Ruski prankeri Vladimir Kuznjecov (Vovan) i Aleksej Stoljarov (Leksus) u ime predsednika Švajcarske Uelija Maurera održali su niz telefonskih razgovora sa specijalnim izaslanikom SAD u Venecueli Eliotom Abramsom. Šaljivdžije su obavestile Abramsa o venecuelanskim računima u izmišljenoj banci "Limpopo" i razjasnili šta planira Vašington u Venecueli.


Kako Sputnjik doznaje, prankeri su prvi put stupili u kontakt sa Abramsovom kancelarijom sredinom februara, kada su tražili telefonski razgovor na temu švajcarsko-američke saradnje u finansijskoj sferi, kao i o situaciji u Venecueli.

Razgovor je održan 19. februara. Kuznjecov i Stoljarov saopštili su Abramsu da švajcarska strana ne vidi nikakvo kršenje zakona u tome što osobe iz bliskog okruženja predsednika Venecuele Nikolasa Madura imaju otvorene privatne račune u švajcarskim bankama, kao ni venecuelanske kompanije, kao što je naftna korporacija PVDSA.

Najvrelija granica u Aziji sada je tzv. "Linija kontrole", ali priča o smeni režima usmerena je na neke druge države...

Kovitlajući se u sve širem krugu, geopolitika mladog 21. veka asocira na psihodeličnu mandalu (geometrijska figura koja predstavlja univerzum u hinduističkom i budističkom simbolizmu, prim. prev.) koju je napravio Jama, gospodar smrti. Kim Džong Un, predsedavajući Demokratske Narodne Republike Koreje (DPRK), odmoran nakon 70 sati putovanja vozom, u prosperitetnom komunističkom Hanoju susreo se sa svojim konkurentom za Nobelovu nagradu za mir - Donaldom Trampom - pod blagonaklonim pogledom ujka Hoa (misli se na statuu Ho Ši Mina, ratnog lidera Severnog Vijetnama, prim. prev).

Ova rečenica bi, u ne tako dalekoj prošlosti, izazvala transkontinentalne urlike ismevanja. Predsedavajući Kim - inače vlasnik malog nuklearnog arsenala - je procenjen kao vredan dijaloga u očima hipersile, dok rukovodstvo Irana, uskraćeno nuklearnog faktora, to nije, pa je hipersila čak i škartirala multiltaeralni, od UN-a odobreni, funkcionalni nuklearni sporazum. Paralelno tome, ispostavilo se da najvrelija granica u Aziji ispada nije demilitarizovana zona između dve Koreje, nego Linija kontrole između nuklearnih sila Indije i Pakistana u Kašmiru. Iako bi Islamabad i Delhi teoretski mogli da eskaliraju situaciju do tačke razmene nuklearnih raketa, DPRK neće usmeriti nuklearne rakete na Guam, dok Teheran nema šta ni da usmerava bilo gde, jer ne poseduje bilo kakvo nuklearno oružje.

Solarni minimum uzima svoj danak... i to je samo početak. Među zabrinjavajućim fenomenima su rekordno niske temperature kao i povećana vulkanska i seizmička aktivnost.

Nakon više mjeseci obilne kiše i rekordnih poplava diljem svijeta, voda sada pada u obliku snijega nad sjevernom hemisferom.

Zimska oluja Gaia pogodila je 30% SAD-a - prisiljavajući na zatvaranje cesta, kašnjenje letova, otkazivanje događanja, te gubitke usjeva.

No, to nije bilo sve. Nekoć rijetka pojava, polarni vrtlog podijelio se u 3 fronte spuštajući temperature u Kanadi, SAD-u, Europi i Aziji duboko u minuse. Sjeverni dio SAD-a dosegao je rekordnih -48°C, što je poremetilo normalan život, uz rekordne snježne padaline u Chicagu i St. Louisu gurajući ove gradove do krajnjih granica. Je li to nagovještaj onoga što dolazi?

Središnja Europa i dijelovi zapada također su bili prekriveni snijegom dok su se rekordi samo nizali, u toj mjeri da to sada postaje nova "normala".

Oko 25 km nad Barentsovim morem, u stratosferi iznad sjeverne Skandinavije, temperature su dosegle nevjerojatnih -91°C, dok su 2 metra snijega zatrpala dijelove Italije i Austrije. Niske temperature natjerale su njemačku vladu da proglasi izvanredno stanje, dok su šume u Rumunjskoj također zatrpane metrima snijega.

Azija i Bliski istok također su primili svoj dio rekordnih snježnih padalina. U Kini je izviješteno o rekordnim gubicima usjeva, dok su Jordan, Irak i Libanon bili paralizirani snijegom i niskim temperaturama. Sjeverozapadni Tunis je bio prisiljen zatvoriti 31 prometnicu.

I dok su dijelovi sjeverne hemisfere prolazili kroz rekordnu hladnoću, Australija je prošla kroz svoj najvrući mjesec ikada - demonstrirajući globalne učinke promjena u mlaznoj struji uslijed solarnog minimuma.

Akumulacija ledenih kristala u gornjim slojevima atmosfere nastavlja stvarati "znakove na nebu" i olakšavati nastanak električnih fenomena...

Povrh štete na posjedima i brojnih gubitaka života, ekstremno vrijeme onesposobljuje proizvodnju usjeva i uzgoj stoke. U tim uvjetima nastavit ćemo gledati rast cijena hrane širom svijeta.

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

Prije sudbonosnog dana 22. siječnja, manje od jednog od pet građana Venezuele je čulo za Juana Guaidóa. Samo prije nekoliko mjeseci, 35-godišnjak je bio nepoznata ličnost u politički marginalnoj krajnje desničarskoj grupi blisko povezanoj s groznim činovima uličnog nasilja. Čak i u njegovoj vlastitoj stranci, Guaidó je bio srednjerangirana osoba u Nacionalnoj skupštini kojom prevladava oporba, i koja je trenutno pod nepoštivanjem prema ustavu Venezuele.

Ali nakon jednog telefonskog poziva američkog potpredsjednika Mikea Pencea, Guaidó se samoproglasio predsjednikom Venezuele. Pomazan za vođu svoje zemlje od strane Washingtona, prethodno nepoznati stanovnik političkog dna prešao je na međunarodnu scenu kao vođa nacije s najvećim svjetskim rezervama nafte i kojeg su odabrale SAD.

Ponavljajući konsenzus Washingtona, uredništvo New York Timesa pozdravilo je Guaidóa kao "vjerodostojnog suparnika" Maduru s "osvježavajućim stilom i vizijom napretka zemlje". Redakcija Bloomberg Newsa pozdravila ga je zbog traženja "obnove demokracije", a Wall Street Journal proglasio ga je "novim demokratskim vođom". U međuvremenu, Kanada, brojne europske države, Izrael i blok desničarskih latinoameričkih vlada poznati kao Lima Group priznali su Guaidóa kao legitimnog vođu Venezuele.

Imalo je smisla upozoravati na nedostatke i negativnosti u prvim godinama neovisnosti zemlje jer je to bilo u funkciji ostvarivanja, najjednostavnije rečeno, boljega života i stvaranja jedne bolje Hrvatske. A danas?
Kakav je svijet u kojemu živimo? Kakva je sredina u kojoj živimo? Kakvog su kalibra ljudi koji na izborima, više ili manje demokratskima, dobivaju povjerenje građana? Kojega su profila pripadnici tzv. elita u društvima prije svega tranzicijskih (nekadašnjih socijalističkih) zemalja, ali dobrim dijelom i u onima etablirane demokracije? Drži li se još ijedna država, a osobito one koje svojim potezima doslovno odlučuju o sudbini svijeta, Povelje Ujedinjenih naroda? Što je s načelima na kojima su se desetljećima temeljili međunarodni i međudržavni odnosi? Kako se dogodilo da su sila i prijetnja silom postali osnovni 'argument' u rješavanju sporova u svijetu, izvorište potencijalnih novih sporova, ali i ključna poluga u stvaranju uvjeta za globalni terorizam? Kako je zadovoljavanje potrebe za životom u demokratskom poretku i slobodi postalo paravan za najgrublje, otvoreno miješanje u poslove drugih država, za rušenje vlada i uspostavljanje vazalnih režima u funkciji služenja ostvarivanju tuđih što ekonomskih, što političko-strateških interesa? Jesu li razum i logika nepovratno ustuknuli pred notornim bezumljem, pred iracionalnošću i zaluđenošću bilo nacijom, bilo vjerom?

Kada govore o Rusiji, zapadni analitičari ovu zemlju uglavnom opisuju kao autoritarni režim, bez ikakve želje da se zapitaju što Rusi misle o svojoj zemlji, društvenom uređenju i demokratski izabranom predsjedniku.

Ukratko bi bilo prikladno objašnjenje onih koji tvrde kako im je dovoljno vidjeti "Ukrajinu koja je okrenula leđa Putinu" ili se sjetiti "Rusije bez Putina '90-ih" da odmah zaborave na avanturu s provedbom liberalnih reformi u zemlji.

SAD više nisu poštovane kao nekad. Mnoge države pokazuju da dobro razumeju ovu promenu i ponašaju se u skladu sa tim
Majk Pompeo je američki državni sekretar i, sudeći prema izveštajima medija, osoba od posebnog poverenja predsednika Trampa, jedan od ključnih ljudi i član najužeg kruga moćnika u Beloj kući. Na Američkom univerzitetu u Kairu on je održao predavanje pod upečatljivim naslovom: Snaga dobra. Kako je Amerika ponovo oživela Bliski istok.

Ovako nešto ne dešava se često: visoki funkcioner američke administracije, jedan iz najužeg kruga izabranih, izlaže same osnove nove (u iskušenju smo da kažemo "najnovije") američke strategije za Bliski istok, jednog od najvažnijih regiona sveta, njene buduće prioritete i perspektive. Možemo očekivati da su njegove reči bile dočekane s dužnom pažnjom, u pobožnoj tišini, da su potom detaljno i pažljivo analizirane, kako bi ih svi akteri krvave igre koja se već decenijama vodi na Bliskom istoku primili na znanje i u svojim kalkulacijama ubuduće oprezno uzimali u obzir.

Nedavno sam imao živahan razgovor s bivšim kolegom iz Zavoda za istraživanje uzgoja biljaka na Institutu Max Planck u Kölnu. Već smo više od trideset godina u dobrim odnosima i tako se i dalje nastavlja. Prešli smo na temu o inteligentnom dizajnu i on je naglasio: "Ne postoji nesvodiva složenost" i "Ne postoje geni bez poznatih homologa". Na što sam odgovorio: "Da, i ne postoji ni [ime mog sagovornika]."

Razmišljao sam o toj razmjeni s obzirom na nadolazeću knjigu Michaela Behea. Hoće li to možda pomoći našim prijateljima darvinovcima da donekle prerade svoju procjenu inteligentnog dizajna (ID)?

Čini se da kritičari ID-a misle da će im se dogoditi nešto strašno kad Beheova knjiga, Darwin Devolves: The New Science About DNA That Challenges Evolution, bude objavljena 26. veljače. Neki poznati i manje poznati komentatori već su bili manje ili više ogorčeni mjesecima prije objavljivanja. Pogledajte ovdje , ovdje , ovdje i ovdje za nekoliko primjera.

U trenutku kada je Trump večerao s Xi Jinpingom u Argentini krajem prošle godine, dogodio se međunarodni senzacionalni događaj - financijska direktorica Huaweija uhićena je u Kanadi na zahtjev američkih dužnosnika. Sada će je SAD izručiti iz Kanade.

Meng Wanzhou, financijska direktorica, nije obična osoba; poznata kao "princeza Kine", ona je i kći osnivača Huaweija, milijardera i legende koji je 15 godina proveo u kineskoj vojsci (PLA) kao stručnjak za tehnologiju. Smatrajte ga kineskim Steveom Jobom s dodatnom dozom patriotizma.

Sam Huawei je globalna tvrtka s 18.000 zaposlenika i prihodom od 100 + milijardi dolara. On je lider u mnogim područjima tehnologije (više o tome kasnije).

Prvo, pogledajmo optužbe protiv Meng:

Upozorenje na sumrak Zapada odjekuje danas kao i prije četrdeset godina!
(Uvodni govor Aleksandra I. Solženjicina na Sveučilištu Harvard, 6. lipnja 1978.)

Uistinu sam sretan što mogu biti s vama prigodom inauguracije 327. akademske godine ovoga staroga i vrlo cijenjenog sveučilišta. Moto Harvarda je "VERITAS". Mnogi od vas već su otkrili a drugi će to zaključiti tijekom njihova života: činjenicu da nam istina izmiče dočim koncentracija popusti, u isti mah ostavljajući privid kao da je i dalje slijedimo. Ovdje se krije česti uzrok nesloge. Također, istina je rijetko slatka, a skoro uvijek gorka. Doza istine prisutna je u mom današnjem govoru kojega držim kao prijatelj, a ne kao protivnik.

Prije tri godine u SAD-u ustvrdio sam neke zaključke koji su bili odbijeni i naizgled neprihvatljivi. No, danas, mnogi ljudi slažu se s onim što sam tada govorio...