Pregled događaja "Na rubu stvarnosti" za mjesec ožujak 2015. godine dolazi malo kasnije nego što je to bilo uobičajeno s pregledima za prethodne mjesece. Kao što se to moglo primijetiti iz skoro svih službenih "mainstream" medija, od svih "čudnih" događaja, prošli mjesec je obilježila tragedija Germanwings-ovog leta GWI9525 koji se srušio u francuskim Alpama.

Uz nekoliko probranih članaka s interneta na engleskom jeziku koji pokušavaju rasvijetliti cijelu stvar, događaj smo popratili i našim SOTT Fokusima, od kojih smo prijevod jednog objavili i na hrvatskoj stranici.

Ta tragedija je nažalost podsjetila na misteriozni nestanak leta MH370 Malaysia Airlines-a u ožujku prošle godine, za koji niti godinu dana kasnije još uvijek nije ništa jasnije što se zapravo dogodilo i gdje (ili "kada") je avion sa skoro 250 osoba završio. Zanimljivo, na isti dan prošlog mjeseca, 24. ožujka, kada se dogodila "nesreća" Germanwings-ovog leta 9525, SOTT je objavio, odnosno "prenio" članak o nestanku leta MH370 u kojem Andre Milne, stručnjak za vojnu zrakoplovnu tehnologiju, detaljno objašnjava australskim političkim dužnosnicima kako su njihove kategoričke tvrdnje da se let MH370 srušio u južni Indijski ocean potpuno pogrešne i predstavljaju "kriminalni čin krivotvorenja dokaza".

No, pustimo po strani "avionske nesreće" i posvetimo se stvarima koje sažetak "Na rubu stvarnosti" obično donosi. Prošli mjesec smo, uz već uobičajene NLO-e, vidjeli i neuobičajeno "zapaljenje", te čuli čudne zvukove, odnosno glas koji je doveo do spašavanja 18-mjesečne djevojčice zaglavljene u autu koji se sunovratio u rijeku. Pa krenimo onda tim redoslijedom.

[Ovaj članak je prvi put objavljen u 13. broju SOTT-ovog časopisa The Dot Connector Magazine]

Pregledajući dostupnu literaturu koja razmatra ishranu kroz evolutivnu prizmu, neumitno nam se nameće zaključak da su ljudska bića, kada je prehrana u pitanju, još prije tisuće godina ušla u slijepu ulicu. Čak i kada bismo nekim čudom uspjeli preko noći promjeniti našu ishranu, još uvjek nam preostaje važno pitanje - jesmo li, mjenjajući našu okolinu, premašili točku bez povratka?

Većina antropologa još uvjek smatra agrikulturu za jedno od najvećih ljudskih dostignuća. No da li je to baš tako? Možemo li zanemariti sve veći broj dokaza da je prelaskom na agrarno društvo ljudska rasa u stvari počela strugati granu na kojoj sjedi?

Kako vrijeme prolazi dostupno nam je sve više informacija koje ukazuju na to da je prijelaz od lovca-sakupljača u poljoprivrednika nastupio naglo te da je bio praćen strmim padom očekivane životne dobi. Kosti pronađene u arheološkim slojevima datiranim na vrijeme nakon usvajanja poljoprivrede svjedoče o većoj učestalosti raznih bolesti kao i o manjem broju ljudi koji su dočekali poznije doba. Stoljećima nakon pronalaska poljoprivrede, ove kosti također svjedoče o znatno većem broju nasilnih smrti u usporedbi sa kostima lovaca-skupljača iz pred-agrarnog društva. U ovome svakako možemo prepoznati odjeke edenske legende o izgonu iz raja. To je ujedno i jedna od najvećih zagonetki prethistorije: Kako se poljoprivreda proširila svijetom tako nevjerovatnom brzinom?

Planetarno previranje se u velikom zamahu nastavilo i u ožujku 2015., s iznenadnim intenzivnim poplavama koje se događaju diljem Latinske Amerike, pri čemu bujice odnose cijele gradove. Preko noći, pustinja Atacama u Čileu - "najsušnije mjesto na Zemlji", je postala jedno od najvlažnijih područja. Snijeg koji se otapa, u kombinaciji s izvansezonskim kišama, poplavljuje dijelove sjeverne Indije, srednji zapad SAD-a i zapadnu Europu, dok su poplave također pogodile istočnu Afriku i Australiju. Jedna od najsnažnijih ikad ciklona u južnom Pacifiku je razorila otočje države Vanuatu, dok se super-tajfun Maysak obrušio na Filipine krajem mjeseca. Upravo dok su se Amerikanci koji žive u tzv. Aleji tornada pitali gdje je nestala "sezona tornada", snažni viševrtložni tornado je poharao Moore u Oklahomi (ponovo).

Sa snježnim pokrovom na tlu 49 od 50 država SAD-a 1. ožujka, cjelomjesečne obilne snježne padaline su se nastavile diljem istočne polovice Sjeverne Amerike. Boston je srušio svoj zimski rekord u količini palog snijega - 270 cm..., a ista količina je prošlog mjeseca u JEDNOM danu pala u središnjoj Italiji! Ekstremna hladnoća na sjeveroistoku SAD-a je nastavila obarati nove temperaturne rekorde, a uzrokovala je i dosad neviđeni porast u količini leda na morskoj površini. Bez obzira na sezonu ili lokaciju, trope ili pustinju, led je padao posvuda: 10-ak cm u južnoj Kaliforniji i Saudijskoj Arabiji, 60 cm u Bogoti, Kolumbija, te led veličine softball loptica (30 cm u promjeru) u istočnoj Australiji. Gledajući u visine, velike vatrene kugle su se vidjele diljem planinskog zapada SAD-a, središnje Europe, te zapadne Australije, dok se planet kupao u zelenoj i ružičastoj boji jer su se najsnažnije aurore tijekom ovog solarnog ciklusa spustile daleko od polova na obje hemisfere.

Na južnoj hemisferi, vatrene stihije su pogodile Valparaiso u Čileu (ponovo), a vatrena tornada visine nekoliko katova su se formirala pored Cape Towna u Južnoj Africi. Spektakularne vulkanske erupcije su prošlog mjeseca uključivale vulkan Villarica u Čileu, koji je lavu izbacivao 1 km u visinu na noćno nebo, zatim vulkan Turrialba u Kostariki koji je imao svoju najjaču erupciju u zadnjih 20 godina, te vulkan Colima u Meksiku iz kojeg se pepeo prostirao 3 km u visinu. Kombinirani efekti ovih klimatskih ekstrema potiču sve masovnije izumiranje životinja, a ističu se pomori riba i ptica uzduž zapadne obale Amerika. U međuvremenu, u Nizozemskoj je vuk primijećen po prvi put u 150 godina, dok ta vrsta nastavlja svoje širenje prema zapadu kroz Europu.

Ovo su bili Znakovi vremena u ožujku 2015....


SOTT sažetak - ožujak 2015. - Ekstremno vrijeme, zemaljske promjene i vatrene kugle sa Sott.net-ovog Vimeo kanala.

Postavljanje pozornice

Početkom 2015. godine, izvršen je napad na redakciju francuskog časopisa Charlie Hebdo. Dvojica napadača koja su navodno izvela napad su povezana s Al-Kaidom iz Jemena (AQAP). S obzirom da su države poput SAD-a osudile taj napad, moramo se zapitati zašto trenutno svojim postupcima podupiru terorističku organizaciju koja je navodno odgovorna za te napade, budući da AQAP već profitira od ilegalne invazije Jemena od strane Saudijske Arabije i njihove koalicije. Odgovor je jednostavan, uloga SAD-a u obučavanju, financiranju i naoružavanju raznih terorističkih organizacija je već odavno otkrivena i njih zapravo nije briga što takozvana koalicija zapravo pomaže Al-Kaidi. Napad na Charlie Hebdo i povezivanje napadača s Jemenom, moguće ukazuje na to da je plan za invaziju Jemena vjerojatno već bio osmišljen, samo im je trebala dobra izlika, "humanitarna" naravno.

Bombardiranjem do demokracije

SAD-u nije trebalo dugo da pokaže svoje pravo lice i interese što se tiče situacije u Jemenu. Američki državni sekretar John Kerry otvoreno je optužio Iran da podupire pobunjenike u Jemenu, bez dokaza, i najavio da će SAD odgovoriti na pokušaje Irana da destabilizira Bliski istok.

Naravno, svatko tko ima par neurona koji su još u funkciji će shvatiti da je SAD zapravo taj koji destabilizira Bliski istok već deseljećima. Od podržavanja hordi terorista koje su pustili s lanca tijekom takozvanog "Arapskog proljeća", što je zapravo bila operacija pokrenuta od strane CIA-a, do "humanitarnog" bombardiranja Iraka i Sirije, svrgavanja s vlasti demokratski izabranih vođa, propagande o iranskom nuklearnom programu, lažima da sirijski predsjednik Assad "ubija svoje ljude", SAD i njeni saveznici su u regiji prolili toliko krvi da bi do sada svima trebalo biti jasno da SAD nije nikakva demokratska niti mirotvorna država. Na kraju krajeva, suludo je misliti da nacija koja je izgrađena na genocidu, ekspanziji i ropstvu, može širiti bilo što osim bijede gdje god da se pojavi.

