"Otpadna" DNK [engl. "junk" DNA] uključuje čitav podskup imena kao što su introni, retrotransponibilni elementi i nekodirajuće RNK (ncRNA). U stvari, ncRNA se često nalaze u blizini gena za koje je poznato da su važni i matičnim stanicama i raku, da bi služili kao pojačavajući elementi koji potiču njihovu ekspresiju gena.[1] Matične stanice su stanice koje imaju potencijal pretvoriti se u puno drugih stanica. Dakle, ova "otpadna" DNK može utjecati na to kako se matične stanice specifično diferenciraju u više vrsta stanica.

Zapravo, trenutno se procjenjuje da je 80% našeg genoma biološki aktivno, a da samo 1% našeg genoma kodira za proteine:

"Junk" DNK ipak nije bezvrijedna

Zapanjujuća serija od preko 30 radova objavljenih ovog mjeseca u časopisima Nature, Science i drugim časopisima, čvrsto odbacuje ideju da je, osim 1% ljudskog genoma koji kodira proteine, većina našeg DNK "otpadna" koji se nakupio s vremenom poput nekih evolucijskih skitnica i tereta. Radovi koji predstavljaju 10 godina rada projekta ENCODE ("Enciklopedija DNA elemenata"), koji su završile stotine znanstvenika iz desetaka laboratorija širom svijeta, otkrivaju da 80% genoma ima neku svrhu i da je biokemijski aktivan, na primjer, u regulaciji ekspresije gena koji se nalaze u blizini.

To se znalo neko vrijeme, ali sada je službeno od rujna 2012. Evolucijski gledano, to ima jako puno smisla...

Netflixova serija "Squid Game" govori o siromašnim ljudima koji sudjeluju u strašnim igrama dok elitni "VIP-ovci" gledaju emisiju iz zabave. Kroz poruke i simboliku, "Squid Game" otkriva o čemu se uistinu radi: o neizlječivoj bolesti elite.

Ako uživate gledati ljude kako ih ubijaju u stilu pogubljenja, onda imam za vas jednu Netflix seriju. Zove se Squid Game u kojoj se radi o hrpi ljudi koji padaju s visokih platformi i spljošte se na zemlji. Doista, svjedočit ćete toliko brutalnih smrti u igri Squid Game da nećete imati izbora nego da postanete imuni na njih. Čak i likovi u seriji na kraju vode čitave razgovore o svom djetinjstvu ili o nečemu drugome, dok se drugima raznese lice na oko deset metara od njih. Više ih nije briga. A neće biti ni tebe. I to je poanta svega.

Unatoč činjenici da Squid Game ima ekstremne razine krvi i nasilja, čini se da je marketing oko nje podmuklo zamišljen da bude privlačan djeci.

Ruski predsjednik Vladimir Putin se obrušio tijekom govora u četvrtak na krajnje lijevu "woke" ideologiju, za koju je rekao da uzrokuje društvene bolesti u cijelom zapadnom svijetu, rekavši da se ne razlikuje od onoga što se događalo u Rusiji tijekom revolucije 1917. godine.

Putin je to izjavio tijekom plenarnog zasjedanja 18. godišnjeg sastanka Međunarodnog raspravnog kluba Valdai u Sočiju, gdje je tema bila "Globalni Shake-up u 21. stoljeću." Putinove primjedbe preveo je tumač i taj video je stavljen na web stranicu ruske vlade.

"Sa zaprepaštenjem promatramo paralizu koja se događa u zemljama koje su navikle da na sebe gledaju kao na predvodnike napretka", rekao je Putin tijekom događaja na kojem je govorio nekoliko sati. "Naravno, nas se ne tiče to što se događa - društveni i kulturni šokovi koji se događaju u nekim zapadnim zemljama. Neki vjeruju da agresivno brisanje cijelih stranica vaše vlastite povijesti, afirmativna akcija u interesu manjina, i potreba za odricanjem od tradicionalnog tumačenja osnovnih vrijednosti kao što su majka, otac, obitelj, te da razlike među spolovima, da su to prekretnice ... obnova društva . "

Putin je rekao da zapadne nacije imaju pravo raditi što god žele, ali da je "ogromna većina ruskog društva" odbacila te nove načine razmišljanja.

Cijena energije iz svih konvencionalnih izvora je eksplodirala na globalnoj razini. To nije slučajnost, to je dobro orkestriran plan za urušavanje svjetske industrijske ekonomije koja je već dramatično oslabljena nakon gotovo dvogodišnjih smiješnih COVID karantena i povezanih mjera. Trenuto gledamo eksploziju cijena kod ključnih energenata: nafte, ugljena, i posebno sada, prirodnog plina. Ova situacija se razlikuje od energetskih šokova 1970-ih, i događa se zato što svijet korporativnih ulaganja, koristeći lažni ESG [ekološki, društveni i upravljački] model zelenih ulaganja, ne investira u buduću naftu, plin i ugljen, nego vlade OECD-a [Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj] prihvaćaju užasno neučinkovite i nepouzdane energije sunca i vjetra, koje će osigurati kolaps industrijskog društva možda već tijekom sljedećih mjeseci. Umjesto da dramatično preispitaju strategiju, EU i druga industrijska gospodarstva namjerno čine ekonomsko samoubojstvo.

Ono što je prije samo nekoliko godina bilo prihvaćeno kao očito jest činjenica da osiguravanje obilne, pouzdane, učinkovite i pristupačne energije definira gospodarstvo. Bez učinkovite energije ne možemo proizvoditi čelik, beton, rudarske sirovine ili bilo što od onoga što podržava naše moderno gospodarstvo. Posljednjih se mjeseci svjetska cijena ugljena za proizvodnju energije udvostručila. Cijena prirodnog plina porasla je za gotovo 500%. Cijena nafte je 90 dolara po barelu, najviša u sedam godina. To je planirana posljedica onoga što se ponekad naziva Davosov Veliki Reset iliti ludilo Zelene Agende nula ugljika.

Prije otprilike dva desetljeća, Europa je započela veliki pomak prema, pogrešno imenovanima, obnovljivim izvorima energije ili Zelenoj Energiji, uglavnom energiji sunca i vjetra. Njemačka, srce industrije u EU, je predvodila transformaciju s loše osmišljenim planom Energiewende [njem. Energiewende = Prijelaz Energije] bivše kancelarke Merkel, po kojem će se posljednje njemačke nuklearne elektrane zatvoriti 2022. godine, a elektrane na ugljen se ubrzano ukidaju. Sada se sve to sudarilo sa stvarnošću gdje se Zelena Energija uopće ne može nositi s velikim nedostatkom opskrbe. Kriza je bila potpuno predvidljiva.

Obilne kiše i nezabilježene poplave nastavljaju pogađati Kinu. Pogođeni su milijuni ljudi, a poljoprivredna infrastruktura je nakon svega u jako lošem stanju.

Najgore je pogođena kineska provincija Henan, izudarana povijesnom količinom kiše i poplavama od srpnja, što je prouzročilo smrt najmanje 71 osobe i utjecalo na 12 milijuna ljudi.

Države na istočnoj i na zapadnoj obale Indije su također izudarale rekordne kiše i bujična poplavljivanja. U Gujaratu, pogođeno je bilo 1,6 milijuna stanovnika i 7000 je bilo evakuirano. U Odishi, obilne kiše su pogodile 2,3 milijuna ljudi u 4964 sela, oštećeno je 7500 domova i uništeno otprilike 130 000 hektara poljoprivrednog zemljišta.

Oluja Ida donijela je obilne kiše, poplavljivanja, tuču i tornade diljem sjeveroistoka SAD-a, odnijela desetke života i prouzročila rasprostranjenu štetu. New York i državu New Jersey pogodila je rekordna količina kiše, zarobljavajući stanovnike u poplavljenim podrumima i vozilima.

Meksiko je također dobio svoj udio u svim ovim nevremenima s nezabilježenim količinama kiše i poplavnih voda u južnim i središnjim dijelovima te zemlje.

I sve to dok je potres jačine 7,0 zatresao veće gradove od Guerrera do Meksiko Cityja.

Rijetki potres jačine 5,9 potresao je jugoistok Australije, oštečujući zgrade u Melbourneu. Bio je to najveći potres u Australiji zadnjih godina. Istovremeno, niz jako hladnih fronti preko noći je potaknuo kasne snježne oborine na istočnoj obali i višim predjelima države Victoria, dok su kasnije Adelaide pogodile jake oluje s tučom... Čini se da Priroda promptno odgovara na pobješnjele totalitarne mjere na snazi u Australiji.

Vulkan Cumbre Vieja na La Palmi, jednom od španjolskih kanarskih otoka, eruptirao je 19. rujna. Skoro dva tjedna nanosi lave pale i žare kroz poljoprivredna zemljišta, ceste i domove na jugozapadnoj obali tog otoka. Nakon nekoliko snažnih eksplozija, otvorila su se četiri nova otvora lave. Otprilike 6000 ljudi je evakuirano, a oko 400 posjeda uništeno.

Dok se atmosfera Zemlje električno nabija, primijećujemo povećan broj udara gromova u ljude, stoku i zgrade, kao i druge električne pojave na nebu poput crvenih "sprajtova", plavih mlazova i noktilucent oblaka.

Nešto veliko se događa ljudi, imamo jasne znakove povećanih električnih pojava i globalnog zahlađenja. Jesmo li već u ledenom dobu?

Ponovno, budite pozorni na realnost oko sebe i pripremite se prikladno.

Sve ovo i još više pogledajte u SOTT video sažetku Zemaljskih promjena za rujan 2021. (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Croatian među ponuđenim titlovima):

Kad su u pitanju i koronavirus i klimatske promjene, puristički put je osuđen na neuspjeh
Strategija nula Covid-a je mrtva. Isto to je prošli tjedan rekao australski premijer Scott Morrison, konačno prihvativši da je delta varijanta onemogućila da jedna zemlja iskorijeni bolest koja je postala endemska na drugim mjestima.

Za sada, Novi Zeland ustraje u svojem bijednom ciklusu zaključavanja, ali s obzirom da se slučajevi sve više povećavaju, Jacinda Ardern će se zasigurno uskoro morati pokloniti neizbježnom.

Međutim, sudbina nam je proći isti ciklus s rođakom Nula Covid-a - Nula CO2. Oboje imaju slične ideološke osnove: uvjerenje da ukoliko se nešto naredi da se dogodi, tada će se čarobno pojaviti sredstva da to nešto postane stvarnost. I jedno i drugo uključuje odbijanje da se razmotre balansiranja ogromnih troškova s jedne strane u odnosu na druga rješenja, i oboje je vođeno željom za kontrolom stanovništva putem puritanskih ograničenja.

Neki su već zahtijevali da se za Nula CO2 primijene slične mjere koje su primijenjene kod mesijanske potrage za Nula Covid: naredbe o "kupujmo lokalno", zabrane letova, aplikacije za pametne telefone koje prate naše ponašanje.

Dok sam bio kod kuće zatvoren zbog koronavirusa i zaključavanja, imao sam puno vremena za razmišljanje, čitanje i gledanje videozapisa na YouTubeu. Htio bih vas odvesti na malo putovanje, pokazati vam što sam pronašao i što sam naučio te kako mislim da je sve to povezano sa onim što se danas događa u svijetu.

Covid-19 je odnio ljude u ludilo. Unatoč niskoj smrtnosti, mnogi ljudi strahuju za svoje živote. Postoji velika nepovezanost između stvarnog broja umrlih i straha od smrti koji je ova kriza izazvala kod ljudi. Čini se da za to postoji niz razloga.

Prvi i najočitiji je nemilosrdno filanje stanovnika slikama apokaliptičnih scenarija. Uključite televiziju i bit ćete 24 sata dnevno preplavljeni pričama o propasti, mraku i smrti. Porilično su očite ratoborne fraze - trenutna zdravstvena kriza se uspoređuje s ratom i opisuje se kao rat. To potvrđuju termini poput "bitka između života i smrti", "borba protiv virusa" i "radnici na prvim crtama".

No, ako pogledate brojke - čak i ako prepoznajete da su u potpunosti izmanipulirane i izmišljene - one govore drugim jezikom. Najnoviji podaci ukazuju na to da je između 5 i 20% stanovništva imalo kontakt s virusom. Najmanje polovica tog broja se zarazi, ali uopće ne razvije nikakve simptome. Većina zaraženih ima samo blage simptome, analogne onima koje većina ljudi ima tijekom bilo koje sezone gripe. Samo mala manjina teško se razboli, a još uvijek mnogo manje njih umire.

Imperativi poput skepticizma i nezainteresiranosti odbačeni su kako bi se potaknuo politički rat koji nema ništa zajedničko sa znanstvenom metodologijom.

U prošlosti sam često žarko želio da jednoga dana svi budu strastveni i uzbuđeni zbog znanstvenih istraživanja. Trebao sam biti pažljiviji u pogledu onoga što sam želio. Kriza uzrokovana kobnom pandemijom COVID-19 i odgovorima na krizu doveli su do toga da su milijarde ljudi širom svijeta jako zainteresirani i pretjerano uzbuđeni oko znanosti. Odluke izrečene u ime znanosti postale su arbitri života, smrti i temeljnih sloboda. Na sve što je bilo važno utjecala je znanost, znanstvenici koji tumače znanost i oni koji nameću mjere temeljene na vlastitim tumačenjima znanosti u kontekstu političkog ratovanja.


