Svakodnevno su nas mediji bombardilrali strašnim slikama iz Italije. Tisuće umrlih od korone svakog dana, nema dovoljno respiratora, bolnice su prenatrpane, lijesovi preminulih se odvoze vojnim kamionima, mrtvi se kremiraju, nema nam spasa.... Sve je to prouzrokovalo masovnu histeriju i strah u svim okolnim zemljama pa tako i u Hrvatskoj.

Uzalud su neki govorili da je cijela priča prenapuhana, da se brojke umrlih lažiraju, da korona nije opasnija od obične gripe, da talijanski doktori ubijaju pacijente preagresivnim liječenjem i nepotrebnim stavljanjem na respiratore.... Svi koji nisu prihvatili serviranu istinu od strane Svjetske zdravstvene organizacije, Vlade i mainstream medija, prozivani su teoretičarima zavjera.

Iako je Vili Beroš u intervjuu za Nacional krajem veljače rekao da korona nije opasnija od obične gripe, a isto je tvrdio i znastvenik Đikić, ploča se okrenula i od glasa razuma, postali su glas farmaceutskih kompanija. Naša korumpirana Vlada je formirala Krizni stožer na čelu s HDZ uhljebima i vjerskim fanaticima, a nama su protuustavno zabranili kretanje, ukinuli nam pravo na rad i zatvorili nas u prisilnu karantenu.

CDC - Centers for Disease Control and Prevention dao je preporuku da se svim smrtnim slučajevima za koje se ne zna od čega su umrli ili ako se sumnja na koronu, a ona nije utvrđena, pripiše smrt od korone, kako bi se umjetno napuhao broj smrtnih slučajeva od praktički bezopasnog virusa.

Nakon što su ukinute mjere samoizolacije i karantene pojavljuju se socijalne patološke nuspojave koje svemoćni eksperti nisu mogli predvidjeti.
Teško je predvidjeti točno kakve će biti konture našeg svakodnevnog života nakon suzbijanja koronavirusa, ali s obzirom da u zadnje vrijeme apokaliptične fikcije i anti-totalitarne distopije postaju stvarnost, upustiti se u distopijsku post-korona inventuru posljedica svih "dobrih namjera" i "nužnih sanitarnih mjera" može biti intelektualno korisno. Zašto? Jer takve će mjere ostaviti dugotrajne tragove na naše mentalno zdravlje , načina života i percipiranja samog vanjskog svijeta. "Put do pakla popločan je dobrim namjerama" poznata Danteova izreka. Izolacija, karantena, socijalno distanciranje i ako higijenski potrebno, rađaju loše misli i uvjetovane reflekse koje je teško promijeniti kada su duboko internalizirani. . Malus mala cogitat, "oni koji loše žive loše i misle". S obizrom na kolektivnu psihozu o mogućoj zarazi, susjed, šetač, poslovni kolega i najbliži postaju potencijalna ugroza potencijalno zaraženi, pa nije ni čudo da mjere socijalnog distanciranja i nakon suzbijanja virusa postaju nova socijalno norma ponašanja. Homo homini lupus, "čovjek je čovjeku vuk". Unatoč poziva na zajedništvo, strah od zaraze, od smrti, udaljavaju od čovječnosti, a propisana socijalna distanca postupno se pretvara u distanciranje od demokracije i slobode.


Nakon što su ukinute mjere samoizolacije i karantene pojavljuju se socijalne patološke nuspojave koje svemoćni eksperti nisu mogli predvidjeti:

-I ako je obveza nošenja maski ostala trajna, udisanje slobodnog zraka na otvorenom, izlazak iz kuće, hodanje, smatraju se koncesijom, ustupkom, milošću sve moćne vlasti, a građani se osjećaju zahvalni da napokon mogu raditi ono što inače kao slobodni ljudi imaju prirodno prava ( sloboda kretanja, pravo na privatnost ). Međutim sloboda kretanja ostaje ograničena, a zabrana putovanja ostala je na snazi, i to bez ikakvog pružanja otpora.

Vladavina i upravljanje putem straha stara je kao povijest čovječanstva. Naime, paradoksalno je da je strah od korone virusa uspio tamo gdje su propali svi alter-globalistički, anti-sistemski i protukapitalistički pokreti : blokada globaliziranog ekonomskog sustava, zaustavljanje kretanja ljudi i robe, kolaps financijskih tržišta. Međutim, taj opći kolaps ide u suprotnom smjeru od emancipacijskih i slobodarskih projekata, jer u jeku pandemije kolektivna psihoza i strah su stvorile pretpostavke za bio-političku i medicinsku vladavinu, jačanje izvanrednih mjera nadziranja, uništenje društvenosti, širenje međusobnog nepovjerenja, širenje anksiozno-kompulzivni konzumerizma, pogoršana mjerama izolacije. Ključno je pitanje koje će biti političke i društvene posljedice izlaska iz ove sanitarne krize?

Vladavina bio-politike i geolociranje

Znamo da hitne mjere poduzete tijekom izvanrednih stanja obično traju i postaju normalne. Izvanredno stanje u ime očuvanja zdravlja uspjelo je tamo gdje su prethodna izvanredna stanja, pod izgovorom borbe protiv terorizma, pokazala svoja ograničenja. U ime rata protiv "nevidljivog neprijatelja", od Kine do Europe i Sjedinjenih Država na djelu je globalno nadziranje društva. Naravno, nema sumnje da je zaustavljanje širenja visoko zaraznog virusa, putem mjera samoizoliranja učinkovita mjera, posebno u doba globaliziranog protoka kontakata među ljudima. Isto tako je očigledno i neosporno da su restriktivne mjere protiv stanovništva, zbog straha od generalizirane epidemije, često i protu-ustavne i suprotne temeljnim ljudskim pojedinačnim slobodama : zatočenje kod kuće (karantena), zabrana napuštanja mjesta prebivališta., itd.. Model panoptikuma i zatvorskog nadziranja bio-političke moći, proširio se na cijelo stanovništvo. Radite, konzumirajte, ne talasajte i ostanite kod kuće. Iluzija demokratskog otvorenog društva u nekoliko dana zbog mikroskopskog virus razotkriva totalni socijalni nadzor, digitalizirana kontrola putem tehnoloških procesa umjetne inteligencije, a kako to ističe Lewis Mumford u" Mitu o mašini" : "primjenon nove "megatehnologije" vladajuća manjina, (globalistička superklasa), uspostaviti će supraplanetarnu uniformističku strukturu vladavine".

Sada kada znamo malo više o oblacima, skrenimo pozornost na razne "neobične" oblake koji su se nedavno pojavili na našem nebu. Oblaci dolaze u mnogim neobičnim oblicima - kao što su oblaci u obliku rola, mammatus oblaka i oblaka u obliku vala - ali u ovom poglavlju samo ćemo se usredotočiti na dvije vrste, većinom noktilucentne oblake (također poznati kao "noćni svijetleći" oblaci) i kondenzacijske tragove.

Imajmo na umu što je potrebno da oblaci nastanu: temperatura mora pasti dovoljno nisko da bi se kondenzacija dogodila i atmosferske čestice - jezgre kondenzacije - moraju biti prisutne kako bi pomogle kapljicama da se oblikuju. Noktilucentni oblaci

Noktilucentni oblaci prvi put su uočeni¹ 1885., poprilično nedavno u odnosu na druge vrste oblaka, a oni se pojavljuju na vrlo velikim visinama, oko 80 km (50 milja). Oni su zapravo najviši poznati oblaci. Prema konvencionalnoj znanosti, uzrok noktilucentnih oblaka ostaje nejasan:

Noktilucentni oblaci nisu u potpunosti shvaćeni i oni su nedavno otkrivena meteorološka pojava. Noktilucentni oblaci mogu se formirati samo pod vrlo restriktivnim uvjetima; njihova pojava može se koristiti kao osjetljiv vodič za promjene u gornjoj atmosferi. Oni su relativno nedavna klasifikacija. Čini se da je pojava noktilucentnih oblaka u stalnom porastu u frekvenciji, svjetlini i mjeri. Teorija je da je ovo povećanje povezano s klimatskim promjenama.²

Jedna popularna tvrdnja je da su noktilucentni oblaci uzrokovani globalnim zatopljenjem.³ Ovo zvuči kao sumnjivo objašnjenje iz nekoliko razloga, prvi je zato što se, kao što je prikazano ranije,⁴ globalne temperature ne povećavaju nego se smanjuju od 2000. godine, dok je pojava noktilucentni oblaka u porastu.

Također, prva zapažanja noktilucentnih oblaka su bila 1885. godine, godina koja je bila hladnija od prethodnih 20 godina (vidi sliku 123). Ako je zagrijavanje bilo uzrok, zašto se nisu prva zapažanja noktilucentnih oblaka pojavila tijekom toplijih godina prije 1885. godine?

Izvjesniji uzrok noktilucentnih oblaka je atmosferska prašina. Doista, prvo promatranje noktilucentnih oblaka 1885. bilo je samo dvije godine nakon erupcije vulkana Krakatoa⁵ koji je otpustio oko 11 kubičnih milja (45 kubičnih km) prašine u atmosferu. Ovo otpuštanje je bilo tako žestoko da je oblak prašine zatamnio nebo udaljeno 250 milja (400 km).⁶ Depozit pepela na obližnjim otocima je bio tako gust da je nekoliko godina bilo teško biljkama da rastu. Do 1886. godine, pepeo zadržan u gornjoj atmosferi izazvao je iznimne crvene zalaske sunca diljem svijeta.⁷

"Teorija zavjere", što taj zapravo pojam znači? Za većinu ljudi to znači glupo uvjerenje utemeljeno na paranoji, mašti i odbijanju prihvaćanja očiglednih činjenica. To je potpuno razumljivo, jer upravo tako taj pojam koriste države, glavni mediji (MSM), veliki dio akademskih krugova, mnogi iz znanstvene, poslovne i financijske zajednice, pravna struka, političari i brojne "ličnosti".

U potrazi za boljim izrazom, nazovimo ovu vezu između institucija države i predstavnika ortodoksnog stanovišta 'establišment'. Ako svoje podatke dobivate samo iz 'establišment' izvora, teško je vidjeti kako biste mogli pomisliti da teorija zavjere znači išta drugo osim oblika ludosti. Sasvim jasno, prema 'establišmentu', teorija zavjere je ludost.

U novije vrijeme 'establišment' je sugerirao da je vjerovanje u teoriju zavjere opasno, čak i ekstremistička ideologija. Očito je da izraz ima vrlo snažnu, pogrdnu konotaciju.

Ako 'establišment' označi nekoga kao teoretičara zavjere, to podrazumijeva da ih ne biste trebali slušati. Automatski biste trebali odbaciti sve što oni kaže. Ne zato što znate na čemu se temelje njihova mišljenja, već zato što su označeni kao teoretičari zavjere, a to bi trebalo biti dovoljno.
Je li bilo tko sumnja u ovo što čita? Što pomislite kada vam 'establišment' kaže da je tumačenje povijesnih događaja, mišljenje ili narativa, teorija zavjere? Ako vam je rečeno da je netko teoretičar zavjere, koju presudu donosite? Zar to odmah ne poništava bilo kakve dokaze koje ova bezvrijedna ništarija nudi? Zar ne znači termin teorija zavjere "nije istina"?

Ipak, što ako vas 'establišment' obmanjuje? No, što ako se, mnoge takozvane teorije zavjere grade na provjerljivim i konkretnim dokazima, umjesto na neutemeljenom brbljanju? Vrijedi li pogledati ove dokaze ili vjerujete 'establišmentu' dovoljno da prihvatite ono što vam kažu i automatski ih ignorirate? To je, na kraju krajeva, upravo ono što predlaže 'establišment'.

Ponudio sam linkove od nekih od opsežnih dokaza na blogu In This Together i nadam se da će neki od vas to smatrati korisnim za početak vlastitog istraživanja. Molim vas, pogledajte oko sebe. Međutim, ne pokrivam te dokaze u ovom postu.

U vrlo općenitom smislu, pogledajmo ove suprotstavljene poglede na svijet, iz zapadne perspektive. Ne tvrdim da govorim ni za koga drugoga i ne zastupam nikoga osim sebe. Siguran sam da ovdje ima puno stvari s kojima se mnogi neće slagati. Međutim, nadam se da će procuriti neke osnovne istine.

Jedna od blagodati proučavanja povijesti je ta što, bez obzira koliko stvari postaju loše, uvijek možete pronaći trenutak u prošlosti kada su stvari bile puno, puno gore. Neki komentatori naše trenutne krize bacaju na usporedbe s ranijim pandemijama, kao što je bila crna smrt 1347. do 1350. Doista? Crna smrt je izbrisala pola stanovništva Europe u razmaku od četiri godine. Na nekim mjestima smrtnost je bila mnogo brža i smrtonosnija od toga. Pisac Giovanni Boccaccio, koji nam je u književnosti dao najživopisniju sliku Crne smrti, procijenio je da je u Firenci u četiri mjeseca između ožujka i srpnja 1348. umrlo 100.000 ljudi. Broj stanovnika 1338., prema jednom suvremenom kroničaru, je bio 120.000 ljudi.

Boccaccio je u to vrijeme bio gradski porezni službenik i sve je vidio iz prve ruke. Svakog jutra tijela mrtvih - muževi, žene, djeca, sluge - gurana su na ulicu gdje su bila gomilana na nosilima, kasnije na kolicima. Odneseni su u najbližu crkvu na brzi blagoslov, a zatim su odvezeni na groblja izvan grada radi ukopa. Kako se broj umrlih povećavao, napuštali su se tradicionalni postupci sahrane. Iskopani su duboki rovovi u koje su tijela bačena u slojevima s tankim pokrivačem zemlje razbacanim po vrhu. Boccaccio piše kako se "mrtvima ne ustupa više poštovanja nego što bi se danas pokazalo mrtvim kozama".

Krajem prošlog mjeseca smo preveli fantastičan video jezikoslovke i profesionalne prevoditeljice Juliane Barembuem, koja nam je objasnila kako se jezik koristi za kondicioniranje masa, te kako se značenje riječi mijenja, da bi se opravdale drakonske globalne mjere. U drugom videu iste autorice razotkrivamo laži i licemjerje "političkog jezika" nekih od najvažnijih velikih igrača današnje pandemije: voditeljice Međunarodnog monetarnog fonda i voditelja Svjetske zdravstvene organizacije.

Sada je jasno! Velika igra je u pitanju. Najveća u historiji čovječanstva. Preuzimanje totalne vlasti. Nevidljivi vladar - COVID-19, zapravo je instrument u rukama vidljivog, ali skrivenog vladara. Deus absconditus - Skriveni Bog - danas je politička vlast. Umjesto koncepta društva kao zajednice slobodnih pojedinaca, na scenu stupa koncept totalitarnih država.

Historija kao napredovanje slobode, okončana je.

U dva prethodna članka predložio sam objašnjenja za događaje koji su pokrenuli Mlađi Drijas.

U članku pod naslovom Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu? opisao sam kako je, oko 12.500 BP, električno pražnjene moglo prenijeti dio Marsove vode i atmosfere na Zemlju (vidi ružičastu strelicu na donjem dijagramu).


U članku pod naslovom Naglo smrznuti mamuti i kozmičke katastrofe objasnio sam kako je oko 4 stoljeća ranije, otprilike 12.900 BP, nekoliko kometnih fragmenata pogodilo Zemljinu sjevernu hemisferu (vidi tirkiznu strelicu) uzrokujući naredno globalno zahlađenje.

Može li se verovati organizaciji koja je deo UN, a koju ne finansiraju države članice, nego uglavnom privatne farmaceutske korporacije i bogati pojedinci?
Najuticajnija organizacija sa nominalnom odgovornošću za globalne zdravstvene i epidemijske probleme je Svetska zdravstvena organizacija Ujedinjenih nacija (SZO) sa sedištem u Ženevi. Ono što malobrojni ljudi znaju su aktuelni mehanizmi njene političke kontrole, šokantni sukobi interesa, korupcija i nedostatak transparentnosti koji prožimaju agenciju koja bi trebalo da bude nepristrasni vodič u izlasku iz aktuelne pandemije virusa COVID-19. Tekst koji je pred vama sadržaće samo jedan deo onoga što je izašlo na videlo.