zakonom ograničiti šta sme da se objavljuje, ako sama kompanija ne preduzme nešto da spreči manipulacije biračima.

Bilo je pitanje vremena kada će iransko rukovodstvo odgovoriti na mafijaške taktike američke administracije. Nuklearni sporazum je funkcionirao kako je dogovoreno i, čak i da je to želio, što očito nije, Iran prema sporazumu nije mogao steći nuklearno oružje. Teheran se u potpunosti pridržavao sporazuma, dopuštajući Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) neograničen pristup svim nuklearnim objektima. To su u više navrata potvrdili Ujedinjeni narodi.

U ožujku 2018. godine, dva mjeseca prije nego je Trumpov režim objavio da će jednostrano raskinuti međunarodni sporazum, IAEA je ponovila da Iran, unatoč izraelskoj propagandi, nije prekršio nijednu od ugovornih obveza.

"IAEA sada u Iranu ima najjači aktivni režim provjere u svijetu. Imali smo pristup svim mjestima koja smo morali posjetiti", izjavio je generalni direktor IAEA-e Yukiya Amano.

"Inspektori IAEA-e su proveli 3000 dana u Iranu. Ugradili smo oko 2000 nepropusnih pečata na nuklearni materijal i opremu. Proveli smo više od 60 komplementarnih pristupa i posjetili više od 190 objekata navedenih u sporazumu. IAEA je prikupila stotine tisuća satelitskih slika i više od milijun informacija iz otvorenog izvora svakog mjeseca, što predstavlja najveću mogućnost provjere ikada", rekao je u službenom izvješću Yukiya Amano.

"Od danas mogu reći da Iran provodi svoje obveze vezane uz nuklearnu energiju", dodao je generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju.

To je bila dobra vijest za one koji su bili zabrinuti zbog nuklearnog proliferacije i mogućnosti nuklearnog rata, ali i veliki izvor nezadovoljstva neokonzervativaca koji de facto vladaju u Washingtonu. Uspješan nuklearni sporazum značio je približavanje Irana ostatku svijeta. To je značilo da Iran više nitko ne može zvati "odmetničkom državom" i da se Islamsku Republiku umjesto toga treba smatrati normalnom zemljom s kojom bi druge zemlje mogle trgovati i surađivati na globalnoj sigurnosti.

Za Izrael, Saudijsku Arabiju i Sjedinjene Američke Države Donalda Trumpa, koji čine pravu "Osovinu zla" u svijetu, to je predstavljalo nepodnošljivu promjenu u međunarodnim odnosima. Iran je za SAD odmetnička država koja remeti ranije uspostavljenu ravnotežu snaga na Bliskom istoku u okviru koje američke kompanije upravljaju razvojem i raspodjelom resursa, Izrael i dalje napada palestinske teritorije i bombardira koga hoće, a Saudijska Arabija ima prekomjernu kontrolu nad tržištima nafte.

Dok Ričard Grenel, američki ambasador u Berlinu, pruža ruku nekakvog pomirenja i poručuje da "Nemačka ima potencijal da postane Trampova omiljena zemlja", "Zidojče cajtung" nemilosrdno ocenjuje: "Prijateljstvo Nemačke i Amerike leži u ruševinama".

Najnoviji povod za iskazivanje nezadovoljstva ponašanjem "velikog brata" s one strane Atlantika Nemci su pronašli u iznenadnom otkazivanju posete američkog državnog sekretara Majka Pompea, koji je u poslednji čas umesto u Berlin, ovog utorka otputovao u Bagdad.

Kontroverzni američki veleposlanik u Njemačkoj Richard Grenell, poznat po oštroj kritici politike vlade u Berlinu, a najviše po svom protivljenju izgradnji ruskog plinovoda "Sjeverni tok 2" i plinovoda "Turski tok" (zbog onog prvog je u siječnju ove godine, nedugo nakon preuzimanja funkcije veleposlanika, učinio veliki diplomatski gaf, uputivši pisma njemačkim tvrtkama koje sudjeluju u tom energetskom projektu, u kojima im je uvijeno zaprijetio kako riskiraju ulazak pod američke sankcije ako ne odustanu od tog projekta, a što je izazvalo snažne negativne reakcije njemačkog MVP-a i tamošnjih medija), sinoć je otišao i korak dalje. Nazvao je Njemačku "licemjerom"!


