Nisam ništa napisala za SOTT već dulje vrijeme, većinom zbog toga što sam, koliko mogu vidjeti, rekla sve što sam mislila da treba reći u desecima članaka tijekom godina. Nije da sam odustala, samo sam okrenula pozornost prema svojem povijesnom istraživanju u naporu da pronađem ključ koji bi možda mogao otvoriti sustav za promjenu. Nisam ga pronašla. Zapravo, povijesno istraživanje me uvjerilo, danas više nego ikad, da nema dobrog ishoda za ljudsku vrstu ako se sadašnji uvjeti nastave odvijati svojom određenom putanjom. Ako ljudska bića ne ubiju milijarde drugih ljudskih bića prilično skoro, izgleda da će sam planet, ili kozmos, to učiniti za nas.

I zaista, Vladimir Putin je bacio francuski ključ u mašinu globalne elite za postizanje potpune dominacije, ali zadnja osoba koja je to učinila unutar onoga što možemo nazvati ekvivalentnim carstvom je Julije Cezar, i pogledajte što se njemu dogodilo.

Trenutno se probijam kroz detaljan opis kolapsa civilizacije brončanog doba i usporedbe su toliko zanimljive da mislim kako bi bilo dobro da vam skrenem pažnju na njih. Na kraju brončanog doba je postojala savršena oluja uvjeta i događaja koji su odveli ljude na Mediteranu - moguće i ljude na cijelom planetu, ako bi se podaci mogli prikupiti - u mračno doba iz kojeg nisu izašli oko 300 godina. Ako čovječanstvo uopće i preživi, mislim da je pred nama nešto slično.

"Ovo je toliko šokirajuće. Kada se dogodio Charlie Hebdo, radilo se o specifičnom, ciljanom napadu. No ovoga puta je užasavajuće jer se radi o nasumičnim, nevinim ljudima koji jednostavno idu kroz svoje živote obavljajući uobičajene stvari. Znam puno ljudi u Parizu - ovdje je panika i nered, nitko ne može shvatiti što se događa. Svi smo u stanju potpunog šoka."

Tako je rekao Quentin (27), koji radi za internetsku kompaniju u Parizu i čiji je najstariji prijatelj višestruko nastrijeljen kod koncertne dvorane Bataclan.

Teroristički napadi poput ovih nikada nisu "nasumični", barem ne u smislu da nemaju svrhu. Ako se pojave nasumično, to je tada nesumnjivo dio strategije koja stoji iza njih. Vlade i skupine koriste terorizam za postizanje specifičnog cilja, tako da uvijek postoji svrha. Kako bi razumjeli što je svrha, morate samo znati tko je zaista odgovoran.

Već nam je rečeno da je "ISIS" preuzeo odgovornost za pariške napade, tvrdnja koju djelomično podupire prikladno otkriće sirijske putovnice na tijelu jednog od "bombaša samoubojica" (zašto ti teroristi uvijek nose identifikacijski dokument na svoje samoubilačke misije?). No budući da su većina terorista ISIS-a strani plaćenici, ovo nije zapravo dokaz ičega, osim možda da su se neki teroristi ISIS-a skrivali među sirijskim izbjeglicama koje su prošle kroz Grčku ovog ljeta.

Rečeno nam je da ISIS namjerava uspostaviti kalifat nad što je više moguće prostora Levanta. No postizanje tog cilja nužno uključuje uklanjanje Assadove vlade, za što zapadne sile lobiraju već nekoliko godina. Tijekom protekle 4 godine "sirijske revolucije", sve do prije nekih 6 tjedana, skupina je daleko otišla u postizanju tog cilja, s ozbiljno pritisnutom sirijskom arapskom vojskom i ograničenjem područja pod kontrolom Assadove vlade na mala područja u i oko Damaska. Međutim nakon 6 tjedana ruskih zračnih napada, ISIS sada gubi tlo pod nogama brže nego tronogi magarac u utrci konja, a njihovi im poslodavci u Saudijskoj Arabiji, Kataru i Washingtonu izgleda ne mogu ulijevati dovoljno novca i oružja koji bi nadomjestili štetu.

U nastavku je transkript donjeg videa, koji također možete vidjeti i na samom videu u obliku subtitlova.

Svi znamo da zasićene masti nisu zdrave i da nas ubijaju. Vlasti to govore, stručnjaci to govore, i zdravstveni djelatnici to govore. No, je li to stvarno tako? Pogledajmo iza znanosti koja podržava tu tvrdnju.

