Engleska protiv Rusije na ruskom tlu u nogometnom svjetskom kupu ovog ljeta bila bi zabavnija od dosadne, lakrdijaške šarade koje dvije zemlje igraju od ožujka. Skripal Saga - Salisbury trovanje - Putinov osobni kemijski napad na Veliku Britaniju... Jedino što vrijedi reći o tome jest da je to samo još rike i bijesa, bez značaja. Unatoč tome, mainstream anglophoni mediji su iskoristili ovu neistinitost jer je to korisno odvraćanje pažnje od glavnih geopolitičkih promjena koje su u tijeku, kao i socio-ekonomskog i planetarnog previranja koji su posljedica ili oslikavanje kaotične tranzicije svjetskog sustava kroz koju prolazimo.

Ispunjene s paranoidnim teorijama zavjere i nepristojnim spekulacijama, ono što medijskim pripovijestima o ovoj gluposti nedostaje - kao i obično - je važan kontekst. Godine 2003. Sjedinjene Države i Velika Britanija pokrenule su nepromišljenu invaziju i okupaciju Iraka pod izlikom da je Saddam Hussein imao oružje za masovno uništenje (koje je, posebno, uključivalo kemijsko oružje) usmjereno na London. Rusija je tražila dokaze o tome prije tog rata, upozoravajući kako bi zbog takvog ozbiljnog kršenja međunarodnog prava nastao kaos, i bila je ignorisana.

SAD i Velika Britanija kasnije su pokrenuli plaćenićki rat protiv susjedne Sirije financiranjem, naoružavanjem i osposobljavanjem 'internacionalne brigade' 'muslimanskih osloboditelja', a kada je to jednom 'omekšalo' zemlju, angloamerički estabilišment je bio spreman nasrnuti i "obezglaviti režim" u kolovozu 2013. pod izlikom da je Bashar Al-Assad 'koristio kemijsko oružje protiv vlastitog naroda'. Rusija je ponovno intervenirala, ali ovaj put su je slušali (vjerojatno zbog toga što je Rusija već imala vojno uporište u zemlji kroz svoje dugoročne ugovore o zračnoj zaštiti, a ne zato što su američki Kongres i britanski Parlament iznenada "vidjeli svjetlo" i pristali da se pridržavaju Međunarodnog zakona). OPCW (Organizacija za zabranu kemijskih oružja) je potvrdila da je sirijska država bez kemijskog oružja, a ta je stvar naizgled odbačena.

Osim što nije. Bilo bi očekivano, nakon takve javne i međunarodno odobrene primjene nenasilnih pravnih sredstava za ublažavanje međunarodnog skandala koji je spriječio urušavanje sirijske države i daljnju destabilizaciju Bliskog istoka, da je pozivanje na "kemijsko oružje" kad god su Zapadne zemlje željele opravdati svoju uporabu ogromne vojne vatrene moći da "diktatori nauče lekciju" osuđeno na propast.

Umjesto toga, kao što smo to vidjeli posljednjih godina, upravitelji carstva su igrali na ovu kartu još desetak puta, a shema je svaki put izložena od ruskih nepristranih medija i zapadnih disidenata. U kombinaciji s uspješnom ruskom obranom Sirije od strane terorističkih skupina poput ISIS-a - koji su također izložili zapadnu ruku iza tzv. Islamskog terorizma - zapadna elita koja je navikla dominirati na Bliskom istoku dobila je snažan motiv da pogrešno prezentira namjere i djelovanje Ruske vlade na svjetskoj sceni.

Zato Bukom oko Ničega u Salisburyju nastoje povezati Rusiju s navedenim kemijskim oružjem: Rusija i dalje 'zaustavlja' strategiju kačenja upotrebe WMD-a (oružja za masivno uništenje) na metu (Sirija) - koja ima dvojak učinak potkopavanja zapadnih diktata u inozemstvu i podizanja sumnje u zemlji o njihovoj 'civilizacijskoj misiji', i na taj način slabi vjeru u zapadne institucije i 'naš način života "- tako da Rusija mora biti sama umiješana u takvu upotrebu WMD-a "kako bi se ponovno osnažila vjera u zapadne institucije". A ako i dalje postoje sumnje o zapadnoj krivnji u manipuliranju teroristima kako bi izazvali kemijske napade, barem će se Rusija spriječiti da preuzme moralnu visoku razinu.

Obilne kiše, olujne tuče, poplave i klizišta nastavili su razarati širom svijeta u mjesecu kolovozu, od Kine do SAD-a. Stotine su poginule, a tisuće raseljene.

Valovi vrućina snažno su udarili na dijelove Europe, Australije i SAD-a, samo da bi ih ugasile nevjerojatne količine kiše - pa čak i snijega u slučaju Sardinije - uslijed nezabilježenih temperaturnih padova. No Sardinija nije bila jedino područje koje je dobilo ozbiljnu dozu kolovoškog snijega, zabilježen je i u Australiji, Urugvaju i na Alpama.

'Vatreni prsten' je nastavio biti visoko aktivan, a to se ne ogleda samo u vulkanskim erupcijama, već i u nizu snažnih potresa iznad magnitude 6 koji su tresli Indoneziju, izazivajući smrt više od 300 ljudi. U međuvremenu, Venezuelu je pogodio potres jačine 7,3 - njezin najveći u 118 godina.

Porast broja morskih ili vodenih pijavica, 'vatrenih tornada' i pješčanih vragova također je obilježio ovaj mjesec širom svijeta. Nekoć rijetki fenomen, morske/vodene pijavice su sve češća pojava ovih dana u nekim područjima. Istovremeno, vodeni/vatreni/pješčani vrtlozi se pojavljuju na vrlo neobičnim mjestima.

Da bude još luđe, nekoliko jezera i rijeka diljem svijeta jednostavno je nestalo ovoga kolovoza. Što se događa?! Vrijeme će pokazati!

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik je dostupan klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

Nakon više od sedam godina rata s ciljem promjene sirijskog režima, meta je sada postao Hezbollah. No pitanje ostaje: nakon neuspješnog rata u 2006., što mogu učiniti neprijatelji ove organizacije da bi postigli svoj cilj?

Glavni tajnik Hezbollaha Sayyed Hasan Nasrallah izjavio je u svom najnovijem govoru da "Hezbollah je jači od izraelske vojske". Izrael je reagirao prikazivanjem vježbe Golanske brigade i 7. oklopne brigade, u nazočnosti šefa stožera Gadi Eisenkota, simulirajući rat protiv Hezbollaha. Ova se vježba odvijala nakon rutinskih vježbi kopnenih snaga 36. divizije kako bi "poboljšala koordinaciju i spremnost u slučaju rata".

U poruci kojom se ukazuje da neće razlikovati civile od militanata, Izrael je izgradio novu bazu za obuku u okupiranoj Golanskoj visoravni, Snir objekt, kako bi simulirao libanonska sela. Ova lažna sela Hezbollaha su namjerena biti takvog tipa da se izraelski vojnici mogu suočiti u borbenim situacijama ako je zapovjeđena invazija na Libanon.

Isto tako, Hezbollah je izgradio lažna izraelska naselja na libanonsko-sirijskim granicama za borbenu obuku kako bi se pripremio za rat. Sayyed Nasrallah je obećao da će premjestiti bitku izvan libanonske granice i zatražio je od svojih ljudi da se pripreme za borbu na "neprijateljskom terenu" ako Hezbollahu bude nametnut rat.

Smrt John McCaina potaknula je mnoštvo izbijeljenih osmrtnica, ponižavajućih pohvala i priznanja ljubavi s obje strane političke podjele - ali kako se povijesni revizionizam odvija, njegov je sprovod bio korak predaleko.

Ako postoji netko tko posjeduje pravo da zataška nasljeđe Johna McCaina, to je njegova kći, Meghan McCain. U njenom trenutku žalosti možemo joj dopustiti da preradi osobnu povijest svoga oca, da ga prikaže kao junaka među ljudima. Toliko se treba očekivati ​​- i malo njih bi imalo problema s tim.

