Američki stručnjaci za sintetičku biologiju objavili su da su izveli dosad najopsežniju izmjenu gena nekog organizma, što je važan korak prema stvaranju umjetnog života koji bi se u budućnosti mogao koristiti za razne svrhe, osobito za istraživanja i za proizvodnju važnih kemikalija, lijekova i drugih supstanci koje se ne mogu jednostavno industrijski sintetizirati, ali i za stvaranje stoke i organa za transplantaciju otpornih na viruse.

Prema radu objavljenom u časopisu Science, tim znanstvenika prenamijenio je 3,8 posto baznih parova bakterije Escherichia coli. Drugim riječima znanstvenici su uspjeli zamijeniti 7 od ukupno 64 genska kodona - sekvence koje kodiraju, odnosno programiraju slijed spajanja aminokiselina u proteinima - s drugima koji kodiraju za iste aminokiseline.

Na taj način došli su na korak do hakiranja same mašinerije života. Za sada još nisu sastavili i ubacili novi genom u bakteriju, međutim, procjenjuju da bi im to trebalo poći za rukom u narednih nekoliko mjeseci ili najduže kroz koju godinu. E.coli s izmijenjenim genomom trebala bi u budućnosti postati novom „radnom snagom“ u laboratorijskim istraživanjima i u novoj biotehnološkoj industriji.

Još do nedavno činilo se da je praktički nemoguće napraviti čak 62.000 izmjena na genomu, koliko je ukupno učinjeno u novom istraživanju. Kada američki tim dovrši cijeli posao, bit će to najveći i najsloženiji pothvat ikada napravljen u genetičkom inženjeringu.

Poljski astronomi javljaju da su po prvi put uspjeli snimiti cijeli proces eksplozije malene zvijezde - prije, tijekom i nakon njezina dramatičnog prelaska iz bijelog patuljka u klasičnu novu.

Snimka, zabilježena telskopom promatračnice Las Campanas Observatory u Čileu, prikazuje rađanje nove u binarnom sustavu u kojem bijeli patuljak svojom gravitacijom usisava plinove mnogo veće partnerske zvijezde sve dok se ne napuhne i bljesne, što se obično događa jednom u 1000 do milijun godina. Niz fotografija, napravljen u sklopu Optical Gravitational Lensing Experiment, znanstvenicima je omogućio da se nakon eksplozije koja im je u svibnju 2009. privukla pozornost, vrate unazad i istraže korake koji su joj prethodili.

Nova je zabilježena u Mliječnoj stazi u sustavu V1213 Cen (Nova Centauri 2009) u zviježđu Kentaura na udaljenosti od oko 23.000 svjetlosnih godina od Zemlje. Znanstvenici u prosjeku godišnje snime između pet i 10 eksplozija nova svake godine, no one se uglavnom dosta slabo vide jer ih zaklanjaju veliki oblaci međuzvjezdanih plinova i prašine.

'Zahvaljujući našim dugotrajnim promatranjima uspjeli smo vidjeti novu nekoliko godina prije i nekoliko godina nakon eksplozije', rekao je za BBC prvi autor studije Przemek Mróz, doktorand na Sveučilišnoj astronomskoj promatračnici u Varšavi.

'To je vrlo neuobičajeno jer nove obično privlače pozornost tek kada postanu vrlo svijetle, nakon eksplozije', dodao je.

Snimak vatrene kugle predstavlja nebulu sa zvijezdom koja je 4,5 puta toplija od našeg Sunca.

Na slici gore koju je objavila ESA možete da vidite višebojnu baklju koja predstavlja kozmički objekt vrlo dramatične istorije.

Unutar te eksplozije oblaka gasova i prašine koji čine nebulu poznatu po oznaci M1-67 nalazi se sjajna zvijezda po imenu Hen 2-247. Ta je zvijezda jednako intenzivnog sjaja kao i scena koja ju okružuje, a radi se o rijetkom tipu Wolf-Rayet zvijezde koja ima izrazito visoku površinsku temperaturu, odnosno oko 25.000 stepeni celizijusa, što je oko 4,5 više od našeg Sunca čija je površina vrućine od nekih 5.500 stepeni.

Osim vrućine odlikuje je i enormna masa koja iznosi između 5 i 20 puta više od naše matične zvijezde. Takve zvijezde konstantno gube velike količine svoje mase koja odlazi u svemir nošena gustim vjetrovima.

Ovaj dramatični snimak je uhvatio NASA-in/ESA-in Hubble teleskop korištenjem podataka vidljivog svijetla prikupljenih Wide Field Planetary Camera 2 instrumentom. Zvijezda za koju se smatra da je bila masivna u kasnijim stadijima svoje evolucije izbacila je u svemir materijal koji čini M1-67 prije nekih 10 miliona godina. Hen 2-247 s nalazi na udaljenosti od 15.000 svjetlosnih godina u sazviježđu Sagitta (Strijelca).

Svetski naučnici napravili su možda najveće otkriće u nauci - uočili su petu silu prirode - a posledice ovog pronalaska mogu biti revolucionarne.

- Da, ovo je revolucionarno, ako je tačno - rekao je Džonatan Feng, vođa tima sa Univerziteta Kalifornije koji je napravio otkriće.

- Decenijama znamo za 4 fundamentalne sile: gravitaciju, elektromagnetizam, slabu i jaku nuklearnu silu. Ako se potvrdi dodatnim eksperimentima, pronalazak moguće pete sile bi potpuno promenilo način na koji razumemo svemir, sa posledicama za ujedinjenje sila i tamne materije - rekao je on.

Feng i njegove kolege su analizirali podatke koje su nedavno prikupili eksperimentalni nuklearni fizičari sa Mađarske akademije nauka, koji su pokušali da pronađu "tamne fotone" - hipotetičke indikatore misteriozne tamne materije, piše "Space.com".

Tamna materija, inače, čini oko 85 odsto sve materije u svemiru, ali ne emituje niti apsorbuje svetlost, pa ju je nemoguće detektovati direktno. Naučnici za nju znaju samo usled interakcije sa “normalnom” materijom.

Mađari su uspeli da prikupe dokaze o postojanju dosad nepoznate čestice koja je 30 puta teža od elektrona, i ovaj rezultat su objavili ranije ove godine.

Sve je počelo s mahovinom koja je proizvela količine kisika i omogućila razvoj životinja i ljudi na Zemlji, navodi studija koju donosi PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States), glasilo Američke akademije znanosti.

Prije otprilike 470 milijuna godina, mahovina se počela širiti stvarajući na planeti prvi stabilan izvor kisika čime je omogućila razvoj inteligentnih oblika života, navodi studija.

"Čudesno je saznanje da je za evoluciju zaslužna skromna mahovina i da bez nje nitko od nas ne bi danas bio ovdje", rekao je koautor studije Tim Lenton, profesor na sveučilištu iz grada Exetera.

"Naša studija sugerira da su prve biljke na Zemlji bila nevjerojatno produktivne te su izazvale veliki rast količine kisika u atmosferu" kaže Lenton.

Kisik se pojavio u Zemljinoj atmosferi prije 2,4 milijarde godina, tijekom procesa zvanog Velika oksidacija, no sadašnje razine dosegnuo je tek prije 400 milijuna godina.

Znanstvenici su postavili teoriju prema kojoj su šume proizvele rast razine kisika, ali se s njom ne slažu autori studije koju donosi PNAS.

Koristeći se računalnim simulacijama, znanstvenici su procijenili da su prije otprilike 445 milijuna godina, lišaj i mahovina proizvodili potencijalno nekih 30 posto kisika na Zemlji.

Taj porast razine kisika "omogućio je evoluciju velikog, mobilnog i inteligentno životinjskog svijeta, uključujući ljude", tvrdi studija.

Teorija zavjere o 'chemtrailsima', tragovima koje za sobom ostavljaju avioni, a kojima se navodno čovječanstvo zaprašuje kemijskim agensima, pala je u vodu nakon nove studije koja je jasno zaključila kako tim tragovima na nebu nema ničega spornog.

Zagovornici ove teorije, usprkos brojnim znanstvenim dokazima, tvrde kako tragovi koji ostaju iza aviona nisu samo tragovi kondenzirane pare, već tragovi kemijskih spojeva kojima vlasti tajno zaprašuju atmosferu kako bi kontrolirali vrijeme i ponašanje ljudi. Prije nekoliko godina u Zagrebu se prosvjedovalo protiv chemtrailsa, a o njima je često govorio i Krešimir Mišak.

Nema dokaza o zavjeri

No, skupina atmosferskih stručnjaka koja je ispitana u ovoj studiji tvrdi kako toplina iz zrakoplovnih motora proizvodi kondenzacijske tragove koje vidimo na isti način kao što je to već desetljećima. Istraživači sa Sveučilišta Kalifornije, Carnegie Instituta i neprofitne organizacije Near Zero ispitali su 77 kemičara i geokemičara jesu li naišli na dokaze i tragove velikih programa za kemijsko zaprašivanje i 76 ih je odgovorilo da nisu.

- Teorija zavjere povezana s chemtrailsima prilično se podudara s razvojem i rastom interneta, gdje se mogu naći stranice koje promoviraju taj oblik pseudoznanosti. Naše istraživanje pokazalo je vrlo malo slaganja u znanstvenoj zajednici oko teze da vlasti, vojska, zrakoplovne kompanije i drugi rade na tom raširenom i opasnom programu da se iz neba truje planet - rekao je profesor Steven Davis sa Sveučilišta Kalifornije u Irvineu, prenosi Forbes.

Tragovi su dokaz gustog prometa

Jedan od glavnih argumenata zagovornika ove teorije je da su chemtrailsi puno duže na nebu od običnih kondenzacijskih tragova. Znanstvenici pak jednostavno objašnjavaju kako je svake godine na nebu sve više zrakoplova koji moraju letjeti na većim visinama kako bi se smjestio taj gusti promet i tamo se javljaju kondenzacijski tragovi koji izgledaju dugotrajnije. A za mrežu takvih tragova jednostavno je objašnjenje da je promet sve gušći.

NASA je otkrila par patuljastih galaksija koje su, nakon formiranja u relativnoj izolaciji, u relativno pustim oblastima svemira, tek nedavno ušle u sredinu bogatu gasom i pogodnu za stvaranje zvijezda.

Te patuljaste galaksije koje sadrže nekoliko miliona zvijezda, predstavljaju preteču potpuno formiranih galaksija, kao što je naš Mliječni put.

Galaksije, koje su nazvane Ribe A i Ribe B, udaljene su od Zemlje 19 i 30 miliona svjetlosnih godina. Formirane su prije nekoliko milijardi godina i, u teoriji, trebalo bi da su se do sada mnogo više razvile, ali nisu.

To je zbog toga što se te galaksije nalaze u delu svemira širokom 150 miliona svjetlosnih godina pod nazivom „Lokalna praznina“.

„Te galaksije su možda provele veći deo svog života u praznini. Ukoliko je to tačno, prazna sredina bi usporila njihovu evoluciju“, izjavio je Erik Tolrad sa Instituta za istraživanje svemira.

„Čini se da te galaksije imaju primitivniji sastav, a ne obogaćeni sastav savremenih galaksija, zbog manje energične istorije formiranja zvijezda.“

Fotografije koje je napravio teleskop Habl pokazuju da te galaksije počinju da se privlače u naseljenije dijelove svemira.

Posmatranja pokazuju da svaka galaksija sadrži oko 20 do 30 plavih zvijezda, što ukazuje da su relativno mlade, mlađe od sto miliona godina.

Za sada te galaksije pružaju naučnicima vredne informacije o načinu na koji se formiraju zvjezdana tijela.

„Hablove fotografije bi mogle da pokažu kako su današnje patuljaste galaksije izgledale u svojim prvim fazama razvoja“, rekao je Tolrad.

