Univerzitet u Džordžtaunu, jedna od najstarijih i najuticajnijih američkih visokoškolskih ustanova, uvodi kurs za studente pod nazivom "Ruski hibridni rat".

Na sajtu tog univerziteta je saopšteno da će studenti biti u prilici da saznaju šta su to "ruski trolovi i botovi", "informacione operacije Kremlja", "mešanje u američke izbore" i "aneksija Krima".

U saopštenju je navedeno da je nakon predsedničkih izbora 2016. godine u SAD "porasla svest o novom načinu rata koji vodi Kremlj". Studentima će biti predočeno i kako se Rusija "ustremila na američko društvo i građane", navedeno je u opisu kursa.

"Sajber napad na Estoniju 2007. godine, invazija na Gruziju 2008. godine... Manipulacija, uticaj i negiranje. 'Ilegalci', 'patriotski hakeri' i 'zeleni čovečuljci'. Oligarsi, kompatriote i korisne budale", termini su koje je Univerzitet u Džordžtaunu naveo u opisu kursa.

Takođe je saopšteno da će predavanja biti posvećena ruskoj doktrini i ideologiji, kao i da će se sa studentima analizirati primeri i pitanje zašto je to izazov za SAD i njihove saveznike.

Nakon predsedničkih izbora 2016. godine u SAD su aktivno počeli da govore o "ruskom mešanju", o kojem istragu vodi specijalni tužilac Robert Miler.

Američki predsednik Donald Tramp je u više navrata tu temu nazvao "lovom na veštice".

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu potvrdio je da je Izrael u prethodnih 36 sati napao mete u Siriji.

Benjamin Netanjahu je rekao da je Izrael izveo stotine napada protiv iranskih i meta libanskog Hezbolaha u toj susjednoj zemlji, prenijeli su izraelski mediji.

"Izraelske odbrambene snage napale su mete iranskog pokreta Hezbolah. Ovi napadi potvrđuju da smo odlučni da djelujemo protiv Irana u Siriji", rekao je Netanjahu.

Sirijske vlasti poslale su pismo Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija u kojem zahtijevaju od tog tijela da osudi raketne napade koje je Izrael izveo na Damask, prenijela je sirijska novinska agencija Sana.

Prema izvještaju te agencije, u pismu piše da su izraelski napadi imali za cilj da "produže krizu u Siriji i teroristički rat protiv Sirije i da podignu moral njihovih agenata u preostalim terorističkim džepovima", prenosi Tas.

Prethodno je jedan vojni zvaničnik rekao da je predgrađe Damaska bilo pod napadom raketa koji su izvele vazdušne snage Izraela iz susjednih oblasti u Iranu. (smatramo da se "susjedne oblasti" odnose na Libanon, a ne Iran kako stoji u tekstu - op.hr.sott.net)

Ruska agencija je prenijela da je sirijska protivvazdušna odbrana oborila nekoliko raketa iznad Damaska, kao i da su eksplozije mogle da se čuju u sirijskoj prijestonici, piše Tanjug.

Rojters je prenio navode sirijske državne novinske agencije da su sirijske snage oborile "većinu izraelskih raketa" ispaljenih na predgrađe Damaska iz izraelskih borbenih aviona.

Takođe, navedeno je da je "izraelska agresija ograničena" na napad na jedno skladište na aerodromu u Damasku.

Američko Vijeće za nacionalnu sigurnost zatražilo je prošle jeseni od Pentagona da mu pripremi opcije za napad na Iran nakon što je skupina militanata povezana s Teheranom ispalila granate na područje Bagdada u kojem se nalazi američko veleposlanstvo, objavio je u nedjelju The Wall Street Journal (WSJ).

Zahtjev vijeća predvođenog Johnom Boltonom, savjetnikom predsjednika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost, izazvao je šok i veliku zabrinutost u Pentagonu i State Departmentu, navodi list, pozivajući se na sadašnje i bivše američke dužnosnike.

Pentagon je ispunio zahtjev, ali ne zna se jesu li opcije za napad na Iran bile poslane i u Bijelu kuću i je li za njih znao predsjednik Trump.

Zahtjev je potaknut incidentom koji se dogodio u rujnu kada su tri granate pale na diplomatsku četvrt Bagdada. Pale su na prazno područje i nije bilo ozlijeđenih. Dva dana kasnije, napadnut je i američki konzulat u Basri, ali ni ondje nije bilo žrtava. Za prvi napad kasnije je odgovornost preuzela jedna šijitska militantna grupa povezana s Iranom, a za drugi odgovornost nije preuzeo nitko. Nijednom događaju ni svjetska ni američka javnost nije pridavala nikakav značaj, prošli su gotovo nezapaženo.


WSJ piše da je uzbuna koja se zbog svega digla prilično neobična.

- Ljudi u Pentagonu i State Departmentu su ostali u nevjerici, bili su zaprepašteni bezobzirnošću kojom se razmišljalo o napadu na Iran, rekao je jedan neimenovani bivši dužnosnik.