"Medijsko suđenje" za pad Germanwings-ovog aviona se neometano nastavlja. Najnoviji dokaz iznađen kako bi podržao službenu priču jest navodni pronalazak snimke s mobilnog telefona kojom su zabilježeni posljednji trenuci aviona i putnika. Reporteri iz francuskog magazina Paris Match i njemačkog dnevnika Bild tvrde da su gledali snimku koja im je predočila prizor "toliko kaotičan da je bilo nemoguće identificirati ljude", gdje su im "zvuci krikova putnika jasno stavili do znanja da su bili svjesni što će im se dogoditi".

"Tu snimku je nekoliko nas zajedno pogledalo", rekao je Frederic Helbert iz Paris Matcha, "te smo ju pregledali na desetke puta. Morate razumjeti da nam taj video nije omogućio da identificiramo bilo koga, nije to senzacionalistički video. Snimio ga je putnik iz zadnjeg dijela aviona. Zvuk je užasavajući. Pokazuje ljudsku dimenziju panike, tjeskobe, putnika koji vrište. To je vrlo moćan ljudski element, ali ne odaje nikakvu informaciju koja bi mogla biti korisna za istragu."

Zaista, takav video ne pruža nikakvu informaciju korisnu za istragu, osim ako se sama istraga ne provodi baš od strane službenih medija, sa "dokazom", kao što je ova snimka, pribavljenim od nepoznatih osoba.

Prema Helbertu, snimka je dobivena od "izvora bliskog istrazi" kojemu je "bilo potrebno nekoliko razina posrednika povezanih s ljudima koji rade na terenu." Međutim, tkogod da je dostavio navodni snimak Paris Matchu i Bildu, nije im dao kopiju. Izgleda da je video samo prikazan reporterima, vjerovatno na nekakvom medijskom uređaju kao što je laptop koji je potom odnesen. Helbert je rekao: "Nemam samu snimku. Imali smo priliku vidjeti snimku."

Svi znaju da je duhan štetan za zdravlje. Čak se i duhanska industrija ponaša na način koji kao da vrišti "KRIVI SMO!"

Gledano kroz povijest, pušenje različitih biljaka se smatralo korisnim. No, mi danas znamo bolje, zar ne?

Pretpostavljajući da je pušenje nezdravo, znanost bi stoga trebala podržavati "ono što svatko zna".

No, kao što se to vidi u sljedećem Sott.net-ovom video uratku, to nije tako.

Kako itko može u išta biti siguran u ovo vrijeme kada se čini kao da je svijet poludio, a mi se kolektivno nalazimo u ulozi heroja/heroine horor filma u situaciji kada čujemo neki šum. Doista, publika može vidjeti da čudovište vreba u grmlju odmah ispred vrata, glazba je ispunjena zloslutnim nagovještajem, a zvijezda filma s nevinom naivnošću i s ručnom svjetiljkom stavlja svoju ruku na kvaku. Publika zastenje u agoniji znajući što se događa, te kolektivno uzvikuje “NE OTVARAJ VRATA”. Ali na nesreću, filmski svijet nije povezan sa svijetom publike, te nikakvo upozorenje ne može premostiti tu podjelu.

U starim danima, filmski heroji i heroine su općenito uvijek preživjeli takve pogreške pomoću domišljatog scenarija. U novije vrijeme, više ne možeš biti siguran: heroj ili heroina će vjerojatno umrijeti - baš kao u stvarnom životu - zbog svoje gluposti.

Iskreno govoreći, kada sam bila mlađa sviđali su mi se jedino filmovi u kojima su heroj ili heroina u ulozi pobjednika/pobjednice na kraju. Uvijek sam bila uznemirena i ljuta - osjećala sam se prevareno - ako je film završio onako kako to u stvarnom životu često bude: bez utočišta, bez pomoći, bez nade. Tek kasnije sam shvatila korist takvih filmova; oni mogu biti alati poučavanja koji nam pomaže analizirati naše nade, naša uvjerenja, te naše željno razmišljanje da će “dobro prevladati” bez obzira na sve, tako da, ako se - zaista - ikada nađemo u sličnim situacijama, mogli bi zaobići “propuste inteligencije” koji vode do propusta u svjesnosti i strategiji. Ukratko, promatrati kako željno razmišljanje najčešće vodi do katastrofe u stvarnom životu nas može naučiti kako razmišljati racionalno, kako analizirati i predviđati, te stoga, kako formulirati primjerenu reakciju na bilo koju opasnu situaciju.

To je koristan koncept.

No, još uvijek ne nadilazi podjelu između glumaca u filmu i publike koja može VIDJETI.

Za razliku od prijašnjih mjeseci, izgleda da smo u veljači imali svojevrsno zatišje što se tiče događaja Na rubu stvarnosti koje obično donosimo u našem mjesečnom pregledu, osim kad su u pitanju sad već "uobičajeni" NLO-i.
Uz nekoliko NLO-a, vidjeli smo još i "čudna svjetla" u jednom engleskom pubu, te skupinu (možda obitelj) čudnovatih stvorenja nalik Bigfootu u američkom nacionalnom parku Yellowstone.

Krenimo obrnutim redoslijedom.

Bigfoot?

Prošlomjesečni sažetak smo započeli s Bigfootom, pa nema razloga da tako ne napravimo i sada.

Početkom veljače, a možda čak i krajem siječnja, na Youtube-u je osvanula detaljna analiza snimke koju je zabilježila automatska kamera u sjevernoameričkom nacionalnom parku Yellowstone.

U opisu snimke kaže:

Biste li riskirali da vas ubiju bizoni kako bi izveli prijevaru u vezi Bigfoota? U sljedećoj snimci koju je snimila internet kamera smještena kod gejzira Old Faithful u nacionalnom parku Yellowstone možemo vidjeti četiri velika, krznena stvorenja (Bigfoota?) kako se približavaju krdu od četiri bizona.

U stvari, jedno od tih stvorenja se približava bizonima, ali nije baš posve jasno što se dogodilo s ostala tri stvorenja. Izgleda kao da su jednostavno "isparili" sa snimke...

Obrazac globalnih poplava se nastavio prošlog mjeseca - poplave su ponovno pogodile Balkan, Grčku, Boliviju, Argentinu, Saudijsku Arabiju, sjeverozapad SAD-a, Australiju, te istočnu Afriku. Veljača je vidjela "narančasti" snijeg, "plavi" snijeg i "prljavu" kišu, dok se čestice iz sve više eruptirajućih vulkana i pristiglih meteora nastavljaju nakupljati u atmosferi. Ne mijenjaju se samo uvjeti iznad površine: alarmantan broj kitova, morskih lavova i drugih morskih stvorenja se nastavlja nasukavati u već mrtvom stanju ili umirući na plažama diljem svijeta.

Veljača je zabilježila meteore - u rasponu od vatrenih kugla koje su jakim bljeskom trenutačno noć pretvorile u dan nad Novim Zelandom, Floridom i Korejom... sve do dugotrajno izgarajućeg bolida veličine kometa/asteroida koji se raspao nad zapadnom polovicom Sjeverne Amerike. Bilo je i nekoliko velikih isklizavanja vlakova iz tračnica u veljači, posebice u SAD-u, gdje naftne kompanije zaobilaze mrežu cjevovoda kako bi transportirale naftu iz bušotina. Sumnjamo na to da se mnoge željezničke pruge deformiraju zbog povećane seizmičke aktivnosti.

Još više glasnih eksplozija čulo se i osjetilo u SAD-u tijekom veljače. Iako se one pripisuju "ledenim potresima", gdje voda ulazi u zemlju i smrzava se pri čemu lomi stjenovito tlo, te lokalizirane eksplozije se također događaju i u regijama gdje nema leda, što upućuje na to da ih uzrokuje neki drugi mehanizam. Osim snažnih potresa kod Japana i uzduž srednjoatlantskog grebena, neobično snažan potres u središnjoj Španjolskoj je uspaničio ljude. U Japanu su opet rušeni snježni rekordi, divlje vrijeme je nastavilo pogađati istočni Mediteran, a Bliski istok je opet bio pod snijegom.

NAJVEĆI vremenski događaj u veljači 2015. je bio rekordni snijeg i hladnoća na sjeveroistoku SAD-a. Jug i srednji zapad su također bili jako pogođeni, ali sjeveroistok je izgleda imao svoj najsnježniji i najhladniji mjesec ikada, barem otkada su se počeli bilježiti podaci sredinom 19. stoljeća. Meteorolozi su ovo pripisali lutajućoj polarnoj struji vjetrova koja je dostavila "Sibir Express", neprekidne zimske oluje sa sjevernog Pacifika nadolje prema jugu i preko sjevernoameričkog kontinenta. Drugi faktor bi mogao biti super-hladni zrak koji se spušta iz stratosfere.

Stiže li nam to novo ledeno doba?

Ako možda još niste primijetili, u zadnjih 12 mjeseci se razbuktao rat posvuda oko vas. Ne onaj "vatreni", već golemi propagandni rat one vrste koja obično prethodi pravom vojnom sukobu.

Totalna američka dezinformacijska ofenziva je otpočela, u potpunosti, još 2006. godine sa smrću od trovanja polonijem Aleksandra Litvinenka, zagovornika protu-Putinovske politike. Zapadni su mediji promptno i uporno isticali Putina kao isključivog krivca za njegovu smrt usprkos činjenici da su, prije Litvinenka, jedini ubojice sa sličnom praksom trovanja polonijem bili odgovorni za smrt Yassera Arafata.

Ranije ove godine britanska vlada je započela istragu o Litvinenkovoj smrti iznoseći optužbe bazirane na "pa svatko zna da je Putin nasilnik" školi teorijskog nagađanja, unaprijed označavajući krivca bez pravih dokaza. Jedan mali dio informacije koji je otkriven istragom, a koji je u potpunosti potkopao tvrdnje da je Putin imao ikakve veze sa smrti Litvinenka, je velikim trudom ignoriran od zapadnih medija

Po navodima britanske vlade, najveći borac protiv Putina je pogubljen od strane dva FSB operativca koji su mu podvalili radioaktivni polonij u ostatku čaja (pola šalice), a koji su prethodno naručili u jednom londonskom hotelu. Problem u ovoj priči je to što je sam Litvinenko spontano i samoinicijativno ugovorio sastanak s tom dvojicom tek nekoliko sati prije susreta s njima. Stoga, da bi povjerovali da su ta dva agenta otrovali bivšeg zemljaka, moramo pretpostaviti da su - nekako naslutivši da će on zatražiti sastanak - stalno nosili sa sobom posvuda naokolo izvjesnu količinu polonija - za svaki slučaj. Povrh toga, jedan je od agenata upoznao vlastitog osmogodišnjeg sina s Litvinenkom, tražeći da se rukuje s njim, nakon što je ovaj već otpio nešto navodno radioaktivnog čaja. Marina, Litvinenkova žena, izjavila je za istragu da je u vrijeme smrti njezin suprug radio za MI6.

Putinov donekle poznat govor sa sigurnosne konvencije u Minhenu 2007. godine je označen kao prekretni moment kada se Rusija javno i jednostrano razišla sa Zapadom. No Putinovi komentari su zapravo proizašli uslijed višegodišnjih američkih i britanskih prikrivenih i otvorenih pokušaja da se destabilizira ruska vlada i da ju se natjera da prihvati svijet u kojem je anglo-američki imperij nadmoćan. Umjesto da popusti pod pritiskom, Putin je odlučio ratohuškačima isporučiti dozu istine i stvarnosti:

"Kroz povijest je čovječanstvo zasigurno prolazilo i kroz unipolarne periode i vidjelo težnje ka svjetskoj supremaciji. A što se nije dogodilo u povijesti svijeta? Što je zapravo unipolarni svijet? Kako god netko uljepšavao ovaj izraz, sve se na kraju dana svodi na jedno određeno stanje stvari, naime jedno središte vlasti, jedno središte moći, jedno središte odlučivanja.

To je svijet u kojem postoji jedan gospodar, jedan vladar. I na kraju ovo bude pogubno, ne samo za sve unutar takvog sistema, nego i za samog vladara jer dolazi do samourušavanja iznutra.

A sve to zasigurno nema ništa zajedničko s demokracijom. Jer, kao što već znate, demokracija je vladavina većine imajući u vidu i interese i mišljenja manjine.

Uzgred rečeno, Rusiju, tj. nas, se stalno podučava demokraciji. No iz nekog razloga, oni koji nam očitavaju lekcije, sami ne žele učiti. Danas svjedočimo skoro nesputanom i posvemašnjem korištenju sile - vojne sile - u međunarodnim odnosima, sile zbog koje svijet tone u bezdan neprestanih sukoba. Očit je sve veći i veći prezir prema osnovnim normama međunarodnog prava. A nezavisne pravne norme se ustvari sve više približavaju pravnom sistemu jedne države. Jedna država, naravno, prije svega SAD, je prekoračila svoje nacionalne okvire - u svakom pogledu. To je vidljivo kod ekonomskih, političkih, kulturnih i obrazovnih smjerova koje nameće drugim državama. Pa, kome se to sviđa? Je li itko sretan zbog toga?"