Hrvatska politička scena obilježena je osobama s psihopatologijskim crtama ličnosti

Politika nije puno drukčija od bilo koje prijevare. Iako su loše politike koštale milijune izgubljenih života, patnji, stradanja i razaranja do danas nije posve jasno koji su dinamizmi u pozadini takvih promašenih odluka. Ipak znanost već dulje vrijeme jasno pokazuje da su psihopati glavno podrijetlo i vozilo zla, no u Hrvatskoj se ni dan danas ne može pronaći niti jedan akademski rad koji istražuje ulogu koju psihopati imaju u hrvatskoj politici.

Problem psihopata u politici ostao je potpuno zanemaren i u nekim naprednijim društvima od hrvatskoga. Moguće objašnjenje je da politolozi i povjesničari odbijaju uključiti spoznaje psihijatrije u svoj rad, dok psihijatri odbijaju spoznaje iz političkih znanosti i povijesti. Rezultati te sljepoće su pojave ranih oblika totalitarizama, korupcija, ucjenjivanje, špijuniranje građana, duboka država itd.

Svi znamo da je politika "prljav" i nemilosrdan svijet. Ne samo da političari moraju biti "debelokožci" nego moraju znati i napadati svoje protivnike, prijetiti, lagati i ostale osobine od kojih se pošten svijet zgraža. Upravo tu stupaju na scenu, oni kojima je to prirodno okruženje - psihopati. Ovaj mentalni poremećaj karakterizira se potpunim nedostatkom moralne savjesti i savjesti te opsesijom za moći i kontrolom.

Iako svi na spomen riječi "psihopat" zamišljamo nekakve uvrnute likove kao iz filma "Kad jaganjci utihnu" znanost jasno pokazuje da se zapravo radi o nadprosječno uglađenim ljudima koji izgledaju čak i normalnije od normalnog. Psihopati se zapravo rijetko nalaze u zatvorima, oni se u pravilu nalaze na pozicijama vlasti, najčešće među političkim i ekonomskim elitama.

"Ako si jako bistar, znaš se dobro obući; imaš dar govorenja; odgojen si u imućnoj obitelji; [onda] ne ideš u banku i opljačkaš je, odeš u banku i postaneš direktor... "(Hare, 2006.)

BlackRock je globalni financijski gigant s klijentima u 100 zemalja i njegovim pipcima u glavnim klasama imovine u cijelom svijetu; i sada upravlja slavinama bilijuna dolara pomoći iz Federalnih rezervi. Sudbina velikog dijela korporacija zemlje stavljena je u ruke megalitskog privatnog entiteta s privatnim kapitalističkim mandatom da zaradi što više novca za svoje vlasnike i investitore; i to je ono prema čemu on nastavlja.

Za većinu ljudi, ako su uopće upoznati s tim, BlackRock je upravitelj imovine koji pomaže mirovinskim fondovima i umirovljenicima da upravljaju ušteđevinom kroz "pasivne" investicije koje prate burzu. Ali radeći iza kulisa, puno je više od toga. BlackRock su nazivali "najmoćnijom institucijom u financijskom sustavu", "najmoćnijom tvrtkom na svijetu" i "tajnom silom". Najveći je svjetski menadžer imovine i "banka u sjeni", veći od najveće svjetske banke (koja je u Kini), s preko 7 trilijuna dolara imovine pod izravnim upravljanjem i dodatnih 20 bilijuna dolara upravljanih preko softvera za praćenje rizika Aladdin. BlackRock je također nazvan "četvrtom granom vlasti" i "gotovo vladom u sjeni", ali niti jedan njegov dio zapravo ne pripada vladi. Unatoč svojoj veličini i globalnoj snazi, BlackRock nije reguliran ni kao "sistemski važna financijska institucija" prema Dodd-Frank Zakonu, koji je dugo imao "ugodne" odnose s vladinim dužnosnicima.

Naravno da je došlo do ovoga ... gomile histeričnih, mržnjom ispunjenih smeđokušuljaša love ljude koji ne nose maske i pokušavaju postići to da dobiju otkaz s posla, natpisi ispred trgovina "bez maske nema usluge", zaštitari spriječavaju ulazak onima koji ne nose maske, paranoični ljudi koji upiru i vrište čim vide kupce bez maski u njihovoj blizini, odredi siledžija nasilno ih napadaju i hapse...

Dobrodošli u Vrlu Novu Normalu.

I nije to samo Maskenpflicht-Sturmabteilung. Nova službena pripovijest je sveprisutna. Korporativni mediji pumpaju histeriju u vezi s "hospitalizacijama zbog Covid-19" (tj. bilo koja osoba koja je primljena u bolnicu iz bilo kojeg razloga i koja je pozitivno testirana na koronavirus) i "velikim incidentima" (tj. ljudima na plaži).

Policija u Londonu koristi improvizirane nadzorne tornjeve za provođenje socijalnog distanciranja. Posvuda su propagandni plakati i bilbordi koji ponavljaju iste neo-Goebbelske slogane, pojačavajući proizvedenu masovnu histeriju. Neslaganje i nekonformizam se patologiziraju, "dijagnosticiraju" se kao psihopatija i paranoja. Dolaze obvezna cijepljenja.

Niste valjda mislili da se šale kada su u ožujku započeli s uvođenjem službene pripovijesti Vrle Nove Normale?

Za nametanje zatvaranja širom zemlje bio je potreban konsenzus elite. Nema šanse da je projekt takvog razmjera mogao biti izveden bez gotovo sveopće podrške etabliranih elita i njihovih sluga u političkoj klasi. Sigurno je postojala i prilično detaljna medijska strategija koja je isključila glasove protivnika zaključavanja, istodobno promovirajući vrlo sumnjivu teoriju univerzalne karantene koja nije imala osnova u znanosti, niti je imala povijesni presedan, niti bilo kakvu šansu da spriječi dugotrajno širenje infekcije. Sve ovo sugerira da zaključavanja nisu bila spontana prekomjerna reakcija na prilično blagi virus koji ubija otprilike 1 od 500 uglavnom starijih i nemoćnih žrtava, već sveobuhvatan i temeljito osmišljen plan nametanja "šok-terapije" američkoj ekonomiji, kako bi se postigle dugoročne strateške ambicije vladajućih klasnih elita. Kao što je izjavio jedan podrugljiv dužnosnik, "Nikad ne dopustite da kriza propadne".

Od početka je bilo jasno da će zaključavanja imati katastrofalan učinak na gospodarstvo, i to se i dogodilo. Do danas je 30 milijuna ljudi izgubilo posao, desetine tisuća malih i srednjih poduzeća su zatvorena, BDP drugog tromjesečja se smanjio na -45,5 posto (Atlanta Fed), a ekonomija je doživjela svoj najveći šok u povijesti. Usprkos tome, sveznalice mainstream medija i dalje su nepokolebljivi u svom protivljenju ukidanju zaključavanja ili izmjeni propisa medicinskog vojnog zakona koje su proizvoljno nametnuli uglavnom liberalni guverneri širom zemlje. Zašto? Zašto bi takozvani "stručnjaci stali iza jako sumnjive politike kad su znali koliko patnje će to nanijeti običnim radnim ljudima? I zašto su mediji nastavili napadati zemlje poput Švedske koja se samo odabrala konvencionalniji pristup umjesto da uvedu potpuno zatvaranje? Švedski čelnici i epidemiolozi nisu bili svjesni da će se usvajanje vlastite politike biti smatrano znakom prkosa od strane njihovih globalnih vladara, ali bilo je. Elite su odlučile da ne može biti izazova njihovom idiotskom modelu zaključavanja zbog čega je Švedska morala biti kažnjena, ismijana i provučena kroz blato. Tretman Švedske nadalje naglašava činjenicu da politika zaključavanja (i uništavanje američke ekonomije) nije bila nasumičan i impulzivan čin, već je jedan dio šireg plana restrukturiranja gospodarstva kako bi bolje služio interesima elita. To je ono što se zapravo događa. Zaključavanja se koriste za "resetiranje" gospodarstva i nametanje novog društvenog poretka.


Ali zašto bi korporativni dužnosnici pristali na plan koji bi smanjio njihovu zaradu i smanjio kratkoročnu profitabilnost?

Ako živite u zapadnoj zemlji poput Kanade u 21. stoljeću, imate više slobode, blagostanja i mira od većine ostatka svijeta i nego bilo kad tijekom drugog vremena u povijesti. Ipak, ove zemlje nikad nisu bile izložene većem riziku. Prijetnja nije pandemija, klimatske promjene ili rat, već nešto još podmuklije.

Moderna zapadna civilizacija izrasla je iz doba prosvjetiteljstva 17. i 18. stoljeća. Uzdizanje razuma u ljudskim poslovima proizvelo je znanstvenu metodu i kasnije industrijsku revoluciju. Dodajte vladavinu zakona, slobodu pojedinca, privatno vlasništvo i kapitalizam, i imate osnovni recept koji je veći dio čovječanstva izveo iz siromaštva tijekom dva stoljeća.

Nove akademske doktrine pomiču svijet, ili barem Zapad, od ovog trijumfa do pada. One odbacuju znanost - stvarnu znanost - u korist političkih ciljeva, a teoriju se stvalja iznad činjenica.

Malo je ljudi upoznato s kritičkom teorijom i njezinim doktrinama, ali ove ideje danas pokreću politike vlada i oblikuju stavove javnosti. Kapitalizam je opresivan. Prava privatnog vlasništva uzrokuju uništavanje okoliša. Prosperitet uzrokuje klimatske promjene.

"Ovo nije kratkotrajan građanski nemir. Ovo je ozbiljan i visoko organiziran politički pokret...On je dubok i potpun i ima ogromne političke ambicije. Suptilan je, rasti će. Njegov cilj je okončati liberalnu demokraciju i osporiti samu zapadnu civilizaciju. Ovo je ideološki pokret... Čak i sada, mnogi od nas se pretvaraju da je riječ o policijskoj brutalnosti. ...Mislimo da to možemo popraviti reguliranjem stiska gušenja ili povećanim trošenjem na treninge za deskalaciju. Previše smo doslovni i dobrog srca da bismo razumjeli što se događa. ...Ali nemamo pojma protiv čega se borimo. ..Ovo nisu prosvjedi. Ovo je totalitarni politički pokret i netko treba spasiti zemlju od toga". Tucker Carlson

Tucker Carlson je u pravu, prosvjedi i neredi nisu kratkotrajan građanski nemir. Oni su napad na samu Ustavnu Republiku, srce i dušu američke demokracije. Prosvjedi Black Lives Matter samo su vrh koplja, oni su izraz bijesa javnosti koji je zajamčen prvim amandmanom. Ali nemojte da vas se zavara, ovdje se događa više nego što se na prvi pogled čini. BLM financiraju zaklade koje nastoje svrgnuti naš današnji oblik vlasti i instalirati autoritarni režim vođen od strane tehnokrata, oligarha i korporatista, a svi oni vjeruju da je despotizam kineskog tipa daleko više kompatibilan s kapitalizmom od "neučinkovite" demokracije. Kaos na ulicama samo je početak nemirne tranzicije iz jednog sustava u drugi. Ovo je odlomak iz članka F. Williama Engdahla sa stranice Global Research:

"Do 2016. godine, ... Black Lives Matter uspostavio se kao dobro organizirana mreža ..... Te godine, Ford Foundation i Borealis Philanthropy najavili su formiranje Black-Led Movement Fund (BLMF), "šestogodišnje udružene donatorske kampanja usmjerene na prikupljanje 100 milijuna dolara za koaliciju Movement for Black Lives" u kojoj je BLM bio središnji dio. Do tada su Sorosove zaklade već dale oko 33 milijuna dolara bespovratnih sredstava pokretu Black Lives Matter ....

BLMF se identificirao kao stvoren od strane vodećih zaklada, uključujući Ford Fondaciju, Fondaciju Kellogg i Sorosovu Zakladu otvorenog društva". ("America's Own Color Revolution", Global Research)

"Kentlerov projekat" u Zapadnom Berlinu rutinski je smeštao beskućnike sa pedofilima muškarcima, pod pretpostavkom da bi bili idealni hranitelji. Studija je pokazala da se praksa odvijala decenijama.

Počev od 1970-ih profesor psihologije Helmut Kentler izveo je svoj "eksperiment". Deca beskućnika iz zapadnog Berlina namerno su smeštena s muškarcima pedofilima. Kentler je tvrdio da će ovi muškarci biti posebno ljubazni udomitelji.

Studija koju je sproveo Univerzitet u Hildesheimu otkrila je da vlasti u Berlinu odobravaju ovu praksu skoro 30 godina. Pedofili udomitelji čak su primali i redovnu pomoć za tobožnju negu.

Helmut Kentler (1928-2008) bio je na vodećem mestu u berlinskom centru za obrazovno istraživanje. Uveren je da je seksualni kontakt odraslih i dece bezopasan.

Berlinske službe za zaštitu dece i vladajući Senat zatvorili su oči ili čak odobrili skandal.

Pre nekoliko godina dve žrtve su se oglasile i ispričale svoju priču, od tada su istraživači sa Univerziteta Hildesheim tragali po dosijeima i obavljali intervjue.

Otkrili su "mrežu preko obrazovnih institucija", državnu službu za zaštitu mladih i berlinski Senat, u kojoj je pedofilija "prihvaćena, podržana i odbranjena".

Kentler je bio u redovnim kontaktima sa decom i njihovim hraniteljskim očevima. Nikada nije bio procesuiran: do trenutka kada su se žrtve pojavile, slučaj je zastareo. Ovo je takođe sprečilo žrtve da dobiju bilo kakvu odštetu.

Istraživači su otkrili da su nekoliko hranitelja bili visoko postavljeni akademici. Oni govore o mreži koja je obuhvatala visoke članove Instituta Maks Planck, Berlinskog slobodnog univerziteta i zloglasne škole Odenvald u Hesseu, Zapadna Nemačka, koja je pre nekoliko godina bila u središtu velikog skandala sa pedofilijom. Od tada je zatvorena.

U svibnju 1883., kapetan na njemačkom brodu Elizabeth promatrao je pepeo koji se dizao iznad Karakatoa, otoka u Sundskom tjesnacu između otoka Jave i Sumatre u Indoneziji. U sljedećim tjednima druga su plovila izvijestila da čuju grmljavinu i vide užarene oblake. Mještani su također izvijestili o potresima dok su male vulkanske erupcije odjekivale po otoku.

Nisu znali da su to prvi znakovi onoga što će postati jedna od najvećih vulkanskih erupcija u zabilježenoj povijesti. Krakatau je eruptirao u nedjelju, 26. kolovoza 1883. godine, otpuštajući u atmosferu vulkansku prašinu do čak 24 km. Sljedećeg dana, 27. kolovoza, čule su se dvije ogromne eksplozije čak i na udaljenim mjestima poput Australije, a konačna erupcija je uništila dvije trećine otoka i pokrenula snažni cunami koji je izbrisao čitava naselja i osjetio se čak i preko Indijskog oceana u Južnoj Africi. Procjenjuje se da je u ovoj prirodnoj katastrofi poginulo 36.000 ljudi.

Erupcija je imala i značajan utjecaj na globalnu klimu, slanjem vrlo velike količine sumpornog dioksida (SO2) u stratosferu, što je dovelo do globalnog povećanja koncentracije sumporne kiseline. To je zauzvrat povećalo naoblaku koja je zatamnila sunčevu svjetlost, smanjujući globalne temperature sljedeće godine za najmanje 0,4 °C. Kako su telegrafski kablovi u podmornicama već bili u uporabi, vijesti o erupciji brzo su prenijete širom svijeta, do 28. kolovoza vijest je pogodila novine u New Yorku, Londonu i Parizu.

"Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to vrijeme mudrosti, bilo je to vrijeme ludosti, bila je to epoha vjere, bila je to epoha nevjerice, bilo je to doba Svjetlosti, bilo je to doba Tame, bilo je to proljeće puno nade, bila je to zima puna očaja, imali smo sve pred sobom, imali smo ništa pred sobom, svi smo išli direktno u Raj, svi smo išli direktno na drugu stranu...." - Charles Dikens, Priča o dva grada

S vremena na vrijeme svijet se resetira.

Ponekad je to kataklizma ili prirodna katastrofa koja pritiska tipku za resetiranje. Ponekad je to politička revolucija. Ponekad je to rat. Ponekad je to tehnološka inovacija.

Dickensova besmrtna formulacija "najboljih vremena/najgorih vremena" potječe iz njegova romana o jednom takvom resetiranju: Francuskoj revoluciji. Dikensove riječi zahvaćaju dvostruku prirodu tih prijeloma u povijesti. Poput starog (i lažnog) tripa o kineskoj riječi za "krizu", resetiranje predstavlja i opasnost i priliku.

Sada je svima očigledno da smo stigli do ponovnog resetiranja svijeta. Ovog puta od nas se traži da vjerujemo da je virusna pandemija pritisnula gumb za resetiranje. Drugi bi zagovarali da je zapravo panika zbog (pretpostavljene) pandemije ta koja je odgovorna za ovu krizu. Drugi pak inzistiraju na tome da p(l)andemija nije ništa drugo nego odvraćanje pažnje od globalnog financijskog resetiranja koje će se bez obzira dogoditi.

Što god da je slučaj, ostaje činjenica da je tipka za resetiranje pritisnuta. Nitko ne zna sigurno što se nalazi s druge strane ove provalije, ali - kao što su nam posljednjih tjedana beskrajno govorili - život nikada neće biti isti.

Pa, prateći Dikensa, istražimo dvojnu prirodu ovog globalnog resetiranja i ocrtajmo opasnosti i mogućnosti koje ta kriza predstavlja.

Prošlo je 75 godina od završetka Drugog svetskog rata. Za te godine stasalo je nekoliko generacija. Promenila se politička karta planete. Nema Sovjetskog Saveza, koji je izvojevao grandioznu, rušilačku pobedu nad nacizmom, spasio ceo svet. Pa i sami događaji tog rata, čak i za njegove učesnike, predstavlјaju daleku prošlost. Ali zašto se u Rusiji 9. maj slavi kao najvažniji praznik, a 22. juna život praktično zamire i stoji knedla u grlu?

Obično se kaže da je rat ostavio dubok trag u istoriji svake porodice. Iza ovih reči stoji sudbina miliona lјudi, njihova patnja i bol od gubitka. Ponos, istina i sećanje.

Za moje roditelјe, rat su užasne muke opkolјenog Lenjingrada gde je umro moj dvogodišnji brat Vitja, gde je moja majka čudom preživela. Otac, iako oslobođen vojske, dobrovolјno se javio da brani rodni grad - učinio je isto kao i milioni sovjetskih građana. Borio se na mestu "Nevski pjatačok" i bio teško ranjen. I što više prolaze godine, veća je potreba da se porazgovara sa roditelјima i više sazna o ratnom periodu njihovog života. Ali već je nemoguće pitati, zato u svom srcu čuvam razgovore sa ocem i majkom o ovoj temi, njihove škrte emocije.

Za mene i moje vršnjake važno je da naša deca, unuci, praunuci shvataju kroz kakve su iskušenja i muke prolazili njihovi preci. Kako, zašto su uspeli da prežive i pobede? Odakle potiče njihova istinska gvozdena snaga volјe koja je čudila i oduševlјavala ceo svet? Da, oni su branili svoj dom, decu, porodicu. Ali sve ih je objedinjavala lјubav prema domovini, prema otadžbini. Ovaj duboki, lični osećaj u potpunosti se ogleda u samoj suštini našeg naroda i postao je jedan od najvažnijih u svojoj herojskoj, žrtvenoj borbi protiv nacista.

Ljudi se često pitaju: kako će se ponašati sadašnja generacija, šta će raditi u kritičnoj situaciji? Pred mojim očima su mladi lekari, medicinske sestre, ponekad i jučerašnji studenti, koji danas odlaze u "crvenu zonu" da bi spasavali lјude. Naši vojnici, u borbi protiv međunarodnog terorizma na Severnom Kavkazu, u Siriji, koji se borili do samog kraja, sasvim su mladi lјudi! Mnogi borci legendarne, besmrtne šeste desantne čete imali su 19-20 godina. Ali svi su pokazali da su dostojni podviga vojnika naše otadžbine, koji su je branili u Drugom svetskom ratu.