"Teorija zavjere", što taj zapravo pojam znači? Za većinu ljudi to znači glupo uvjerenje utemeljeno na paranoji, mašti i odbijanju prihvaćanja očiglednih činjenica. To je potpuno razumljivo, jer upravo tako taj pojam koriste države, glavni mediji (MSM), veliki dio akademskih krugova, mnogi iz znanstvene, poslovne i financijske zajednice, pravna struka, političari i brojne "ličnosti".

U potrazi za boljim izrazom, nazovimo ovu vezu između institucija države i predstavnika ortodoksnog stanovišta 'establišment'. Ako svoje podatke dobivate samo iz 'establišment' izvora, teško je vidjeti kako biste mogli pomisliti da teorija zavjere znači išta drugo osim oblika ludosti. Sasvim jasno, prema 'establišmentu', teorija zavjere je ludost.

U novije vrijeme 'establišment' je sugerirao da je vjerovanje u teoriju zavjere opasno, čak i ekstremistička ideologija. Očito je da izraz ima vrlo snažnu, pogrdnu konotaciju.

Ako 'establišment' označi nekoga kao teoretičara zavjere, to podrazumijeva da ih ne biste trebali slušati. Automatski biste trebali odbaciti sve što oni kaže. Ne zato što znate na čemu se temelje njihova mišljenja, već zato što su označeni kao teoretičari zavjere, a to bi trebalo biti dovoljno.
Je li bilo tko sumnja u ovo što čita? Što pomislite kada vam 'establišment' kaže da je tumačenje povijesnih događaja, mišljenje ili narativa, teorija zavjere? Ako vam je rečeno da je netko teoretičar zavjere, koju presudu donosite? Zar to odmah ne poništava bilo kakve dokaze koje ova bezvrijedna ništarija nudi? Zar ne znači termin teorija zavjere "nije istina"?

Ipak, što ako vas 'establišment' obmanjuje? No, što ako se, mnoge takozvane teorije zavjere grade na provjerljivim i konkretnim dokazima, umjesto na neutemeljenom brbljanju? Vrijedi li pogledati ove dokaze ili vjerujete 'establišmentu' dovoljno da prihvatite ono što vam kažu i automatski ih ignorirate? To je, na kraju krajeva, upravo ono što predlaže 'establišment'.

Ponudio sam linkove od nekih od opsežnih dokaza na blogu In This Together i nadam se da će neki od vas to smatrati korisnim za početak vlastitog istraživanja. Molim vas, pogledajte oko sebe. Međutim, ne pokrivam te dokaze u ovom postu.

U vrlo općenitom smislu, pogledajmo ove suprotstavljene poglede na svijet, iz zapadne perspektive. Ne tvrdim da govorim ni za koga drugoga i ne zastupam nikoga osim sebe. Siguran sam da ovdje ima puno stvari s kojima se mnogi neće slagati. Međutim, nadam se da će procuriti neke osnovne istine.

Jedna od blagodati proučavanja povijesti je ta što, bez obzira koliko stvari postaju loše, uvijek možete pronaći trenutak u prošlosti kada su stvari bile puno, puno gore. Neki komentatori naše trenutne krize bacaju na usporedbe s ranijim pandemijama, kao što je bila crna smrt 1347. do 1350. Doista? Crna smrt je izbrisala pola stanovništva Europe u razmaku od četiri godine. Na nekim mjestima smrtnost je bila mnogo brža i smrtonosnija od toga. Pisac Giovanni Boccaccio, koji nam je u književnosti dao najživopisniju sliku Crne smrti, procijenio je da je u Firenci u četiri mjeseca između ožujka i srpnja 1348. umrlo 100.000 ljudi. Broj stanovnika 1338., prema jednom suvremenom kroničaru, je bio 120.000 ljudi.

Boccaccio je u to vrijeme bio gradski porezni službenik i sve je vidio iz prve ruke. Svakog jutra tijela mrtvih - muževi, žene, djeca, sluge - gurana su na ulicu gdje su bila gomilana na nosilima, kasnije na kolicima. Odneseni su u najbližu crkvu na brzi blagoslov, a zatim su odvezeni na groblja izvan grada radi ukopa. Kako se broj umrlih povećavao, napuštali su se tradicionalni postupci sahrane. Iskopani su duboki rovovi u koje su tijela bačena u slojevima s tankim pokrivačem zemlje razbacanim po vrhu. Boccaccio piše kako se "mrtvima ne ustupa više poštovanja nego što bi se danas pokazalo mrtvim kozama".

