Svi znaju da je duhan štetan za zdravlje. Čak se i duhanska industrija ponaša na način koji kao da vrišti "KRIVI SMO!"

Gledano kroz povijest, pušenje različitih biljaka se smatralo korisnim. No, mi danas znamo bolje, zar ne?

Pretpostavljajući da je pušenje nezdravo, znanost bi stoga trebala podržavati "ono što svatko zna".

No, kao što se to vidi u sljedećem Sott.net-ovom video uratku, to nije tako.

Kako itko može u išta biti siguran u ovo vrijeme kada se čini kao da je svijet poludio, a mi se kolektivno nalazimo u ulozi heroja/heroine horor filma u situaciji kada čujemo neki šum. Doista, publika može vidjeti da čudovište vreba u grmlju odmah ispred vrata, glazba je ispunjena zloslutnim nagovještajem, a zvijezda filma s nevinom naivnošću i s ručnom svjetiljkom stavlja svoju ruku na kvaku. Publika zastenje u agoniji znajući što se događa, te kolektivno uzvikuje “NE OTVARAJ VRATA”. Ali na nesreću, filmski svijet nije povezan sa svijetom publike, te nikakvo upozorenje ne može premostiti tu podjelu.

U starim danima, filmski heroji i heroine su općenito uvijek preživjeli takve pogreške pomoću domišljatog scenarija. U novije vrijeme, više ne možeš biti siguran: heroj ili heroina će vjerojatno umrijeti - baš kao u stvarnom životu - zbog svoje gluposti.

Iskreno govoreći, kada sam bila mlađa sviđali su mi se jedino filmovi u kojima su heroj ili heroina u ulozi pobjednika/pobjednice na kraju. Uvijek sam bila uznemirena i ljuta - osjećala sam se prevareno - ako je film završio onako kako to u stvarnom životu često bude: bez utočišta, bez pomoći, bez nade. Tek kasnije sam shvatila korist takvih filmova; oni mogu biti alati poučavanja koji nam pomaže analizirati naše nade, naša uvjerenja, te naše željno razmišljanje da će “dobro prevladati” bez obzira na sve, tako da, ako se - zaista - ikada nađemo u sličnim situacijama, mogli bi zaobići “propuste inteligencije” koji vode do propusta u svjesnosti i strategiji. Ukratko, promatrati kako željno razmišljanje najčešće vodi do katastrofe u stvarnom životu nas može naučiti kako razmišljati racionalno, kako analizirati i predviđati, te stoga, kako formulirati primjerenu reakciju na bilo koju opasnu situaciju.

To je koristan koncept.

No, još uvijek ne nadilazi podjelu između glumaca u filmu i publike koja može VIDJETI.

Za razliku od prijašnjih mjeseci, izgleda da smo u veljači imali svojevrsno zatišje što se tiče događaja Na rubu stvarnosti koje obično donosimo u našem mjesečnom pregledu, osim kad su u pitanju sad već "uobičajeni" NLO-i.
Uz nekoliko NLO-a, vidjeli smo još i "čudna svjetla" u jednom engleskom pubu, te skupinu (možda obitelj) čudnovatih stvorenja nalik Bigfootu u američkom nacionalnom parku Yellowstone.

Krenimo obrnutim redoslijedom.

Bigfoot?

Prošlomjesečni sažetak smo započeli s Bigfootom, pa nema razloga da tako ne napravimo i sada.

Početkom veljače, a možda čak i krajem siječnja, na Youtube-u je osvanula detaljna analiza snimke koju je zabilježila automatska kamera u sjevernoameričkom nacionalnom parku Yellowstone.

U opisu snimke kaže:

Biste li riskirali da vas ubiju bizoni kako bi izveli prijevaru u vezi Bigfoota? U sljedećoj snimci koju je snimila internet kamera smještena kod gejzira Old Faithful u nacionalnom parku Yellowstone možemo vidjeti četiri velika, krznena stvorenja (Bigfoota?) kako se približavaju krdu od četiri bizona.

U stvari, jedno od tih stvorenja se približava bizonima, ali nije baš posve jasno što se dogodilo s ostala tri stvorenja. Izgleda kao da su jednostavno "isparili" sa snimke...

Obrazac globalnih poplava se nastavio prošlog mjeseca - poplave su ponovno pogodile Balkan, Grčku, Boliviju, Argentinu, Saudijsku Arabiju, sjeverozapad SAD-a, Australiju, te istočnu Afriku. Veljača je vidjela "narančasti" snijeg, "plavi" snijeg i "prljavu" kišu, dok se čestice iz sve više eruptirajućih vulkana i pristiglih meteora nastavljaju nakupljati u atmosferi. Ne mijenjaju se samo uvjeti iznad površine: alarmantan broj kitova, morskih lavova i drugih morskih stvorenja se nastavlja nasukavati u već mrtvom stanju ili umirući na plažama diljem svijeta.

Veljača je zabilježila meteore - u rasponu od vatrenih kugla koje su jakim bljeskom trenutačno noć pretvorile u dan nad Novim Zelandom, Floridom i Korejom... sve do dugotrajno izgarajućeg bolida veličine kometa/asteroida koji se raspao nad zapadnom polovicom Sjeverne Amerike. Bilo je i nekoliko velikih isklizavanja vlakova iz tračnica u veljači, posebice u SAD-u, gdje naftne kompanije zaobilaze mrežu cjevovoda kako bi transportirale naftu iz bušotina. Sumnjamo na to da se mnoge željezničke pruge deformiraju zbog povećane seizmičke aktivnosti.

Još više glasnih eksplozija čulo se i osjetilo u SAD-u tijekom veljače. Iako se one pripisuju "ledenim potresima", gdje voda ulazi u zemlju i smrzava se pri čemu lomi stjenovito tlo, te lokalizirane eksplozije se također događaju i u regijama gdje nema leda, što upućuje na to da ih uzrokuje neki drugi mehanizam. Osim snažnih potresa kod Japana i uzduž srednjoatlantskog grebena, neobično snažan potres u središnjoj Španjolskoj je uspaničio ljude. U Japanu su opet rušeni snježni rekordi, divlje vrijeme je nastavilo pogađati istočni Mediteran, a Bliski istok je opet bio pod snijegom.

NAJVEĆI vremenski događaj u veljači 2015. je bio rekordni snijeg i hladnoća na sjeveroistoku SAD-a. Jug i srednji zapad su također bili jako pogođeni, ali sjeveroistok je izgleda imao svoj najsnježniji i najhladniji mjesec ikada, barem otkada su se počeli bilježiti podaci sredinom 19. stoljeća. Meteorolozi su ovo pripisali lutajućoj polarnoj struji vjetrova koja je dostavila "Sibir Express", neprekidne zimske oluje sa sjevernog Pacifika nadolje prema jugu i preko sjevernoameričkog kontinenta. Drugi faktor bi mogao biti super-hladni zrak koji se spušta iz stratosfere.

Stiže li nam to novo ledeno doba?

Ako možda još niste primijetili, u zadnjih 12 mjeseci se razbuktao rat posvuda oko vas. Ne onaj "vatreni", već golemi propagandni rat one vrste koja obično prethodi pravom vojnom sukobu.

Totalna američka dezinformacijska ofenziva je otpočela, u potpunosti, još 2006. godine sa smrću od trovanja polonijem Aleksandra Litvinenka, zagovornika protu-Putinovske politike. Zapadni su mediji promptno i uporno isticali Putina kao isključivog krivca za njegovu smrt usprkos činjenici da su, prije Litvinenka, jedini ubojice sa sličnom praksom trovanja polonijem bili odgovorni za smrt Yassera Arafata.

Ranije ove godine britanska vlada je započela istragu o Litvinenkovoj smrti iznoseći optužbe bazirane na "pa svatko zna da je Putin nasilnik" školi teorijskog nagađanja, unaprijed označavajući krivca bez pravih dokaza. Jedan mali dio informacije koji je otkriven istragom, a koji je u potpunosti potkopao tvrdnje da je Putin imao ikakve veze sa smrti Litvinenka, je velikim trudom ignoriran od zapadnih medija

Po navodima britanske vlade, najveći borac protiv Putina je pogubljen od strane dva FSB operativca koji su mu podvalili radioaktivni polonij u ostatku čaja (pola šalice), a koji su prethodno naručili u jednom londonskom hotelu. Problem u ovoj priči je to što je sam Litvinenko spontano i samoinicijativno ugovorio sastanak s tom dvojicom tek nekoliko sati prije susreta s njima. Stoga, da bi povjerovali da su ta dva agenta otrovali bivšeg zemljaka, moramo pretpostaviti da su - nekako naslutivši da će on zatražiti sastanak - stalno nosili sa sobom posvuda naokolo izvjesnu količinu polonija - za svaki slučaj. Povrh toga, jedan je od agenata upoznao vlastitog osmogodišnjeg sina s Litvinenkom, tražeći da se rukuje s njim, nakon što je ovaj već otpio nešto navodno radioaktivnog čaja. Marina, Litvinenkova žena, izjavila je za istragu da je u vrijeme smrti njezin suprug radio za MI6.

Putinov donekle poznat govor sa sigurnosne konvencije u Minhenu 2007. godine je označen kao prekretni moment kada se Rusija javno i jednostrano razišla sa Zapadom. No Putinovi komentari su zapravo proizašli uslijed višegodišnjih američkih i britanskih prikrivenih i otvorenih pokušaja da se destabilizira ruska vlada i da ju se natjera da prihvati svijet u kojem je anglo-američki imperij nadmoćan. Umjesto da popusti pod pritiskom, Putin je odlučio ratohuškačima isporučiti dozu istine i stvarnosti:

"Kroz povijest je čovječanstvo zasigurno prolazilo i kroz unipolarne periode i vidjelo težnje ka svjetskoj supremaciji. A što se nije dogodilo u povijesti svijeta? Što je zapravo unipolarni svijet? Kako god netko uljepšavao ovaj izraz, sve se na kraju dana svodi na jedno određeno stanje stvari, naime jedno središte vlasti, jedno središte moći, jedno središte odlučivanja.

To je svijet u kojem postoji jedan gospodar, jedan vladar. I na kraju ovo bude pogubno, ne samo za sve unutar takvog sistema, nego i za samog vladara jer dolazi do samourušavanja iznutra.

A sve to zasigurno nema ništa zajedničko s demokracijom. Jer, kao što već znate, demokracija je vladavina većine imajući u vidu i interese i mišljenja manjine.

Uzgred rečeno, Rusiju, tj. nas, se stalno podučava demokraciji. No iz nekog razloga, oni koji nam očitavaju lekcije, sami ne žele učiti. Danas svjedočimo skoro nesputanom i posvemašnjem korištenju sile - vojne sile - u međunarodnim odnosima, sile zbog koje svijet tone u bezdan neprestanih sukoba. Očit je sve veći i veći prezir prema osnovnim normama međunarodnog prava. A nezavisne pravne norme se ustvari sve više približavaju pravnom sistemu jedne države. Jedna država, naravno, prije svega SAD, je prekoračila svoje nacionalne okvire - u svakom pogledu. To je vidljivo kod ekonomskih, političkih, kulturnih i obrazovnih smjerova koje nameće drugim državama. Pa, kome se to sviđa? Je li itko sretan zbog toga?"

Boris Nemtsov prošle noći je ustrijeljen u leđa, dok je sa svojom ukrajinskom djevojkom šetao pored Kremlja u Moskvi. Na izborima 1989. Nemtsov je bio bezuspješni kandidat, a 1990. je ušao u ruski parlament. Za vrijeme ekonomske krize u kolovozu 1998. služio je kao zamjenik ministra za ekonomske reforme kada ga je neuspjeh da reformu zaista izvede, koštao posla.

