Ne prestaje javno protivljenje turskog državnog vrha američkim protuiranskim sankcijama, iako je Washington jučer izuzeo Tursku od mogućih američkih sankcija, omogućivši joj i daljnji neometan uvoz iranske nafte. Štoviše, Ankara posve otovoreno i kod kuće i u svijetu izražava proiranski stav po tom pitanju. Tako je ministar vanjskih poslova Mevlut Cavushoglu, boraveći danas u službenom posjetu Japanu, izjavio kako je izolacija Irana opasna, a američke sankcije uvedene toj državi nepravedne, zbog čega treba tražiti drukčiji pristup tom pitanju, prije svega vođenjem dijaloga. Međutim, to nije sve.

Kritikama američkih protuiranskih sankcija iznova se pridružio i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, kazavši, kako Ankara te sankcije smatra "nepravilnim korakom, koji narušava ravnotežu u svijetu".

"One proturječe međunarodnom pravu. Mi ne želimo živjeti u imperjalističkom svijetu", kazao je turski čelnik nakon govora pred zastupnicima turskog parlamenta iz vladajuće Stranke pravde i razvoja. Erdogan je i dodao, kako Turska od Irana (osim nafte, čiji joj je Iran najveći isporučitelj, koji pokriva 50% turskih potreba za "crnim zlatom", op. a.), godišnje kupuje i 10 milijardi m3 plina.

Podsjećamo: američko Ministarstvo financija jučer je u sankcijski spisak protiv Irana uključilo više od 700 iranskih fizičkih i pravnih osoba, zrakoplova i brodova, kao i 14 velikih banaka. Jedan od razloga uvođenja sankcija je, kako se navodi, i iranska potpora terorizmu.


Jučer je iranski predsjednik Hassan Rouhani izjavio kako će Iran nastaviti prodavati svoju naftu, neovisno o američkim sankcijama.

Sankcije i druge vrste ekonomskih pritisaka Zapada na "nepoćudne režime" su veliki izazov za pogođene zemlje. Kratkoročno se zemlje koje se moraju boriti s negativnim učincima embarga i sankcija suočavaju s poteškoćama, ali s druge strane će ove mjere imati pozitivan učinak i sve više svjetskih zemalja, za koje možemo reći da su zaista suverene, okretat će se alternativnim modelima međunarodne naplate, držat će svoje rezerve u zlatu, juanima, čak i eurima, obzirom da se Europska središnja banka ne usuđuje koristiti euroobveznice kao polugom pritiska na zemlje u svijetu, a jačat će rubna razmjena u nacionalnim valutama.

Poznato ja da su mnoge središnje banke odlučila vratiti svoje zlato iz trezora u Londonu, Parizu i New Yorku u domovinu. Jedna od najvećih je njemačka Bundesbanka, koja je 2013. najavila da će svih 700 tona zlatnih rezervi, koliko je držala u New Yorku i Parizu, povući u zemlju. Kasnije se ispostavilo da ovaj proces neće teći tako brzo, kao što se mislilo. Berlin je priopćio da će do 2020. u domovinu vratiti 300 tona zlata, a ostatak kasnije.

Središnje banke 100 zemalja svijeta ukupno posjeduju gotovo 33 790 tona zlata, a najveće 42 središnje banke svijeta od toga drže 32 075 ili 95% tona ukupnih svjetskih zlatnih rezervi. Hrvatska ne spada u taj elitni krug, naša središnja banka nema ni grama zlata, za razliku od slovenske, srbijanske i makedonske koje nemaju goleme količine, ali svaka ima nekoliko tona.

Mnoge zemlje same čuvaju svoje zlato, ali ga neke "na čuvanje" dale Banci Engleske, Banci Francuske ili Federalnim rezervama Sjedinjenih Država.

Ronan Manly za specijalizirani portal Bullion Star, osim Njemačke, objavio je popis zemalja čiji su čelnici središnjih banka priznali da imaju zlatne rezerve, one koji su iz inozemstva odlučili vratiti zlato u domovinu.

Spomenuo je i Libiju, koja je prije agresija posjedovala znatne zlatne rezerve, ali Središnja banka Libije, odnosno čelnici koje na čelo ove institucije postavila marionetska vlada u Tripoliju, zakonom zabranjuje prodaju tog zlata.

Gotovo od samog početka svojeg predsjedavanja, Vladimir Putin je nemilosrdno klevetan u zapadnim medijima. Ako je njihov prikaz gospodina Putina odražavao objektivnu istinu, morali bi onda vjerovati da taj čovjek nema nikakvih kvalitetnih osobina. Kao što sam primijetio u prvom dijelu ove serije izvadaka iz Velike obmane, sustavna demonizacija vođe nacije predisponira mnoge ljude da pristanu na rat ili promjenu režima kao sredstvo za pomoć pogođenoj naciji da se oslobodi od pokvarenog, tiranskog lidera. Ako mrzimo Vladimira Putina, mogli bismo odobriti našoj obavještajnoj zajednici orkestrirani državni udar kako bi ga zbacili s vlasti, čak i ako se krv nekih Rusa prospe u akciji. To bi trebalo biti časno djelo učinjeno za veće dobro. Doista, oni koji očajnički žele promijeniti režim u Rusiji, trebali bi biti jako željni da mi zamrzimo gospodina Putina. Stoga je neprestana, nesuptilna, negativna pokrivenost. Ovdje nudim drugačiju perspektivu: što ako Putin nije zlikovac? Što ako zapravo ima otkupiteljske kvalitete? Zar ne bismo trebali malo bolje upoznati čovjeka prije nego što slegnemo ramenima na još jednu promjenu režima ili rat kako bismo svijet oslobodili tiranina?

Prema načelniku sigurnosti, Aleksandru Korzhakovu, Boris Jeljcin je radio oko dva sata dnevno. Ostatak vremena je jeo, pio, igrao tenis, lovio ili uživao ​​u nekoj drugoj razonodi. Vladimir Putin navodno radi izuzetno mnogo vremena, a nekoliko njegovih savjetnika i ministara svjedočilo je da rade s njim sve do kasno u noć i nakon toga primaju poziv od njega rano ujutro sljedećeg dana. Prognani bankar i bivši oligarh Sergej Pugachev opisao je svoje iskustvo:

... retko smo se razdvajali, svakodnevno smo se sastajali - od ranog jutra do kasne večeri, do 3-4 ujutro svakog dana, svaki dan. Naravno mi smo razgovarali o pitanjima razvoja državnog poslovanja, stanju gospodarstva i Putin je trebao nekoga tko je dobro razumio i znao te stvari." (Harding, Smith i Maynard, 2015)

Neki od njegovih savjetnika i ministara koji bi zakazivali sastanak s njim kako bi razgovarali o nekoj stvari unutar njihove vlastite domene specijalnosti bili bi zaprepašteni kada bi shvatili da je Putin dominirao detaljnijim razumijevanjem same materije nego što su sami imali. Budući da je udubljen i predan svojoj profesiji, Vladimir Putin održava poznate maratonske konferencije kada govori tri do četiri sata odgovarajući na pitanja novinara s točnim i detaljnim informacijama i bez telepromptora. Njegov 14. godišnji maraton u 2016. godini trajao je 3 i pol sata tijekom kojih je primio i odgovorio na 80 pitanja! Većina zapadnih političara više se ne usuđuje suočiti s javnim forumima bez prethodno zapakiranih i uvježbanih govora, koje čitaju s telepromptora, uzimajući samo nekoliko pitanja od prijateljskih izvjestitelja prije no što ih njihovi rukovatelji usmjere daleko od potencijalnih neugodnosti.

Još u vrijeme prvog Obaminog mandata se počelo govoriti o povlačenju američkih snaga iz Afganistana. Tijekom tog razdoblja su trupe NATO pakta i lokalne afganistanske snage svakodnevno bile izložene napadima talibana, koji su se uvlačili u njihove redove, preobučeni u afganistanske vojnike, a onda iznenadno zapucali po njima. Sve češći su bili organizirani napadi na zabranjeni grad u velikom stilu, kao što su bili napad na zračnu luku u Kabulu od prije i napad na četvrt u kojoj se nalaze strana veleposlanstva, a proljetne ofenzive talibana, koje su svake godine bile sve opsežnije i ubojitije, okupatorskim trupama nisu ostavljale minute predaha.

Nažalost, Afganistanci, koji su najveće žrtve ove besmislene vojne kampanje, uglavnom ignoriraju ono što se oko njih uistinu događa, a jednako se ponašaju i zapadne vlade koje su tada odlučile da će sa Sjedinjenim Državama 2014. i one povući svoje vojnike iz Afganistana.

Prošlog tjedna je novi zapovjednik američkih snaga u Afganistanu, general Austin Scott Miller, pet godina nakon najave o povlačenju NATO snaga iz te zemlje, rekao kako je nemoguće vojno poraziti talibane i jedini način za postizanje mira su pregovori i njihovo uključivanje i politički život zemlje.

Možemo li se zaista nadati povlačenju i političkom rješenju? Unatoč ogromnim troškovima kampanje, iskustvo nas uči da je toliko navikano i nekoliko puta najavljivano povlačenje samo jedan od trikova Washingtona kojim se želi skrenuti pozornost od dogovora kojeg su postigli s lokalnim liderima, a koji će im jamčiti dugotrajno strateško prisustvo u toj zemlji i regiji iz koje relativno lako mogu ometati planove ili jačanje suradnje između Pakistana, Kine, Irana, Rusije i Indije, ali i ostalih ne manje važnih regionalnih aktera. Jačanje vojnih aktivnosti talibana čak ide na ruku Washingtona, jer su im napadi odlično opravdanje za već dogovorenu buduću suradnju.

Tajni pregovori američke administracije s afganistanskim "gospodarima rata"

Nje nikakva tajna da je State Department prije najavljenog povlačenja 2014. više od dvije godine preko agenata CIA-e o budućnosti Afganistana pregovarao s raznim talibanskim frakcijama, Mula Mohammedom Omarom, ljudima iz takozvane "Mreže Haqqani" koju su osnovali i vode Mawlawi Jalaluddin Haqqani i njegov sin Sirajuddin. Stariji Haqqani, Mawlawi Jalaluddin, preminuo je ove godine početkom rujna u osamdesetoj godini, ali je mreža još uvijek aktivna.

Jučer su sve svjetske agencije objavile vijest kako je novinar Jamal Khashoggi ubijen i raskomadan, a njegovi ostaci su rastvoreni u kiselini, što je turska verzija priče.

"Sada vidimo da ne samo da je tijelo izrezano, nego su se oslobodili komada tijela tako što su ih rastvorili u kiselini", izjavio je Yasin Aktay, dužnosnik turske vladajuće stranke AKP za list Hürriyet.

Nakon ove izjave su sinovi ubijenog novinara za CNN izjavili kako su raskomadani ostaci tijela Jamala Khashoggija u Saudijsku Arabiju prebačeni u pet putnih torbi koje su bile dio osobne diplomatske imovine petorice pripadnika "Tima 15", koji je obavio ovu zadaću.

Sinovi ubijenog novinara, Abdullah i Salah Khashoggi, za CNN rekli "kako samo žele da im se vrati tijelo oca kako bi ga dostojno ukopali i kako on nije bio nikakav disident, nego javna osoba koju su svi voljeli".

Usprkos činjenici da se radi u brutalnom ubojstvu, situacija postaje sve zanimljivija, jer navodno "svi sve znaju", ali nitko ne želi izaći u javnost s dokazima. očito svim stranama odgovara situacija u kojoj mogu manipulirati ovim slučajem.

Čak je i za prvoosumnjičenog za narudžbu ubojstva, saudijskog krunskog princa Mohammada bin Salmana, ovo zgodan trenutak da provjeri lojalnost prinčeva, suparničkih klanova i dužnosnika u kraljevstvu.

Iranski ministar telekomunikacija optužio je u ponedjeljak Izrael za nove kibernetičke napade na iransku telekomunikacijsku infrastrukturu i najavio da će odgovoriti pravnim mjerama.

Prošle sedmice drugi iranski službenik rekao je da je Iran otkrio novu generaciju Stuxneta, računarskog virusa korištenog protiv iranskog nuklearnog programa prije više od deset godina.

"Cionistički režim (Izrael), sa svojom historijom korištenja kibernetičkih napada, poput računarskog virusa Stuxnet, izveo je kibernetički napad protiv Irana u ponedjeljak kako bi oštetio iransku komunikacijsku infrastrukturu", rekao je ministar telekomunikacija Muhamed Javad Azari-Jahromi.

"Zahvaljujući našim budnim tehničkim timovima, napad je propao", napisao je Jahromi na Twitteru.

Iran će preduzeti pravne mjere protiv Izraela pri međunarodnim organizacijama, dodao je Jahromi.

Francuska stranka krajnje desnice Rassemblement National (RN) prvi je put prestigla stranku predsjednika Emmanuela Macrona LREM u anketi o izborima za Europski parlament koji se trebaju održati u svibnju 2019., prenio je Reuters.

RN vodi Marine Le Pen koja, kao i prethodno njezin otac, zastupa anti EU, antiglobalističku i antimigrantsku politiku.

Anketa agencije Ifop pokazala je da je potpora stranci centra "Republika je na potezu" (LREM) pala s 20 posto u kolovozu na 19 posto u studenome.

S druge strane, stranka RN, bivši Nacionalni front, dobila je u zadnjem istraživanju potporu od 21 posto, dok je u kolovozu ona iznosila 17 posto.

GlavniI tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres pozvao je u Lisabonu na zabranu autonomnog oružja izjavivši da će biti politički i moralno neprihvatljivo ako svijet ne zabrani strojeve koji mogu ubijati ljude bez ljudske kontrole.

Dok sposobnost umjetne inteligencije ubrzano raste, raste i zabrinutost zbog mogućeg razvoja robota ubojica ili drugih strojeva za borbu u ratovima.

"Ključno je da svijet izbjegava autonomne strojeve za ubijanje"

U razgovoru za Reuters tijekom najveće tehnološke konferencije na svijetu "Web Summita", koja je otvorena u ponedjeljak u Lisabonu, Guterres je pozdravio "ogromne koristi" novih tehnologija, ali je istodobno upozorio da je ključno da svijet izbjegava "autonomne strojeve koji mogu ubijati ljude bez ljudske kontrole".

"To smatram ne samo politički neprihvatljivim, već i moralno odbojnim i mislim da bi to trebalo zabraniti međunarodnim pravom", rekao je Guterres.


Nove tehnologije omogućile su dizajniranje sve autonomnijih oružanih sustava, od dronova do tenkova, a za potencijalnu primjenu u ratovima razvijaju se i roboti, navodi Reuters.

Ne postoji međunarodni konsenzus

Guterres kaže da trenutno ne postoji međunarodni konsenzus da se "međunarodno humanitarno pravo primjenjuje na korištenje kibernetike u konfliktnim situacijama".

"SAD će biti te koje će na kraju platiti cijenu zbog povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma", komentirajući novi kurs Trumpove uprave je u intervjuu za RIA Novosti rekao Robert Malley, predsjednik Međunarodne krizne skupine (ICG) i bivši pomoćnik bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame za Bliski istok.

Malley, koji je sudjelovao u pregovorima o nuklearnom sporazumu s Teheranom, odluku sadašnje uprave je nazvao "velikom pogreškom" i rekao da "bez obzira na njezin cilj, to nije način da se on postigne".

Bivši visoki američki dužnosnik je objasnio da su mnoge uprave koje su dolazile na vlast u Sjedinjenim Državama, ali i drugim zemljama, gotovo uvijek poštivale međunarodne ugovore potpisane od strane svojih prethodnika, čak i ako se nisu slagale s njima, jer su razumjeli da ako se povuku iz tih sporazuma daju i drugima izgovor da učine isto.

"Ako Trump sutra potpiše ugovor s nekom zemljom, to se sada može tumačiti kao jedna od njegovih epizoda i drugi će taj ugovor brzo moći raskinuti. SAD će biti te koje će platiti cijenu zbog izlaska iz ovog sporazuma", predviđa Malley,

"Iran i ostatak svijeta su protiv Sjedinjenih Država"

Osim toga, stručnjak je naglasio "kako su sada Iran i ostatak svijeta protiv Sjedinjenih Država, a prije nuklearnog sporazuma su Washington i ostatak svijeta bili protiv Irana".

Predsednik SAD Donald Tramp želi da poboljša odnose sa Rusijom, ali ga u tome ometa unutrašnja situacija, smatra ruski šef diplomatije Sergej Lavrov u intervjuu za španski list "Pais".

"Donald Tramp je u javnim komentarima i u bilateralnim kontaktima više puta govorio da želi da normalizuje rusko-američke odnose. Mislim da bi on želeo da poboljša atmosferu dijaloga, nađe neke dodirne tačke o različitim pitanjima, pritom, uopšte ne zbog nekih posebnih obzira prema našoj državi", rekao je Lavrov.

Ruski ministar je ukazao da je Tramp pragmatičar, iako su interesi SAD njemu na prvom mestu, on razume da je stabilna saradnja sa Rusijom samim Amerikancima korisnija od besplodne konfrontacije.

Šef ruske diplomatije objašnjava i šta je glavni razlog razilaženja stavova Rusije i zapadnih država u nekim svetskim problemima.

"Glavni razlog - želja jednog broja zapadnih država da po svaku cenu sačuvaju lidersku poziciju u međunarodnoj areni, namećući svima i svuda svoju volju i vrednosti, rešavaju svoje uskogrude probleme na račun drugih članova međunarodne zajednice", objasnio je ministar.