U intervjuu novini Bild, Richard Grenell je potvrdio renome agresivnog diplomate, kazavši i slijedeće: "Smatram licemjernom situaciju kada bilo tko govori kako je nužno reformirati NATO, ali ne teži k cilju od 2% (misli na godišnje izdvajanje iz državnog proračuna za potrebe NATO saveza, koje je ubrzo po dolasku na vlast svim članicama nametnuo američki predsjednik Trump, op. a.). Začuđen sam da mnogi njemački političari nastoje prikazati kako je 2% samo cilj, a ne i stvarna obveza", izajvio je Grenell. Pri tom je kritizirao Njemačku da, kao gospodarski moćna zemlja ne želi "pokazivati mišiće" u Europi, pokazujući suzdržanost prema mnogim pitanjima.

Grenell se, prema navodima njemačkog medija Der Spiegel, zbog svoje otvorene nediplomatske taktike doveo do toga, da se od početka ove godine nalazi u političkoj izolaciji od strane vodeće njemačke elite. Prije dva mjeseca potpredsjednik njemačkog Bundestaga čak je pozvao i njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa da Grenella protjera iz zemlje zbog njegovog miješanja "u politička pitanja suverene Njemačke".

SAD su nametnule sankcije dvjema tvrtkama, koje su uključene u trgovinu naftom između Caracasa i Havane, te prijete venezuelanskim sigurnosnim službama sankcijama zbog njihove kontinuirane potpore predsjedniku Nicolasu Maduru

Sankcije su nametnute dvjema trgovačkim tvrtkama, registriranim na Maršalovim otocima i Liberiji, i naftnim tankerima koji im pripadaju, priopćilo je u petak američko ministarstvo financija. Oba plovila, koja plove pod zastavama Paname, navodno su sudjelovala u transportu venezuelanske nafte na Kubu.

Takvi transferi plaćaju kubansku podršku venezuelanskom predsjedniku Maduru, tvrdi američki ministar financija Steven T. Mnuchin, obećavajući "poduzeti daljnje mjere ako Kuba i dalje bude uvozila venezuelansku naftu u zamjenu za vojnu potporu". Osim toga, američki visoki bankarski dužnisnik prijeti sankcijama venezuelanskoj vojsci i obavještajnim službama ako ne pobjegnu od legitimno izabrane vlade Nicolasa Madura.

"Američko Ministarstvo financija je danas stavilo na crnu listu venezuelansku vojsku i obavještajne službe, kao i one koji ih podupiru, uz napomenu da će njihova stalna potpora nezakonitom Madurovom režimu imati ozbiljne posljedice" - upozorio je Mnuchin.

Prema izjavi Ministarstva financije SAD-a, sve američke sankcije protiv te zemlje nisu "trajne" i samo su osmišljene kako bi donijele "pozitivnu promjenu u ponašanju".

U osnovi, ovakva ograničenja su osmišljena kako bi potaknula odlazak venezuelanske vlade i vojnih dužnosnika i prepustile legitimno vodstvo zemlje samoprozvanom "privremenom predsjedniku" JUanu Guaidu kojeg podupire SAD.

Unatoč velikom potpori Washingtona i njegovih saveznika, Guaido nije uspio postići mnogo i nije uspio poljuljati stvarnu moć predsjednika Madura od samog njegovog ustoličenja ranije ove godine. Naširoko spominjani "vojni udar" kojeg je Guaido najavio prošlog tjedna u svim mainstream medijima bio je neuspješan, jer nije uspio privući znatan broj vojnih pobunjenika niti je dobio veliku civilnu potporu.

Izrael planira izgraditi najduži podvodni plinovod na svijetu i zajedno s Ciprom i Grčkom plin iz Istočnog Mediterana izvoziti u Italiju i južne zemlje Europske unije. Američki državni tajnik Mike Pompeo je oduševljeno odobrio ovaj projekt koji bi trebao biti konkurencija tursko-ruskom plinovodu "Turski tok" i potencijalnom katarsko-iransko-sirijskom plinovodu. No, ovaj bi plinovod istovremeno potkopao pokušaje Washingtona da steknu veći udio na LNG tržištu Europe, kojeg traže kako bi se smanjila energetska ovisnost Europske unije od Rusije.

Projekt o kojem se raspravlja već nekoliko godina, otkako je Izrael otkrio velike rezerve plina u podmorju polja Levijatan, poznat je i kao Istočno-mediteranski plinovodni projekt (EMPP). Kroz ovaj plinovod bi prirodni plin tekao iz polja Levijatan, preko Cipra, Krete i Grčke do svog terminala u Otrantu na samom jugoistoku Italije. Planovi predviđaju izgradnju plinovoda dugog 2100 kilometara, koji bi se protezao tri kilometra duboko ispod Mediterana. Trošak projekta se procjenjuje na 7 milijardi dolara, a rok izgradnje je pet godina.

Sve ovo treba uzeti s rezervom, obzirom na neriješeni spor s Turskom, koja Cipru osporava punu zaradu od plina koji pripada I samoproglašenom Sjevernom Cipru, te plinskih polja za koja Libanon tvrdi da su u njegovim teritorijalnim vodama. No, kada je Izrael u pitanju, poznato je da će SAD učiniti sve da zaštite svog bliskoistočnog "partnera". Čak i vojno, ako bude trebalo, te Izraelu omogućiti izgradnju ovog zahtjevnog projekta. Ali ako Izrael bude izvozio plin u južni dio kontinentalne Europe, a Washington izgubi udio na plinskom tržištu, kakva je američka računica?

Nove granice raskola i saveza

Moskva smatra da su akcije Sjedinjenih Američkih Država u Azijsko-pacifičkom regionu pretnja za Rusiju, izjavio je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov.

"Ponovo smo skrenuli pažnju na brojna dejstva Vašingtona, uključujući raspoređivanje na japanskoj teritoriji elemenata globalnog protivraketnog sistema, povećanje svog vojnog prisustva u regionu i, uopšte, postupanje u oblasti razoružanja i kontrole naoružanja gde Sjedinjene Američke Države uništavaju sve postojeće sporazume. U tim postupcima mi vidimo pretnju našoj zemlji", istakao je Lavrov nakon razgovora sa svojim japanskim kolegom Tarom Konom u Moskvi.

Vlada Japana je 19. decembra 2017. godine odlučila da rasporedi dva američka kopnena protivraketna sistema "Egis ašor" na svojoj teritoriji. Planirano je da oni budu raspoređeni u prefekturi Akita na severozapadu zemlje i u Jamaguti na jugozapadu. Podrazumeva se da radijus njihovih dejstava može da pokrije celu teritoriju zemlje. Tokio očekuje da će oni početi da se koriste do 2023. Rusija je više puta izražavala zabrinutost zbog ovih planova.

Prvostepenu osuđujuću presudu za ruske i srpske državljane u slučaju "državni udar" u Crnoj Gori, koji su ukupno osuđeni na 69,7 godina zatvora, neobično brzo su podržali vodeći centri zapadne politike i NATO-a. Odmah nakon čitanja presude oglasila se Ambasada SAD u Podgorici, saopštivši da je u pitanju istorijski dan za vladavinu prava u Crnoj Gori.

Istog dana reagovao je i šef britanske diplomatije Džeremi Hant, ocjenivši da je presuda dvojici ruskih obaveštajnih oficira (navodno pripadnika GRU) zbog neuspelog pokušaja "državnog udara" u Crnoj Gori još jedan primjer "kako se destabilizujuće i agresivno Rusija ponašala tokom protekle decenije".

Hant je dodao i bizarnu ocjenu da se do današnje osuđujuće presude dvojici ruskih obaveštajnih oficira "stiglo kroz pravni proces, čija je transparentnost bez presedana u Crnoj Gori".

Na koncu, danas se oglasila i sama američka Vlada, poručivši da je sudska presuda u Crnoj Gori "razotkrila drski pokušaj Rusije da podrije suverenitet jedne nezavisne evropske nacije".

O presudi za "državni udar" u Crnoj Gori izvještavali su i svi vodeći zapadni mediji: Bi-Bi-Si, En-Bi-Si-, "Asošijeted pres", "Fajnenšel tajms"... a glavni fokus, nimalo slučajno, bio je na ulozi koju je navodno Rusija imala u pokušaju puča u Crnoj Gori. Tako je akcenat atlantističkih medija bio da su odlukom suda u Podgorici osuđena "dva ruska špijuna" na 15 i 12 godina zatvora, a sve zbog "zavjere da se sruši Vlada te balkanske države i tako spriječi njen ulazak u NATO".