Jan Van Risegem, vojni pilot čiji je otac bio Belgijanac a majka Britanka, bio je zapažen tokom Drugog svetskog rata u borbi protiv nacista. Posle rata, kratko je bio angažovan u civilnoj avijaciji, a zatim je kao plaćenik otišao u Kongo. Tek nedavno pojavljuju se podaci koji ga povezuju sa obaranjem aviona u kojem je 1961. godine bio prvi čovek UN Dag Hamaršeld. Kako navodi prijatelj belgijskog pilota koji je i obznanio taj podatak, Risegem nije znao ko je bio u avionu kada je izvršavao zadatak.

Dag Hamaršeld je bio švedski diplomata i drugi generalni sekretar UN. Posredovao je u više međunarodnih sporova, a poginuo je 18. septembra 1961. godine pod sumnjivim okolnostima u avionskoj nesreći tokom mirovne misije u Severnoj Rodeziji (današnjoj Zambiji). Posthumno je dobio Nobelovu nagradu za mir.

Njegova smrt bila je predmet interesovanja mnogih istraživača a uskoro će, na "Sandens" festivalu biti prikazan film "Cold Case Hammarskjöld", koji baca potuno novo i neočekivano svetlo na taj slučaj, povezujući pilota Jana Van Risegema sa ubistvom.

Risegem je bio tinejdžer kada ga je majka, zajedno sa bratom, iz Belgije koju su okupirali nacisti poslala u Englesku. Oni su, uz pomoć strica koji je imao dobre veze, započeli obuku za pilote RAF-a, što je bila odluka koja je presudno uticala na njihove živote. Jan se posebno istakao u borbama.

Bio je hrabar, nije se plašio da testira mogućnosti aviona i da ide u opasne misije. Posle rata, napustio je vojnu službu i nakratko je bio angažovan u belgijskom civilnom prevozniku "Sabeni". Ipak, otpušten je zbog neslaganja u vezi sa bezbednosnim procedurama i prihvatio je posao u Katangi (pokrajina u Kongu).

U toj zemlji u toku je bio građanski rat. Vođa pobunjenika Mojse Čombe imao je vojnu i tehničku podršku belgijske vlade, kao i podršku zapadnih kompanija zainteresovanih za rudna bogatstva. Dag Hamaršeld je verovao da je dužnost UN da interveniše.

Kao "šampion dekolonizacije" i idealista koji je verovao da UN treba da bude zaštitnik malih država, zanemario je rezervisan stav njegovog pravnog savetnika i naredio vojnu intervenciju kako bi se zaustavila pobuna. To se nije dopalo Velikoj Britaniji i SAD.

Međutim, u jednom trenutku snage UN-a našle su se pod opsadom. Zbog toga je Hamaršeld poleteo kako bi se sastao sa Mojseom Čombeom, kada dogodila avionska nesreća u kojoj je poginuo.

Ruski senator Aleksej Puškov prokoementarisao je odluku Amerikanaca da napuste Siriju rekavši da zvaničnici u Vašingtonu, jednostavno, nisu znali gde da stave zarez u rečenici "otići ne treba ostati".

Kako je istakao, umesto odlaska američkih trupa nastala je opšta konfuzija - predsednik Donald Tramp je obećao jedno, a administracija, Kongres, i saveznici SAD žele drugo.

"U takvoj situaciji Vašington jednostavno nije mogao da odluči gde da stavi zarez u formulaciji `otići ne treba ostati`", napisao je Puškov na Tviteru.

Podsetimo, predsednik SAD Donald Tramp je sredinom decembra prošle godine saopštio da je DAEŠ u Siriji pobeđen i naveo da je to bio jedini razlog boravka američkih vojnika u toj zemlji.

Kasnije je portparolka Bele kuće Sara Senders saopštila da su SAD počele da povlače vojsku iz Sirije, ali da pobeda nad DAEŠ-om ne znači kraj postojanja međunarodne antiterorističke koalicije.

Pored toga što predstavljaju neposrednu inspiraciju raznorodnim pokretima širom Europe, žuti prsluci adresiraju probleme koji nisu isključivo francuske naravi. Oni su usko vezani uz ustroj Europske unije i svima nam određuju politički horizont.

Već gotovo tri mjeseca, ruralna i semi-urbana Francuska, kao i prekomorski teritoriji, čine poprište regionalno najraširenijih društvenih protesta koje je zemlja ikad vidjela. S obzirom na političku i ekonomsku važnost Francuske unutar Europske unije, ne čudi snažna pozornost koju je tzv. pokret žutih prsluka priskrbio u međunarodnim medijima. Međutim, malo toga je rečeno o europskoj dimenziji trenutne političke krize u Francuskoj i njenoj povezanosti s preoblikovanjem europske političke arhitekture u proteklom desetljeću.

