
© Pinterest
Zašto nas neke osobe koje se nesebično daju drugima iritiraju? Što naslućujemo kada ih nakon nekog vremena više ne želimo u svojoj blizini?
Kolokvijalno rečeno, instinktivno ćemo osjetiti da se
iza žrtvovanja za druge kod takozvanih "rođenih spasitelja" skiva neki motiv i to će nas odbiti. Neće to odbiti sve nas, ali neki će sigurno pobjeći glavom bez obzira, tražeći natrag svoje
pravo da se sami nose sa svojim problemima, pa i da budu oštećeni, ponekad jadni, tužni ili kakvi god, budući da život sigurno nije bezbrižna igra veselih flamingosa na pješčanoj plaži već stalna borba.
Razumljivo, iritirat će nas uglavnom oni spasitelji koji se svojim altruizmom prekomjerno hvale, dižući sebe u nebesa. Takve osobe će se potruditi da uvijek ispadnu moralnije od drugih. To nas može razljutiti, ali kao i obično, i tu se skriva neka "kvaka" pa trebamo zastati i razmisliti prije nego što ih prezremo kao egomanijake željne tuđeg pljeska zbog humanosti koja je možda veća od naše. Te
osobe koje imaju kompulzivnu potrebu popravljati tuđe živote, naime, pate od jednog sindroma i prava je istina da je pomoć zapravo potreba njima. Srećom, ona je i moguća. No, pogledajmo najprije o čemu se tu radi.
Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.
Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik: