Trump će povući američke snage za 30 dana.... Trump ih ipak neće povući... Trump će se povući iz Sirije za četiri mjeseca... Američke snage su počele povlačiti vojnu opremu, ali ne i osoblje... Trump će održavati tampon zonu od 20 milja u Siriji ...

Sve te kontradiktorne najave došle su iz Bijele kuće u posljednjih mjesec dana, ukazujući na neku kombinaciju nedostatka iskustva u vanjskoj politici ili nedostatka kontrole nad vlastitom administracijom trenutnog stanara Bijele kuće. Nitko na Bliskom istoku ne vjeruje Trumpu. Samo je predsjednik Erdogan potvrdio ozbiljnu namjeru SAD-a da se povuče iz Sirije, ali i to je srušeno Trumpovom prijetnjom da će "onesposobiti tursko gospodarstvo ako Turska napadne Kurde". No, ubrzo nakon Trumpove prijetnje Erdoganu, ponovno se predomislio i iznenada objavio novi plan za tampon zonu "kako bi zaštitio Kurde", najgore Turske neprijatelje na Levantu. Trump signalizira visok stupanj konfuzije oko svoje namjere da ostane ili napusti Siriju.

Nije važno ako svijet ne razumije koji je Trumpov plan. Nema smisla pokušavati analizirati i predvidjeti sljedeći korak jer izgleda da Trump sam ne zna što dalje. On se budi s jednom odlukom i čini se da je mijenja satima kasnije ili sljedećeg dana.

Središnja i istočna Kina iskusile su jednu od svojih najžešćih zima dosad. Peking je pretrpio jedan od najhladnijih prosinaca otkako bilježe mjerenja, a obilne kiše i klizišta pogodili su jugozapad zemlje, ostavljajući četvero mrtvih.

Nakon najraširenijeg zabilježenog snježnog pokrivača za SAD u mjesecu studenom, oluja "Diego" prekrila je američki Jugoistok ostavljajući bez struje 400,000 ljudi, dok su neuobičajeno intenzivne snježne padaline pogodile Jugozapad i dijelove Sjeveroistoka i Zapada SAD-a.

Veliku hladnoću zabilježila je Južna Koreja rano u sezoni, dok su obilne snježne padaline pogodile Japan - 2 metra snijega zabilježeno je u okrugu Yamagata.

Snijeg je također poremetio svakodnevicu u BiH, Rumunjskoj i Bugarskoj, prisiljavajući na prekid školske nastave i opskrbu električnom energijom. Austrija je primila 139 cm snijega u samo 7 dana... na početku zime!

"Najezda" meteorskih vatrenih kugli zabilježena je nad Španjolskom u proteklih nekoliko mjeseci, a 3 od njih pojavile su se u prosincu u rasponu od 5 sati. Meksiko, Teksas i San Francisco također su zabilježili spektakularne vatrene kugle u prosincu.

Saudijsku Arabiju i dalje pogađaju tuče, obilne kiše i poplave koje su potaknule biljni rast u nekim dijelovima pustinje. Indoneziju su pogodile bujične poplave zbog kojih je raseljeno 45,000 ljudi, a Šri Lanka je potopljena s 35 cm kiše u jednoj noći.

Nesezonska tornada harala su američkim saveznim državama Florida, Washington i Illinois, dok je tornado u Javi, Indonezija, uništio 165 kuća.

Snažna erupcija vulkana Krakatoa izazvala je tsunami u Indoneziji ostavljajući 430 mrtvih i 22,000 raseljenih, dok je vulkanska erupcija na Vanuatuu pokrenula niz potresa koji su izazvali pukotine u tlu otoka Ambrym.

Potresi su pogodili i Venezuelu - jedan magnitude 5,6 pogodio je regiju Carabobo otvarajući pukotine u tlu i zgradama.

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

Američki Predstavnički dom je prihvaćanjem prijedloga zakona H.R.221 prisilio predsjednika Trumpa na ono čemu se izraelski lobi nadao godinama. Naime nova pozicija "izaslanika za antisemitizam" će uključivati i monitoring kritika na račun države Izrael. Dodamo li k tome i činjenicu da je položaj istoga podignut na razinu "veleposlanika" tada situacija postaje još ozbiljnija.

Donald Trump je zakonski obvezan popuniti novu poziciju u roku od 90 dana, a novi "posebni izaslanik" će imati i "primarnu ulogu savjetnika američkoj vladi te će koordinirati monitoringom i akcijama na račun antisemitizma u SAD-u i stranim državama."

Merkelova nije shvatila da je upravo Rusija "novi" - a verovatno i poslednji preostali - "horizont za Evropu"
Rejting predsednika Francuske Emanuela Makrona, prema anketama, pao je na skromnih dvadesetak procenata podrške. Suprotno očekivanjima i prognozama medija, protesti Žutih prsluka ne jenjavaju. I uprkos tome što je dosadašnji bilans desetak mrtvih i za sad neutvrđen broj teže ili lakše povređenih. Demonstracije širom zemlje nije zaustavio Makronov govor u decembru a ni njegovi, uglavnom kozmetički ustupci, čak ni prihvatanje (makar i delimične) krivice za razočaravajuće stanje u zemlji. Nije ih zaustavila ni pojačana policijska represija, o čemu jasno svedoči pomenuti smrtonosni bilans. "Žuta plima" je preplavila Francusku, a to je zapravo erupcija dugo nakupljanog gneva koja sada može izbiti bilo gde u Evropskoj uniji. Sara Vagenkneht, vođa leve grupe Aufstehen, obećala je da će ove, 2019. godine, i Nemci izaći na ulice: "Nemačka je spremna za svoju verziju pokreta Žutih prsluka". Imaju za to dovoljno razloga. Promene će se dogoditi, smatra Vagenknehtova, kada oni što dugo nisu imali svoj glas otkriju da ga mogu artikulisati na protestima. "To je ono što trenutno vidimo u Francuskoj."

"Globalizacija je varvarstvo", kaže Marin Le Pen, u liberalnim medijima demonizovani vođa francuskog Nacionalnog okupljanja. "Vlast moćnih multinacionalnih korporacija i krupnog kapitala nad čitavim svetom vodi narode i njihove nacionalne države u propast." Mere štednje i rezanja javnih rashoda - one koje provodi Makron i kakve diktiraju i Berlin i Brisel - navodno u cilju konsolidacije državnih finansija, smatra Le Penova, idu na štetu najsiromašnijih, dovode do socijalne razgradnje i uništavanja same supstance nacionalne države. A to znači "povratak u varvarstvo".

Uvod

Danas puno govorimo o psihopatima koji vladaju svijetom. Studija među visokim rukovoditeljima velikih tvrtki, objavljena pod naslovom Zmije u odijelima, pokazuje da su psihopatske osobine široko rasprostranjene među njima. ^[1] To se, po prirodi, odražava u kolektivne oblike psihopatije: u Korporacija: Patološka čežnja za profitom i moći, Joel Bakan je primijetio da je "korporativno ponašanje vrlo slično onom psihopata." ^[2]

Neke se države također ponašaju kao psihopati među narodima. SAD su takva država, s "patologijom moći" (naslov knjige Normana Cousinsa ​​iz 1987.) vjerojatno povezanih sa stupnjem psihopatije nadređenih ljudi. Iza maske zdravog razuma i morala koje SAD prikazuju na svjetskoj pozornici, postoji "vlada u sjeni" koju pokreće nezasitna žeđ za moći i koja je nesputana bilo kojom moralnom savješću ili empatijom; ova patološka vlada u sjeni danas gotovo potpuno kontrolira vanjsku politiku SAD-a.

Istaknuti kineski intelektualac smatra da Peking ima brojne prednosti u neizbežnoj globalnoj konfrontaciji sa Vašingtonom
Najvažnije teme 2019. - kao i narednih godina - biće one o opasnim tumbanjima koja izaziva ekonomski uspon Kine, povratku Rusije kao nuklearne supersile i opadanju američke globalne hegemonije. Dve godine ranije, pre nego što je ustoličena Trampova administracija, naveo sam u grubim crtama kako bi ova "igra senki" mogla da se nastavi u novoj "velikoj igri" za Evroaziju. Sada je velika igra dobila ubrzanje, u kojem se Sjedinjene Države suprotstavljaju rusko-kineskom strateškom partnerstvu.

Diplomatske ludorije, taktička povlačenja, psihološki, ekonomski, sajber, pa čak i kosmički dueli - i sve to zavijeno u medijsku histeriju - će nastaviti da vladaju naslovnim stranama. Spremite se za sve nijanse blebetanja o autoritarnoj Kini i njenim "malignim" vezama sa "neliberalnim" ruskim baukom koji namerava da razvali granice Evrope i "unese haos" na Bliski istok.

Relativno trezveni umovi, poput politikologa Džozefa Naja, nastaviće da lamentuju nad sumrakom zapadnog liberalnog "poretka", ne shvatajući da ono što je bilo u stanju da "obezbedi i stabilizuje svet tokom proteklih sedam decenija" nije isto što i "jak konsenzus (...) o odbrani, produbljivanju i proširenju ovog sistema". Globalni jug se glasno protivi tome, smatrajući da je trenutni "poredak" proizveden tako da u najvećoj meri služi američkim interesima.

Većina nas je svjedočila ovakvoj situaciji u restoranu. Za stolom sjedi muškarac sa svojom djevojkom. Kako ljudi jedu i druže se, ne možete ne primijetiti. Kad muškarac pokuša progovoriti, njegova djevojka ga drsko prekida. Kad on priča priču u kojoj bi on mogao ispasti faca ona mu se ruga i završava njegove šale umjesto njega. Kada konobar donese jelovnike, ismijava njegov izbor. Dok se ona žali zbog toga što cijelo vrijeme troši novac na njega, ne možete ne primijetiti da on plaća za sva njena pića. Do kraja večeri ona ga osuđuje bez zadrške, a kad su izlazili iz restorana, žena je bila totalno bijesna, vičući o nečemu što nije povezano s bilo čim što se dogodilo u posljednja tri sata. Nitko ovo nije komentirao.

To se zove emocionalno zlostavljanje. Dobro je dokumentirano kada ga muškarci nanose ženskim žrtvama. Manje je poznato kada žene to čine muškarcima. Dok se na Oprah, u bestselerima i svugdje u pop kulturi i u akademskim krugovima raspravlja o emocionalnom zlostavljanju žena, praktički nema sredstva informiranja za muškarce koji su emocionalno zlostavljani. Pretrage na Google prikazuju vrlo malo informacija. Knjige o toj temi su uglavnom brošure koje nisu pravilno istražene i zamjenjuju akademsku ozbiljnost s napadima na feminizam.

Najpraznija, najgluplja ispraznost našeg vremena, koju jednako izgovaraju uštogljeni članovi establišmenta poput Nadbiskupa od Kenterberija i samoproglašeni radikalni levičari, jeste da imamo povratak tridesetih godina XX veka. Tretirajući tu mračnu deceniju kao da je u pitanju razumna sila, nešto što još uvek postoji, komentatori, kako iz redova zabrinute buržoazije, tako i iz pomodarskelevice, insistiraju da su se Tridesete teturajući vratile u život i sada drže veći deo Zapada u svom povampirenom smrtnom zagrljaju. Gledajući na Bregzit, na evropsko okretanje leđa socijaldemokratiji, na uspon narodnjačkih partija, kao i na širenje pobune "žutih prsluka", ekipi kreatora javnog mnjenja svuda se priviđa fašizam, ustao iz groba poput zombija, koji pustoši pred sobom napredna dostignuća prethodnih decenija.

Ova analiza je toliko pogrešna, da više ne može da bude. Poređenje savremenog političkog života sa prošlim događajima je uvek nesavršen pristup razumevanju aktuelnog političkog trenutka. Ali ako baš moramo da tražimo odjek današnjice u prošlosti, onda tridesete godine nisu period na koji podseća naša era - već četrdesete godine devetnaestog veka. Pre svega 1848. godina. To je godina kada su narodi širom Evrope ustali zahtevajući radikalne političke promene, počev od Francuske, a zatim proširivši se na Švedsku, Dansku, nemačke i italijanske države, pa sve do Habzburškog carstva i dalje. To su bile demokratske revolucije, u kojima se od establišmenta tražiloosnaživanje parlamentarne demokratije, sloboda štampe, uklanjanje starih monarhijskih struktura i njihova zamena nezavisnim nacionalnim državama ili republikama. Godinu 1848. često nazivaju "Prolećem naroda".

Europa se u zadnjih nekoliko godina pretvorila u nestabilnu društveno-političko tvorevinu koja se sve više savija pod "prijateljskim i savezničkim" nalozima Sjedinjenih Američkih Država. Psihopati EU vrhuške polako ali sigurno ostaju bez "maski" koje su nas desetljećima zavaravale u dobrohotni duh demokracije. O demokraciji nema ni govora, zajednička tvorevina poprima sve više karakteristika diktature s rastućim elementima fašizma.

Iz povijesti možemo naučiti puno toga, na žalost mnogi ljudi smatraju da je povijest tek mrtvo slovo na papiru koje opisuje davno prošle događaje. Povijest pokazuje da svaka akcija elite izaziva reakciju puka, te da se negativni efekti u društvu akumuliraju sve do točke u kojoj se ljudske frustracije eksplozivno oslobađaju u vidu masovnih protesta, pobuna i revolucija.

"Rad s NeurOptimal®-om je stvarno lagan i zabavan, ne zahtijeva napor".

NeurOptimalni trener