1999. osnovao je Zajednicu ispravnih sila (SPS), zajedno s liberalima Anatolijem Chubaisom and Jegorom Gaidarom. 2002. vlada SAD-a (preko organizacije USAID) direktno je sponzorirala SPS, pa ne iznenađuje da je Nemtsov od tada postao otvoreni kritičar novog predsjednika Rusije, Putina. Samo ova činjenica dovoljna je da zaključimo da su Nemtsov i SPS u službi zapadnih nastojanja da se destabilizira Rusija, te da svakako ne predstavljaju značajniji dio ruske populacije. I zaista, na izborima 2003. godine, SPS nije uspio prijeći niti prag od 5% glasova koji su neophodni za ulazak u parlament.

Pomirivši se s tim da mu bavljenje politikom baš i ne ide od ruke, Nemtsov se odlučio oprobati u legalnom pranju novca bankarstvu, priključivši se banci Neftyanoi kao direktor. 2005. ova banka je nakon istrage zatvorena zbog pranja novca i prijevare.

Nemtsov se 2004. priključuje ukrajinskoj vladi gospodina-narančasta-revolucija-pod-pokroviteljstvom-SAD-a Viktora Jušenka, u svojstvu ”ekonomskog savjetnika”. Taj posao gubi 2006. jer su se članovi kabineta žalili da kritizira njihove odluke.

Dok sam ovih dana razmišljao o tome kako policajci u SAD-u i dalje ne popuštaju u ubijanju i zločinima, naletio sam na ovaj opskurni članak u lokalnim novinama iz Renoa u Nevadi:

Policija iz Renoa ide u Ukrajinu na dvomjesečni zadatak obuke

Reno Gazette-Journal
4. veljače 2015.

Pet policajaca iz Renoa šalju se u Ukrajinu kako bi pomogli u obučavanju kijevskih snaga u policijskim tehnikama. Odlazak se događa u sklopu programa Ministarstva pravosuđa, s ciljem pomaganja policijskim snagama u zemljama koje počinju razvijati demokraciju.

Policijska uprava iz Renoa je prva u SAD-u koja je izabrana za ovakav zadatak, napisao je načelnik u izvještaju za gradsko vijeće.

Iako se radi o prestižnom zadatku, neki od članova vijeća su bili zabrinuti što ih nitko nije ranije obavjestio o tako važnoj misiji. Prvi član vijeća saznao je o ovom zadatku preko podsjetnika kojeg je dobio e-mailom kad su policijski časnici već bili na putu za Kijev.

Moramo se zapitati - što se dogodi kada ubacite američke policajce-siledžije u sredinu u kojoj se fašizam otvoreno promovira? 'Pojačanje' koje će prvo zasuti ”agitatore” i ”teroriste” mecima, pa tek onda postavljati pitanja? Bojim se i pomisliti.

Ovaj članak je prvobitno bio objavljen u 13. broju, izdanja 1/2011, The Dot Connector Magazine-a, zvanične publikacije Sott.net-a.

„Komete su zle zvezde repatice. Svaki put kada se pojave na jugu, one izbrišu staro i uspostave novo. Ribe oboljevaju, usevi propadaju, carevi i obični ljudi umiru, a muškarci odlaze u rat. Ljudi počnu mrzeti život i o njemu ne žele ni da govore.“ - Li Ch'un Feng, upravnik Kineskog astronomskog zavoda, 648. god. n.e.

U 2007. godini, meteorit je pao u Puno, u jugoistočnom Peruu. José Macharé - naučnik pri Institutu za geologiju, rudarstvo i metalurgiju u Peruu - izjavio je da je svemirska stena pala blizu blatnog područja kod jezera Titicaca, i da je uzavrela vodu na punih 10 minuta, i mešajući je sa zemljištem stvorila sivi oblak, čiji je sastav ostao nepoznat. Iako je utvrđeno da nije radioaktivan, ovaj toksični oblak je uzrokovao glavobolje i probleme sa disanjem kod najmanje 200 osoba u populaciji koja broji 1500 stanovnika. Osim ovog događaja, koliko smo puta imali priliku čuti da ljudi oboljevaju zbog stena koje su pale iz svemira? Šta je sa pticama, ribama ili drugim životinjama? Drevni astrolozi svrstavaju komete među zle predznake koji donose smrt i glad, ali da li tu postoje i neki drugi uzroci kojih bi mi trebali biti svesni, osim samo fizičkih/mehaničkih posledica uništenja zbog udara kometa u naše krhko okruženje?

Prošle godine, pisao sam o korporativnim psihopatima i procesu od “pet faza” kojeg oni koriste kako bi manevrirali do pozicija utjecaja i bogatstva. Dovraga, mogao bih onda dodati i “otpad” na tu listu (igra riječi: influence - utjecaj, affluence - bogatstvo, te effluents - “otpad”, op. prev.). Nakon svega, interakcija s psihopatom će vam ostaviti baš takav okus u ustima, a na kraju se može dogoditi da vas i ubije. Usto se i rimuje. Uzmite primjer Kevina Morrisseya, glavnog urednika časopisa Virginia Quarterly Review, koji je izvršio samoubojstvo nakon stalnog maltretiranja i omalovažavanja od strane svog šefa Teda Genowaysa.

Morrisseyeva nezgodna situacija je tipična i vodi nas do srca ponerologije. Kriminalni psihopati se opijaju, tuku, vode život tipičan za kriminalce, a kada ubiju ljude, onda obično koriste oružje, ili bilo koji objekt koji im se nađe pri ruci. Uspješni psihopati, s druge strane, vode “relativno” normalan život. Oni ne krše zakone (barem ne naočigled) i neki od njih postanu čak i ideal uspješnih građana. Ali i uspješni psihopati ubijaju, bez obzira rade li to dugotrajnim pritiskom, ubijanjem volje za životom kod svojih žrtava dok im proždiru dušu i muče um, ili je to “kolateralna šteta” uzrokovana toksičnim kemikalijama koje puštaju njihove korporacije, i to jednostavno zbog toga što ih nije briga i zbog toga što samo žele brzo doći do novca. Glavna razlika je u tome što oni ubijaju puno više ljudi, i što polaze nekažnjeno zbog toga.

Ali nisu to samo korporacijske glavešine i “prijatelji” tipa Tuckera Maxa. Kao što smo imali prilike vidjeti, ima tu i političkih makinacija, na primjer sovjeti i nacisti koji su, očigledno, koristili potpuno ista stajališta. Psihopati koji postanu dio neke političke grupe i nađu se na vrhu, koriste isti proces od “pet faza” kao i oni koje je izučavao Babiak. I ne samo da taj sustav od pet faza postaje glavni način dinamike “politike sile”, već se također pojavljuje kada grupa u cjelini pokušava doći do političke dominacije. Drugim riječima, da dodamo malo začina u ovaj akademski rad: bagra se domogne samog vrha moći. Ono što je interesantno je način na koji uspiju doći na vrh. Te rane faze uspona bile su najneuhvatljivije i slabo proučavane. Sve dok Lobaczewski nije napisao svoju knjigu (Politička ponerologija, op. prev.), da budemo precizni.

Alisa and Gabriel su brat i sestra. Alisa je stara devet, a Gabriel osam godina. Oni su djeca Engleza i Ruskinje, i većinu života proveli su u Hampsteadu. To je bogatija četvrt Londona u kojoj ćete naći više milijunaša nego u bilo kojoj drugoj četvrti Ujedinjenog Kraljevstva. Njihova majka bila je prvobitno u braku s Draperom, koga je upoznala u Rusiji, gdje su se i vjenčali, te s njim ima sina Jamesa. Alisin i Gabrielov otac je Richard Dearman. On i bivša gospođa Draper su sada razdvojeni.

Prema riječima gospođe Draper, Richard Dearman je seksualno poremećen i ponašao se nasilno prema njoj i djeci dok su bili u vezi. 2007. godine Dearman je konačno morao napustiti njihov obiteljski dom. Međutim, nekoliko godina nakon toga, nastavio je vrebati djecu, pojavljivati se u njihovoj školi, prodavaonici, a nekoliko puta je i provalio u kuću gospođe Draper. Od 2006. do 2010. policija je izlazila na uviđaj pet puta, i podnešena su tri izvješća o zlostavljanju gospođe Draper. Ovo je njeno svjedočenje: