Sott.net započinje seriju komemorativnih članaka jer izgleda da se ljudi na našem planetu slabo sjećaju onoga za što su se zakleli "da nikad neće zaboraviti". Povijest se ponavlja, i to se događa upravo SADA, započinje pred našim očima. Razmotrite ove članke kao naše upozorenje čovječanstvu. Nadamo se da ćete nas čuti.Alfred Hitchcock je bio umjetnik koji je razumio jezik filmskog izraza kao malo koji drugi. Znao je komunicirati na visceralnom, emotivnom nivou, slikom i zvukom, i to se dobro vidi u filmovima poput Psiha, Ptica ili Vrtoglavice, da spomenemo samo neke. Ali Hitchcock je napravio i jedan film za koji većina ljudi nikad nije ni čula. 1945. godine angažiran je za produkciju dokumentarnog filma koji bi iskoristio snimke napravljene od strane britanskih, američkih i ruskih vojnika/snimatelja prilikom oslobođenja koncentracijskih logora diljem Europe u sumrak Drugog svjetskog rata. Hitchcock je na kraju radio na filmu samo mjesec dana i to na vizualnoj prezentaciji, odbivši bilo kakvu novčanu nadoknadu. Nakon što je došlo do raznih zastoja, vlasnici studija stopirali su projekt, promjenili koncepciju i angažirali novog redatelja (Billyja Wildera). Rezultat je bila potpuno drukčija verzija koja je objavljena publici po nazivom Tvornice smrti (Death Mills).
26. siječnja ove godine televizijska kuća HBO prikazuje novi dokumentarac pod nazivom Pada noć (Night Will Fall) koji priča priču o originalnom filmu, dekadama zatočenom u arhivima, te njegovoj restauraciji. Kompanija FRONTLINE je 1985. prikazala restauriranu verziju filma pod nazivom Sjećanje na logore (Memory of the Camps). Možete je vidjeti dolje (ili posjetiti PBS's website).
Prvobitna namjena filma bila je da pokaže čovječanstvu užase nacističke Njemačke, ”da kao dokument služi našem kolektivnom pamćenju”. Drugim riječima, da nikad ne zaboravimo. Da nam prikaže krajnji užas koji je ”čovječanstvo” sposobno izvršiti, da nas obrazuje kako se takvo što ne bi više nikad ponovilo. ”Nikad više!” je ono što mi prvo padne na pamet kad razmišljam o Holokaustu, i to je dobra emocija, samo kad bismo svi mogli otvoriti oči i uši, mogli bismo vidjeti na koji način spriječiti takav užas u današnjem vremenu. Ali izgleda da ne možemo. Izgleda da smo na istom putu prema uništenju. Dogodit će se ponovo, i nećemo ni shvatiti što nam se dogodilo. Dobro, možda će nekolicina vidjeti, ali njihovi glasovi će biti bezvrijedni. Poput nekolicine onih koji su vidjeli što se sprema uoči Drugog svjetskog rata, ali su bili ismijani, ignorirani, hapšeni ili ubijeni.
Ali, trčim pred rudo. Prvo pogledajte film (na engleskom jeziku).
Komentar: Za više informacija o rastućoj islamofobiji i protumuslimanskom raspoloženju u samom srcu Europe, pogledajte: