Izrael će možda morati da napadne Iran kako bi zaustavio iransko vojno utvrđivanje u Siriji, zaključak je izvještaja izraelskog Instituta za nacionalnu bezbjednost (INSS) u Tel Avivu koji je danas predstavljen u predsjedničkoj rezidenciji u Jerusalimu.

To je ujedno scenario u najgorem slučaju, prenose izraelski mediji.

Institut povezan sa Telavivskim univerzitetom razmatrao je čitav niz scenarija u izvještaju po kome je najozbiljnija prijetnja s kojom se suočava Izrael u ovoj godini rat na sjeveru, u koji bi bili umješani Iran, Hezbolah i Sirija.

"Većina frontova s kojima je Izrael suočen su vrlo osjetljivi: Sirija, Liban i pojas Gaze. Na sva tri postoji potencijal za eskalaciju širokog sukoba i opšteg rata i to u isto vrijeme", navodi se u izveštaju u kome su lista prijetnji Izraelu i preporuke kako da se odgovori Iranu, libanskom Hezbolahu i palestinskom Hamasu.


Sukob na sjeveru po svoj prilici prelio bi se i na jug i Izrael bi se našao u situaciji da se bori i protiv Hamasa. Na listi je i iranski nuklearni program.

Prije dva dana si se susreli ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i njegov japanski kolega Taro Kono. Razgovarali su o konačnom zaključenju mirovnog sporazuma između dvije zemlje.

"U skladu s uputstvima naših lidera nakon njihovih nedavnih sastanaka na najvišoj razini u Singapuru i Buenos Airesu, danas počinjemo pregovore o mirovnom sporazumu", rekao je Lavrov.

Japanski ministar vanjskih poslova Taro Kono je na sastanku s ruskim kolegom Sergejom Lavrovom rekao da postoji veliki potencijal u odnosima između Rusije i Japana.

"Proteklih mjeseci je stupio na snagu dogovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, provedeno je pojednostavljivanje viznog režima za ruske turiste. Osim toga, bilateralni ekonomski odnosi se konstantno razvijaju", izjavio je Kono.

Ministarski sastanak je plod suradnje i pregovora ruskog predsjednika Vladimira Putina i japanskog premijera Shinzo Abea, koji su krajem prošle godine rekli kako su se strane dogovorile da ubrzaju pregovarački proces o mirovnom sporazumu na temelju Zajedničke sovjetsko-japanske deklaracije iz 1956. godine. To je ozbiljan ustupak Japana, jer je desetljećima službeni stav Tokija bio da se pod japansku jurisdikciju vrate četiri otoka u Kurilima, kako bi uopće mogao zaključiti mirovni sporazum. Sada je napravljen pomak, ali su počele i špekulacije o tome da će Rusija Japanu vratiti dva od četiri otoka koje je Sovjetski Savez uzeo poraženom Japanu 1945. godine.

Ovu temu tjednima analiziraju svi ruski političari i mediji, iako bi bilo dovoljno reći da Japan, barem u ovim okolnostima, ne može dobiti te otoke i oni će ostati ruski. Ranije je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov govorio o rezultatima pregovora sa svojim japanskim kolegom Tarom Konom i naglasio da se o suverenitetu Ruske Federacije nad Kurilskim otocima ne raspravlja. Istodobno je dodao da Moskva i Tokio "još uvijek imaju značajne razlike", te da bez priznanja Japana o rezultatu Drugog svjetskog rata nije vrijedno računati na daljnji napredak.

Voditelj Moskovskog političkog kluba i politolog Jevgenij Benij je također komentirao situaciju s rusko-japanskim pregovorima.

U srijedu, 16. siječnja, zapovjednik iranskog Korpusa straže islamske revolucije Mohammad Ali Jafari, izjavio je kako ta zemlja u Siriji nema svoj vojni kontingent, već da se tamo nalaze isključivo iranski vojni instruktori i iransko oružje. Ovu je izjavu general Jafari dao nakon što je jučer izraelski premijer Benjamin Netanjahu izjavio kako će izraelske vojne snage nastaviti napadati neprijateljske ciljeve na sirijskom teritoriju, savjetovavši pri tom Iranu da brzo napusti tu zemlju.

Iranski je general danas pozvao "cionistički režim" da ne testira strpljenje Islamske Republike i da se "ne igra lavljim repom".

"Strahujte od toga dana, kada će iranske precizne rakete vas poraziti i kazniti za svu prolivenu krv od vas ugnjetavanih muslimana", izjavio je izraelskom premijeru zapovjednik iranskog Korpusa islamske revolucije, čije je riječi prenijela tamošnja agencija Mehr. Također je dodao da će "Iran i dalje u Siriji držati svoje vojne instruktore, oružje i opremu, koji su usmjereni na potporu i jačanje snaga islamskog otpora (Izraelu)".

Podsjećamo: general Jafari je u svom govoru od 13. rujna, održanom u Teheranu, izjavio da Iran posjeduje rakete dometa 2000 kilometara, koje mogu uništiti ciljeve s "filigranskom preciznošću". Tada je spomenuo i iranski raketni napad na Iranu neprijateljske snage na iračkom teritoriju, koji je izvršen nekoliko dana ranije. Radilo se o raketnom napadu na kamp članova u Iranu zabranjene Demokratske stranke iranskog Kurdistana u regiji Erbil, u Iračkom Kurdistanu. Napad je izvršen sa sedam raketa "zemlja-zemlja" Fateh-110, dometa 300 kilometara, s udaljenosti od 170 kilometara od cilja. Iranska vojska tvrdi da je odstupanje te rakete od zadanog cilja najviše 10 metara.

S druge strane Izrael se upravo i boji toga da Iran u Sirji ne instalira svoje rakete s kojima bi mogao bez problema gađati izraelski teritorij. Zato svoje zračne napade na sirijske ciljeve kojima se koriste proiranske snage i pravda upravo tim strahom, kojeg dodatno hrane i iranske izjave ovakvoga tipa.

Ministar vanjskih poslova Malezije Saifuddin Abdullah rekao je da njegova zemlja više neće organizovati događaje na kojima učestvuje Izrael.

Abdullah je, također, dodao da malezijska vlada neće popustiti u vezi zabrane nastupa izraelskih sportista na paraplivačkom takmičenju u julu u Maleziji, koje će biti kvalifikaciono za Paraolimpijske igre u Tokiju 2020. godine.

Malezijski ministar dodao je da je njegov kabinet potvrdio da izraelskim predstavnicima neće biti dozvoljen ulaz u zemlju niti za sportske, niti za ostale događaje.

Bez diplomatskih odnosa

Osim toga, kako prenosi Associated Press, rekao je da je Malezija odlučila da ubuduće neće organizovati nikakve događaje koji će uključivati Izrael, čime je "potvrdila jasan stav vlade u vezi izraelskog pitanja".

Malezija, koja pruža snažnu podršku Palestini, jedna je od većinskih muslimanskih država koja nema diplomatske odnose sa Izraelom.

Prošlog mjeseca, Kuala Lumpur je u saopštenju naveo da se "snažno" protivi kontroverznoj odluci Australije je da Zapadni Jerusalem prizna za glavni grad Izraela.

Malezija, koja je zagovornik rješenja o dvije države kako bi se okončao izraelsko-palestinski sukob, taj je potez nazvala "preuranjenim" i "ponižavajućim za Palestince i njihovu borbu za samoopredjeljenje".

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov danas je ismijao navode da je američki predsjednik Donald Trump možda radio za račun Moskve.

Lavrov je novinarima rekao da izvještaji američkih medija u kojima se tvrdi da je Trump možda bio ruski agent, govore o dramatičnom padu novinarskih standarda, prenijela je agencija Beta.

Trump je ove sedmice rekao da nikada nije radio za Rusiju.


Kršenje diplomatske kulture

Upitan da li bi Rusija objavila transkripte Trumpovih razgovora sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, šef ruske diplomatije je rekao da bi to bilo kršenje osnovne diplomatske kulture.

