Jamal Khashoggi, koji je prije dva tjedna nestao iz saudijskog veleposlanstva u Istanbulu i pretpostavlja se da je mrtav, je (ili je bio) saudijski novinar i autor. Njegov djed (turskog podrijetla) oženio se Saudijkom i služio je kao osobni liječnik kralju Abdulazizu Al Sahu, utemeljitelju kraljevstva Saudijske Arabije. On je nećak pokojnog, saudijskog trgovca oružjem visokog profila Adnanom Khashoggiom, koji je poznat po svojem učešću u skandalu Iran-Contra, a njegov rođak bio je Dodi Fayed, ljubavnik princeze Diane kada su oboje vjerojatno ubijeni u namjernoj nesreći u pariskom tunelu 1997. godine.

Khashoggi je bio član Muslimanskog bratstva, organizacije koju je pohvalio u svojim nedavnim kolumnama u The Washington Postu, zajedno s "umjerenim pobunjenicima" u Siriji. Muslimansko bratstvo postoji kako bi oslobodilo muslimanski svijet zapadnog utjecaja i njegove pristaše nastoje usaditi Kur'an i Sunnet kao "jedinu referentnu točku za uređivanje života muslimanske obitelji, pojedinca, zajednice i države". Jedina razlika između članova Muslimanskog bratstva i radikalnih islamskih vehabista jest ta da je prva spremna prihvatiti neki oblik demokracije u svom političkom sustavu.

Tijekom kasnih osamdesetih i devedesetih Khashoggi je bio zaposlen od saudijske obavještajne službe (i navodno američkih snaga) u Afganistanu. Tvrdilo se da je bio savjetnik bivšeg šefa saudijske obavještajne službe, princa Turka Al Faisala, koji je odstupio s tog položaja samo deset dana prije napada 11. rujna. Khashoggi se sprijateljio s Osamom bin Ladenom u Afganistanu i Sudanu i podržao njegov džihad protiv Sovjeta u svojim novinskim člancima. Razgovarao je s bin Ladenom nekoliko puta i sastao se s njim u Tori Bori i Sudanu 1995. godine. Khashoggi je stoga jedini ne-kraljevski Saudijac koji je znao za intimno poslovanje kralja s al-Qaedom koje je dovelo do terorističkih napada 9/11. Ali nitko ne smije misliti da je Khashoggi bio samo nezainteresirani novinar. Ispod je slika sa njim (gore lijevo s RPG-om na ramenu) s afganistanskim mudžahedinom, u novinskom članku koji je sam napisao.

U ožujku 2003. Khashoggi je postao glavni urednik saudijskog dnevnika Al Watan. No, nepuna dva mjeseca kasnije, bio je otpušten od saudijskog ministarstva informacija jer je dopustio kolumnistu da kritizira islamskog učenjaka Ibn Taymiyya, smatrajući ga utemeljiteljem vehabizma. Dvije godine kasnije, kada je njegov bivši mentor princ Turki 2005. godine imenovan saudijskim veleposlanikom u SAD 2005. godine, Khashoggi je postao njegov medijski pomoćnik.

U travnju 2007. Khashoggi je ponovno počeo raditi kao glavni urednik Al Watana. No, u svibnju 2010. godine, navodno je podnio ostavku da se "usredotoči na svoje osobne projekte", iako je bilo spekulacija da je bio prisiljen podnijeti ostavku zbog nezadovoljstva saudijske vlade sa člancima objavljenim u tisku koji su bili kritički prema grubim islamskim pravilima Kraljevstva.

Nakon 2010. Khashoggi je održavao veze sa saudijskim elitama, uključujući i one u svom obavještajnom aparatu. Godine 2015. pokrenuo je satelitski kanal Al-Arab, sa sjedištem u Bahreinu izvan Saudijske Arabije, budući da zemlja ne dopušta da neovisni kanali za vijesti djeluju unutar njenih granica. Kanal vijesti podržao je saudijski milijarder princ Alwaleed bin Talal i partner s američkim financijskim kanalom Bloomberg Television. No, kanal je emitovao manje od 11 sati prije nego ga je Bahrein zatvorio. Khashoggi je također bio politički komentator za saudijske i međunarodne kanale, uključujući MBC Južne Koreje, BBC, Al Jazeera i Dubai TV.

U prosincu 2016.u izvješću Middle East Eye rečeno je da su vlasti Saudijske Arabijske zabranile Kashogiju da objavljuje ili se pojavljuje na televiziji "zbog kritiziranja predsjednika SAD-a Donalda Trumpa".

Sljedeći je članak 4-ti. dio u nizu od šest dijelova o prijelazu Rusije iz komunizma u kapitalizam tijekom devedesetih godina. Linkovi na prethodne postove: uvod, dio 1, dio 2, dio 3. To je izvadak iz poglavlja 3 moje knjige, Velika obmana: Istina o Bill Browderu, Zakonu Magnitsky i anti-ruskim sankcijama. Prethodni primjer knjige bio je zabranjen prošlog ljeta od strane nekih istih glumaca o kojima ćemo raspravljati danas. Ovaj bi se post trebao pokazati relevantnim danas, u svjetlu histeričnih opovrgavanja nedavnog summita predsjednika Trumpa s njegovim ruskim kolegom u Finskoj, osobito u pogledu uloge i pouzdanosti takozvane "obavještajne zajednice".

Sada, zašto zapad aplaudira Gorbačovu i Jeljcinu? Mislite li da Zapad želi da sovjetski narod živi u luksuzu, dobro nahranjen? Ni izdaleka! Zapad želi da se Sovjetski Savez raspadne. Gorbačov i Jeljcin dobivaju pohvale jer Zapad smatra da uništavaju zemlju. - Alexander Zinoviev, ožujak 1990. na francuskom TV kanalu Antena 2 tijekom debate s Borisom Jeljcinom.

Zapadni komentatori obično se usredotočuju na razdoblje od 1991. do 2000. godine i krive administraciju Billa Clintona zbog lošeg upravljanja njihove pomoći Rusiji. Međutim, okrivljavanje Clintonove administracije je nešto poput čitanja knjige iz sredine, a ne od početka. Da bismo shvatili ulogu američke vlade u ruskoj tragediji, moramo ići barem deset godina unatrag, do početka administracije predsjednika Ronalda Reagana. Moramo također razlikovati legitimnu američku vladu i nezakonitu, paralelnu strukturu moći koja djeluje unutar nje. Dugo vremena, ova "tajna vlada" nije mogla biti diskutovana u učtivom društvu jer je njeno postojanje smatralo divljom teorijom zavjere.

Ali sve se to promijenilo u jesen 1986. kada se teretni američki avion srušio iznad Nikaragve, a Reaganova ilegalna prodaja oružja Iranu postala izložena. Ovi događaji doveli su do otkrivanja afere "Iran-Contra". Pokrenuta je puna kongresna istraga, a postupak je otkrio postojanje paralelne strukture moći koja je nezakonito djelovala unutar legitimne strukture vlasti. Po prvi put, akcije ove mreže, koje se nazivaju i vlada iz sjene, duboka država ili Poduzeće, službeno su zabilježene i više se ne mogu odbaciti kao puka teorija zavjere.

U svom posebnom izvješću pod nazivom "Tajna vlada", novinar Bill Moyers opisao je organizaciju kao "povezanu mrežu službenih funkcionera, špijuna, plaćenika, bivših generala, profitera i super-patriota koji za različite motive djeluju izvan legitimnih institucija vlasti. Predsjednici se okreću njima kad ne mogu dobiti potporu Kongresa ili naroda, stvarajući tu moć bez nadzora koja tako plaši tvorce našeg ustava." Pokojni senator Daniel Inouye je to okarakterisao kao "vlast u sjeni sa vlastitim zračnim snagama, vlastitom mornaricom, vlastitim mehanizmima za prikupljanje sredstava i mogućnostima da nastave s vlastitim idejama nacionalnog interesa, slobodna od svih provjera i ravnoteža, slobodna i od samog zakona."¹

U svrhu naše analize važno je imati na umu postojanje ove mreže, kao također i Williama Caseya, najvišeg službenika Reaganove administracije koji je izravno povezan s njom.

Zapadni korporativni mediji odredili su Vladimira Putina kao glavnog negativca današnje geopolitike. Ako bi njihovo izvještavanje o predsjedniku Rusije bilo istinito i objektivno, morali bi zaključiti da Putin nema nikakve pozitivne kvalitete, da je on najpohlepniji i najokrutniji tiranin od Džingis-kana i da je svoju vladu pretvorio u bezakonsku mafijsku državu. Doista, neprijateljska, negativna pokrivenost Vladimira Putina je sveprisutna, ali gdje bi se trebali predočiti konkretni dokazi, neprekidno ponavljanje optužbi uzima se kao dovoljan dokaz.

Joseph Goebbelsova tehnika velike laži uključuje obmanjivanje ljudi s velikim, bestidnim lažima neumoljivo ih ponavljajući. Ako nas istina oslobađa, moramo je onda širiti s odvažnošću i odlučnošću. Moramo odgurnuti i otkriti laži. Onih koji traže ratove je malo, a nas koji želimo mir mnogo je. Čak i ako netko može ušutkati neke od nas, ne mogu nas sve ušutkati. Učinite svoj dio, odbacite strah i laži, i zajedno možemo okončati današnje distopijsko stanje stalnog rata.

Dobar primjer velike laži je način na koji je Bill Browder "dokazao" Putinovu korupciju. Njegov dokaz je smiješan, no korporativni mediji tretiraju Browdera kao stručnjaka o tom pitanju i ponavljaju njegove navode kao da su neupitne činjenice. Mada je sumnjiva, kao što bi trebala biti takva izražena pristranost, čini se da tehnika velikih laži djeluje. Danas, većina zapadnjaka izgleda sklona vjerovati da Putin rutinski ubija kritičare i političke suparnike, da je skupio ogromno osobno bogatstvo i da Rusijom upravlja kao osobnim teritorijem.

Demonizacija koja je potaknula ova uvjerenja nije slučajni događaj. Kao što smo već vidjeli kroz primjere Slobodana Miloševića (Srbija), Saddama Husseina (Irak), Moammara Gaddafija (Libija) i Bashara Al Assada (Sirija), klevetanje stranog lidera redovito se koristi za dobivanje javnog pristanka za rat. Negativna percepcija lidera ciljanih nacija predisponira javnost, osobito onih koji sebe smatraju pravednim i progresivnim, da prihvate rat ili operacije promjene režima kao način da "pomognu" da se ta nacija oslobodi političkog ugnjetavanja i stekne veću slobodu i demokraciju.

Ratovi za resurse ili hegemoniju možda nisu prihvatljivi za javnost, ali borba u ratovima radi zaštite ljudskih prava druga je stvar. Tijekom godina čuo sam mnoge dobronamjerne i učene intelektualce da opravdavaju čak i očigledne ilegalne ratove, sve dok oni vjeruju da su motivisani pitanjima ljudskih prava.

Engleska protiv Rusije na ruskom tlu u nogometnom svjetskom kupu ovog ljeta bila bi zabavnija od dosadne, lakrdijaške šarade koje dvije zemlje igraju od ožujka. Skripal Saga - Salisbury trovanje - Putinov osobni kemijski napad na Veliku Britaniju... Jedino što vrijedi reći o tome jest da je to samo još rike i bijesa, bez značaja. Unatoč tome, mainstream anglophoni mediji su iskoristili ovu neistinitost jer je to korisno odvraćanje pažnje od glavnih geopolitičkih promjena koje su u tijeku, kao i socio-ekonomskog i planetarnog previranja koji su posljedica ili oslikavanje kaotične tranzicije svjetskog sustava kroz koju prolazimo.

Ispunjene s paranoidnim teorijama zavjere i nepristojnim spekulacijama, ono što medijskim pripovijestima o ovoj gluposti nedostaje - kao i obično - je važan kontekst. Godine 2003. Sjedinjene Države i Velika Britanija pokrenule su nepromišljenu invaziju i okupaciju Iraka pod izlikom da je Saddam Hussein imao oružje za masovno uništenje (koje je, posebno, uključivalo kemijsko oružje) usmjereno na London. Rusija je tražila dokaze o tome prije tog rata, upozoravajući kako bi zbog takvog ozbiljnog kršenja međunarodnog prava nastao kaos, i bila je ignorisana.

SAD i Velika Britanija kasnije su pokrenuli plaćenićki rat protiv susjedne Sirije financiranjem, naoružavanjem i osposobljavanjem 'internacionalne brigade' 'muslimanskih osloboditelja', a kada je to jednom 'omekšalo' zemlju, angloamerički estabilišment je bio spreman nasrnuti i "obezglaviti režim" u kolovozu 2013. pod izlikom da je Bashar Al-Assad 'koristio kemijsko oružje protiv vlastitog naroda'. Rusija je ponovno intervenirala, ali ovaj put su je slušali (vjerojatno zbog toga što je Rusija već imala vojno uporište u zemlji kroz svoje dugoročne ugovore o zračnoj zaštiti, a ne zato što su američki Kongres i britanski Parlament iznenada "vidjeli svjetlo" i pristali da se pridržavaju Međunarodnog zakona). OPCW (Organizacija za zabranu kemijskih oružja) je potvrdila da je sirijska država bez kemijskog oružja, a ta je stvar naizgled odbačena.

Osim što nije. Bilo bi očekivano, nakon takve javne i međunarodno odobrene primjene nenasilnih pravnih sredstava za ublažavanje međunarodnog skandala koji je spriječio urušavanje sirijske države i daljnju destabilizaciju Bliskog istoka, da je pozivanje na "kemijsko oružje" kad god su Zapadne zemlje željele opravdati svoju uporabu ogromne vojne vatrene moći da "diktatori nauče lekciju" osuđeno na propast.

Umjesto toga, kao što smo to vidjeli posljednjih godina, upravitelji carstva su igrali na ovu kartu još desetak puta, a shema je svaki put izložena od ruskih nepristranih medija i zapadnih disidenata. U kombinaciji s uspješnom ruskom obranom Sirije od strane terorističkih skupina poput ISIS-a - koji su također izložili zapadnu ruku iza tzv. Islamskog terorizma - zapadna elita koja je navikla dominirati na Bliskom istoku dobila je snažan motiv da pogrešno prezentira namjere i djelovanje Ruske vlade na svjetskoj sceni.

Zato Bukom oko Ničega u Salisburyju nastoje povezati Rusiju s navedenim kemijskim oružjem: Rusija i dalje 'zaustavlja' strategiju kačenja upotrebe WMD-a (oružja za masivno uništenje) na metu (Sirija) - koja ima dvojak učinak potkopavanja zapadnih diktata u inozemstvu i podizanja sumnje u zemlji o njihovoj 'civilizacijskoj misiji', i na taj način slabi vjeru u zapadne institucije i 'naš način života "- tako da Rusija mora biti sama umiješana u takvu upotrebu WMD-a "kako bi se ponovno osnažila vjera u zapadne institucije". A ako i dalje postoje sumnje o zapadnoj krivnji u manipuliranju teroristima kako bi izazvali kemijske napade, barem će se Rusija spriječiti da preuzme moralnu visoku razinu.

Obilne kiše, olujne tuče, poplave i klizišta nastavili su razarati širom svijeta u mjesecu kolovozu, od Kine do SAD-a. Stotine su poginule, a tisuće raseljene.

Valovi vrućina snažno su udarili na dijelove Europe, Australije i SAD-a, samo da bi ih ugasile nevjerojatne količine kiše - pa čak i snijega u slučaju Sardinije - uslijed nezabilježenih temperaturnih padova. No Sardinija nije bila jedino područje koje je dobilo ozbiljnu dozu kolovoškog snijega, zabilježen je i u Australiji, Urugvaju i na Alpama.

'Vatreni prsten' je nastavio biti visoko aktivan, a to se ne ogleda samo u vulkanskim erupcijama, već i u nizu snažnih potresa iznad magnitude 6 koji su tresli Indoneziju, izazivajući smrt više od 300 ljudi. U međuvremenu, Venezuelu je pogodio potres jačine 7,3 - njezin najveći u 118 godina.

Porast broja morskih ili vodenih pijavica, 'vatrenih tornada' i pješčanih vragova također je obilježio ovaj mjesec širom svijeta. Nekoć rijetki fenomen, morske/vodene pijavice su sve češća pojava ovih dana u nekim područjima. Istovremeno, vodeni/vatreni/pješčani vrtlozi se pojavljuju na vrlo neobičnim mjestima.

Da bude još luđe, nekoliko jezera i rijeka diljem svijeta jednostavno je nestalo ovoga kolovoza. Što se događa?! Vrijeme će pokazati!

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik je dostupan klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

Nakon više od sedam godina rata s ciljem promjene sirijskog režima, meta je sada postao Hezbollah. No pitanje ostaje: nakon neuspješnog rata u 2006., što mogu učiniti neprijatelji ove organizacije da bi postigli svoj cilj?

Glavni tajnik Hezbollaha Sayyed Hasan Nasrallah izjavio je u svom najnovijem govoru da "Hezbollah je jači od izraelske vojske". Izrael je reagirao prikazivanjem vježbe Golanske brigade i 7. oklopne brigade, u nazočnosti šefa stožera Gadi Eisenkota, simulirajući rat protiv Hezbollaha. Ova se vježba odvijala nakon rutinskih vježbi kopnenih snaga 36. divizije kako bi "poboljšala koordinaciju i spremnost u slučaju rata".

U poruci kojom se ukazuje da neće razlikovati civile od militanata, Izrael je izgradio novu bazu za obuku u okupiranoj Golanskoj visoravni, Snir objekt, kako bi simulirao libanonska sela. Ova lažna sela Hezbollaha su namjerena biti takvog tipa da se izraelski vojnici mogu suočiti u borbenim situacijama ako je zapovjeđena invazija na Libanon.

Isto tako, Hezbollah je izgradio lažna izraelska naselja na libanonsko-sirijskim granicama za borbenu obuku kako bi se pripremio za rat. Sayyed Nasrallah je obećao da će premjestiti bitku izvan libanonske granice i zatražio je od svojih ljudi da se pripreme za borbu na "neprijateljskom terenu" ako Hezbollahu bude nametnut rat.

Smrt John McCaina potaknula je mnoštvo izbijeljenih osmrtnica, ponižavajućih pohvala i priznanja ljubavi s obje strane političke podjele - ali kako se povijesni revizionizam odvija, njegov je sprovod bio korak predaleko.

Ako postoji netko tko posjeduje pravo da zataška nasljeđe Johna McCaina, to je njegova kći, Meghan McCain. U njenom trenutku žalosti možemo joj dopustiti da preradi osobnu povijest svoga oca, da ga prikaže kao junaka među ljudima. Toliko se treba očekivati ​​- i malo njih bi imalo problema s tim.

Ali mi ne možemo dopustiti da stoji ispred svijeta, na ogromnoj platformi koja joj je dana, da prepravi i izblijedi vijetnamski rat - i upravo je to pokušala učiniti na sprovodu svoga oca.

Ne daje mi zadovoljstvo da pišem nešto ovako o osobi koja je upravo umrla ili da napadnem tugujuću kćer - ali ovo je veće od obitelji McCain i njihovih povrijeđenih osjećaja. Riječ je o povijesnom revizionizmu, najodvratnijem i neprihvatljivom.

Kada je govorila Meghan McCain, čak i najspremnije ulizice morale su diskretno podići svoje obrve i neugodno se meškoljiti ​​u svojim klupama. Stojeći naprijed u katedrali prepunoj ​​političara i visokih vojnih osoba, preimenovala je Vijetnam, najbrutalniji i barbarski rat Amerike, kao plemenitu borbu "za život i slobodu drugih ljudi u drugim zemljama".

U svom poštovanju za očevu službu, McCain je podsjetila svoju publiku, uz primjetan nagovještaj otrova u svom glasu da je Vijetnam "najudaljeniji i neprijateljski kut svijeta" u kojemu se borilo. Možda ona također dijeli dobro poznatu nesklonost svog oca za Vijetnamce, o kojima je jednom napisao: "Mrzim gookove, ja ću ih mrziti dok god živim."

Koja je službena priča o događajima krajem 2013. i početkom 2014. u Kijevu, u Ukrajini? Došlo je do spontane i miroljubive Euromaidan "revolucije" od ljudi koji vole slobodu, koji su prisilili korumpiranog ukrajinskog predsjednika da pobjegne iz zemlje, zar ne? Nije tako jednostavno. Postoje mnoge zanimljive činjenice o geopolitici, 70-godišnjim spletkarenjima SAD-a u Ukrajini i tajnim operacijama promjena režima koje treba dodati u miks.

Američko spletkarenje

Prvo, objektivno govoreći, zanimljivo je da su američki senator (John McCain) i pomoćnica državnog tajnika SAD (Victoria Nuland) više puta prisustvovali političkim prosvjedima u drugoj zemlji. Oh, Nuland je također supruga istaknutog neokona, Roberta Kagana; i ona je također ona koja je slavno rekla, "Je*eš EU", dok su razgovarali o budućnosti Ukrajine.

Na slici ispod, McCain stoji na sceni uz Oleha Tyahnyboka, vođe ekstremne desničarske grupe Svoboda, koja koristi ne-tako suptilan logotip koji kombinira "N" i "Z". Razumijete?

Zamislite da ruski ili kineski dužnosnici izvode slične akrobacije na anti-američkim skupovima u Meksiku!

Victoria Nuland također je priznala tijekom govora 2014. godine da je SAD potrošila 5 milijardi dolara od 1990-ih kako bi širila "demokraciju" u Ukrajini. (Evo link za 1-minutni videozapis njezina govora).

Diljem svijeta mjesec srpanj obilježile su nevjerojatne količine kiše unutar vrlo kratkog perioda vremena, pri čemu su tisuće poginule, milijuni raseljeni, te je uništeno još usjeva.

Kina, Južna Koreja, Indonezija, Filipini, Vijetnam, Južnoafrička Republika, Nepal, Pakistan, Indija, Švedska, Rusija, Italija i SAD bili su najviše pogođeni kišnim zavjesama i rezultirajućim bujičnim poplavama tijekom ovog mjeseca. Japan je također iskusio povijesnu poplavu koja je izazvala rasprostranjenu štetu i smrt 200 ljudi, te raselila tisuće.

Italija, Brazil i Južnoafrička Republika iskusile su nesezonske ili rijetko viđene snježne padaline, što je prilično iznenadilo lokalno stanovništvo.

Dok se s jedne strane "nebo otvorilo" nad mnogim područjima, s druge strane su visoke temperature, suše i divlji požari pogodili Kaliforniju, Švedsku, Norvešku i Grčku, a ova potonja je bila najgore pogođena s 94 poginulih, stotine raseljenih i na stotine onih koji su bježali na plaže, te poharanih 2500 kvadratnih kilometara.

Kaliforniju su pogodili veliki požari, ali nije srušen nikakav rekord jer požar iz 1937. godine i dalje drži prvo mjesto s izgorenih gotovo 90,000 kvadratnih kilometara. Čak ni svi hektari zajedno koji su izgorili u Kaliforniji u zadnjih 5 godina nisu dovoljni da bi srušili rekord iz 1937. Štoviše, od 1930-ih bilježi se smanjenje učestalosti požara u ovoj saveznoj državi.

Isto vrijedi i za požare u Europi, nijedan rekord nije srušen i postoji značajan pad učestalosti požara od 1980-ih godina, kako Adapt 2030 tvrdi. Visoke temperature koje su u srpnju zabilježene u Europi ne mogu se usporediti s onima iz 1930-ih, a da ne spominjemo ekstremnu vrućinu koja je doživljena u Europi i većem dijelu SAD-a kroz nekoliko godina krajem 19. stoljeća.

Ponovno vidimo kako se masovni mediji fokusiraju i uveličavaju pojavu lokaliziranih visokih temperatura i divljih požara - jedna naslovnica je čak ustvrdila da svijet nije iskusio takve temperature još od pojave naše civilizacije (prije 10,000 godina), tvrdnja koja je jednostavno lažna.

Zemljine površinske temperature zaista rastu zbog geološke i vulkanske aktivnosti te porasta solarnih zraka koje sve više prodiru zbog slabljenja magnetosfere. Međutim, ono što se zaboravlja je to da temperature u višim slojevima atmosfere drastično opadaju. Dokaz ovoga se pronalazi u porastu učestalosti sunčevih i mjesečevih 'haloa', noktilucentnih i višebojnih oblaka, olujnih tuča i naravno nesezonskih snježnih padalina. I nemojmo zaboraviti da smo imali rijetke snježne događaje na sjevernoj i južnoj hemisferi i u mjesecu lipnju i u srpnju ove godine.

Stoga se nemojte dati zavarati jer mnoge od Zemljinih promjena koje sada vidimo izazvane su niskom solarnom aktivnošću, slabljenjem magnetosfere, te maksimumom kozmičkih zraka. Sve te promjene nisu vezane samo za Zemlju, pronalazimo paralelne promjene i na drugim planetima našeg solarnog sustava. Kao što je netko rekao - "neće biti u vatri, nego u ledu..."

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik je dostupan klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

Miljenik ratne stranke mora odgovoriti na neka pitanja

Na tiskovnoj konferenciji nakon summita u Helsinkiju, ruski predsjednik Vladimir Putin i američki predsjednik Donald Trump razgovarali su o mogućnosti rješavanja potencijalnih kaznenih predmeta koji uključuju građane dviju zemalja dopuštajući ispitivačima iz Washingtona i Moskve da sudjeluju u zajedničkim ispitivanjima pojedinaca navedenih u optužnicama koje pripremaju pojedini pravosudni organi. Predvidljivi odgovor američke nomenklature bio je da je to strašna ideja jer bi potencijalno zahtjevalo da američki dužnosnici odgovore na pitanja Rusije o njihovim aktivnostima.

Putin je tvrdio, ne nerazumno, da ako Washington želi ekstradirati i razgovarati s bilo kojim od dvanaest nedavno optuženih časnika GRU-a, koje je Odjel za pravosuđe imenovao, onda je u redu uzajamnost za Amerikance i druge identificirane pojedince koje su ruske vlasti tražile zbog ilegalnih aktivnosti u Rusiji. A ako ruski dužnosnici igraju pošteno, tako trebaju i američki dužnosnici.

Glavni cilj takvog ispitivanja bio bi veleposlanik predsjednika Baracka Obame u Rusiji, Michael McFaul, koji je bio vrlo kritiziran dok je bio u Moskvi jer je bio na očitoj misiji da njeguje veze s ruskom političkom opozicijom i drugim "pro-demokratskim" skupinama. Međutim, McFaul nije bio posebno identificiran na konferenciji za novinare, iako su ga ruski tužitelji zamolili da odgovori na pitanja koja se odnose na tekuću istragu drugog glavnog klevetnika, Billa Browdera, kojeg je Putin imenovao tijekom sesije pitanja i odgovora. Browder je glavni lik hedge fonda koji je, između ostalog, Amerikanac po rođenju. Od 1997. godine odrekao se svog državljanstva SAD-a u zamjenu za britansko državljanstvo kako bi izbjegao plaćanje saveznih poreza na svoje prihode u svijetu.

Bill Browder je ono što se nekad nazivalo oligarhom, nakon što je 1999. godine osnovao Hermitage Capital Management Fund, hedge fond registriran u poreznim rajevima Guernseyu i Kajmanskim otocima. Usredotočio se na "ulaganje" u Rusiju, iskoristivši u početku šemu zajmova za dionice pod pijanim ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom, a potom nastavlja da profitira u ranijim godinama Vladimira Putina. Do 2005. Hermitage je bio najveći strani investitor u Rusiji.