Danas, lučki grad Crvenog mora Hodeidah je podvrgnut žestokom napadu u najnovijoj fazi zapadne agresije protiv nepokolebljivih ljudi Jemena.

Ovaj je rat započeo kao "plaćenički" rat u kojem su se trebali boriti njihovi zaljevski vazali, ali porazi i neuspjesi sve više su dovodili zapadne zemlje da imaju izravniji angažman. Već duboko ukorijenjena od samog početka - ne samo kroz naoružavanje i obuku saudijskih i emiratskih vojnika, nego i igrajući vodeću ulogu sa zapadnim časnicima postavljenim u komandne sobe, a da ne spominjem visoki "kvartet Jemena" za ratno planiranje - čini se da su Zapadne snage sada otvoreno uključene u posljednju eskalaciju.

Le Figaro je nedavno otkrio da su francuski pripadnici tajne službe razmješteni na terenu u Jemenu, dok je američki državni tajnik Mike Pompeo dao eksplicitno zeleno svjetlo za operaciju na luci, nešto za što su se - do sada - SAD suzdržavale.

U međuvremenu, Velika Britanija je koordinirala diplomatsku šaradu, pomažući torpedirati švedski poziv UN-u za prekid vatre, tvrdeći da umjesto toga podupre "mirovne naopore" posebnog izaslanika UN-a za Jemen, britanskog diplomate Martina Griffithsa. Njegova "nastojanja" sastojala su se od pozivanja da popularni pokret Ansar Allah napusti Hodeidah. Drugim riječima, ovo je "Ženevska konferencija" za Siriju opet iznova - zahtjev za bezuvjetnom predajom, prerušen kao "diplomatska inicijativa". Posao Griffithsa nije ništa drugo nego pružanje diplomatskog smokvinog lista za zahtjeve agresora, što je ekvivalent advokata u prugastim odijelima mafijaških šefova. Ne iznenađuje da je njegova "inicijativa" naišla na kratak tretman u Sani.

Kao što je poznato, najnovija eskalacija prijeti životima milijuna. UN je sugerirao da bi u borbi za Hodeidah moglo poginutii 250 tisuća, ali to je prije uzimanja u obzir prekida opskrbe uzrokovanog napadom na luku koja doslovce obezbjeđuje gotovo dvije trećine osnovnih potreba cijele zemlje. Hodeidah je poznata kao spasilačka linija Jemena iz dobrog razloga - ona obezbjeđuje 70 posto uvoza u zemlju koja ovisi o uvozu za 90 posto hrane, goriva i lijekova. S obzirom da 8,4 milijuna ljudi već gladuju, s dodatnih 14 milijuna ovisnih o pomoći u hrani za preživljavanje, nije teško vidjeti kako čak i privremeni poremećaji na ovoj "životnoj liniji" mogu rezultirati milijunima smrti.

Ali što čini zapadne sile - i njihove arapske opunomoćenike - toliko voljnim da razmišljaju o tako genocidnoj razini ubijanja, samo kako bi se osigurala pobjeda Saudijske Arabije i UAE nad njihovim osiromašenim susjedom?

Naposljetku, odgovor na to pitanje ne leži u "strahu od iranskog utjecaja" - koji je uvelike pretjeran i nije ništa više od pokušaja da se demonizira autentični autohtoni pokret otpora - niti u želji da se "obnovi legitimna vlada" - odvratna šala kao izgovor, s obzirom da je Hadiev tzv. "mandat" istekao 2014. godine, nakon što nije uspio postići - niti čak nastaviti - bilo šta od onog na što je bio obavezan da uradi kada je oprezno imenovan 2012. godine (na izborima na kojima je njegovo ime bilo jedino ime na glasačkom listiću). Zapravo, ono što Zapad i njegove arapske marionete uistinu užasava je istinski nezavisni Jemen. I upravo je to ono što predstavlja Ansar Allahov pokret.

Dok Palestinci tuguju zbog smrti 21-godišnje liječnice Razan al-Najjar, Izrael nastavlja bombardiranje Pojasa Gaze

Razan je bila 21-godišnjakinja iz Khuzaae, malog palestinskog sela koje se nalazi u blizini Khan Yhunis u južnom pojasu Gaze.
1. lipnja pogođena je u srce od strane snajperista IDF-a, dok je pomagala drugima na koje su pucali snajperisti IDF-a na maratonskim prosvjedima održanim duž obrambene ograde koncetracionog logora Gaze od kraja ožujka. Njena priča - a time i priča o tome što se događa u Gazi - dobila je neznatnu pokrivenost u zapadnim medijima. A kad se pokriva, pokriva se samo sentimentalno, bez ikakvog stvarnog konteksta.

U srpnju 2014. Izrael je pokrenuo još jedan barbarski napad na pojas Gaze. Opravdano otmicama i ubojstvom tri izraelska tinejdžera, na medije je postavljena gagova zapovijed (sudačka direktiva koja zabranjuje javno objavljivanje informacija o određenom pitanju, op.pr.) kako bi ih spriječili da detaljno navedu sudbinu dječaka, dok je IDF pokrenuo masivnu kampanju terora prema palestinskom narodu, a vjerski čelnici pretvorili su izraelsko javno mnijenje u pomamu za krvlju.

Tisuće je poginulo, a gotovo 100.000 kuća ostalo je ozbiljno oštećeno. Max Blumenthal opisao je dejstvo na mali grad Khuzaa kao "prozor u pakao". Svaki bombardirani dom, svaka kraterirana ulica i svaka vandalizirana škola bila je prikladna za viziju "apokaliptičkog zaborava".

U 2009. godini, kada je Razan imala 11 godina, IDF je ciljala njezinu četvrt u "Operaciji Lijevano olovo". U krugu pokolja 2014. godine, "Operacije Zaštitnog ruba", IDF je uništio kuće Khuzaa s civilima koji su još bili uvijek unutra - pod izgovorom "sprječavanja raketne vatre" i "okončanja krijumčarenja oružja". IDF je započeo kratkotrajni, prekid vatre od nekoliko sati, koji je postao 10-dnevna opsada koja je grad odvojila od ostatka svijeta. Oni koji su pokušali pobjeći mašući bijelim zastavama su ubijeni, a oni koji nisu pobjegli do 25. srpnja doživjeli su 'nasilni kraj'. Mrtvi su ostavljeni da trunu gdje su pali dok IDF nije okončao opsadu u kolovozu, a preživjeli su se vratili kako bi pokopali svoje mrtve i obnovili uništeno.

U intervjuima koje je dala od početka Velikog ožujskog povratka, Razan nije pokazivala znakove ožiljaka njezine prošlosti. Umjesto toga, bila je odlučna. Jedan od razloga zašto može se naći u poruci koju je Blumenthal otkrio, a koja je napisana u školi Khuzaa. Ona glasi:

Uvijek se čini nemogućim dok se to ne ostvari

Ostanite živi

Gledajte u budućnost

Ne dopuštajte negativne misli

U tako malom gradu zamišljamo da je Razan pronašala nadahnuće u tim i sličnim porukama. Unatoč užasu koji ju je okružio, njezin san je bio da postane medicinska sestra. Ona će pomoći drugima da prežive.

Iako je nesezonski snijeg padao na područjima Rocky Mountainsa i sjevernog SAD-a, kao i Kanade, sjeverne Europe, sjeveroistočne Kine, sjeverne Indije, Kašmira i Nepala, ipak su poplave "biblijskih" razmjera širom svijeta bile te koje su preotele show u mjesecu svibnju.

Sjedinjene Države i veliki dio Europe također su iskusili tornada i razorne olujne tuče... izgleda da ogromna zrna tuče postaju nova normala u mnogim dijelovima svijeta.

Tisuće ljudi diljem Južne Amerike, Europe, Azije, Bliskog istoka i Afrike je raseljeno i ostavljeno bez struje u nekim područjima kao rezultat izrazito obilnih i upornih kišnih padalina. Somalija, koju pogađa dugotrajna suša, sada je poplavljena uslijed ogromne količine kiše, a pustinjska država Jemen primila je 3-godišnju količinu kišnih padalina u samo jednom danu kao posljedica ciklona Mekunu. Prva imenovana oluja u sezoni 2018., uragan Alberto, donio je poplave i razaranje Kubi.

Zastori od kiše, tuča, poplave i neuobičajene temperature oštetili su velike količine usjeva u nekim najplodnijim dijelovima svijeta, što dodatno zabrinjava zbog moguće krize s hranom u bliskoj budućnosti.

Vulkansku aktivnost u svibnju okrunio je vulkan Kilauea koji je stvarajući nezaustavljiv tok lave pogodio tisuće stanovnika Havaja. Dok je lava tekla, potres jačine 6,9 zatresao je veliki otok izazvavši mnoštvo manjih potresa, uslijed čega je nastalo i najmanje desetak procjepa koji su također počeli izbacivati lavu uništavajući pritom 37 građevina (od čega 28 domova). Najmanje 1800 ljudi moralo je napustiti područje. Kilauea je pri kraju mjeseca iznenadila i s metanskim plamenovima, područje je prekrio toksični plin.

Međutim, Kilauea nije jedina koja izbacuje lavu - bjesne i mnogi drugi vulkani u 'Vatrenom prstenu', kao Volcano de Fuego, Sinabung i Mount Merapi.

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik je dostupan klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

Dakle sastali su se Čovjek raketa i Starac. Nakon prošlogodišnjeg epskog blaćenja, američki predsjednik Donald Trump sada kaže kako on i predsjednik Kim Jong-un iz Demokratske Narodne Republike Koreje imaju "posebnu vezu". "Optika" summita dobro se odražava na oba čelnika, koji su bili srdačni i bez ikakvih histerija i izljeva bijesa zbog kojih su "analitičari" prošle godine predviđali nuklearnu paljbu.

Ali sada je to sve drevna povijest. Potpisani dokument - deklaracija, a ne "pogodba", "putokaz" ili nešto više - kratka je:

Uvjereni da će uspostava novih odnosa SAD-DNRK pridonijeti miru i prosperitetu Korejskog poluotoka i svijeta, te priznajući da međusobna izgradnja povjerenja može promicati denuklearizaciju korejskog poluotoka, predsjednik Trump i predsjednik Kim Jong Un navode sljedeće:

1. Sjedinjene Američke Države i DNRK [Demokratska narodna Republika Koreja] obvezuju se na uspostavljanje novih odnosa SAD-DNRK u skladu sa željom naroda dviju zemalja za mir i prosperitet.
2. Sjedinjene Države i DNRK pridružit će se naporima na izgradnji trajnog i stabilnog mirovnog režima na Korejskom poluotoku
3. Ponovno potvrđujući Deklaraciju Panmunjom od 27. travnja 2018., DNRK se obvezuje na potpunu denuklearizaciju korejskog poluotoka.
4. Sjedinjene Države i DNRK se obvezuju na vraćanje ostataka zarobljenih/nestalih uključujući neposrednu repatrijaciju već identificiranih.

Na kraju sastanka Trump je navodno pustio sljedeći video:


Nazovite ga kitnjast ili željno razmišljanje, ali ova poruka je mnogo bolja nego "vatra i bijes".

Gost emisije "Intervju" bio je gospodin Pepe Escobar, stručnjak za geopolitičke odnose. Piše za RT, Sputnik i TomDispatch, i često doprinosi web sajtovima i radio i TV emisijama, od Amerike do Istočne Azije. Takođe je i bivši dopisnik za Asia Times Online. Preporučujemo Vam da pogledate ceo intervju i saznate više o brojnim zanimljivim temama.

Intervju je snimljen 13.05.2018. godine u Iranu. Emisiju je vodio novinar Teša Tešanović.

Izrael je stvoren kao prilično konvencionalna europska kolonija, kako bi ispunila zahtjeve europskog cionističkog pokreta i zadržala zapadna uporišta u arapskom svijetu. Izgrađena na izmišljenoj rasnoj ideologiji koja je usporediva s nacističkim progonima europskih Židova, Izrael je gotovo uspio uvjeriti svijet da je to legitimna nacija. Ali palestinski otpor je to okončao.

Nema potrebe trošiti previše vremena za raspravu o rasnom karakteru židovske države Izrael. Nema sumnje da je izgrađena na "rasnoj" privilegiji i razvila sustav potpunog aparthejda sa stalnim etničkim čišćenjem. Grupa Adalah (2017.) u Izraelu, primjerice, dokumentirala je više od 65 zakona koji Izrael čine rasističkom državom. Najnoviji autoritativni izvještaj Ujedinjenih naroda - od strane američkih odvjetnika Richard Falka i Virginie Tilley (2017.) - jasno pokazuje da je Izrael doista "država aparthejda" i, prema tome, zločinac protiv čovječnosti. Falk i Tilley zaključuju da "situacija u Izraelu i Palestini predstavlja neostvarenu obvezu organizirane međunarodne zajednice da riješi sukob djelomično generiran vlastitim postupcima".

Svih 13 izraelskih premijera od 1948. došli su iz europskih obitelji. Nitko nije došao iz obitelji koja je živjela u Palestini više od jedne generacije. Ipak, svi oni zahtjevaju "pravo na povratak" u mitsku zemlju predaka.

Cionizam je bio i jeste uglavnom sekularni, kolonijalni projekt; ali se oslanjao na religijski mit i došao je nakon stoljeća anti-židovske diskriminacije unutar Europe. Religiozni mitovi bili su iz biblijskih tekstova i ponovnog oživljavanja drugog hrama, jedan dio u suvremenom judaizmu. Ova priča sugerira da židovski narod neće imati svoje društveno i duhovno opravdanje sve dok se njihov Hram, uništen u rimsko doba, ne obnovi u Jeruzalemu (Isaacs 2005).

Misionarske snage iza stvaranja židovske države u Palestini imale su dva razloga. Prva je bila cionistička misija da se kolonizira (ili da se "ponovno zauzme") ono što se vidjelo kao zemlju predaka ili "obećanu" zemlju, temeljenu na svetom pismu. Drugi je bio tražiti utočište od stoljeća diskriminacije protiv europskih Židova, koja je imala svoj užasni vrhunac u nacističkom holokaustu 1933-1945.

Nacistički holokaust, pokušaj genocida europskih Židova, dobro je dokumentiran, unatoč uvjetima rata i uništavanju zapisa i ljudskih ostataka (Gutman i Berenbaum 1998). Nema sumnje o tom velikom zločinu; niti postoji sumnja da su europski Židovi u četrdesetim godinama tražili sigurno utočište od progona u Europi. Ipak, ništa od toga nije opravdalo protjerivanje i etničko čišćenje arapskog naroda Palestine.

George Galloway, bivši član britanskog parlamenta gotovo 30 godina, trenutno aktivan u medijima, uključujući RT, filmaš i pisac, napisao je kratak i zanimljiv osvrt o postojanju i funkcioniranju NATO pakta.

Za NATO kaže da je virus koji se širi, agresivan je i imun na bilo koji antibiotik čija je aktivna supstanca logika.

Poput zemljopisnog virusa, širenje Sjevernoatlantskog saveza je probilo sve prirodne granice. Imun je na svaki antibiotik logike i predstavlja smrtonosnu prijetnju zdravlju, miru i stabilnosti svijeta. Vjerojatno je desetljećima na Zapadu NATO bio obrambeni odgovor na stvaranje Varšavskog pakta, unatoč činjenici da je formiran mnogo prije od sovjetskog bloka, koji je, sa svoje strane, mrtav gotovo 30 godina. Ipak, poput smrti i poreza, članstvo u NATO savezu se smatra jednim od rijetkih jamstava životne sigurnosti s rastućim udjelom nacionalnog bogatstva kojim će se to platiti, piše George Galloway.

To bi moglo biti neupitno, ali ne uz višestruke krize između Istoka i Zapada posljednjih nekoliko godina i bizarno uključivanje u savez braće u oružju državama poput Kolumbije i Izraela u nedavne aktivnosti NATO saveza. Gotovo preko noći je interes za moju dugotrajnu kampanju No2NATO porastao, jer je javnost shvatila činjenicu da NATO, još manje Sjeverni Atlantik, imaju malo toga obrambenog.

Kada je kolumbijski predsjednik najavio Sporazum o suradnji s NATO savezom 2013. godine i izrazio nadu kako će njegova zemlja konačno ući u savez pod vodstvom Sjedinjenih Država, našao je na otpor u njegovoj zemlji i neugodno poniženje u NATO zapovjedništvu. U džungli u zemlji je FARC eskalirao svoje borbene aktivnosti, a sukob s Chavezovom revolucijom u susjednoj Venezueli je bilo "izvan područja", čak i za NATO misije u Bruxellesu.

No, uz naglasak na američko neprijateljstvo prema Venezueli, zemlji s najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu i službeno neprijateljem Washingtona, koja je bila meta uobičajenog spektra metoda svrgavanja režima, odnosi NATO saveza i Kolumbije su se odjednom dramatično uspaničili, nastavlja bivši britanski parlamentarac.

Zaboravite galamu oko iranskog nuklearnog programa - Netanyahu i neokonzervativci vrište o neizbježnom nestanku svijeta od strane nepostojećeg nuklearnog oružja u Iranu već više od dvadeset godina. Istina je da je Iran na meti zapadnih imperijalista zbog četiri glavna geopolitička razloga:

Naftna konkurencija

U svjetlu dokazanih svjetskih rezervi, Iran je na 4. mjestu po nafti i 2. po prirodnom plinu. Prema tome će slobodni Iran ugroziti ulogu Saudijske Arabije kao proizvođača nafte br. 1.

Da bi dali neki povijesni kontekst, jedini razlog zbog kojeg su Saudijci sada toliko bogati jest da je Iran od 1979. godine praktički izoliran zahvaljujući američkim sankcijama. Desetljećima prije toga, Iran je bio na 1. mjestu u proizvodnji i preradi nafte, ali sve se promijenilo kada su Saudijci s međunarodnim financijerima tijekom dolarske krize sedamdesetih godina stvorili šemu nafta za dolar ("petrodolar"). Zauzvrat, zapadni imperijalisti su Iran pretvorili u globalnog izgnanika. Tako je Iran 1970. proizvodio više nafte nego Saudijska Arabija; međutim, u 1980. Saudijci su proizvodili šest puta više nafte nego Iranci!

Ponovno oživljeni Iran također će značiti konkurenciju američkim tvrtkama za naftu i škriljevce koji su od 2011. godine pojačale proizvodnju (kada je Libija uništena!).

SAD i Izrael su već desetljećima vodile promjene režima na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. U kaosu koji je uslijedio, Iran je prošao kroz transformaciju što je prirodno proširilo njegov utjecaj. Sada, uzrujani posljedicama svojih postupaka, SAD i Izrael imaju novi plan: uzeti globalno gospodarstvo kao taoca da bi prisilili Iran da napusti taj utjecaj. Kao i obično, Rusija se trudi da upravlja ludilom Zapada, uz održavanje kursa za bolju budućnost.

1. svibnja 2018., nekoliko sati nakon što je Netanyahu prikazao svoju bizarnu powerpoint prezentaciju "Iran je lagao", a tjedan dana prije nego što je Trump odbacio sporazum s Iranom, Netanyahu i Putin imali su telefonski razgovor. Tijekom ovog razgovora, Putin je naglasio važnost sporazuma za međunarodnu stabilnost, ponovivši kako to mora biti "strogo poštovano od svih strana". Kako nije jedan od onih koji uzimaju u obzir "međunarodnu stabilnost", Netanyahu je imao druge ideje.

Tjedan dana kasnije, Trump je priopćio kako Sjedinjene Države izlaze iz iranskog sporazuma, što je zapravo značilo povećanje umjesto da smanji gospodarski pad zemlje. Govoreći na zakladi Heritage, državni tajnik Pompeo izjavio je da će to biti "najsnažnije sankcije u povijesti", te da će SAD "primijeniti financijski pritisak bez presedana na iranski režim". Sada je jasno zašto su Merkel i Macron bili toliko očajni da razgovaraju s Trumpom da odustane od ove odluke.

Prije (ponovnog) nametanja sankcija EU je bila glavni trgovinski partner Irana. Nakon što je Obama ublažio sankcije, europske tvrtke su se trgavale kako bi obnovile posao, i to ozbiljno. Od 2013. do 2017. godine, trgovina EU s Iranom dramatično je porasla, s rastom uvoza 89,7 posto, a izvoza gotovo 20 posto, a prošlogodišnji promet dosegao je 23,5 milijardi dolara.

Sada nekoliko velikih tvrtki - odnosno Peugot, Boeing, Airbus i Shell - riskiraju gubitak milijardi u poslovima ili, ako održavaju poslovne veze, gubitak poticaja američkog kredita i nametanje teških kazni. Dužnosnici EU govore robusno, ali čini se da su njihove ruke vezane i ustavnom poveljom Europske unije (koja propisuje da moraju slijediti vodstvo NATO-a u vanjskoj politici) i praktičnim posljedicama odstupanja od američkih financija.

Ali to je samo Europa. Kao što Hill kaže :

Kineska trgovina s Iranom iznosila je više od 37 milijardi dolara u 2017. godini - izvezla je robu u vrijednosti od 18,59 milijardi dolara, što je porast od 13 posto na godišnjoj razini. Kina je činila oko 21 posto izvoza Irana; Ujedinjeni Arapski Emirati 14 posto (vrijedi više od 5 milijardi dolara); Irak 14 posto (vrijedi više od 5 milijardi dolara); Južna Koreja 9,5 posto (vrijedi više od 3,4 milijarde dolara); i Indija 6 posto od siječnja do listopada 2017. godine.

Postoji mogućnost da određene tvrtke mogu podnijeti zahtjev za "izuzeća" koja im dopušta nastavak trgovine s Iranom. Međutim, Trump ostaje ćutljiv o tome hoće li ih ovlastitii ili neće, a tajnik državne riznice Steven Mnuchin izjavio je da će se ukinuti sve dozvole koje Airbusu ili Boeingu omogućavaju prodaju Iranu. Štoviše, SAD i Izrael su postavili bombu u globalno gospodarstvo i, iako su namjeravali ukloniti Iran, postoje mnogi, mnogi posmatrači koji će značajno trpjeti.

Ali ako je ovo razmišljanje "umjetnosti dogovora", šta je onda to što oni žele? Trump bi mogao tražiti veće cijene nafte za američke naftne tvrtke i bolju poziciju za američke tvrtke koje se bave Iranom. Pritisak na strane tvrtke nesumnjivo će osigurati utjecaj u drugim pregovorima. No, bio je to Pompeo koji je iznio srž manevra: promjena režima. Pompeo je u svom izlaganju u zakladi Heritage postavio zahtjeve duboke države, navodeći: "Mi smo otvoreni za nove korake ne samo s našim saveznicima i partnerima, već i s Iranom, ali samo ako je Iran spreman napraviti velike promjene."

Ovdje su njihove predložene izmjene:

1. Iran mora obavijestiti Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) o svim aktualnim aspektima svog nuklearnog programa i zaustaviti ove aktivnosti u budućnosti.
2. Iran mora zaustaviti obogaćivanje i nikad ne pokrenuti ponovnu preradu plutonija. To uključuje zatvaranje reaktora teške vode.
3. Iran također mora pružiti IAEA bezuvjetan pristup svim mjestima diljem zemlje.
4. Iran mora okončati proliferaciju balističkih projektila i zaustaviti daljnje pokretanje ili razvoj nuklearnih raketnih sustava.
5. Iran mora osloboditi sve građane SAD-a, kao i građane naših partnera i saveznika, svaki od njih koji je pritvoren zbog lažnih optužbi.
6. Iran mora završiti potporu terorističkim skupinama na Bliskom istoku, uključujući libanonski Hezbollah, Hamas i palestinski islamski džihad.
7. Iran mora poštovati suverenitet iračke vlade i dopustiti razoružanje, demobilizaciju i reintegraciju šiiskih milicija.
8. Iran također mora okončati svoju vojnu potporu za Houthi miliciju i raditi na mirnom političkom poretku u Jemenu.
9. Iran mora povući sve snage pod iranskim zapovjedništvom u cijeloj Siriji.
10. Iran također mora završiti potporu Talibanima i drugim teroristima u Afganistanu i regiji te prestati štititi vodeće vođe al-Qaide.
11. Iran također mora okončati podršku snagama iranske revolucionarne garde koje podržavaju teroriste i militantne partnere širom svijeta.
12. Iran mora okončati svoje prijeteće ponašanje protiv svojih susjeda - mnogi od njih su američki saveznici. To svakako uključuje i prijetnje uništenjem Izraela i lansiranje njegovih projektila u Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. To također uključuje prijetnje međunarodnim dostavama - i destruktivnim hakerskim napadima.

Njegov popis bi mogao zvučati, informiranom čitatelju, poput niza izraelskih halucinacija. Ali ono na šta se stvarno svodi je potpuno i nedvosmisleno ograničavanje utjecaja Irana u regiji. Kako, dakle, nastaviti?

Pa 18. svibnja, Putin i Assad su imali "iznenadni sastanak" kako bi razgovarali o povlačenju stranih snaga sa sirijskog tla. U raspravi o tome svaki od njih je dijelio znatno drugačiji pogled na situaciju. U pitanjima geopolitičke važnosti, očekuje se da su riječi vrlo pažljivo odabrane. Imajući to na umu, informativna razlika između Assadove i Putinove verzije "povlačenja stranih vojnika" otkrivena je kada je Asad govorio o uklanjanju svih "ilegalnih stranih snaga" dok je Putin izričito izjavio da "sve strane snage" trebaju da se evakuiraju iz zemlje - vjerojatno uključujući i Iran:

"Izjavljujemo da je ostvarivanjem velikih pobjeda i izuzetnim uspjesima sirijske arapske vojske u borbi protiv terorizma i aktiviranjem političkog procesa nužno da se sve strane snage povuku sa teritorija Sirijske arapske Republike."

Iran je na neočekivano neprijateljski način odgovorio na izjavu Rusije:

"Nitko ne može prisiliti Iran da učini bilo što, Iran je neovisna zemlja koja određuje vlastitu politiku", rekao je glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Bahram Qasemi novinarima na dnevnoj tiskovnoj konferenciji u ponedjeljak.

"Prisutnost Irana je na poziv Sirijske vlade da se bori protiv terorizma i brani teritorijalni integritet Sirije i trajat će sve dok sirijska vlada želi da Iran pomogne", dodao je. "Oni koji su ušli u zemlju bez suglasnosti sirijske vlade moraju napustiti Siriju".

Kao što je istaknuto nedavno na Behind the Headlines, Rusija ne želi ekspanzionistički Iran. Ruske namjere su jasno izražene u riječi i djelu: oni žele da podrže sirijsku i iransku obranu kako bi ponovno uspostavili ravnotežu moći u regiji. Što se tiče Izraela s nuklearnom moći, Putin je izuzetno jasno objasnio da će bilo kakva uporaba nuklearnog oružja na ruskom savezniku biti suočena s trenutnim odgovorom Rusije.

Prirodno, Iran nije želio da odstupi od bilo kakvih strateških prednosti koje je učinio nad onima koji svakodnevno pozivaju na njegovo uništavanje. Umjesto toga, on je poduprijeo svoju strategiju na nastavak gospodarskih odnosa s Europom kako bi nadoknadio učinke sankcija. Europska komisija pokrenula je zakonske i financijske procese potrebne za zaštitu tvrtki koje rade u Iranu, povećavajući sveukupno gospodarsko partnerstvo i olakšavajući financiranje tih projekata od strane Europske investicijske banke.

Ponovo, u tim događajima vidimo "nepokretan objekt" u jakom neslaganju s ''nezaustavljivom silom''. Prvi krug američkih sankcija stupit će na snagu u kolovozu kada će SAD sankcionirati Iranov automobilski sektor, metalurgijsku i čeličnu industriju, sve značajne transakcije iranskih riala, bilo koju novčanicu američkog dolara koje je kupio Iran i svako olakšavanje iranskog državnog duga.

U studenom će SAD povećati ulog i sankcionirati sve iranske luke, naftne transakcije, energetski sektor, sve planove osiguranja, bilo kakve inozemne financijske transakcije ili usluge razmjene poruka s Iranskom središnjom bankom.

Da li su SAD moćne kao i uvijek? Mogu li one zapravo provesti ekonomsku opsadu Irana? Tko će dobiti ono što žele: Trumpov "sjajni, novi iranski dogovor"; ili promjenu režima duboke države?

Na putu do odgovora na ta pitanja, neki prilično interesantni događaji nam vjerojatno dolaze.

U tibetanskom budizmu grupa tantričkih tehnika poznata kao milam ima za cilj otkriti iluzornu prirodu budnog života, tako da praktikanti izvode jogu u svojim snovima. To je ritualna verzija jednog od najmisterioznijih sposobnosti ljudskog uma: znati da sanjamo čak i dok spavamo, stanje poznato kao lucidno sanjanje.

Lucidnost (svijest o snu) razlikuje se od kontrole (imati moć nad parametrima iskustva, što može uključivati prizivanje objekata i ljudi, postizanje supermoći i putovanja na fantastične svjetove). Ali to dvoje je usko povezano, a mnoge drevne duhovne tradicije poučavaju da snove možemo 'pokoriti' s vremenom i praksom. Kako?