Zasigurno, izvor pokreta žutih prsluka treba tražiti u protrječjima neoliberalnog restrukturiranja francuske ekonomije od 1980-ih naovamo. Ipak, europske su integracije odigrale ključnu ulogu u tom procesu. Štoviše, trenutni francuski predsjednik, Emmanuel Macron, sa svojim reformističkim žarom i autoritarnom vladavinom, predstavlja čistu inkarnaciju današnje Europske unije. Dobro se sjećamo kako je u međunarodnom lijevo-liberalnom tisku bio slavljen zbog svog entuzijazma i nastojanja "oživljavanja Europe" i ponovnog aktiviranja "njemačko-francuskog stroja". Dakle, francuska radnička klasa nije bila nimalo pošteđena europskih mjera štednje i trokuta: liberalizacija - privatizacija - deregulacija. To jest, onoga što je 2011. godine tadašnji čelnik Europske komisije, Jose Manuel Barroso, nazvao "tihom revolucijom" u europskom upravljanju.

Amerika ne menja strateške prioritete na Bliskom istoku i ostaje čuvar interesa svojih partnera u regionu. To je poruka koju je tokom turneje po Bliskom istoku preneo državni sekretar SAD Majk Pompeo.

Višemesečna debata o tome ko vodi američku spoljnu politiku - predsednik Donald Tramp svojim, za mnoge konfuznim, tvitovima, ili deo administracije koji je zadužen za spoljnu politiku, možda je, bar što se tiče Bliskog istoka, razrešena ove nedelje, kada se dva ključna predsednikova čoveka nalaze u poseti tom regionu - Pompeo i savetnik za nacionalnu bezbednost Džon Bolton.

Niz tvitova i izjava predsednika Trampa, koji je kulminaciju doživeo odlukom o povlačenju američkih trupa iz Sirije, izazvao je u najmanju ruku nedoumice među tradicionalnim američkim saveznicima u regionu i ukazao na smanjenu američku zainteresovanost za Bliski istok.

Francuski predsednik Emanuel Makron sve češće je na meti "partnera" iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država zbog približavanja datuma izbora za Evropski parlament, smatraju sagovornici Sputnjika.

Nakon što su američki predsednik Donald Tramp i italijanski vicepremijer Mateo Salvini podržali pokret "Žutih prsluka" u Francuskoj, i mađarski premijer Viktor Orban označio je Emanuela Makrona kao "neprijatelja broj jedan".

Naime, Orban je izjavio da Makrona smatra vođom "promigrantskih snaga" u Evropi i da stoga oseća dužnost da mu se suprotstavi.

"Nema sumnje da je Emanuel Makron važna figura, štaviše vođa promigrantskih snaga. To nije ništa lično, već pitanje budućnosti naših zemalja. Ukoliko se u Evropi bude materijalizovalo to što on želi u pogledu migracije, to bi bilo loše po Mađarsku. Zbog toga moram da se borim protiv njega", rekao je Orban.

Analitičar Saša Adamović kaže za Sputnjik da će sigurno biti takve retorike i u budućnosti, s obzirom da je ovo izborna godina za Evropski parlament i da će se u maju mesecu održati izbori koji u ovom trenutku imaju mnogo veći značaj nego što su imali u nekim ranijim periodima, "kad se unapred znalo ko će na njima trijumfovati".

Dok god u SAD traje sveamerički lov na Donalda Trampa ne može se računati na poboljšanje bilateralnih odnosa Rusije i Amerike, smatra šef Komiteta Saveta Federacije za međunarodne odnose Konstantin Kosačov.

Američki predsednik je ranije na svom nalogu na Tviteru napisao da se nada da će SAD i Rusija jednom uspeti da obnove dobre odnose. Tramp je, pritom, ponovio da se on prema Moskvi odnosi oštrije od bilo kog svog prethodnika na predsedničkoj funkciji.

"Taj tvit je, izvan svake sumnje, namenjen Trampovim oponentima u SAD, a ne Rusiji, i u njemu je ključni deo 'oštrije nego bilo ko drugi'", rekao je Kosačov.

Ruski senator je naveo da bi voleo da greši kada kaže da se ne može očekivati poboljšanje odnosa Rusije i SAD sve dok traje sveopšti lov na Trampa.

Zastupnica Demokratske stranke u američkom Kongresu Tulsi Gabbard izjavila je kako će se kandidirati za predsjednicu Sjedinjenih Američkih Država na izborima 2020. godine, javlja CNN.

"Odlučila sam se kandidirati i sačinit ću zvanično saopćenje iduće sedmice", kazala je Gabbard u intervjuu za CNN.

Gabbard je 37-godišnja ratna veteranka sa Havaja i prva samoansko-američka predstavnica koja je izabrana u američki Kongres. Ona je rekla da će "pitanje rata i mira" biti glavni fokus njene kampanje.

Gabbard je poznata po svojim vrlo kritičkim vanjskopolitičkim stavovima, a naročito kada je riječ o vanjskoj politici SAD-a i Bliskog istoka. Ona se prije dvije godine u Damasku tajno sastala sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Asadom kada je pozvala na prekid američkog uplitanja u Siriju te na prekid podupiranja islamističkih militanata.


Veliki je broj simpatizera koji prate rad mlade zastupnice sa Havaja i pružaju joj podršku. Prema mišljenju mnogih, ona se ne uklapa skoro niti u jedan američki šablon, što je čini posebnom u svijetu politike.