Dragi čitatelji,

2017. godina je bila još jedna godina puna iznenađenja. Svijet se mijenja i svi mi s njim. Ova se godina može opisati kao godina ludila (kako u vremenu, tako i na socio-političkoj pozornici), više podjela i polarizacije.

Baš kao i prošle godine, čini se da ljudi prave izbor, za bolje ili gore. Neki se usklađuju sa sve izraženijim lažima koje prodaju glavni mediji i patološke vlade našega svijeta, a neki su se usprotivili tim lažima i dostižu točku u kojoj konačno vide da postoji nešto strašno pogrešno u verziji stvarnosti koja im se predstavlja.

To je više od - manjine naspram većine, to je možda najveća podjela: izbor između usklađivanja s lažima ili istinom, i pripremiti se obaviti posao koji je neophodan da bi mogli identificirati razliku. Smatramo da su mnogi od naših čitatelja prirodno izrabrali poći "putem kojim se rjeđe ide" i nadamo se da će vas to znanje uvijek zaštititi.

Iznenađujuće, jedno od najboljih događaja ove godine bilo je to što su mnogi ljudi, unatoč upornoj anti-ruskoj propagandi koja je izašla iz Washingtona, Londona i Bruxellesa, mogli vidjeti kroz nju i prepoznali vrijedan doprinos koji Rusija daje svijetu. Epski neuspjeh ratnih huškača u Siriji kao rezultat fenomenalnih napora Rusije vjerojatno je bila prekretnica koja je pomogla otkriti kreštave laži globalne "Vlade u sjeni" na svoju publiku.

Također bismo vam trebali reći da oni od nas ovdje na Sottu koji svakodnevno prate vijesti kako bi stvorili najcjelovitiju sliku država na planeti često se teško nastavljaju suočavati sa silama postavljenim protiv svih ljudi dobre volje. Bolno smo svjesni borbe koja se mora odvijati kako bismo ispravili nepravde i postavili stvari na pozitivan položaj; Također smo svjesni da će to morati biti odluka masa, a ne samo 10% ili 20% ili 48% ljudi. Zato je tako važno nastaviti dijeliti znanje.

Kako se uvjeti u svim sferama života i dalje degradiraju, neizbježno će biti više boli i patnje. Uz to, bit će sve više i više ljudi koji će, iako su vjerovali da kaos nikad neće ući u njihove živote, shvatiti da to nije slučaj: Kaos se pojavljuje u našoj stvarnosti posvuda; i zato je sve važnije da i dalje zadržimo svjetionik osvijetljen koliko god možemo.

Govoreći zbogom 2017. godini, želimo vam reći malo o našim postignućima, budući da možda niste svjesni nekih od njih. Imamo razloga biti ponosni na našu izdržljivost i ustrajnost, i mnogo više razloga biti zahvalnost vama, našim čitateljema i pristalicama koji sve to omogućuju. Jer, iskreno, da nismo primili tolike poruke zahvalnosti i podrške, ne bismo imali nade! Uvijek postoji mnogo više što možemo, ali ove godine, baš kada smo mislili da su naši tanjuri prepuni, zahvaljujući podršci naših čitatelja i poticaju mnogih novih volontera širom svijeta, učinili smo još više!

Prema novoj studiji sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, objavljenoj ovoga tjedna u znanstvenom izvješću, djeca koja jedu ribu barem jednom tjedno spavaju bolje i imaju IQ koji je za 4,8 bodova viši, u prosjeku, od onih koji konzumiraju ribu rjeđe ili uopće ne.

Prethodne studije su pokazale odnos između omega-3 masnih kiselina u mnogim vrstama riba i poboljšane inteligencije, kao i omega-3 i boljeg sna. Ali nikad prije nisu bili povezani. Ovaj rad, koji su proveli Jianghong Liu, Jennifer Pinto-Martin i Alexandra Hanlon iz Škole za njegu, i Adrian Raine, profesor na "Penn Integrates Knowledge", otkriva da spavanje može biti potencijalna veza koja nedostaje između unosa ribe i inteligencije.

Za studiju, skupina od 541 djece od 9 do 11 u Kini, 54 posto dječaka i 46 posto djevojaka, popunila je upitnik o tome koliko su često konzumirali ribu u posljednjih mjesec dana, s opcijama od "nikada" do "barem jednom tjedno". Također su uzeli kinesku verziju IQ testa pod nazivom Wechslerova inteligencijska skala za djecu - revidirana, koja ispituje verbalne i neverbalne vještine kao što su vokabular i kodiranje.

"Nedostatak sna je povezan s antisocijalnim ponašanjem, loša spoznaja povezana je s antisocijalnim ponašanjem ", rekao je Raine. "Otkrili smo da omega-3 dodatci smanjuju antisocijalno ponašanje, tako da nije previše iznenađujuće da riba stoji iza ovoga."

Profesor Adrian Raine također je autor knjige Anatomija nasilja - Biološki korijeni kriminala, u kojem tvrdi da su omega-3 ključne za mozak. On sažima različite studije tih masnih kiselina i njihovu ulogu u antisocijalnom ponašanju. Primjerice, istraživanje 11.875 trudnica iz Bristola, Engleska, pokazalo je da su potomci majki koje nisu jele mnogo ribe tijekom trudnoće imali više antisocijalnog ponašanja.

U Sjedinjenim Američkim Državama, istraživanje na 3.581 ljudi iz Chicaga, Minneapolisa i Birminghama u Alabami, pokazalo je da oni koji jedva jedu ribu imaju veću razinu neprijateljstva od onih koji jedu ribu barem jednom tjedno. Postoji također i više problema s ponašanjem i izljevima bijesa u dječaka s nižim ukupnim koncentracijama masnih kiselina izmjerenih u krvi. Čak su i psi s niskom razinom omega-3 pokazali više agresivnosti.

Europska unija se raspada pred našim očima. Ništa novo, pomislit će bolje upućeni čitatelji. Pa ipak, vrijeme je da razmislimo o tome kako je ujedinjena Europa počela tonuti i tko joj je u tome pomogao.

U ovom mjesecu srušeni su mnogi rekordi, od vatrenih kugli do poplava i nesezonskog snijega na obje hemisfere našeg planeta.
Nakon neuobičajeno snažne Sunčeve baklje klase X i neobične solarne aktivnosti u rujnu - moguće povezane s nizom jakih potresa jačine preko 7,0 u Novoj Kaledoniji i Meksiku, mjesec studeni su obilježila tri potresa u Iraku/Iranu, Čileu i Južnoj Koreji, koja su izazvala rasprostranjenu štetu. U međuvremenu, vulkanska aktivnost je izgleda dosegnula svoj sezonski vrhunac (da, uskoro ćemo morati početi govoriti i o 'vulkanskoj sezoni'!).

Ovi rastući geološki fenomeni, te službena predviđanja o porastu broja potresa za 2018. - zbog usporavanja Zemljine rotacije, ostavljaju snažan osjećaj straha kod pogođenog stanovništva.

Također, u mjesecu studenom, suše su pogodile Portugal i Španjolsku, a izrazito obilne kiše dijelove Južne Amerike, Australije i većinu Azije. Meteorolozi se nalaze u poziciji da jednostavno moraju koristiti izraz 'atmosferski fenomen' jer 'kišne padaline' više ne pogađa bit.

Zvukovi trublji i predznaci na nebu u prošlosti su bili shvaćeni kao vjesnici zanimljivih vremena, u rasponu od društvene i političke arene do značajnih kozmičkih događaja. Stoga zavežite pojase, jer izgleda da će stvari postati mnogo gadnije.

Pogledajte video, i hvala na gledanju!

U najboljem od svih mogućih svetova, Jerusalim bi bio glavni grad dve države - izraelske i palestinske - koje bi priznale sve druge države unutar granica koje bi bile međunarodno utvrđene i poznate. U najboljem od svih mogućih svetova, Jerusalim bi uživao specijalan status, koji bi bio pod međunarodnom zaštitom, uz njegovo uvažavanje kao svetog grada tri religije - judaizma, hrišćanstva i islama. Ali, ne živimo u najboljem od svih mogućih svetova, i nedeljivi Jerusalim je jednostrano proglašen za glavni grad Izraela u parlamentu te zemlje 1980. godine, posle trinaest godina vojne okupacije njegovog istočnog arapskog dela (jordanskog u to vreme), nakon Šestodnevnog rata. Nijedna država na svetu do sada nije priznala ovaj svršeni čin, sve imaju svoje ambasade u Tel Avivu, u gradu kojeg Izrael nikada nije smatrao svojom prestonicom. Nijedna zemlja, izuzev Češke i Vanuatua, čije su odluke u maju-junu bile reakcija na glasanje u UNESKO-u koje je negiralo izraelski suverenitet nad Jerusalimom. Svi ostali ambasadori iz 161 zemlje koje priznaju Izrael, kada se moraju susresti sa diplomatama ili funkcionerima izraelskog ministarstva spoljnih poslova, putuju iz Tel Aviva do svetog grada i natrag.

Sjedinjene Države su sa svoje strane odobrile, putem jednog zakona u Kongresu, premeštanje svoje ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim, pre nego sve ostale zemlje, još 1995. godine, ali to posle nisu sprovele u praksi. Poslednja četvorica američkih predsednika - Bil Klinton, DŽordž Buš (mlađi), Barak Obama i Donald Tramp, tokom svojih izbornih kampanja, obećavali su biračima da će zaista da premeste ambasadu ako budu izabrani. Od svih njih, izgleda da će samo Tramp održati svoje obećanje. Zašto to nisu učinili njegovi prethodnici? Zvanični motiv bio je obrazlagan željom da se očuva pregovarački proces između Izraela i Palestinaca i uloga SAD kao medijatora u tom kontekstu. Reč je o licemernoj motivaciji - Sjedinjene Države nikada se nisu ponašale kao treća strana između Izraelaca i Palestinaca, u stvari, one su podupirale status quo koji je vojno-politički bio u korist Izraela, i koji je kreiran tokom tri izraelsko-arapska rata (1948, 1967, 1973). Delovale su, pazeći da se ne posvađaju sa Izraelcima, i ne osvrćući se na diplomatske i druge proteste Palestinaca.

Donaldu Trampu, koji sada deluje nasuprot rezolucijama UN-a, i normama međunarodnog prava, treba priznati barem zaslugu da je demaskirao licemerje svojih prethodnika. Poslednji put kada su Sjedinjene Države ozbiljno tražile posredovanje između Izraelaca i Palestinaca, bilo je 2000. godine, u Kemp Dejvidu, kada je Ehud Barak ponudio Arafatu da vrati 92% okupirane teritorije kako bi tamo mogli da stvore svoju državu. Arafat je odbio.

Britanija je ipak pronašla "ruski trag" na prošlogodišnjem referendumu o izlasku zemlje iz Evropske unije. Ispostavilo se da su nekakvi "ruski trolovi" potrošili manje od dolara, tačnije - 97 centi, na reklamu na Fejsbuku tokom kampanje. To je, sasvim očigledno, odredilo ishod glasanja miliona Britanaca.

Uvređeni britanski ponos

Britanski političari bili su veoma uvređeni što su, usled sveopšteg traganja za "ruskim tragom" na svim izborima i referendumima, njihove sopstvene kampanje ostale izvan zone interesovanja.

Poznati satiričar Karl Šaro napisao je nakon izbora za britanski parlament: "Najveće razočaranje na britanskim izborima jeste to što nije bilo čak ni nagoveštaja o ruskoj intervenciji. Kao da smo potpuno beznačajni".

Povodom rezultata "bregzita" Britanci se u početku takođe nisu dosetili da sumnjiče Rusiju. Izlazak zemlje iz EU podržavala je apsolutna većina štampanih medija u zemlji, tako da se niko nije usudio da sve njih proglasi "Putinovim agentima".

S druge strane, protiv "bregzita" direktno su agitovali i tadašnji američki predsednik Barak Obama i čitav niz lidera evropskih zemalja. Bilo bi prilično smešno govoriti o ruskom mešanju kada se sve to ima u vidu.

Ako vas je ikad zanimalo odakle teroristi Islamske države nabavljaju svoje naoružanje, i onda njime teroriziraju stanovništvo Bliskog istoka, Europe i šire, novo izvješće pokazuje ono što smo već znali; Washington je jedan od njihovih opskrbljivača.

Sofisticirano oružje američke vojske koje je potajno dostavljeno sirijskim pobunjenicima brzo je palo u ruke Islamske države, otkrilo je istraživanje objavljeno u četvrtak.

U izvješću se navodi da posjedovanje ovog oružja od strane Islamske države ostaje prijetnja koaliciji koju predvodi američka vlada i koja još uvijek djeluje protiv terorističke skupine u Iraku i Siriji.

Istraživanje pokazuje da je SAD slao oružje "pobunjenicima" koje je onda završilo u rukama ISIS-a. Ovo naravno nije nikakva novost jer o tome na Sott.net-u pišemo već godinama. Takozvani "pobunjenici" odsjecaju glave, vrše zločine nad civilima, pridružuju se Islamskoj državi i surađuju i daju naoružanje Al-Kaidi. Zapravo se radi o teroristima, ali SAD to naravno ne želi priznati.

Prije tri i pol godine napisao sam članak pod naslovom 'Mama, zašto tata nosi haljinu? Tata, zašto mama ima brkove?', gdje sam sugerirao da jedan od ciljeva LGBT/feminističkog pokreta zapravo nije sloboda ili jednakost nego normalizacija pedofilije.

Članak je izazvao veliku raspravu među čitateljima Sott-a, uostalom, odluka još nije bila donešena, navodni sporazum između feminističkog/LGBT pokreta i pedofila bila je samo pretpostavka. Ipak sam imao svoje nedoumice, pa sam u srpnju 2017. napisao još jedan članak 'Post-nihilizam, predložak za ono što nas čeka', koji je uključivao sljedeće:

Pedofilija je, naravno, dio agende. I bila je toliko dugo vremena. Razmislite o tome: opipljive razlike između muškarca i žene su veće od opipljivih razlika između 14 i 18 godina starosti.

Ako uspiju isprati mozak masama do točke u kojoj vjeruju da je dvojnost muškarca/žene samo društvena konstrukcija, zamislite koliko je lako zamagliti liniju između 18 i 14 godina starosti, a potom donijeti zakon koji smanjuje dob spolne većine, odnosno legalizira pedofiliju.

I ta će se grozota promicati u ime jednakosti (svatko ima pravo izraziti svoju seksualnost, čak i prema djeci), ljubavi (koja je jača od svega, uključujući i umjetne dobne barijere) i slobode (seksualne slobode).

Doduše, ove su tvrdnje bile puke mogućnosti, jer, unatoč neizravnim dokazima, ne postoji čvrst dokaz koji dokazuje da LGBT/ feministički lobi svjesno promiče agendu pro-pedofilije. Nedavni događaji u Francuskoj, međutim, možda su napravili još jedan korak ka stvaranju takve stvarnosti.

Sve je krenulo poput šapata, no sada je poput urlika. Članak Davida Kramera je još jedan udarac u naizgled beskranoj anti-RT baraži u određenim sekcijama američkih medija i političkih tijela.

To se manifestiralo u različitim formama, od Johna Kerryja koji je nazvao RT "propagandnim megafonom", do Andrewa Lacka, kratkotrajnog predsjedavajućeg Upravnog odbora za radiodifuziju (Board of Governors - BBG), koji je ovu mrežu bacio u isti koš s ISIS-om nazivajući je američkim "izazovom" jer je bio zabrinut našim određenim "stajalištima", što je dovelo do brojnih manje-negoli-rigoroznih publikacija koje su jednostavno izmišljale "činjenice" o RT kanalu.

Prije nekoliko dana u Washington Postu je Kramer iz John McCainovog istoimenog Instituta za međunarodno rukovodstvo pokrenuo tiradu žestokih antiruskih kritika. Prikazao je osobit prijezir prema RT-u, veličajući vrline zamrzavanja njene imovine. Očekivano, to je trebalo kazniti Moskvu s skladu s dvije sudske presude "koje uključuju multimiljunsku naftnu kompaniju Yukos oil". Dvije muhe jednim udarcem.

Američka policija se oduvijek dičila svojim motom "Serve&protect" [Služi&Štiti] no posljednjih godina jasno je da se samo radi o dobro prokušanoj propagandi koja je desetljećima stvarala lažan osjećaj sigurnosti. Svakodnevne vijesti o novoj američkoj, policijskoj brutalnosti toliko su postale učestale da na njih jednostavno više nitko ne obraća pozornost. Ako se događa svaki dan i ako svi misle da ne mogu učiniti ništa s tim, pogotovo ako se to događa negdje daleko, pa čak i u samoprozvanoj državi demokracije zanimanje javnosti prestaje, no problem time, na žalost, ne jenjava već postaje još veći.