Ali mi ne možemo dopustiti da stoji ispred svijeta, na ogromnoj platformi koja joj je dana, da prepravi i izblijedi vijetnamski rat - i upravo je to pokušala učiniti na sprovodu svoga oca.

Ne daje mi zadovoljstvo da pišem nešto ovako o osobi koja je upravo umrla ili da napadnem tugujuću kćer - ali ovo je veće od obitelji McCain i njihovih povrijeđenih osjećaja. Riječ je o povijesnom revizionizmu, najodvratnijem i neprihvatljivom.

Kada je govorila Meghan McCain, čak i najspremnije ulizice morale su diskretno podići svoje obrve i neugodno se meškoljiti ​​u svojim klupama. Stojeći naprijed u katedrali prepunoj ​​političara i visokih vojnih osoba, preimenovala je Vijetnam, najbrutalniji i barbarski rat Amerike, kao plemenitu borbu "za život i slobodu drugih ljudi u drugim zemljama".

U svom poštovanju za očevu službu, McCain je podsjetila svoju publiku, uz primjetan nagovještaj otrova u svom glasu da je Vijetnam "najudaljeniji i neprijateljski kut svijeta" u kojemu se borilo. Možda ona također dijeli dobro poznatu nesklonost svog oca za Vijetnamce, o kojima je jednom napisao: "Mrzim gookove, ja ću ih mrziti dok god živim."

Koja je službena priča o događajima krajem 2013. i početkom 2014. u Kijevu, u Ukrajini? Došlo je do spontane i miroljubive Euromaidan "revolucije" od ljudi koji vole slobodu, koji su prisilili korumpiranog ukrajinskog predsjednika da pobjegne iz zemlje, zar ne? Nije tako jednostavno. Postoje mnoge zanimljive činjenice o geopolitici, 70-godišnjim spletkarenjima SAD-a u Ukrajini i tajnim operacijama promjena režima koje treba dodati u miks.

Američko spletkarenje

Prvo, objektivno govoreći, zanimljivo je da su američki senator (John McCain) i pomoćnica državnog tajnika SAD (Victoria Nuland) više puta prisustvovali političkim prosvjedima u drugoj zemlji. Oh, Nuland je također supruga istaknutog neokona, Roberta Kagana; i ona je također ona koja je slavno rekla, "Je*eš EU", dok su razgovarali o budućnosti Ukrajine.

Na slici ispod, McCain stoji na sceni uz Oleha Tyahnyboka, vođe ekstremne desničarske grupe Svoboda, koja koristi ne-tako suptilan logotip koji kombinira "N" i "Z". Razumijete?

Zamislite da ruski ili kineski dužnosnici izvode slične akrobacije na anti-američkim skupovima u Meksiku!

Victoria Nuland također je priznala tijekom govora 2014. godine da je SAD potrošila 5 milijardi dolara od 1990-ih kako bi širila "demokraciju" u Ukrajini. (Evo link za 1-minutni videozapis njezina govora).

Diljem svijeta mjesec srpanj obilježile su nevjerojatne količine kiše unutar vrlo kratkog perioda vremena, pri čemu su tisuće poginule, milijuni raseljeni, te je uništeno još usjeva.

Kina, Južna Koreja, Indonezija, Filipini, Vijetnam, Južnoafrička Republika, Nepal, Pakistan, Indija, Švedska, Rusija, Italija i SAD bili su najviše pogođeni kišnim zavjesama i rezultirajućim bujičnim poplavama tijekom ovog mjeseca. Japan je također iskusio povijesnu poplavu koja je izazvala rasprostranjenu štetu i smrt 200 ljudi, te raselila tisuće.

Italija, Brazil i Južnoafrička Republika iskusile su nesezonske ili rijetko viđene snježne padaline, što je prilično iznenadilo lokalno stanovništvo.

Dok se s jedne strane "nebo otvorilo" nad mnogim područjima, s druge strane su visoke temperature, suše i divlji požari pogodili Kaliforniju, Švedsku, Norvešku i Grčku, a ova potonja je bila najgore pogođena s 94 poginulih, stotine raseljenih i na stotine onih koji su bježali na plaže, te poharanih 2500 kvadratnih kilometara.

Kaliforniju su pogodili veliki požari, ali nije srušen nikakav rekord jer požar iz 1937. godine i dalje drži prvo mjesto s izgorenih gotovo 90,000 kvadratnih kilometara. Čak ni svi hektari zajedno koji su izgorili u Kaliforniji u zadnjih 5 godina nisu dovoljni da bi srušili rekord iz 1937. Štoviše, od 1930-ih bilježi se smanjenje učestalosti požara u ovoj saveznoj državi.

Isto vrijedi i za požare u Europi, nijedan rekord nije srušen i postoji značajan pad učestalosti požara od 1980-ih godina, kako Adapt 2030 tvrdi. Visoke temperature koje su u srpnju zabilježene u Europi ne mogu se usporediti s onima iz 1930-ih, a da ne spominjemo ekstremnu vrućinu koja je doživljena u Europi i većem dijelu SAD-a kroz nekoliko godina krajem 19. stoljeća.

Ponovno vidimo kako se masovni mediji fokusiraju i uveličavaju pojavu lokaliziranih visokih temperatura i divljih požara - jedna naslovnica je čak ustvrdila da svijet nije iskusio takve temperature još od pojave naše civilizacije (prije 10,000 godina), tvrdnja koja je jednostavno lažna.

Zemljine površinske temperature zaista rastu zbog geološke i vulkanske aktivnosti te porasta solarnih zraka koje sve više prodiru zbog slabljenja magnetosfere. Međutim, ono što se zaboravlja je to da temperature u višim slojevima atmosfere drastično opadaju. Dokaz ovoga se pronalazi u porastu učestalosti sunčevih i mjesečevih 'haloa', noktilucentnih i višebojnih oblaka, olujnih tuča i naravno nesezonskih snježnih padalina. I nemojmo zaboraviti da smo imali rijetke snježne događaje na sjevernoj i južnoj hemisferi i u mjesecu lipnju i u srpnju ove godine.

Stoga se nemojte dati zavarati jer mnoge od Zemljinih promjena koje sada vidimo izazvane su niskom solarnom aktivnošću, slabljenjem magnetosfere, te maksimumom kozmičkih zraka. Sve te promjene nisu vezane samo za Zemlju, pronalazimo paralelne promjene i na drugim planetima našeg solarnog sustava. Kao što je netko rekao - "neće biti u vatri, nego u ledu..."

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik je dostupan klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

Miljenik ratne stranke mora odgovoriti na neka pitanja

Na tiskovnoj konferenciji nakon summita u Helsinkiju, ruski predsjednik Vladimir Putin i američki predsjednik Donald Trump razgovarali su o mogućnosti rješavanja potencijalnih kaznenih predmeta koji uključuju građane dviju zemalja dopuštajući ispitivačima iz Washingtona i Moskve da sudjeluju u zajedničkim ispitivanjima pojedinaca navedenih u optužnicama koje pripremaju pojedini pravosudni organi. Predvidljivi odgovor američke nomenklature bio je da je to strašna ideja jer bi potencijalno zahtjevalo da američki dužnosnici odgovore na pitanja Rusije o njihovim aktivnostima.

Putin je tvrdio, ne nerazumno, da ako Washington želi ekstradirati i razgovarati s bilo kojim od dvanaest nedavno optuženih časnika GRU-a, koje je Odjel za pravosuđe imenovao, onda je u redu uzajamnost za Amerikance i druge identificirane pojedince koje su ruske vlasti tražile zbog ilegalnih aktivnosti u Rusiji. A ako ruski dužnosnici igraju pošteno, tako trebaju i američki dužnosnici.

Glavni cilj takvog ispitivanja bio bi veleposlanik predsjednika Baracka Obame u Rusiji, Michael McFaul, koji je bio vrlo kritiziran dok je bio u Moskvi jer je bio na očitoj misiji da njeguje veze s ruskom političkom opozicijom i drugim "pro-demokratskim" skupinama.

Međutim, McFaul nije bio posebno identificiran na konferenciji za novinare, iako su ga ruski tužitelji zamolili da odgovori na pitanja koja se odnose na tekuću istragu drugog glavnog klevetnika, Billa Browdera, kojeg je Putin imenovao tijekom sesije pitanja i odgovora. Browder je glavni lik hedge fonda koji je, između ostalog, Amerikanac po rođenju.

Od 1997. godine odrekao se svog državljanstva SAD-a u zamjenu za britansko državljanstvo kako bi izbjegao plaćanje saveznih poreza na svoje prihode u svijetu.

Bill Browder je ono što se nekad nazivalo oligarhom, nakon što je 1999. godine osnovao Hermitage Capital Management Fund, hedge fond registriran u poreznim rajevima Guernseyu i Kajmanskim otocima. Usredotočio se na "ulaganje" u Rusiju, iskoristivši u početku šemu zajmova za dionice pod pijanim ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom, a potom nastavlja da profitira u ranijim godinama Vladimira Putina. Do 2005. Hermitage je bio najveći strani investitor u Rusiji.

Glasine ponovno kovitlaju o nadolazećem napadu pod lažnom zastavom sa kemijskim oružjem u Siriji, baš kao što su to činile nedugo prije vrlo sumnjivog slučaja Douma u travnju.

Upozorenja sirijskih i ruskih obavještajnih službi, kao i američkih pokreta ratnih brodova i povećanja sredstava SAD-a za propagandnu tvrtku Al Qaede, poznate kao Bijele kacige, daju ovim upozorenja dobar dio težine.

Budući da američki ratni stroj ima i poznati program promjene režima u Siriji i opsežnu povijest korištenja laži, propagande i operacija pod lažnim zastavama za opravdanje vojnog intervencionizma, nema legitimnog razloga da se posumnja na to. Ova upozorenja vrijedi ozbiljno shvaćati.

Dakle, neki su ljudi razumljivo nervozni. Prema tome kako su stvari sada postavljene, tehnički je moguće da džihadske frakcije unutar Sirije i njihove savezničke imperijalističke obavještajne službe i obrambene agencije nastave napadati civile s kemijskin oružjem i okrivljavati vladu Asada za njih sve dok ne izvedu jednu koja je tako pretjerana da će omogućiti masovnim medijima da izgrade javnu potporu za napad na Damask u punom razmjeru. Ovo bi imalo koristi i za američko centralizirano carstvo koje već desetljećima planira promjenu režima u Siriji i nasilnim islamističkim ekstremistima koji traže kontrolu nad ovim regionom. To također stvara vrlo realnu vjerojatnost izravnog vojnog sukoba sa sirijskim saveznicima, uključujući i Rusiju.

Ali odgovarajući odgovor na prijetnju izbijanja svjetskog rata u Siriji zapravo nije strah, ako razmišljate o tome. Najprikladniji odgovor na to bi bio neublažen, urlajući bijes na zapadne sociopate koji su stvorili ovu situaciju.

.... ako pojam milijardi barela dokazanih rezervi nafte i milijarde tona zlata ispunjavaju vaše snove s vizijama veoma uzbudljivog krupnog toka gotovine i ledene vodke, onda bi Boris Jelcin mogao pronaći nešto za vas. - Paul Hofheinz, časopis Fortune, 23. rujna 1991¹.

Prethodni članak je izvadak iz poglavlja 3 moje knjige Velika obmana: Istina o Bill Browderu, Zakonu Magnitsky i anti-ruskim sankcijama. Dio 1 je ovdje. Dio 2 je ovdje.
Šok terapija dala je Rusiji jednu od najgorih i najdužih gospodarskih depresija 20. stoljeća, humanitarnu katastrofu bez presedana za mirnodopsku krizu i kriminalno nepravednu privatizaciju javne imovine. Razlozi zbog kojih su se stvari dogodile na taj način u Rusiji uglavnom nisu dobro razumljive na zapadu. Čak i među bolje informiranim intelektualcima često se smatra da je neuspjeh šok terapije neodređeno povezan s nekim zlokobnim nedostatkom u ruskom društvu. To je ono što je Bill Browder karakterizirao kao "prljavo nepoštenje Rusije" ili "Ruska zla osnova," što je izazvalo korupciju i kriminalitet zapanjujućih proporcija. U ovom toksičnom okruženju slatki plodovi zapadne demokracije i kapitalizma jednostavno nisu mogli rasti unatoč velikodušnom dobročinstvu ruskih zapadnih prijatelja.

Takva lakovjerna verzija događaja nikada nije bila utemeljena na bilo kojoj koherentnoj analizi onoga što se dogodilo u Rusiji tijekom 1990-ih. Umjesto toga, ona se temelji na svrhovitom upravljanju percepcijom u zapadnim medijima. Još od travnja 2015., Washington Post je dobar primjer ovakvog upravljanja percepcijom. U članku uredništva, Washington Post informirao je svoje čitatelje da je devedesetih godina prošlog stoljeća "tisuće Amerikanaca otišlo u Rusiju u nadi da će pomoći tim ljudima da postignu bolji život. Američki i zapadni napori u proteklih 25 godina - kojima su Sjedinjene Države i Europa posvetile milijarde dolara - imale su za cilj pomoći Rusiji da nadvlada strašno nasljeđe sovjetskog komunizma, koji je 1991. godine ostavio zemlju na koljenima. ... Amerikanci", pišu urednici Washington Posta, "došli su iz najboljih razloga. ... velikodušna ruka produžila se na post-sovjetsku Rusiju, nudeći najbolje od zapadnih vrijednosti i znanja."²

Zaista, zapadnjačka uloga u ruskoj tranziciji gotovo je uvijek predstavljena kao velikodušno dobročinstvo. Iako su mnogi među zapadnim pomagačima došli u Rusiju s iskrenim i časnim namjerama, cijeli je projekt, u mjeri koliko je to odredila njezina zapovjedna i upravljačka struktura, bio jednostavno masivan, bestidni zločinački poduhvat.

Nakon Helsinškog sastanka, i stojeći pored Vladimira Putina, Donald Trump izjavio je glasnim i jasnim riječima za cijeli svijet: "Radije bih preuzeo politički rizik u potrazi za mirom nego da rizikujem mir u potrazi za politikom". I to je i učinio. Neslaganje je bilo ogromno unutar "elitne klase" - od poziva na vojne udare do optužbe za izdaju.

Zapravo, ovdje je bivši ravnatelj CIA-e John Brennan na summitu u Helsinkiju: "Donald Trumpova predstava za tiskovnu konferenciju u Helsinkiju raste i premašuje prag 'visokih zločina i prekršaja'. To nije ništa manje od izdaje." Većina demokrata se složila.

Nedavna anketa od 1.013 registriranih birača utvrdila je da se 71 posto republikanaca ne bavi histerijom koja okružuje "Helsinški summit" i još uvijek podržavaju Trumpov odnos s Rusijom, a blizu 70 posto zapravo odobrava Trumpovo rukovanje summita. Činjenica je, da je broj republikanaca koji vjeruju da je Rusija saveznik zapravo porastao s 22 posto u 2014. na 40 posto u srpnju 2018., točno prije summita. Još je zanimljivija nedavna dvostranačka gallup anketa koaj je pokazala da većina Amerikanaca bilo kojeg političkog kruga čak niti ne rangira glupost "ruskog dosluha" među najvažnijim problemima s kojima se SAD suočavaju!

Ako su rezultati tih anketa točni, onda masivna medijska kampanja da se Trump okleveće kao "izdajica" samo čini histerične glavne medije i korumpiranu elitu koju oni predstavljaju puno više odbojnom u očima većine američkih ljudi.