Posljednja nada britanske premijerke Therese May je propala. Njen prijedlog dogovora o urednom i miroljubivom razvodu Velike Britanije i Europske unije, odnosno Brexitu, odlučno je odbačen u britanskom parlamentu.

Protiv prijedloga dogovora o Brexitu koji je britanska vlada usuglasila s Bruxellesom glasala je nadmoćna većina od čak 230 zastupnika. Za sporazum su bila 202, a protiv 432 zastupnika, objavili su britanski mediji.

I dok sat neumoljivo otkucava do 29. ožujka, datuma Brexita, Ujedinjeno Kraljevstvo u najvećoj je političkoj krizi u posljednjih pola stoljeća i muči se oko toga kako, i treba li uopće, napustiti europski projekt kojem se priključilo 1973.

"Jasno je da parlament ne podupire ovaj sporazum, ali večerašnje glasanje ne govori ništa o tome što podupire", rekla je May zastupnicima nakon objave rezultata glasanja. "...ništa o tome kako, pa čak ni namjerava li uopće ispoštovati referendumsku odluku britanskog naroda", dodala je.

Više od 100 premijerkinih konzervativaca, i onih koji su za Brexit i onih koji su za ostanak u EU, glasali su protiv sporazuma, nanijevši vladi jedan od najtežih parlamentarnih poraza u nedavnoj povijesti.

Predsjednik SAD-a Donald Trump negirao je da je radio za Rusiju, nakon izvještaja o tome da je američki Federalni istražni biro (FBI) pokrenuo istragu kako bi ustanovio da li je američki predsjednik radio za Kremlj.

On je naglasio da je sramota što novinari uopšte postavljaju to pitanje, jer je to "jedna velika varka".

- Nikada nisam radio za Rusiju - rekao je Trump novinarima prije polaska u Luizijanu.

Trumpu je isto pitanje postavio voditelj Fox Newsa, a američki predsjednik je takvo pitanje okarakterisao kao "uvredljivo", javio je BBC.

Mediji su ranije javili da je Trump zaplijenio bilješke od svog prevodioca nakon sastanka sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom.

Washington Post je objavio da je Trump svom prevodiocu naredio da ne govori o detaljima onoga što je američki predsjednik rekao, prenosi Radio Slobodna Evropa.

(Vijesti.ba / FENA)

Venezuelanski Kongres, koji vodi oporba, proglasio je predsjednika Nicolasa Madura "uzurpatorom", a američka je vlada iskazala svoju potporu oporbenom čelniku, pojačavajući pritisak na socijalističkog predsjednika koji je preuzeo svoj sporni drugi mandat.

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa razmatrala je priznavanje čelnika Kongresa Juana Guaida za legitimnog predsjednika zemlje, prema dva izvora upoznata sa slučajem.

Pomoćnici u Bijeloj kući prosuđuju takav potez u okviru popisa niza mogućnosti koje se pripremaju za Trumpa kao reakcija na najnoviji razvoj događaja u Venezueli, ali još uvijek nije donesena konačna odluka, jedan od izvora je rekao Reutersu.

Maduro je inauguriran 10. siječnja pod lavinom kritika da je njegov drugi mandat nelegitiman nakon što su izbori 2018. široko ocijenjeni kao prevara, a zemlje diljem svijeta odbacuju njegovu vlast.

Sjedinjene Države i mnoge zemlje Latinske Amerike tvrde da je Maduro postao diktator čije su propale politike gurnule Venezuelu u do sada najgoru gospodarsku krizu čiji se kraj ne nazire. Maduro tvrdi da se "gospodarskim ratom" kojim ravna SAD nastoji njega zbaciti s vlasti.

Američki potpredsjednik Mike Pence razgovarao je u utorak telefonski s Guaidom kako bi izrazio američku potporu Kongresu kao "jedinom legitimnom demokratskom tijelu u zemlji", rekao je dužnosnik Bijele kuće.

Sankcije za Madura

Venezuelski Kongres je u utorak usvojio zahtjev u kojem traži od desetak stranih vlada, Sjedinjenih Država, Europske unije i nekoliko latinoameričkih vlada da zamrznu bankovne račune koje kontrolira Madurova vlada.

Sporazum s Makedonijom o preimenovanju zemlje u "Republiku Sjevernu Makedoniju", kojeg je ratificirao parlament u Skopju, izazvao je raskol u grčkoj koalicijskoj vladi, izvijestio je švicarski SRF. U znak prosvjeda je grčki ministar obrane i čelnik Nezavisnih Grka podnio ostavku. Podsjetio je da je tisuće Grka ubijeno u borbi za Makedoniju, što ga prisiljava da žrtvuje svoj ministarski položaj.

Parlament Makedonije je u petak rekao "da" preimenovanju zemlje u Republiku Sjevernu Makedoniju, kako se ne bi miješala s istoimenom regijom Grčke. Sada odgovor čeka Grke. Ali i prije toga je vrh vlade u Ateni bio u plamenu. U znak prosvjeda protiv novog imena Makedonije ostavku je dao Panos Kammenos, grčki ministar obrane, ujedno i čelnik stranke Neovisni Grci u koalicijskoj vladi Alexisa Tsiprasa.

Panos Kammenos se od početka usprotivio sporazumu s Makedonijom. To ime pripada Grcima, rekao je.

"Tisuće ljudi je poginulo u borbi za Makedoniju. Ta činjenica me prisiljava da žrtvujem svoj položaj", dodao je Kammenos u obrazloženju svoje ostavke.

No čini se da odlazak koalicijskog partnera s kojim je četiri godine bio u vladi neće značajno utjecati na Tsiprasa i on će vladati do kraja mandata u listopadu.

"Prihvatio sam njegovu ostavku i odlučio žurno vratiti povjerenje u našu vladu glasovanjem", rekao je Tsipras, uvjeren da će očuvati vlast.

Iako je Europska unija duže vrijeme područje političkih previranja u kojem stare etablirane stranke gube potporu i gdje nastaju novi suverenistički pokreti, još se nitko nije ozbiljno posvetio analizi svakog od tih pokreta u svakoj od zemalja, iako se sa sigurnošću može tvrditi da suverenističke stranke i populistički demagozi nisu isto. Uglavnom se ova dva termina poistovjećuju i svim strankama i pokretima se prišivaju obje etikete. U pogrdnom smislu, naravno.

Nedavno smo pokušaji ukazati na razliku između te dvije ideologije, ali je bilo malo interesa za razumijevanje onoga što bi nam moglo odrediti budućnost.

Naravno, suverenizam i populizam se mogu ujediniti, biti pod jednom zastavom. Međutim, nije uvijek sigurno da govorimo o dva nužno identična ili usporediva pojma. Europske političke dinamike, osobito posljednjih nekoliko mjeseci, pokazuju da postoji bitna razlika između tih definicija.

Polazeći od iste definicije ta dva pojma, još uvijek vrlo neizvjesne, vrlo lako je primijetiti da populizam općenito daje jednostavne odgovore na vrlo složene probleme, čime udara u sam "trbuh" biračkog tijela. Suverenizam je nešto posve drugo i političko je utjelovljenje zaštite svog identiteta, svojih granica i prerogativa nacionalne države u odnosu na takozvanu "međunarodnu zajednicu". Već iz ove razlike je moguće shvatiti da ta dva pojma nisu identična, stoji u članku o razlikama između suverenizma i populizma, kojeg možete pronaći na kraju teksta.

Problem je što nijedna ideologija, politička opcija ili platforma ne nastaje ni iz čega. Ne rađa se na ulici i svaka je bila plod dugogodišnjih promišljanja, traženja izlaza, za bolji ili gori svijet. Pogriješiti sada, na početku, bilo bi katastrofalno. No, pođimo od geopolitičke situacije u svijetu općenito, iako bi ovo buđenje moglo biti bolno.

Skupine za ljudska prava pozvale su Izrael da prestane sa špricanjem herbicida duž granice sa Gazom - što je praksa koju provode da bi uništili palestinske usjeve i izazivali zdravstvene probleme

Televizija RT je razgovarala sa poljoprivrednikom pogođenim izraelskom politikom.

Kritičari su to nazvali "poljoprivredno ratovanje", a izraelske vlasti kažu da oni špricaju samo izraelske usjeve herbicidima, a ne i palestinske, što palestinski poljoprivrednici osporavaju.

Drugi su sugerirali da vjetrovi nose opasne kemikalije, uključujući glifosat (koji je zabranjen u mnogim zemljama zbog straha da uzrokuje rak), preko granice sa Gazom na palestinski teritorij. Najnoviji slučaj "poljoprivrednog ratovanja" navodno se dogodio u prosincu.

Ahmed Badawi, palestinski poljoprivrednik, izjavio je da su njegovi usjevi opetovano kontaminirani i uništeni ilegalnim rasprišivanjem herbicida.

"Ne znamo što da radimo. Ta stvar se događa iznova i iznova, svake godine" - rekao je Badawi.

Njihovo špricanje uništava sve biljke u blizini i ne ostavlja nam ništa za žetvu uz granicu. Također truju ljude koji se razboljevaju.

Badawi je tvrdio da nije dobio nikakvu odštetu od izraelske vlade.

Nasuprot tome, postoje slučajevi u kojima su izraelski poljoprivrednici pogođeni prskanjem, dobili odštetu za svoje gubitke, rekao je Samir Zaqout iz Centra za ljudska prava Al Mezan.

"To je sve što tražimo za palestinske seljake s obje strane granice. Sa svima se treba postupati jednako."

Kineski internet giganti ulažu ogromna sredstva u latinoameričko tržište elektornske kupovine, stimulišući lokalne internet kompanije. Eksperti konstatuju da Kina na ovakav način dolazi do liderskih pozicija na onim tržištima gde je još sasvim nedavno dominirala Amerika. Da li su velike kineske investicije isplative?

Dok predsednik SAD Donald Tramp mašta da izgradi zid na granici sa Meksikom i bori se protiv režima predsednika Venecuele Nikolasa Madura, Kina sa druge strane pokušava da ojača svoje ekonomske i političke veze, velikodušno investirajući u region. Prema podacima Ekonomske komisije UN za Latinsku Ameriku i Karipski basen, od 2005. godine do 2016. godine Kina je investirala u region oko 90 milijardi dolara.

Uz to, vlasti Kine su još 2015. godine, objavile da imaju planove da do 2025. godine udvostruče robnu razmenu sa Latinskom Amerikom sa tadašnjih 250 do 500 milijardi dolara. Prema podacima komisije, za kineski kapital posebno je interesantan sektor internet tehnologija Latinske Amerike. Kineske kompanije su 2017. godine uložile 18 milijardi dolara u ovu oblast. Kina je na taj način postala najveći ulagač među inostranim investitorima u tehnološki sektor.

Na tržišta Latinske Amerike pokušavaju da uđu praktično svi kineski tehnološki giganti. "Didi" (kineski ekvivalent "Uberu") je kupio brazilski lanac taksi udruženja "99 Taksis". TCL je formirala zajedničko preduzeće sa najvećim lokalnim proizvođačem elektronike "Radio Viktorijom". "Huejin blokčejn ventur" uložio je u argentinski "Ripio servis" obrade elektronskih plaćanja u bitkoinima, a kompanija za bajkšering "Mobika" otvorila je svoj servis u Meksiku i Santjagu.

Manir američkih ambasadora da vedre i oblače na nebu država na Balkanu, gde su obilato pribegavali nametanju odluka i političkim ucenama, postaje izgleda zaštitni znak diplomata SAD. O tome svedoči i ponašanje američkog ambasadora u Berlinu Ričarda Grenela, koji je naišao na široku osudu nemačkih političara.

Širok je spektar instrumenata za postizanje političkih ciljeva kojima se služe Sjedinjene Države, od "meke sile" manifestovane u finansiranju nevladinih organizacija i medija koje promovišu njihovu "istinu", do potkupljivanja i manipulisanja. Otvoreno i agresivno mešanje bilo je obično rezervisano za manje i slabije partnere Vašingtona, u kakve svakako ne spada Nemačka.

Ipak, ovih dana Grenel, koji je bio prvi ambasador kog je Tramp imenovao po stupanju na dužnost i čovek veoma blizak sa Džonom Boltonom, savetnikom za nacionalnu bezbednost američkog predsednika, poslao je nemačkim kompanijama pisma zapretivši im sankcijama za podršku izgradnji gasovoda "Severni tok 2". Tvrdi da će od tog projekta štetu pretrpeti evropski saveznici i partneri SAD, pre svega Ukrajina.

Prema pisanju "Špigla", u nemačkim kompanijama su pismo shvatili kao ucenu i pritisak, a mnogi političari u Nemačkoj oštro su kritikovali Grenela.

U strašnom pretakanju Arapskog proljeća nema žala za stotinama hiljada mrtvih i milionima što su ostali beskućnici
Ima jedna stara, narodna, ne znam čija je ali je poučna za pametne a uzaludna onim drugim. Kaže, ko ništa ne nauči iz vlastitih poraza, nikada pobijediti neće... Čini se toliko logičnom da je nepredmetno pominjati je kao mudrost.

Jeste, tačno je ali za razumne, ma koliko i takvi često bivaju poraženi. Ostali vjeruju da je svejedno šta pamet domisli. Naravno, nije tako.

U ovo doba godine sjetim se rane zime 2011. na Bliskom istoku, i svega što se od tada evo do danas zbivalo i nazivalo baš spektakularno - »Arapsko proljeće«. A strašno pretakanje tog »proljeća« u najdublju zimu priča je rijetko viđena u novijoj istoriji što, vjerovatno, i ne bi bilo najvažnije da nije one mudrosti s početka: Gubitnici na bezbroj frontova u toj storiji ništa naučili nisu, pa će opet sutra ili prekosutra u istu siledžijsku avanturu negdje drugo, ne shvatajući kako srljaju u nove poraze. Praveći od njih kobajagi pobjede.

Budimir Lončar (95) danas je poznat kao posljednji jugoslovenski ministar spoljnih poslova. Bio je Titov partizan u osamnaestoj godini, i član KPJ od dvadesete. Nakon rata decenije je proveo u diplomaciji. Bio je generalni konzul u Njujorku, ambasador Jugoslavije u Indoneziji, SR Njemačkoj, SAD. Kasnije posebni izaslanik Generalnog sekretara UN-a za nesvrstane i zemlje u razvoju. Savezni sekretar za spoljne poslove u vladi Ante Markovića je od '87. do ostavke u decembru 1991.godine. Uz Tita od početka do kraja sa Nesvrstanima. Prisni prijatelj sa nizom najistaknutijih svjetskih ličnosti i gost u Bijeloj kući, Kremlju, Jelisejskoj palati, Downing Street-u 10... U Hrvatskoj savjetnik predsjednika Mesića i Josipovića. I danas predavač i predsjednik diplomatskog vijeća Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Čovjek koji svijet i odnose u njemu znalački promatra odavno iz "ptičije perspektive", temeljem jedinstvenog iskustva u svjetskim razmjerama.

INTERVIEW.BA: Na kraju 2018. jasno je da su se obistinile mnoge crne slutnje u vezi sa ukupnim stanjem u svijetu, koje ste nagovještavali u više naših razgovora minule godine. I nije bila riječ samo o pojedinačnim političkim promjenama i krahovima, već o generalnom prevladavanju brutalnih sila i sebičnih interesa nad vrijednostima, principima, dogovorima...U kom pravcu sve ovo može ići dalje, čemu se nadati kada znamo da velikih i mudrih lidera, koji su okončali Hladni rat i otvorili nove planetarne perspektive, očigledno više nema?

LONČAR: Veliki talijanski revolucionar Antonio Gramsci svojevremeno je rekao da kada se jedan sistem raspadne, a drugi nije na vidiku, dolazi do duboke krize. Mi smo upravo danas u tom stanju. Nepodijeljeno je mišljenje geostratega, ekonomista, sociologa, povjesničara i filozofa širom svijeta da se nalazimo u višedimenzionalnoj krizi. Zygmunt Bauman, veliko ime svjetske sociologije i filozofije, govori o krizi čovječanstva koju karakterizira likvidni strah. Svijet je danas ne samo visoko međuzavisan i globaliziran nego i duboko kontradiktoran i poremećen. Političari, opsjednuti opstankom ili osvajanjem vlasti, misle i postupaju kratkoročno, a ponekad i panično. Tri su ključna mjesta za razumijevanje današnjeg svijeta i trendova koji diktiraju budućnost. To su, ponajprije, tehnološka i znanstvena revolucija koja stvara novu dinamiku i ubrzava sve procese te mijenja i odnose i svijest, naročito svijest pojedinca u odnosu na društvo. Drugi moment je svjetsko tržište, pri čemu je, naravno, najbitniji kapital koji pokreće to tržište. Treća silnica je nezaustavljiva globalizacija, što je donekle proizvod djelovanja dvaju prije spomenutih faktora.