Krajem prošlog mjeseca smo preveli fantastičan video jezikoslovke i profesionalne prevoditeljice Juliane Barembuem, koja nam je objasnila kako se jezik koristi za kondicioniranje masa, te kako se značenje riječi mijenja, da bi se opravdale drakonske globalne mjere. U drugom videu iste autorice razotkrivamo laži i licemjerje "političkog jezika" nekih od najvažnijih velikih igrača današnje pandemije: voditeljice Međunarodnog monetarnog fonda i voditelja Svjetske zdravstvene organizacije.

Sada je jasno! Velika igra je u pitanju. Najveća u historiji čovječanstva. Preuzimanje totalne vlasti. Nevidljivi vladar - COVID-19, zapravo je instrument u rukama vidljivog, ali skrivenog vladara. Deus absconditus - Skriveni Bog - danas je politička vlast. Umjesto koncepta društva kao zajednice slobodnih pojedinaca, na scenu stupa koncept totalitarnih država.

Historija kao napredovanje slobode, okončana je.

U dva prethodna članka predložio sam objašnjenja za događaje koji su pokrenuli Mlađi Drijas.

U članku pod naslovom Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu? opisao sam kako je, oko 12.500 BP, električno pražnjene moglo prenijeti dio Marsove vode i atmosfere na Zemlju (vidi ružičastu strelicu na donjem dijagramu).


U članku pod naslovom Naglo smrznuti mamuti i kozmičke katastrofe objasnio sam kako je oko 4 stoljeća ranije, otprilike 12.900 BP, nekoliko kometnih fragmenata pogodilo Zemljinu sjevernu hemisferu (vidi tirkiznu strelicu) uzrokujući naredno globalno zahlađenje.

Može li se verovati organizaciji koja je deo UN, a koju ne finansiraju države članice, nego uglavnom privatne farmaceutske korporacije i bogati pojedinci?
Najuticajnija organizacija sa nominalnom odgovornošću za globalne zdravstvene i epidemijske probleme je Svetska zdravstvena organizacija Ujedinjenih nacija (SZO) sa sedištem u Ženevi. Ono što malobrojni ljudi znaju su aktuelni mehanizmi njene političke kontrole, šokantni sukobi interesa, korupcija i nedostatak transparentnosti koji prožimaju agenciju koja bi trebalo da bude nepristrasni vodič u izlasku iz aktuelne pandemije virusa COVID-19. Tekst koji je pred vama sadržaće samo jedan deo onoga što je izašlo na videlo.

U mjesecu ožujku pažnju svijeta ugrabila je "pandemija" koronavirusa, no u međuvremenu nas je Majka Priroda pozvala da posvetimo pozornost nekim ozbiljnim, ekstremnim vremenskim događanjima. Potopi, poplave, klizišta i iznimna hladnoća i snježne padaline izazvale su rasprostranjeno razaranje širom svijeta prošloga mjeseca, uništavajući usjeve i stoku na svakom kontinentu.

Najmanje 17 tornada pogodilo je središnje Sjedinjene Države tijekom snažnog pogoršanja vremena u ožujku, ostavljajući ogroman trag uništenja. Grad Nashville (Tennessee, SAD) snažno je pogođen uslijed prolaska ogromnog tornada kroz centar grada, pri čemu je poginulo 25 ljudi, građevine uništene, električni vodovi srušeni te ulice ostale zatrpane krhotinama.

Prošloga mjeseca potres je pogodio Zagreb - najsnažniji potres koji je pogodio ovaj grad u zadnjih 140 godina - oštećujući zgrade i vozila na koja su padali dijelovi građevina. Na ruskom Dalekom istoku, potres jačine 7,2 zabilježen je kod Kurilskih otoka, a pokrenuo je manji tsunami.

Već uobičajeno, nebo je i u ožujku obilovalo meteorskim vatrenim kuglama. Mediji ne izvještavaju o tome tako, ali prema izjavama svjedoka i napravljenim analizama od strane lokalnih stručnjaka, mišljenja smo da je meteor UDARIO u planet prošloga mjeseca, izdubivši veliki, 20 metara široki krater usred prometnice u nigerijskom gradu Akureu.

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Croatian među ponuđenim titlovima):

Čak deset novih stručnjaka, iznoseći svoje mišljenje, dovodi u sumnju zvaničan stav vlada u vezi sa izbijanjem pandemije koronavirusa.

Dr Sunetra Gupta, profesor teorijske epidemiologije na Univerzitetu Oksford sa interesovanjem za uzročnike zaraznih bolesti koji su odgovorni za malariju, HIV, grip i bakterijski meningitis, je član istraživačkog tima sa sedištem u Oksfordu, koji konstruiše epidemiološki model epidemije koronavirusa. Njihov rad tek treba da bude recenziran, ali je sažetak dostupan na mreži.

Ona navodi sledeće:

Dobrodošli na kurs o tome kako stvoriti lažnu pandemiju, a što je zapravo mnogo lakše nego što mislite!

Prvo i osnovno što vam je potebno za ovakav poduhvat jeste posedovanje nekih od glavnih medija. Zatim, biće vam neophodan odgovarajući fokus, mnogo ponavljanja, nekoliko pogrešnih usmerenja, polu-izmišljene brojke i uobičajeni psihološki trikovi.

Da bismo pokrenuli lažnu pandemiju, potreban nam je svakako odgovarajući virus. To bi trebalo da bude nešto novo o čemu ljudi ne znaju gotovo ništa, jer im na taj način možete reći šta god želite, a oni neće znati ništa što bi bilo u suprotnosti sa vašim tvrdnjama. Najbolje je nešto što će zvučati zastrašujuće. Mediji će voleti da prenose o tome.

Može biti korisno ukoliko je ovaj novi virus usko povezan sa drugim virusima koji nisu ni novi, ni retki. Na taj način možete ih ubaciti u miks kad god zatreba da naduvate brojke.

Svet virusa je neverovatno raznolik, ali ljudi o njemu obični ne znaju ništa, pa uvek ima dovoljno izbora. Većina ljudi čak ne može da razdvoji virus od bakterije, ili od vrlo malog pauka.

Najteži deo je verovatno biranje pravog trenutka. Ne možete izmisliti pandemiju iz bukvalno ničega - mora se nešto događati. Možda ćete morati da se strpite neko vreme, ali jednom kada uočite pravu situaciju, sve je u tome da je iskoristite maksimalno.

Kada konačno pronađete pravi virus koji se širi razumnom brzinom, vreme je za propagandu! Tada morate svakodnevno govoriti ljudima o tome na vrlo ozbiljan način, sa prizvukom opasnosti u glasu i nekim dobro odabranim i modifikovanim brojevima.

Za pojedince koji imaju odgovarajuće resurse, postoji ideja o bonusu koju možete iskoristiti. Virus možete sami da proizvedete, tajno ga pustite u drugu zemlju, pustite da ga otkriju, a zatim okrivite njih za pokretanje pandemije.

Slušajući promotore evolucije, poput Richarda Dawkinsa, dobivate osjećaj da je prirodna selekcija nešto krajnje nevjerojatno, u rangu s Isusom. To je ta magična stvar koja sortira slučajne mutacije, odvaja dobre od loših, pusti loše da nestanu i 'odabire' one dobre, a mi dobijemo cool nove životne oblike. Bez obzira na to koja živa bića postoje, a mnoga su zadivljujuća, rečeno nam je da ih je prirodna selekcija "napravila". Dali su nam žirafe i ptice i kameleone. Ali naravno, to ima smisla samo ako nekoliko minuta zapravo ne razmišljate o tome.

Može li prirodna selekcija (PS) doista učiniti takve stvari? Kako bi to učinila? Koju snagu stvarno posjeduje? Idemo to svesti na najjednostavnije pitanje - što je zapravo prirodna selekcija?

"Ako se nešto uspije reproducirati, ono prenosi svoje gene na sljedeće generacije. U suprotnom ne."

Da. To je to. To je bit prirodne selekcije. To nije sila bilo koje vrste. Ne "radi" ništa. To je pasivan proces, ili bolje rečeno, komentar na nešto što se dogodilo. U osnovi, sve što kaže jest, da sve što preživi, ​​preživi. Ma nemoj, detektivčino. Nekako smo to već znali.