Hipotezu da zasićene masti nisu zdrave prvi put je 1955. godine razvio istraživač Ancel Keys. U svojoj slavnoj, ili bolje rečeno zloglasnoj Studiji u sedam zemalja, pokazao je da zemlje s najvišom količinom zasićenih masti u svojoj prehrani pokazuju najvišu stopu kardiovaskularnih bolesti.

Međutim, da kod ove studije postoji problem, ukazala su dva druga istraživača, Yerushalmy i Hilleboe, dvije godine kasnije. Keys je odabrao samo sedam zemalja od njih ukupno 22 za koje su podaci bili dostupni. Da je koristio sve podatke, njegova bi teorija izgledala puno slabije, a njegovu studiju vjerojatno nikad ne bi objavili.

"Assad je diktator." Često to čujem, na vijestima, u direktnim razgovorima s ljudima, te od slušatelja radio emisije koju vodim s još jednim urednikom. Pa ipak, još uvijek se iznenadim svaki put kad to čujem. Da budem potpuno iskren s vama, mislim da bih trebao početi s jednom šokantnom izjavom: ne mislim nužno da je diktator loša stvar. Uzmite si malo vremena da dođete k sebi.

Riječ "diktator" dolazi iz starog Rima, gdje je ured diktatora prvotno koristila osoba na period od šest mjeseci kako bi odrađivala specifične zadatke. Gaj Julije Cezar je modificirao trajanje ove pozicije na punu godinu dana, prije nego li je izglasan za doživotnog diktatora - perpetuo dictator.

Kao i svaka druga pozicija u javnoj službi, i pozicija diktatora se može zloupotrijebiti, kao što je to učinio Sulla u starom Rimu. Ipak, zloupotreba se ne događa uvijek. Ako je lider istinski dobronamjeran prema ljudima, te ako ima njihovu podršku, tada "dobronamjerna diktatura" ima nekoliko prednosti nad sustavom u kojem se nakon svake četiri godine ili slično, mijenja osoba u vladajućem uredu. Na primjer, kratkotrajni vladajući sustavi favoriziraju kratkotrajne ciljeve. Kakva je korist od dugoročnog planiranja ako se svakih par godina mijenjaju osobe na vlasti? To je problem s kojim se suočio Cezar: njegovi neprijatelji u redovima reakcionarske aristokratske oligarhije su jednostavno mogli poništiti zakone ili projekte koje je Cezar pokrenuo za vrijeme obnašanja dužnosti. Koja je uopće svrha pokušaja stvaranja dugotrajnih dobrotvornih promjena s takvom vrstom vlade? Dokle god lider drži do standarda donošenja mudrih odluka koje koriste državi, zašto ga se ne bi zadržalo na vlasti što duže, umjesto da ga nakon nekoliko godina zamijeni neki osrednji korporativni pijun.

No, čak i ako je značenje riječi diktator u antičkom Rimu imalo specifično značenje, danas se njom teži dočarati slike "zlog diktatora": obično čovjeka koji vlada doživotno (ili barem tijekom nekoliko desetljeća) s puno moći i, najvažnije od svega, tlači svoj vlastiti narod. Naravno, ako se tako definira, tada je diktator zaista loša stvar, iz jednostavnih razloga jer je po definiciji takva osoba zla. No, zapitajmo se, ima li ičega lošeg, u teoriji, ako netko doživotno služi, te ako drži u rukama puno moći?

U padu leta 7K9268 kompanije Kolavia na putu iz Sharm el-Sheikha u Egiptu prema Sankt Petersburgu u Rusiji, 31. listopada poginulo je svih 224 putnika i članova posade, čime je to postala najgora nesreća u ruskoj avionskoj povijesti.

Zrakoplov Airbus A321 je nestao s radara 23 minute nakon polijetanja dok se nalazio iznad pustinje na Sinaju. Piloti nisu uputili nikakav poziv u pomoć. Zrakoplov je započeo naglo, skoro vertikalno poniranje od nekih 9500 m do otprilike 8500 m kada je nestao s radara. Ostaci aviona i tijela stradalih su bili razasuti na više od 20 kvadratnih kilometara, dok je tijelo jedne 3-godišnje putnice navodno pronađeno 8 km od mjesta pada. Sve to skupa značajno ukazuje da se zrakoplov raspao u zraku, visoko nad tlom.

Ruski zrakoplovni stručnjaci su odbacili mogućnosti da je projektil oborio dotični avion ili da je na njemu eksplodirala bomba. Također, tehnička pogreška koja bi uzrokovala da se avion jednostavno sruši s neba i koja bi onesposobila pilote prije nego što bi oni mogli poslati poziv u pomoć, ne čini se vjerojatnom. Čak i da su oba motora istovremeno prestala raditi, zrakoplov bi i dalje bio "u radnom stanju" da bi posada mogla jedriti s njim do nužnog slijetanja u vremenskom rasponu od barem 25 minuta.

Nešto drugo, nešto ekstremno nasilno, naglo i katastrofalno je snašlo taj zrakoplov i njegove putnike. Viktor Yung, zamjenik direktora navedene avio kompanije, izrazio je takvo stajalište kad je danas rekao da je samo "vanjska sila" mogla uzrokovati takvo drastično poniranje zrakoplova.

"U trenucima kada se katastrofalni incident počeo odvijati, nešto je potpuno onesposobilo članove posade. To objašnjava zašto nisu pokušali kontaktirati kontrolu leta i javiti za incident koji se događao u vezi aviona." rekao je Yung. Aleksandr Smirnov, nadglednik flote navedene avio kompanije, je izjavio da "jedino moguće objašnjenje je da je neka mehanička sila djelovala na zrakoplov, ne postoji kombinacija kvarova sustava koja bi uzrokovala raspad zrakoplova u zraku".

Može se reći da je progon vještica jednostavno oživotvorenje Inkvizicije koja je imala slična pravila obračunavanja s katarima dvjesta godina ranije. Da bi se razumjelo kako se lako takav napad na "vještice i čarobnjake" može legalno i društveno manifestirati, trebamo malo pogledati na same početke Inkvizicije.

Mnogi ljudi vide Inkviziciju kao nešto što se pokrenulo radi istrijebljenja vještica i štovanja vraga, a riječ evocira slike klada i željeznih kovčega sa šiljcima i svakojakih drugih bizarnih i nastranih pomagala za mučenje. Zaista, mučenje je bilo velik dio Inkvizicije, ali ne onoliko velik kao što neki ljudi možda misle. Treba imati na umu da je Inkvizicija nastala u vremenu kada se prema ljudskom životu odnosilo toliko ležerno da rezanje noseva ili ušiju ili šaka, ili vađenje očiju nije bila nečuvena zakonska kazna za manje zločine.

Križarski pohod protiv katara je doveo do brutalnih masakara, uništenja posjeda, te do nekih od najužasnijih događaja koji govore o čovjekovoj nehumanosti prema svom bližnjem. Pri kraju tog razdoblja, papa Grgur IX je odlučio da su samo rezultati ono što se gleda. Naumio je izbrisati katarstvo s lica zemlje. Mora da je razmišljao do dugo u noć kako bi smislio bizaran sustav koji je pokrenuo kako bi se obračunao s herezom.

Stogodišnji rat pokriva razdoblje od 116 godina od 1337. do 1453. godine, Crna smrt 1347./48. do 1351. godine, a zatim Renesansa: 1400. do 1600. godine. Neke stvarno ružne stvari su se događale tada. Dendrokronolog Mike Baillie, napisao je knjigu tvrdeći (s dobrim dokazima) da Crna smrt, jedna od najsmrtonosnijih pandemija u ljudskoj povijesti, za koju se tvrdi da je moguće ubila dvije trećine cijele populacije Europe, da ne spominjem milijune širom planeta, vjerojatno nije bila bubonska kuga već smrt od kometa!

Baillie ima znanstveni dokaz kojim podupire svoju teoriju i njegov dokaz zapravo podržava - i podržan je - od onog što su ljudi tog vremena govorili: potresi, kometi, kiše smrti i vatre, zagađena atmosfera i smrt gotovo nezamislivih razmjera. Većina ljudi današnjice nisu zaista svjesni što se dogodilo prije samo 663 godina. (Hmmm... istraživački um se istog trenutka pita što bi se moglo dogoditi 666 godina kasnije?! To bi bila 2013...) Zaista postoji sasvim dovoljno podataka predstavljenih u Baillievoj knjizi da bi se podržala teorija da se Crna smrt dogodila zbog udara krhotina kometa - slično udarima krhotina kometa Shoemaker-Levy u Jupiter, koji su se dogodili 1994. godine. Postoji niz mogućnosti kako su se točno te smrti dogodile: potresi, poplave (tsunamiji), kiše vatre, oslobođene kemikalije preko visokoenergetskih eksplozija u atmosferi, uključujući amonijak i cijanovodik, a moguće čak i patogeni uzročnici bolesti nošeni kometom. Vrijedno je da zastanemo na trenutak i da razmotrimo brojke.

Sada dolazimo do nekih dokaza koji bi mogli biti poveznica između ove priče o kometima i Noći vještica. Zapravo, krajem lipnja i krajem listopada/početkom studenog Zemlja prolazi kroz roj Taurida. To znači da mora da se događaj koji predstavlja granicu između pleistocena i holocena (današnje epohe) dogodio krajem listopada. Bio je to dan kada su granice između živoga i mrtvoga postale jako tanke jer su gotovo sva živa bića na ovom planetu nestala, a sjećanje na taj događaj nam se prenijelo u vidu komemoracije "kraja ljeta" što nazivamo Noć vještica (Halloween), a u bibliji poznato kao Noin potop.

I gdje su tu vještice? Strpite se još malo, dolazimo na to.

Posljednji dan mjeseca listopada je praznik za koji se smatra da predstavlja drevnu keltsku proslavu za "kraj ljeta", Samhain, Halloween ili večer uoči Svih svetih. Kao što sam spomenula na početku, mnogi ljudi pomisle na vještice kad se spomene riječ "Halloween" (Noć vještica, op. prev.). Čovjek se odmah zapita zašto bi 31. listopad imao veze s vješticama i zašto bi se tada slavilo "kraj ljeta" kada jesenski ekvinocij, koji pada mjesec dana ranije, predstavlja pravi završetak ljeta?

I eto nam priče!

Prema britanskom povjesničaru Ronaldu Huttonu, festival Samhain obilježava kraj "svijetlije polovice" godine i početak "tamnije polovice", te se ponekad smatra keltskom Novom godinom. Prema proučavatelju folklora Johnu Gregorsonu Campbellu i arheologinji Bettini Arnold, drevni Kelti su vjerovali da zastor koji razdvaja ovaj svijet od Onostranog postaje tanji na Samhain, što dozvoljava duhovima (i dobrima i lošima) da s lakoćom prelaze preko inače robusne barijere. Kelti su se s time nosili tako da su pozivali dobre duhove - obično obiteljske pretke - da dođu i koristili su razne tehnike tjeranja ili plašenja svih loših duhova. Pretpostavlja se da je to porijeklo nošenja kostima prerušavajući se u kosture, duhove i gobline, s principom da ako izgledate dovoljno strašno, možete uplašiti i otjerati i samog vraga!

Samhain je također bilo vrijeme kad su ljudi u starim vremenima skladištili svoje zalihe hrane, klali stoku i svinje, te pripremali žitarice i ostalu hranu za zimu.

"Mislim da je percepcija koju stvaraju civilne žrtve jedan od najopasnijih neprijatelja s kojim se suočavamo.“

- američki general Stanley A. McCrystal u svom inauguracijskom govoru povodom preuzimanja zapovjedništva ISAF-a (engl. The International Security Assistance Force) u lipnju 2009. godine

Prašina se još nije slegla nakon ruskih zračnih napada na pozicije ISIL-a u Siriji, a zapadnjački mediji su već počeli izvještavati kako su u istima ubijeni 'civili' uključujući 'žene i djecu'.

Ostavit ćemo po strani dubioznu prirodu ovakvih optužbi - po Putinovim riječima takve su optužbe nastale čak i prije nego li su počeli ruski zračni napadi - jer zapadnjačka propaganda i političari kojima ona služi uopće nisu u poziciji upirati prstom u Rusiju zbog navodnih „kolateralnih žrtava“.

Ako usporedite nedavne udarne vijesti BBC-ja s udarnim vijestima BBC-ja od prije četiri godine kada je NATO u potpunosti uništio nekoliko gradova u Libiji, može vam se oprostiti ako ste smatrali kako su BBC-jevi novinari i urednici tek nedavno shvatili da bombe ubijaju ljude, a naročito ruske bombe (britanske, francuske i američke kombinacije bombi su jedino ubijale 'loše momke' s 'nevjerojatnom preciznošću').