Dragi čitatelji,

Kraj godine 2016. se približava, i ako ste dobro pratili SOTT, tada znate da je ovo bila godina puna iznenađenja! Svijet se nastavlja mijenjati, a i mi s njim. Planet nam se obraća glasno i jasno, kao što možete vidjeti u našim mjesečnim video sažecima, a društveno-politička pozornica je imala neka iznenađenja za nas.

Ova godina bi se mogla opisati kao godina podjele i polarizacije. Od američkih izbora, do rasprave oko "progresivnih liberalnih ideologija", ljudi izgleda prave svoj odabir, na bolje ili na gore. Neki svrstavaju sebe uz sve besramnije laži koje šire mainstream mediji i patološki vlastodršci našeg svijeta, a neki su zauzeli stav protiv tih laži i dostižu točku gdje napokon vide da je nešto užasno pogrešno s verzijom stvarnosti koja im se predstavlja. I više nego samo 'manjine protiv većina' svih vrsta, upravo ovo je možda najveća podjela - izbor između poravnavanja samog sebe s lažima ili istinom. Mislimo da su mnogi od naših čitatelja prirodno izabrali ovo drugo, i nadamo se da će Vas to znanje uvijek štititi.

Nedavna prevarantska "pomutnja oko lažnih vijesti" ["Fake News Furor", op. prev.] naglašava ovaj faktor 'Istine protiv Laži'. Doista, SOTT.NET je oklevetan od strane The Washington Posta zajedno s mnogim drugim respektabilnim izvorima alternativnih vijesti, nekim i ne toliko respektabilnim, i nekim sumnjivog porijekla. Kao što je naš odvjetnik napisao u zahtjevu Postu za povlačenjem klevete:

...SOTT je jedna od organizacija koju se optužilo u PropOrNot-ovom izvješću na kojeg se pozvao Post, a koje je, suprotno tvrdnjama Fake News-a da izvješće nije objavljeno, bilo dostupno na internetu mnogo prije nego se krenulo s Fake News pričom. Kao 501(c)(3) neprofitna organizacija, SOTT-ove prijave godišnjeg poreza su javno dostupne i transparentne, stoga su vam navodi o podršci ruske vlade mogli biti poznati kao lažni samo da ste napravili najobičniju provjeru. ...

Vaša identifikacija SOTT-a kao "izvora lažnih vijesti" i kao agenta ruske propagande kreiranog kako bi potkopao američku demokraciju je sam po sebi čin klevete. Vi optužujete SOTT za širenje "Rusijom podržanih lažnih vijesti kako bi se nadjačale tradicionalne medijske organizacije u privlačenju publike". Ove ozbiljne tvrdnje su uzrokovale i nastaviti će uzrokovati veliku štetu SOTT-u, uključujući, ali ne i ograničeno na, štetu smjeru djelovanja i reputaciji, preusmjeravanje izvještavanja i upravljačkih sredstava kako bi se odgovorilo na zabrinute upite i razjasnilo ovo blaćenje, gubitak čitatelja, te štetu financijskoj održivosti stranice. Štoviše, autori i urednici povezani sa SOTT-om suočavaju se s ismijavanjem, emocionalnim nemirom, gubitkom reputacije, i rizikom za daljnje napredovanje u karijeri, uključujući na primjer, teškoće prilikom pozadinske provjere i sigurnosnih provjera. ...

Vaš članak nije pružio čak niti jedan primjer "lažnih vijesti" koje navodno širi ili promovira SOTT ili bilo koja od ostalih 200+ web stranica na PropOrNot-ovoj crnoj listi....

Kao što naši čitatelji znaju, i kao što je naglasio naš odvjetnik iznad, SOTT.NET je u POTPUNOSTI financijski podržan čitateljima i svatko može vidjeti naše prijave poreza kako bi provjerili ovu tvrdnju. Ne prenosimo NIKAKVO plaćeno oglašavanje i nismo dužni nikome osim VAMA, čitateljima, i svojoj savjesti (koje izgleda ozbiljno nedostaje kod mainstream medija). Kako se čini, možda imamo pravnu bitku pred sobom, a to znači da nam je potrebna Vaša podrška više nego ikada dok plovimo u ove turbulentne vode gdje se nastoji potpuno ugušiti sloboda govora. S Vašom pomoći, nećemo pasti bez borbe!

Također bismo Vam trebali reći da mi urednici, koji ovdje na SOTT-u svakodnevno pratimo novosti kako bismo sklopili najpotpuniju sliku "stanja na planetu", često nalazimo teškim nastaviti dalje pred licem očiglednog nedostatka nade unatoč pouzdanju koje neki imaju u sposobnosti Donalda Trumpa da vrati SAD natrag na pravi put. Bolno smo svjesni borbe koja se mora dogoditi kako bi se ispravilo pogrešno i postavilo stvari na pozitivne temelje; također smo svjesni da će to morati biti odluka masa, ne samo 10% ili 20% ili 48% ljudi. I zato je toliko važno nastaviti dijeliti znanje. Kako se uvjeti u svim sferama života nastavljaju srozavati, neizbježno će biti još više boli i patnje. S time, bit će sve više i više ljudi koji će, prethodno vjerujući da kaos nikada neće ući u njihove živote, otkriti da to nije slučaj - kaos dolazi svuda; i to čini još važnijim da nastavimo održavati svjetlost ovog svjetionika koliko god dugo možemo.

U opraštanju s godinom 2016., željeli bismo Vam reći malo više o našim postignućima, budući da možda niste svjesni svih. Imamo razloga biti ponosni na svoju izdržljivost i upornost, i još mnogo više razloga biti zahvalni Vama, našim čitateljima i podržavateljima, koji sve ovo čine mogućim jer, iskreno, da nismo dobili toliko mnogo poruka zahvale i podrške ne bismo imali niti nade također! Uvijek postoji puno više toga što možemo učiniti, ali ove godine, baš kada smo mislili da smo pretrpani, zahvaljujući podršci naših čitatelja i nastojanjima mnogih novih volontera širom svijeta, učinili smo još i više!

S liberalnom elitom koja je doživjela katastrofu prošloga mjeseca tokom 'Trumpokalipse', namjesnici imperije brzo gube kontrolu nad stvarnošću, koliko god su je jednom imali. Istovremeno, s ekstremnim vremenskim događajima koji jedan za drugim pogađaju sve regije na Zemlji, izgleda kao da ovaj silazak u ludilo Majka Priroda bilježi na svakom koraku puta. Razorni klimatski događaji u studenom 2016. uključuju:

• Snijeg, tuču i poplave u pustinjama Saudijske Arabije (ponovno)
• Drugi najsnažniji potres Novog Zelanda u suvremeno doba
• Najgoru bujičnu poplavu Johannesburga u živućoj memoriji
• Još jedan snažni potres (i još jedan tsunami) kod Fukushime, Japan
• Izbijanje 'olujne astme' u Melbourneu, Australija, koja je ubila 8 ljudi i poslala još njih 8500 u bolnicu
• Najkasniji atlantski uragan u suvremeno doba (i najjužniji, i prvi ikada koji je stupio na tlo Kostarike)
• Nezabilježene 'super-požare' koji su spalili velike površine na jugoistoku SAD-a

To su bili samo neki od 'neuobičajenih' događaja u našem najnovijem video sažetku zemaljskih promjena, koji također uključuje i druge "normalne" stvari: čudovišne pukotine/rupe koje gutaju više automobila, ljudi i domova; poplave koje odnose još domova, automobila i ljudi; ogromne meteorske vatrene kugle koje izazivaju paniku u ljudima jer misle da izvanzemaljci vrše invaziju; razorna tornada u Rimu i glavnom gradu Južnoafričke Republike; rekordne snježne padaline za mjesec studeni u dijelovima sjevernog SAD-a, sjeverne Kine i sjeverne Europe...

Naravno, šalimo se, nema tu ništa normalno u vezi tih stvari. Ušli smo u novu globalnu klimu. Prognostički modeli su uvelike beskorisni u ovom trenutku. Financijska šteta od sveg tog razaranja se samo nagomilava sa svakim prolazećim mjesecom. Dosad je elita ili ignorirala klimatsko/planetarno previranje ili krivila obične ljude kao uzroke jednih ili drugih simptoma, pri čemu nastavlja musti porezne obveznike i širiti ratove. Nema sumnje, s obzirom na dosadašnje obrasce ponašanja, da će uskoro i za to sve počet kriviti Putina.

Ovo su bili (neki od) 'znakova' u studenom 2016...

Vau! Prošlo je gotovo tri tjedna otkako sam napisala nešto za moj blog ili SOTT! Kako vrijeme leti! No, to ne znači da nisam pisala, jer kako to obično biva, jesam. Ne samo da radim na istraživanju za svoju sljedeću knjigu, "The Horns of Moses", nego radim i na našem projektu Cassiopedia. Nakon što sam završila zadnji unos o Transmarginalnoj inhibiciji u skladu s istraživanjima Ivana Pavlova, smatrala sam da je ova tema dovoljno važna da se iznese pred čitatelje.

Jednom kad pročitate ovu informaciju mislim da ćete se složiti sa mnom da se ovaj proces primjenjuje na globalne mase već podulje vrijeme, s vrhuncem izazivanja stresa 11. rujna 2001. Također ćete shvatiti zašto je toliko ljudi obmanuto. (Usput, nećete pronaći ovakvu vrstu opširne informacije o ovoj temi na Wikipediji!)

Dok su sve oči prošloga mjeseca bile usmjerene na iznimno upečatljiv predizborni razvoj situacije u SAD-u, zemaljske promjene su se nastavile odvijati nesmanjenom brzinom.

Listopad 2016. je započeo s uraganom Matthew, koji je razarao na sjeveru Kolumbije, Karibima i istočnoj obali SAD-a. Kao najjača sjevernoatlantska oluja u zadnjih desetak godina, Matthew je također bio i najjača oluja koja je ikad zabilježena toliko blizu ekvatoru, te koja je ispustila toliko vode da je srušila rekorde u količini kišnih padalina gdjegod je pošla, a napravila je štetu od više od 10 milijardi $. Haiti, gdje je više od 1600 ljudi poginulo, podnio je najveći teret.

Ekstremno vrijeme je toliko postalo 'normalno' sada da je Južna Karolina prošloga mjeseca zabilježila svoju sedmu "događa se jednom u 1000 godina" poplavu u samo 6 godina, kojom je nadmašila rekorde u kišnim padalinama koji su postavljeni... u rujnu 2016. I dok je veći dio Sjedinjenih Država iskusio rekordno tople temperature za mjesec listopad, obilne količine snijega u Rusiji značile su da je razmjer snježnog pokrivača sjeverne hemisfere krajem listopada bio drugi po veličini, odmah iza onog zabilježenog 1976.

Također imamo desetak zapanjujućih meteorskih događaja u ovomjesečnom videu, što odražava moguće još jedan porast u broju 'svemirskih posjetitelja' krajem godine. Kao što smo izvijestili početkom ove godine, broj vatrenih kugli je značajno porastao tijekom zadnjih desetak godina, a nebo naročito postaje 'osvijetljeno' tijekom druge polovice svake godine.

Ovo su bili 'znakovi vremena' u listopadu 2016.:

Puštanje zmajeva na vjetru, sigurne i prijateljske četvrti, žene u odjeći koju su slobodno izabrale pohađaju fakultete, gledanje filmova u kinima, posjećivanje festivala, ovo su samo neki od detalja sretnih uspomena nekoliko mojih afganistanskih prijatelja i njihove rodbine, koji se prisjećaju kako je bilo tijekom 70-tih godina. Da se prije 15 godina nije dogodila kriminalna i ilegalna američka invazija na Afganistan, da nije bilo invazije mudžahedina koje je obučila Amerika, te da se nastavilo s društvenim, infrastrukturnim i ekonomskim napretkom, najmlađa generacija Afganistanaca bi danas imala slična sjećanja, možda čak i bolja.

Iako je danas konsenzus u mainstream medijima kako Rusi uzrokuju patnje gdjegod stupe nogom, SSSR je u stvari pomogao u izgradnji infrastrukture (poput sveučilišta i brana) u zemlji prije nego su se pojavili mudžahedini. Sovjeti su bili prisiljeni na odlazak, a zemlja je ostavljena s rastućim rakom kojeg je namjerno potaknuo Zapad. Kao što je predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton rekla tijekom intervjua za On The Record koji se održao 19. srpnja 2010.:

Kada je Sovjetski savez napao Afganistan imali smo briljantnu ideju da odemo u Pakistan i kreiramo mudžahedinske snage koje ćemo opremiti raketama Stinger i svim ostalim kako bismo krenuli na Sovjete u Afganistanu.