„Proučavanje tih i sličnih galaksija omogućava nam dalji uvid u formiranje i razvoj patuljastih galaksija.“

U novom američkom istraživanju dokazano je da kretanje suncokreta za Suncem uzrokuje njihov unutrašnji biološki sat, a te promene pozicija biljke čine većim i pčelama privlačnijim.

Vođa istraživanja, Stejsi Harmer s Univerziteta u Kaliforniji, ističe da je reč o prvom poznatom primeru u kome rast neke biljke menja njen unutrašnji sat i da to čak ima i evolucijske posledice.

Najmanje od 1898. godine naučnici posmatraju suncokrete koji dan započinju okrenuti prema istoku i tokom dana se polako okreću prema zapadu, da bi se tokom noći ponovo vratili ka istočnoj strani. Do sada se nije znalo šta reguliše taj proces.

Kako bi ustanovili da li je u pitanju biološki sat ili se biljke jednostavno kreću po nekom predodređenom rasporedu, američki biolozi sproveli su niz eksperimenata - suncokrete su privezali tako da nisu mogli da se pomeraju, a zatim ih postavili u posude koje su na početku dana okrenuli ka zapadu, suprotno od signala koje uobičajeno dobijaju od Sunca. Time su uspeli da im poremete ritam.

Zatim su suncokrete postavili u laboratoriju s fiksiranim veštačkim svetlom i ustanovili da su se nekoliko dana njihali napred-nazad. „To je ponašanje kakvo očekujete od mehanizma koga pokreće unutrašnji sat“, ističe Harmenova.

Jeste li spremni za priličan šok? Naš Sunčev sistem upravo je postao jako čudan - objavila je Michele Bannister, astronomkinja s Univerziteta Queens.

Bannister je javnosti predstavila otkriće TNO-a (trans-neptunskog objekta) koji se nalazi iza Neptuna u vanjskom Sunčevom sistemu. Nepoznati objekt je 160 hiljada puta bljeđi od Neptuna, što znači da bi ovaj “svijet” mogao imati manje od 200 kilometara promjera.

Ono što je čudno i što niko ne može objasniti jeste to da se ovaj TNO kreće - prema gore. Pritom se kreće oko Sunca “unazad”, što ne radi niti jedan objekt u Sunčevom sistemu. Objekt je stoga nazvan “Niku” prema kineskoj riječi za buntovnika.

Način na koji se kreće sugerira da ga je nešto “izbacilo” iz normalnog orbitiranja, a Matthew Holman s Harvard-Smithsonian Centra za strofiziku, koji je bio dio tima koji je otkrio Niku, navodi kako ovo znači da se u našem Sunčevom sistemu dešava nešto što ne razumijemo.

Konstantin Batygin s California Institute of Technology dodaje kako je riječ o nevjerovatnom otkriću - dodajmo da je Batygin ranije ove godine otkrio prisustvo veće grupe objekata koji se mogu objasniti prisustvom velikog neotkrivenog svijeta, deset puta većeg od Zemlje - možda je riječ i o mitskoj Planeti Devet.

Detaljna analiza Nikua otkrila je da je ovaj TNO također dio veće grupe objekata, pa je Holman istražio da li ih možda privlači gravitacija Planete Devet. No, tvrdi da to nije riječ. Tragali su i za patuljastom planetom, poput Plutona, ali nisu imali sreće. “Ne znamo šta je ovo”, kazao je Holman.

Naučnici iz Tomska proučili su ostatke ogromne životinje pronađene u Kemerovskom regionu i zaključili da njene kosti pripadaju do sada nepoznatoj vrsti dinosaurusa. Paleontolog Sergej Leščinski govorio je za Sputnjik o karakteristikama po kojima se ovaj reptil razlikuje od drugih predstavnika.

„Specifične strukturne osobine ovog dinosaurusa ga čine drugačijim od njegovih rođaka“, navodi se u zvaničnom saopštenju. „Ne možemo da kažemo da je ovaj reptil bio, na primer, snažniji od drugih, jer to za sada ne znamo“, rekao je Leščinski, direktor Laboratorije za mezozoičke i kenozoičke kontinentalne ekosisteme na Tomskom državnom univerzitetu.