Prema njegovim riječima, takvi zahtjevi oslikavaju nelegitimno miješanje u ustavno pravo američkog predsjednika da vodi vanjsku politiku.

Lavrov se negativno izrazio i o optužbama protiv Trumpovog nekadašnjeg savjetnika Michaela Flynna, rekavši da je on razgovarao s ruskim ambasadorom samo u pokušaju da zaštiti američke interese.

Moskva i Caracas su potpisali sporazume o restrukturiranju venezuelanskog duga, što je potvrdio i ruski zamjenik ministra financija Sergej Storčak.

"Dogovori su već postignuti i Caracas će platiti dugove prema novom rasporedu", kazao je dužnosnik na Ekonomskom forumu Gaidar u Moskvi.

Storčak je za RIA Novosti rekao da Caracas, kao dio restrukturiranja, nije zatražio nove kredite od Moskve.

Dug Venezuele

Moskva je 2011. odobrila zajam Venezueli od 4 milijarde dolara za financiranje isporuka ruskih industrijskih proizvoda, a 2014. Caracas je zatražio produljenje roka isplate zajma.

U studenom 2017. su Moskva i Caracas potpisali sporazum o financijskom restrukturiranju. Tada je sklopljen dogovor da konsolidirani dug Venezuele iznosi 3,15 milijardi dolara, uz rok otplate od deset godina, koji za prvih šest godina uključuje minimalne uplate.

Sada je venezuelanski veleposlanik u Rusiji, Carlos Rafael Faría Tortosa, za TASS rekao da je u pitanju restrukturiranje oko milijardu dolara duga, čije su pojedinosti dogovorene, kao što je potvrdio i ruski zamjenik ministra financija Sergej Storčak.

Proteklih tjedana je sve više zemalja izražavalo spremnost da ponovno uspostavi diplomatske odnose s vladom u Damasku i da se uključe u unosne poslove poslijeratne obnove zemlje, ali i da diplomacijom pokušaju umanjiti utjecaj Rusija i Irana.

No, ovdje se moramo vratiti na početak, kada su mnoge zemlje davale oružje islamističkom skupinama i teroristima, vjerujući u siguran ishod rušenja Assada. Davanje oružja teroristima je bio vrlo jeftino i svi su se osjećali sigurnima. Godinama su te zemlje podržavale takozvane "umjerene pobunjenike" protiv Bashara Al-Assada. Sjedinjene Države, Saudijska Arabija, Katar, Francuska, Velika Britanija i drugi su davali oružje i novac pravim fundamentalistima iz organizacija kao što su Al-Qaeda, pa čak i Islamska država, a da do danas nitko nije pitao tko je za to odgovoran.

Korištenje islamističkih fundamentalista džihadista kao korisnih idiota nije ništa novo. Hillary Clintonje svojevremeno priznala da su SAD bile odgovorne za pojavu Al-Qaide, nakon naoružavanja, financiranja i obuke embrija ove terorističke organizacije za rat protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu. U to se vrijeme činilo da je to bila dobra odluka, ali ni danas nitko ne osjeća posebnu krivnju, čak i ako su ti isti militanti kasnije okrenuli oružje protiv Sjedinjenih Država i službeno počinili najsmrtonosniji teroristički napad u američkoj povijesti. Istu dinamiku smo vidjeli u Libiji, danas razorenoj zemlji kojom dominiraju gospodari rata, bande i ekstremističke organizacije, a potom u Siriji.

Međutim, plan u Siriji je propao i Assad je ostao na vlasti. Rat se završava, a sirijska vlada nije pala. U zemlji ima malo preostalih "pobunjeničkih žarišta", uglavnom u Idlibu i Afrinu. U oba slučaja se "pobunjeničke" skupine još uvijek predstavljaju kao "sekularni demokrati", ili "revolucionari".

U Afrinu imamo proturske islamističke skupine. Nacionalnu oslobodilačku frontu, Nacionalnu vojsku ili FSA. Imaju mnogo imena, ali je to zbir više radikalnih islamističkih skupina, nekih relativno umjerenih, barem u usporedbi s Islamskom državom ili Al-Qaedom, a druge su tipične plaćeničke skupine. Mogle bi se izdvojiti skupine Noureddin Al-Zenki, poznata po odsijecanju glave djetetu, ili Ahrar Al-Sham, koji je godinama bio jedna od najznačajnijih islamističkih skupina u Siriji.