I u tome smo bili uspješni. Sovjeti su napustili Afganistan, i tada smo rekli: "Super i zbogom!", te smo ostavili te istrenirane fanatike u Afganistanu i Pakistanu, ostavili smo ih dobro naoružane, i time smo stvorili kaos što, iskreno, u to vrijeme nismo shvaćali, bili smo jednostavno sretni što gledamo pad Sovjetskog saveza i mislili smo "dobro, mi smo u redu i sad će biti puno bolje".

Ako pogledamo unazad, ljude protiv kojih se danas borimo (al-qaeda), smo podupirali u borbi protiv Sovjeta.

Te riječi same jasno pokazuju kako sudbina afganistanske populacije nikada nije bila od važnosti, njihova misija je bila izbacivanje Rusa iz tog područja od geopolitičkog interesa Clintonove i njenih zapadnjačkih kolega ratnih huškača.

Nered koji su oni "pogreškom" kreirali je onaj koji koristi njihovim ciljevima, jer Amerika nikada zapravo nije napustila Afganistan. Do dana današnjeg, Amerika se ukorijenila u cijeloj zemlji te upravlja većinom, ako ne i svim vojnim operacijama pod izlikom da bi Afganistan bio izgubljen bez njene pomoći, te da bi se situacija pogoršala ako bi se sve američke trupe povukle. (Točno tako, Obamino "možete to odnijeti u banku" obećanje za povratak trupa iz Afganistana je bila laž.) Dovoljan je kratki pogled na rezultate njihove 15-ogodišnje okupacije kako bi se zaključilo da bi afganistanskoj populaciji bilo puno bolje bez američke "pomoći".

Činjenica da je Donald Trump izabran za predsjednika SAD-a je uvelike nebitna. Ono što je bitno su uvjeti koji su mu omogućili da postane predsjednikom SAD-a.

Dakle, što je nagnalo Amerikance da glasaju bilo za Trumpa ili Hillary u ovotjednim američkim predsjedničkim izborima? Pitajte mainstream medije, ili bilo kojeg pristašu Hillary Clinton, i vjerojatno će vam reći da su u pitanju problemi poput liberalnih vrijednosti ili društvene pravde. Također će vam reći da su Trumpovi pristaše bili motivirani prvenstveno rasizmom, seksizmom i mržnjom. U stvarnosti, Trumpovi glasači su bili jednako zabrinuti o društvenoj nepravdi. Zapravo, ovaj problem stoji iza većine popularnih glasova u svijetu u današnje vrijeme. I što je ironično, Trumpovi glasači su bili moguće i zabrinutiji oko društvene pravde nego liberali koji su glasali za Hillary, jer društvena pravda koja je nagnala milijune da glasaju za Trumpa vrlo je drukčija od one "društvene pravde" o kojoj brinu pristaše Hillary.

Ovdje moramo istaknuti jasnu razliku između "seljačina" iz radničke klase SAD-a i onih ljudi koji su u uzlazno mobilnijoj financijskoj poziciji. Većina ljudi koji su glasali za Trumpa su te "seljačine", a učinili su to jer osjećaju negativne učinke 8 godina dugih 'liberalnih' ekonomskih i vanjskih politika Obamine vlade koje su se nastavile nepromijenjene još od 'konzervativnih' Bushevih godina (možete se zapitati zašto je to tako i kako to funkcionira - mala pomoć: predsjednik nije onaj koji 'odlučuje', daleko od toga). Te politike su se poklopile sa 'slomom' 2008. godine i 'spašavanjem' banaka zbog čega su milijuni Amerikanaca ostali bez domova i mnoga tradicionalna tvornička radna mjesta izgubljena, oboje je neproporcionalno pogodilo siromašne.

Upravo ta marginalizacija najranjivijih u društvu stoji i iza ishoda glasovanja za Brexit u Velikoj Britaniji ranije ove godine. I glasovi Britanaca za napuštanje EU i Amerikanaca za Trumpa nisu prvenstveno glasovi za rasizam ili ksenofobiju nego glasovi protiv neoliberalnog statusa quo pod kojim su siromašni vidjeli kako im životni standard i dalje opada i svi su vidjeli rast rata i smrti izvan zemlje.

Ovi protestni glasovi su dvostranačke prirode, u SAD-u je nominalno kandidat vladine 'ljevice' odbačen dok se u UK protestno glasanje dogodilo pod nominalno 'desnom' konzervativnom vladom. Poanta je, navodna 'lijevi/desni' politička paradigma u zapadnjačkim demokracijama više ne postoji. Zamijenjena je kombinacijom neoliberalizma i neokonzervatizma, dvije kitnjaste riječi koje opisuju ideologije koje zajedno tvore projekt 'elite' za transnacionalnu globalizaciju i dominaciju korporacija i njihovih političkih prijatelja nad svjetskim resursima kroz 'projekciju' američke vojne moći širom svijeta.

I dok su mainstream mediji, uvelike podržavajući Hillary kao kandidata establišmenta, potrošili zadnjih 12 mjeseci šireći stav da su Trumpovi pristaše 'šaka jada' i da je sam Trump pobješnjeli rasist, seksist, ksenofob, lažljivac, prevarant i narcisist, radilo se o velikoj laži koja je sakrila istinu da je većina Trumpovih pristaša bila motivirana očajničkom željom za boljim poslovima, boljim plaćama, boljom zdravstvenom skrbi (ili bilo kakvom zdravstvenom skrbi), itd. Drugim riječima, pravom socijalnom pravdom.

Kada je Trump ponuđen ovim marginaliziranim i od rata umornim ljudima kao jedina alternativa za Hillary, uzeli su što je ponuđeno bez previše razmišljanja. Dodatno, bazirano na objavljenim podacima ankete o glasovanju, čini se da nisu samo siromašni odbacili Hillary i sve ono za što se ona zauzima, nego je i 54% bijelih muških diplomaca glasalo za Trumpa. Gledajući raspoređeno kroz kategorije, dok je 52% glasača koji zarađuju manje od $50 000 godišnje glasalo za Clinton, a 41% za Trumpa, od 64% američkih glasača koji zarađuju više od $50 000 godišnje, 49% je izabralo Trumpa, a 47% Clinton. Prema tome, daleko od toga da je glavna motivacija glasača na ovim izborima bila 'bilo tko samo ne Trump', možda je bilo bliže stavu 'bilo tko samo ne Hillary'.

50-55% Amerikanaca (broj koji zapravo glasa) si još uvijek udovoljava pričom da im glasanje na predsjedničkim izborima daje neki utjecaj na smjer kojim se njihova zemlja kreće, te im pruža osjećaj kao da imaju nekakvu osobnu moć. Ostalih 40-50% koji ne glasaju dobivaju isti osjećaj podupirući svoj omiljeni sportski tim ili emocionalno unoseći sebe u svakodnevne životne izbore svojih omiljenih slavnih ličnosti.

Gledajući 'širu sliku', ovogodišnji izbori su svojevrsno raskrižje. Po prvi puta je američka populacija emocionalno manipulirana ne samo kako bi birala između 'Demokrata' i 'Republikanaca', nego između dva kandidata koji su očigledni (čak i prosječnom Amerikancu) besramni šupci. Istovremeno, ljude se ohrabruje i manipulira da pronađu što je više moguće načina za ignorirati činjenicu da su kandidati odvratne individue, te da svejedno izaberu nekog od njih.

Kad bi vam netko ponudio bilo sendvič s govnima ili napitak od govana, razuman odgovor bi bio da odbijete oboje, no očito je pristojan broj Amerikanaca, u biti, izgubio svoj razum.

XX. stoljeće je bilo stoljeće ideologija i destrukcije. Komunizam je stupio na scenu 1917. te je ubrzo "umro", a fašizam je također nestao zajedno s koncentracijskim logorima, dvanaestak godina nakon prve implementacije.

Nakon pada Berlinskog zida i kolapsa Sovjetskog saveza, ostala je jedna jedina ideologija, s centrom u imperiji Sjedinjenih Država i s utjecajem na cijeli svijet - liberalizam, koji je zajedno sa svojim posljedičnim dogmama poput individualizma, materijalizma, ateizma i nihilizma, doveo ljudska bića na rub propasti.

Unatoč njihovoj očiglednoj pro-imperijalnoj pristranosti, svaki dan nam mainstream mediji pružaju dodatne dokaze o potpunoj katastrofi koja se događa širom našeg planeta i neprekidnoj dezintegraciji pojedinaca i društava.

U prethodnim člancima sam više puta pisao o opakim učincima liberalizma kojeg širi američka imperija: destrukcija ljepote, obitelji, spola, identiteta, moralne svijesti, religija i tako dalje. U biti, sve značajke koje definiraju naš identitet kao ljudskih bića sistematično se iskrivljuju, izvrću naopako i uništavaju.