Takođe, u komentarima se ističe da su i "dva vodeća predstavnika etničkih Srba" (Andrija Mandić i Milan Knežević) osuđena na po pet godina zatvora.

Komentarišući neobično veliki prostor koji su presudi za "državni udar" dali uticajni zapadni mediji i političari, analitičar Igor Damjanović podsjeća na riječi dr Georgija Engelharta, saradnika Instituta za slavistiku Ruske akademije nauka, koji je još prije nešto više od godinu dana predvidio da će afera sa navodnim pokušajem "državnog udara" imati malu upotrebnu vrijednost, u lokalnim okvirima, jer su građani Crne Gore dobro upućeni u tok procesa, ali da to neće biti slučaj na međunarodnom planu.

Damjanović podsjeća da je ruski ekspert razlog većeg značaja ove iskonstruisane afere u inostranstvu vidio u tome što međunarodna javnost ne samo da nije detaljno upućena u sudski proces, već i što se na Zapadu preko medija dozirala krajnje ograničena informacija o ruskom pokušaju da izazove krvoproliće u Crnoj Gori, pa je ova afera postala bitna komponenta glavnih antiruski koncipiranih političkih dokumenta, poput izvještaja senatora Bena Kardina.

Nakon što je na snagu stupio puni američki embargo na izvoz iranske nafte, Washington je uveo sankcije metalurškoj industriji Islamske Republike i želi spriječiti izvoz čelika, bakra i aluminija. Ni to nije bilo dovoljno i Donald Trump je jučer pozvao Teheran na pregovore, naravno, pod američkim uvjetima, a ako Iran ne pristane i bude razvijao nuklearno oružje, nije isključena ni vojna opcija protiv iranskog naroda.

Iran je ovog tjedna poslao pisma potpisnicima nuklearnog sporazuma u kojem je tražio da počnu provoditi obveze i uspostave poslovne, trgovinske i financijske veze s Islamskom Republikom. To se prije svega odnosi na Veliku Britaniju, Francusku, Njemačku i EU u cjelini, koji se samo deklarativno zalažu za poslovanje s Iranom, ali u praksi ne čine ništa. Europske zemlje i Bruxelles su ovaj poziv odbili i poručili su da neće popustiti pred nuklearnim ultimatumom Teherana. Situacija eskalira iz dana u dan i više nitko ne može predvidjeti u kojem će se smjeru razvijati.

U međuvremenu je Iran europskim zemljama potpisnicama nuklearnog sporazuma dao rok od 60 dana da se odluče što će činiti, a ako ne pristanu provoditi svoje obveze iz nuklearnog sporazuma, mogao bi ga raskinuti i Teheran, koji je najavio i ekstremne mjere kao što je povlačenje iz međunarodnog Sporazuma o zabrani širenja nuklearnog naoružanja.


Tko je prijetnja globalnoj sigurnosti?

Da je Iran doista prijetnja globalnom miru i sigurnosti, zašto bi zemlje poput Kine, Rusije, Indije, Japana, Južne Koreje, Turske i mnoge druge s njim pregovarale i poslovale? Zašto ih Europska unija pokušava zamijeniti, a ništa ne nudi Islamskoj Republici? Zašto se Sjedinjene Države žele boriti i vrše globalni pritisak kako bi uvjerile međunarodnu zajednicu da prekine postojeće ili poželjne veze s Teheranom? Ova pitanje je u svojoj kolumni postavio Gunnar Ulson, geopolitički analitičar iz New Yorka.

The New York Times navodi "kako SAD nastoje spriječiti sve zemlje da kupuju iransku naftu, ali se Kina pobunila", te priznaje da američki napori imaju vrlo malo veze s globalnim mirom i sigurnošću, a više sa željom Washingtona da oslabi iranski utjecaj na Bliskom istoku, gdje se zapravo nalazi Iran, tisućama kilometara i oceanima odvojen od Washingtona.

"S pooštravanjem sankcija prema Iranu je Trumpova administracija krenula u ekonomsku izolaciju Teherana i želi oslabiti položaj Irana na Bliskom istoku. No, ove napore kompliciraju odnosi s Kinom u posebno osjetljivom trenutku", piše američki list.