Plinovod "Sjeverni tok 2", koji će dnom Baltičkog mora povezivati njegovu rusku i njemačku obalu paralelno s već postojećim plinovodom "Sjeverni tok", nastavlja se sve intenzivnije graditi nakon nedavnog uplovljavanja u to more najvećeg svjetskog broda-cjevopolagača "Pioneering Spirit", koji se uključio u polaganje plinovodnih cijevi u podmorju ispred finskih terotorijalnih voda, a nakon što je isti posao početkom prosinca završio u Crnom moru u sklopu projekta plinovoda "Turski tok".

Do sada je, prema priopćenju operatera - tvrtke "Nord Stream 2 AG" - izgrađena trećina tj. 400 kilometara od ukupno 1200 kilometara plinovoda "Sjeverni tok 2", koji je već odavno izišao iz okvira čisto gospodarskog tj. energetskog projekta i ušao u sferu hladne i bešćutne geopolitike.

O tome najbolje svjedoči i današnja vijest, prispjela iz Pekinga, koja se odnosi na reakciju kineskog Ministarstva vanjskih poslova na nedavna prijeteća pisma američkog veleposlanika u Njemačkoj adresirana tamošnjim tvrtkama koje sudjeluju u projektu "Sjeverni tok 2". Podsjećam, u njima je američki veleposlanik Richard Grenell upozorio njemačke tvrtke na opasnost od njihovog izlaganja sankcijama, a plinovod "Sjeverni tok 2" nazvao je geopolitički štetnim po Europu zbog jačanja njezine energetske ovisnosti o Rusiji, pri čemu je u isti kontekst stavio i plinovod "Turski tok", koji će, kako navodi, u težak položaj staviti Ukrajinu jer će Kijev izgubiti svoju važnost u sferi sigurnosne politike, a ugroza od ruske agresije bit će povećana.

Prema pojedinim najnovijim medijskim informacijama (njemački Handelsblatt), Amerikanci najprije prijete političarima uvođenjem sankcija protiv talijanske tvrtke Saipem (koja je već završila svoj dio posla u tom projektu!) i švicarskom Alleseas, koji to nije i u čijem je vlasništvu navedeni brod-cjevopolagač "Pioneering Spirit" i drugi brod toga tipa Solitaire koji upravo polažu cijevi u vodama gospodarskog pojasa Finske i Švedske.

Glasnogovornica kineskog MVP Hua Chunying u utorak je, komentirajući navedeno pismo američkog diplomata, izjavila kako su sve države dužne u potpunosti uvažavati pravo tvrtki na samostalno odlučivanje o suradnji s tvrtkama iz drugih zemalja. "Mi smo obratili pozornost na ta priopćenja i na oštru reakciju koju su ona izazvala u Njemačkoj", kazala je Hua Chunying, glasnogovornica zemlje - desetke tisuća kilometara udaljene od "mjesta zločina" tj. lokacije navedenog plinovoda, s kojim ona nema ama baš nikakvih dodirnih točaka ili nacionalnih interesa. Ali to, naravno, više nije niti bitno, a stvar se odnosi isključivo na aktualne globalne geopolitičke procese i činjenicu da se takvi problemi sutra mogu pojaviti i u nekom drugom dijelu svijeta, zašto ne i u kineskom dvorištu.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu (Netanyahu) u utorak je zatražio od Irana da brzo ukloni snage iz susjedne Sirije ili će se suočiti s kontinuiranim napadima na njih od Izraela.

- Jučer sam čuo od portparola iranskog ministarstva vanjskih poslova da "Iran nema vojno prisustvo u Siriji, mi smo samo savjetnici - izjavio je Netanjahu na ceremoniji u Tel Avivu tokom koje je imenovan novi komandant izraelskih oružanih snaga.

U rijetkoj javnoj potvrdi, Netanjahu je izjavio u nedjelju da je Izrael napao, ono što je opisao kao, "iransko skladište naoružanja na međunarodnom aerodromu u Damasku" tokom vikenda.

- Pa, pustite mene da ih posavjetujem - bježite odatle što brže možete jer ćemo mi nastaviti s našom odlučnom politikom napada, kako smo i obećali, neustrašivo i nemilosrdno - kazao je premijer Izraela.

Netanjahu je dodao da je Izrael napadao iranske i Hezbolahove mete u Siriji stotine puta.

Izrael je obećao da će spriječiti da se Iran vojno utvrdi u Siriji, u kojoj njegov ljuti neprijatelj podržava vladu predsjednika Bašara el-Asada (Bashara) skupa s Rusijom i Hezbolahom.

Na ceremoniji imenovanja novog komandanta izraelskog generalštaba, generalpukovnika Aviva Kochavija, Netanjahu je ponovio da su ključni sigurnosni izazovi za Izrael "Iran i njegovi teroristički emisari", istaknuvši da je izraelska vojska "spriječila vojno utvrđivanje Irana u Sriji".

Teheran negira da šalje regularne trupe u borbe u Siriji, navodeći da sirijskoj vladi samo pruža vojne savjetnike i borce paravojski iz raznih zemalja, prenosi AFP.

Amerikanci su navikli da predstavljaju Rusiju kao opasnu državu sa bezgraničenim teritorijalnim ambicijama, ali činjenice pokazuju da je ona pre sila koja pokušava da odbije napade NATO-a na čelu sa SAD, smatra saradnik instituta "Katon" Ted Karpenter.

U članku za "Amerikan konzervativ" Karpenter piše da mit o "zloj i agresivnoj Rusiji" može imati veoma ozbiljne posledice za mir u Evropi i u celom svetu. On podseća da su se tvrdnje o pretnji iz Rusije prvi put čule 2008. godine, iako je rat između Rusije i susedne Gruzije inicirao sâm Tbilisi.

Zbog toga se, piše Karpenter, pojavilo mišljenje da predsednik Rusije Vladimir Putin ima "detaljan plan obnavljanja Ruske imperije".

Međutim, kako smatra analitičar, nema nikakvih znakova da Moskva ima ekspanzionističke ambicije koje se mogu uporediti sa ambicijama nacističke Nemačke i SSSR-a. Ponašanja Kremlja ukazuju da se radi o odbrambenom programu. Kako su pisali profesor Andrej Šlejfer i profesor Danijel Trejsman u magazinu "Forin afers", "sa tačke gledišta mnogih na Zapadu, invazija Rusije na Gruziju 2008. godine dokazala je žeđ Kremlja za teritorijalnim osvajanjima". Međutim, takav zaključak nije logičan:

"Da je rukovodstvo Kremlja bilo ekspanzionističko, nesumnjivo bi naredili vojsci da dođe do Tbilisija i svrgne sa vlasti Sakašvilija. Ruska vojska je trebalo kao minimum da preuzme kontrolu nad naftom, gasovodima koji prolaze kroz Gruziju. Umesto toga, ostavili su na miru te gasovode i brzo se povukli u planine", piše magazin.

Karpenter ukazuje da Rusija nije ni pokušala da zauzme Gruziju, ambicije su im mnogo umerenije.

Osim toga, umereni rashodi Rusije nastavljaju da se smanjuju, primetio je ekspert. Po njegovim rečima, današnjoj modernizaciji vojske "prethodio je ozbiljan pad devedesetih godina za vreme predsednika Borisa Jeljcina".

"Vojni budžet Rusije mnogo zaostaje za vojnim rashodima SAD (716 milijardi dolara) i Kine (174,5 milijardi dolara) i vrlo malo je veći od budžeta nekih država, kao što su Francuska i Indija. Štaviše, za razliku od vojnog budžeta SAD koji raste, vojni rashodi Rusije svake godine postaju sve manji. Budžet je 2017. godine bio 69,2 milijarde dolara, što je 2,9 milijardi dolara više nego sadašnji budžet."