Iako je nužno vježbati potpunu svjesnost o ludilu imperijalizma, to i dalje ostaje nepotpunim. Parafrazirati ću Alberta Camusa, revoltirano ljudsko biće će reći 'ne' postojećem svijetu, no također će reći 'da' nečemu drugome, boljem svijetu. Tako da je sljedeći prirodan korak predložiti alternativu - novi politički i društveni model koji duboko rezonira s ljudskim vrijednostima koje svi moramo prigrliti.

Ovo je vježba misli i također vježba nade, a nemamo puno toga za izgubiti, jer bez obzira koliko bi nesavršen bio takav društveno-politički model, mala je vjerojatnost da bi bio toliko destruktivan kao njegovi prethodnici, bez obzira koliko bi pokušavali učiniti ga takvim!

Ideja za pisanje ovog članka je došla iz diskusije na našem forumu pod nazivom "Nada, strah i budućnost". Joe Quinn je među svojim doprinosima ovoj temi rasvjetlio i ključnu točku:

Pitanje života je pitanje rasta, ali što je zapravo "život" ako ne odnosi koje imamo s drugim ljudima, i prema tome što je rast u životu ako ne rast naših odnosa s drugima. Ali rast na koji način? Možda je to sjedinjavanje, onih prijašnje jedinstvenih privatnih svjetova, u nešto veće od zbira djelića, nešto što može kreirati ili privući novi život ili svijet kroz okupljanje i združivanje tih osobnih realiteta koji u sebi nemaju dovoljno snage ili moći da bi sami to postigli. Osim toga, naravno, u taj proces bi morao biti uključen ne samo zajednički/jednaki pogled na stvarnost, nego bi on morao i rezonirati s objektivnom stvarnošću, ili s višim silama prirode, drugim riječima, kreacijom objektivne stvarnosti širokih razmjera.

Ideja je dalje rasla uz čitanje odličnog rada Alexandera Dugina "Četvrta politička teorija". Postoji nekoliko sličnosti između oba modela. No, za razliku od Dugina koji predlaže strategiju tranzicije iz trenutnog liberalnog svijeta u njegov četvrti politički model, mi se ovdje fokusiramo samo na specifičnosti našeg idealnog svijeta nakon tranzicije. Zbog toga se naš model naziva "postimperijalizam".

Naša hipoteza je da će američko carstvo uskoro propasti, te da bi za sobom moglo povući većinu planeta. Ova globalna katastrofa može nastati zbog intervencije ljudske i/ili kozmičke vrste. Postimperijalizam nudi model društva koji bi mogao procvjetati nakon tog glavnog resetiranja.

Dakle, trenutni zadatak je bio, ni manje ni više, nego smišljanje organizacije idealnog društva. Sve što sam mogao smisliti je bila poprilično naivna slika slična Bilbovom selu iz Gospodara prstenova. Zasigurno sam bio svjestan mnogih nedostataka trenutnog sistema, no koji su to najbolji načini za njegovo izlječenje? Stoga sam, kao i obično, za vrijeme okupljanja oko kuhinjskog stola, počeo propitkivati, malo o ovome, malo o onome, a drugi bi predlagali solucije.

Bio sam iznenađen kada sam vidio koliko smo svi mi već razmišljali o ovoj temi, i koliko smo dodatnih misli razmijenili za vrijeme tih razgovora. To sugerira da zaista postoji duboka potreba svih nas za boljim svijetom, te da to ide puno dalje od običnog nerealnog sna. Doista, u nastavku ćete pronaći brojne vrlo operativne i konkretne ideje koje su definitivno vrijedne testiranja.

Dakle, na taj način smo osmislili karakteristike našeg idealnog društva. Ovo je, po definiciji, nezavršen rad koji se treba razviti, na organski način. To je prvi korak koji za cilj ima usađivanje sjemena u um čitatelja, te poticanje njega/nje na razmišljanje o tom idealnom svijetu. Budimo iskreni, svako veliko (i ne baš tako veliko) dostignuće na ovome svijetu je započelo s idejom, bljeskom imaginacije ili inspiracije koja je uputila proces, koji je pak postao temelj njegove realizacije.

Dok pratim tijek geopolitičkih nadmetanja između SAD-a i Rusije u Siriji, stalno ističem očigledan propust koji se iznova događa u svakom izvještaju mainstream medija o situaciji - nitko ne navodi razuman razlog zašto su obje države toliko zainteresirane za Siriju. Naravno, postoje razne priče, kao ona da se obje zemlje 'bore protiv terorizma', ili da SAD podržava demokraciju u Siriji tako što pokušava svrgnuti "brutalnog diktatora" Assada. No, pretpostavljam da je, u ovoj fazi, većina ljudi prilično skeptična prema tim objašnjenjima. Gledajući natrag u 2003. godinu, netom prije invazije SAD-a na Irak, 15 milijuna običnih građana prozrelo je političku priču o invaziji kao zaštiti stanovništva Zapada od Saddamovih (ne postojećih) oružja masovnog uništenja i marširali su europskim ulicama izvikujući "ne želimo rat za naftu".

Mnogi ljudi su znali stvarni razlog otimanja za Irakom, ali znaju li razlog otimanja za Sirijom? I što je s Rusijom? Vodi li Putin čisti ideološki rat protiv terorista i pomaže dugotrajnom savezniku Assadu da ostane na moći? Je li to dovoljan razlog da suvremena Rusija pokrene svoje prvo ikada vojno razmještanje velikog opsega u inozemstvu?

U eseju iz listopada 2015., istaknuo sam realpolitiku iza rata u Siriji u to vrijeme. I tada je bilo, i još uvijek jest, sve oko prirodnih resursa, točnije nafte i naročito prirodnog plina. Duboko povezana s razvojem ova dva resursa, i s budućom konfiguracijom svjetske ekonomije, jest Euroazijska integracija i 'novi Put svile', drugim riječima, mreža kopnenih veza između Azije i Europe (više o tome ispod).

Jutros je započela operacija ponovnog zauzimanja iračkog grada Mosula od terorista Islamske države. Zapovjednik anti-Daeš "koalicije" general pukovnik Stephen Townsend je rekao kako bi bitka mogla trajati tjednima, a "možda i duže", te da bi mogla "biti duga i teška". Irački vojni izvor je naveo kako bi ista mogla biti završena za dva tjedna (taman za vrijeme američkih izbora!). CENTCOM navodi sudjelovanje 19 nacija, što u biti znači Irak i Sjedinjene Države, uz veliku navijačku grupu koja će možda pomoći prilikom pokojeg zrakoplovnog napada.

Pripadnici Daeša su zauzeli grad u lipnju 2014., uzrokujući bijeg polovice gradskog stanovništva, dok je 1,3 milijuna civila ostalo. Broj snaga u anti-Daeš koaliciji varira od 30 000 do preko 65 000 i do 80 000, s 4000 kurdskih Pešmerga i 24 000 pripadnika različitih milicija, i na koncu 6000 američkih vojnika. (Međutim, Kurdi su se dogovorili s iračkim vlastima da neće ulaziti u sam grad.) Oni se sukobljavaju s otprilike 3000 do 4500 militanata Daeša (po pretpostavkama američke vojske).

U veljači 2015. kolale su glasine da se u Mosulu nalazi oko 30 000 boraca Daeša - tu brojku je odbio prihvatiti jedan irački časnik smatrajući kako je riječ o propagandi Daeša, te da je stvarni broj oko 12 000 boraca. U ožujku 2016. CNN je objavio procjenu o "gotovo 10 000 boraca ISIS-a" tamo. A samo prije četiri mjeseca, u lipnju, Osama al-Nujaifi, zapovjednik Ujedinjene koalicije u Iraku, potvrdio je kako se u Mosulu i njegovim predgrađima nalazi 12 000 militanata. U isto vrijeme pukovnik američkih koalicijskih snaga, Christopher Garver, naveo je kako ISIS ima "manje od 10 000" boraca u Mosulu.

Drugim riječima, u periodu od godinu i pol dana, broj militanata Daeša u Mosulu je, po američkim i iračkim izvorima, varirao od 10 000 do 12 000. Sada Amerikanci tvrde kako se tamo nalazi samo njih 3000 do 4500. (Ta cifra najvjerojatnije uključuje različite lokalne pobunjenike baathiste i vojsku sufista Naqshbanda.) Znači, po tim brojkama, od 5000 do 9000 boraca Daeša je "nestalo u akciji". Kamo su nestali?