Merkelova nije shvatila da je upravo Rusija "novi" - a verovatno i poslednji preostali - "horizont za Evropu"
Rejting predsednika Francuske Emanuela Makrona, prema anketama, pao je na skromnih dvadesetak procenata podrške. Suprotno očekivanjima i prognozama medija, protesti Žutih prsluka ne jenjavaju. I uprkos tome što je dosadašnji bilans desetak mrtvih i za sad neutvrđen broj teže ili lakše povređenih. Demonstracije širom zemlje nije zaustavio Makronov govor u decembru a ni njegovi, uglavnom kozmetički ustupci, čak ni prihvatanje (makar i delimične) krivice za razočaravajuće stanje u zemlji. Nije ih zaustavila ni pojačana policijska represija, o čemu jasno svedoči pomenuti smrtonosni bilans. "Žuta plima" je preplavila Francusku, a to je zapravo erupcija dugo nakupljanog gneva koja sada može izbiti bilo gde u Evropskoj uniji. Sara Vagenkneht, vođa leve grupe Aufstehen, obećala je da će ove, 2019. godine, i Nemci izaći na ulice: "Nemačka je spremna za svoju verziju pokreta Žutih prsluka". Imaju za to dovoljno razloga. Promene će se dogoditi, smatra Vagenknehtova, kada oni što dugo nisu imali svoj glas otkriju da ga mogu artikulisati na protestima. "To je ono što trenutno vidimo u Francuskoj."

"Globalizacija je varvarstvo", kaže Marin Le Pen, u liberalnim medijima demonizovani vođa francuskog Nacionalnog okupljanja. "Vlast moćnih multinacionalnih korporacija i krupnog kapitala nad čitavim svetom vodi narode i njihove nacionalne države u propast." Mere štednje i rezanja javnih rashoda - one koje provodi Makron i kakve diktiraju i Berlin i Brisel - navodno u cilju konsolidacije državnih finansija, smatra Le Penova, idu na štetu najsiromašnijih, dovode do socijalne razgradnje i uništavanja same supstance nacionalne države. A to znači "povratak u varvarstvo".

Uvod

Danas puno govorimo o psihopatima koji vladaju svijetom. Studija među visokim rukovoditeljima velikih tvrtki, objavljena pod naslovom Zmije u odijelima, pokazuje da su psihopatske osobine široko rasprostranjene među njima. ^[1] To se, po prirodi, odražava u kolektivne oblike psihopatije: u Korporacija: Patološka čežnja za profitom i moći, Joel Bakan je primijetio da je "korporativno ponašanje vrlo slično onom psihopata." ^[2]

Neke se države također ponašaju kao psihopati među narodima. SAD su takva država, s "patologijom moći" (naslov knjige Normana Cousinsa ​​iz 1987.) vjerojatno povezanih sa stupnjem psihopatije nadređenih ljudi. Iza maske zdravog razuma i morala koje SAD prikazuju na svjetskoj pozornici, postoji "vlada u sjeni" koju pokreće nezasitna žeđ za moći i koja je nesputana bilo kojom moralnom savješću ili empatijom; ova patološka vlada u sjeni danas gotovo potpuno kontrolira vanjsku politiku SAD-a.

Istaknuti kineski intelektualac smatra da Peking ima brojne prednosti u neizbežnoj globalnoj konfrontaciji sa Vašingtonom
Najvažnije teme 2019. - kao i narednih godina - biće one o opasnim tumbanjima koja izaziva ekonomski uspon Kine, povratku Rusije kao nuklearne supersile i opadanju američke globalne hegemonije. Dve godine ranije, pre nego što je ustoličena Trampova administracija, naveo sam u grubim crtama kako bi ova "igra senki" mogla da se nastavi u novoj "velikoj igri" za Evroaziju. Sada je velika igra dobila ubrzanje, u kojem se Sjedinjene Države suprotstavljaju rusko-kineskom strateškom partnerstvu.

Diplomatske ludorije, taktička povlačenja, psihološki, ekonomski, sajber, pa čak i kosmički dueli - i sve to zavijeno u medijsku histeriju - će nastaviti da vladaju naslovnim stranama. Spremite se za sve nijanse blebetanja o autoritarnoj Kini i njenim "malignim" vezama sa "neliberalnim" ruskim baukom koji namerava da razvali granice Evrope i "unese haos" na Bliski istok.

Relativno trezveni umovi, poput politikologa Džozefa Naja, nastaviće da lamentuju nad sumrakom zapadnog liberalnog "poretka", ne shvatajući da ono što je bilo u stanju da "obezbedi i stabilizuje svet tokom proteklih sedam decenija" nije isto što i "jak konsenzus (...) o odbrani, produbljivanju i proširenju ovog sistema". Globalni jug se glasno protivi tome, smatrajući da je trenutni "poredak" proizveden tako da u najvećoj meri služi američkim interesima.

Većina nas je svjedočila ovakvoj situaciji u restoranu. Za stolom sjedi muškarac sa svojom djevojkom. Kako ljudi jedu i druže se, ne možete ne primijetiti. Kad muškarac pokuša progovoriti, njegova djevojka ga drsko prekida. Kad on priča priču u kojoj bi on mogao ispasti faca ona mu se ruga i završava njegove šale umjesto njega. Kada konobar donese jelovnike, ismijava njegov izbor. Dok se ona žali zbog toga što cijelo vrijeme troši novac na njega, ne možete ne primijetiti da on plaća za sva njena pića. Do kraja večeri ona ga osuđuje bez zadrške, a kad su izlazili iz restorana, žena je bila totalno bijesna, vičući o nečemu što nije povezano s bilo čim što se dogodilo u posljednja tri sata. Nitko ovo nije komentirao.

To se zove emocionalno zlostavljanje. Dobro je dokumentirano kada ga muškarci nanose ženskim žrtvama. Manje je poznato kada žene to čine muškarcima. Dok se na Oprah, u bestselerima i svugdje u pop kulturi i u akademskim krugovima raspravlja o emocionalnom zlostavljanju žena, praktički nema sredstva informiranja za muškarce koji su emocionalno zlostavljani. Pretrage na Google prikazuju vrlo malo informacija. Knjige o toj temi su uglavnom brošure koje nisu pravilno istražene i zamjenjuju akademsku ozbiljnost s napadima na feminizam.

Najpraznija, najgluplja ispraznost našeg vremena, koju jednako izgovaraju uštogljeni članovi establišmenta poput Nadbiskupa od Kenterberija i samoproglašeni radikalni levičari, jeste da imamo povratak tridesetih godina XX veka. Tretirajući tu mračnu deceniju kao da je u pitanju razumna sila, nešto što još uvek postoji, komentatori, kako iz redova zabrinute buržoazije, tako i iz pomodarskelevice, insistiraju da su se Tridesete teturajući vratile u život i sada drže veći deo Zapada u svom povampirenom smrtnom zagrljaju. Gledajući na Bregzit, na evropsko okretanje leđa socijaldemokratiji, na uspon narodnjačkih partija, kao i na širenje pobune "žutih prsluka", ekipi kreatora javnog mnjenja svuda se priviđa fašizam, ustao iz groba poput zombija, koji pustoši pred sobom napredna dostignuća prethodnih decenija.

Ova analiza je toliko pogrešna, da više ne može da bude. Poređenje savremenog političkog života sa prošlim događajima je uvek nesavršen pristup razumevanju aktuelnog političkog trenutka. Ali ako baš moramo da tražimo odjek današnjice u prošlosti, onda tridesete godine nisu period na koji podseća naša era - već četrdesete godine devetnaestog veka. Pre svega 1848. godina. To je godina kada su narodi širom Evrope ustali zahtevajući radikalne političke promene, počev od Francuske, a zatim proširivši se na Švedsku, Dansku, nemačke i italijanske države, pa sve do Habzburškog carstva i dalje. To su bile demokratske revolucije, u kojima se od establišmenta tražiloosnaživanje parlamentarne demokratije, sloboda štampe, uklanjanje starih monarhijskih struktura i njihova zamena nezavisnim nacionalnim državama ili republikama. Godinu 1848. često nazivaju "Prolećem naroda".

Europa se u zadnjih nekoliko godina pretvorila u nestabilnu društveno-političko tvorevinu koja se sve više savija pod "prijateljskim i savezničkim" nalozima Sjedinjenih Američkih Država. Psihopati EU vrhuške polako ali sigurno ostaju bez "maski" koje su nas desetljećima zavaravale u dobrohotni duh demokracije. O demokraciji nema ni govora, zajednička tvorevina poprima sve više karakteristika diktature s rastućim elementima fašizma.

Iz povijesti možemo naučiti puno toga, na žalost mnogi ljudi smatraju da je povijest tek mrtvo slovo na papiru koje opisuje davno prošle događaje. Povijest pokazuje da svaka akcija elite izaziva reakciju puka, te da se negativni efekti u društvu akumuliraju sve do točke u kojoj se ljudske frustracije eksplozivno oslobađaju u vidu masovnih protesta, pobuna i revolucija.

"Rad s NeurOptimal®-om je stvarno lagan i zabavan, ne zahtijeva napor".

NeurOptimalni trener

Neko se tu silno preigrao. Od operacije čiji je kraj bio predviđen za najviše petnaestak dana, pa evo još malo punih sedam godina razaranja, krvi i laganja rijetko viđenih u istoriji

U više tekstova napisanih minulih godina iz Damaska pomenuo sam pričicu iz caffea u uličici Bab Touma, nadomak veličanstvene kapije istog imena u zidinama starog grada unutar kojeg je više glamurozne istorije, mudrosti i raznih svetaca nego u pola novih država zajedno. Zgoda je bila u velikom posteru u izlogu te kafanice, čajdžinice, mjesta za šah, tavlu i nargile. Na njemu je namrgođen i sa uzdignitim prstom, mudro »progovarao« Marlon Brando, legendarni »Godfather«. S porukom u dvije kratke rečenice: »Čuvaj svog prijatelja blizu sebi, i svog neprijatelja još bliže...«

Toliko životne mudrosti u nekoliko riječi odavno nisam vidio kao tu, kod neponovljivog Kuma iz malog sicilijanskog sela Corleone. I toliko bliske duhu i srcu svetog Damaska i cijelog starog Orijenta. Posebno u ratu u kojem su im neprijatelji bili bezmalo svi na svijetu.

I kada god bih došao minulih godina u Damask put me odveo na čaj i merak tamo, podno onog postera. Vjerovao sam bezbroj puta bacajući pogled na namrgođenog Branda da će neprijatelji opravdati onu poruku uz podignuti prst. Stari kafedžija nikada nije progovarao o tom malom neuobičajenom detalju unutar svega tradicionalnog u njegovom prostoru ali, znao me je znatiželjno poglednuti ispod oka, često zagledanog u Kuma...

Onda, prije malo više od godinu dana, eto me ponovo u Damasku, naravno i kraj kapije Bab Touma, u istoj kafanici iz koje kao da sam izašao prethodnog dana. Poznata lica, šah, karte, razni poguzluci, šale starinske. Gazda zna šta ko pije i nasitno mezi, ne treba naručivati. Drago mu što sam opet među njima, vazda će: »Kad ste tu znamo da smo i mi živi, jer što bi inače dolazili. Hoćemo li ono vaše, narandža i džumbir. A i vino ima novo...« Gleda me ispod oka dok sam se okretao mjestu gdje je bio Kum, još od kraja 2010. i početaka grandiozne laži sa »proljećem«. A Kuma nema. Šutim iznenađen, šuti i on. Kao da čeka da ga pitam, Šta bi? Opet, ne bih da nešto pogrešno upitam, da ne uvrijedim, znam koliko je vodio računa o onoj mudrosti »Padrina«. Oglasi se prvi, zna o čemu razmišljam: »Nema ga, skinuo sam ga...« Vidim, rekoh, a zašto, baš je bio u pravo vrijeme... Kaže, brišući opranu džezvu za kafu: »Nije više! Zašto nije? Zato što neprijatelji ovdje nisu više što su nekad bili...!«

Prošloga mjeseca gradić Paradise u Kaliforniji pretvorio se u pravi pakao. Apokaliptični požari poharali su državu izazivajući masovne evakuacije, smrt 85 ljudi i rekordne gubitke. Više od 765,000 hektara pretvoreno je u pepeo. Osim toga, požarima su se također priključile poplave i snijeg, rezultirajući s još više razaranja.

Seizmička aktivnost i drugi geološki fenomeni porasli su u mjesecu studenome. Od najznačajnijih potresa su onaj jačine 6,3 u Iranu i 7,0 u Anchorageu, Aljaska, dok je značajna vulkanska aktivnost zabilježena u Gvatemali, Rusiji, Meksiku i Italiji. Velike pukotine u zemlji pojavile su se u Indiji i Saudijskoj Arabiji te postaju sve uobičajenije širom svijeta - izgleda da se Zemlja "otvara".

Obilna kiša, poplave i velika tuča postale su nova normala - čak i sušnim sezonama nekih država - izazivajući stotine smrti ovoga mjeseca, te propale usjeve i štetu na infrastrukturi. Vijetnam i Sydney platili su visoku cijenu, no Bliski istok i Italija bili su najpogođeniji. Rekordno ekstremno vrijeme nanijelo je ozbiljnu štetu Italiji s orkanskim vjetrovima, snažnim olujama i velikim poplavama izazivajući smrt više od 30 ljudi i veliku štetu na usjevima te uništenje čitavih šuma.

Kišne zavjese destabilizirale su tlo i izazvale klizišta u Panami, Kostarici, Brazilu, Peruu i Ekvadoru. Većina pljuskova, u kombinaciji sa sve nižim temperaturama izazvanim solarnim minimumom, također je izazvala obilne rane snježne padaline koje su iznenadile mnoge.

Meteorske vatrene kugle pružile su nam spektakl i ovoga mjeseca, no u jednom neuobičajenom događaju, četiri vatrene kugle zabilježene su nad južnom Španjolskom, a dvije od njih viđene su u rasponu od 2 sata.

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

Treniranje mozga NeurOptimal®om funkcionira kao sustav "detekcije i praćenja" promjena u kortikalnim uzorcima unutar mozga. NeurOptimal® oponaša komunikaciju vašeg centralnog živčanog sustava (CNS) "zrcaljenjem" aktivnosti mozga koja može potkopati optimalnu funkciju mozga.