Jedan problem s ovim novim masovnim angažmanom u znanosti je što većina ljudi, uključujući većinu ljudi na Zapadu, nikada nije bila ozbiljno izložena temeljnim normama znanstvene metode. Mertonove norme komunalizma (zajedništva i dijeljenja rezultata unutar znanstvene zajednice), univerzalizma, nezainteresiranosti i organiziranog skepticizma nažalost nikada nisu bile uvriježene u obrazovanju, medijima, pa čak ni u muzejima znanosti i TV dokumentarcima o znanstvenim temama.

Prije sedamdeset godina, nezahvalan zadatak ideološke indoktrinacije na poljskim sveučilištima pao je na leđa komunističkog vodstva i njihove odobrene instruktore. Ljudi bi učili ono što je najbolje za njih, pa čak i ako bi ih to ubilo. Suprotno tome, izgleda da su danas studenti potpuno sretni što se indoktriniraju. Nije potrebna vladina prisila. Neke su stvari napravile puni krug - došle su na svoje! "Afera Legutko" (eng. "The Legutko Affair"), obrađena u prošlomjesečnom izdanju časopisa The Postil bi to trebala pokazati. No, prije nego razgovaramo o sadašnjem stanju, moramo se vratiti u prošlost. Vrijeme je 1951., samo nekoliko godina nakon nametanja komunizma. Mjesto: gotička predavaonica na Jagelonskom sveučilištu, alma mater profesora Legutka.

Prije su studenti ovdje slušali predavanja znanstvenika poput Romana Ingardena, studenta Husserla. No kad su te godine studenti dovedeni u dvoranu kako bi prisustvovali nedavno uvedenim marksističko-lenjinističkim predavanjima o indoktrinaciji, na predavanju se pojavio novi čovjek koji ih je obavijestio da će im biti novi profesor. Baš ova klasa studenata - koja će uskoro diplomirati psihologiju - trebala je naučiti neke važne lekcije o prirodi totalitarizma. Na iskrivljen način, to su zapravo bile lekcije iz psihologije, iako to zasigurno nije bila namjera njihovog profesora.

Prije svega, čovjek je govorio besmislice neprikladne za sveučilište, a studenti su to odmah prepoznali - ili barem većina njih. Drugo, on čak nije bio ni pravi profesor. Učenici su ubrzo otkrili da je pohađao srednju školu, ali nije bilo jasno da li je ikada diplomirao. Treće, ovaj novi "profesor" prema studentima se odnosio s prezirom i jedva prikrivenom mržnjom. Njegov tiranski stil podučavanja odražavao je stil vodstva komunističke partije - kojem je morao zahvaliti na svom novom, "društveno naprednom" položaju.

Osjećate li se pomalo nelagodno dok gledate ovaj trenutni val histerije oko klimatskih promjena s njegovom predstavnicom Gretom Thunberg? Ili se možda morate nositi s prijateljima, kolegama ili rodbinom koji su zbunjeni zbog svega toga? U tim situacijama može biti korisno napraviti korak unatrag i unijeti određenu racionalnost u ovu raspravu. Po definiciji, histerija je suprotna hladnokrvnoj analizi. Histerija je razlog zašto postoji toliko iracionalnosti i zbrke oko pitanja klimatskih promjena - i ne radi se samo o znanstvenoj raspravi, kao što ćemo vidjeti. Jer, bez obzira na to kakav imate stav vezano uz ispravnost teorije o globalnom zagrijavanju koju je stvorio čovjek, postoji mnogo mitova i problema sa ludošću koju predstavlja "Petak za Budućnost" (školski štrajkovi za klimu u Njemačkoj i Europi, op.prev.), nadahnut od strane Grete.

Kao Nijemac, živim u zemlji koja je klimatske promjene već desetljećima učinila središnjom temom svoje politike. Pa neka ovo bude priča upozorenja za druge zemlje. Imajte na umu da, iako radikalni aktivisti i većina medija ovu raspravu postavljaju u crno-bijelom tonu i pokušavaju ju učiniti lijevim ili desnim pitanjem, to jednostavno nije točno. Postoji mnogo različitih mišljenja o klimatskim promjenama i s lijeve i s desne strane, kako unutar glavne znanosti, tako i u takozvanoj zajednici 'klimatsko skeptičnih'. Kada se ostavite histeričnog načina razmišljanja, ove nijanse postaju vrlo uočljive. I dok uvelike kompliciraju stvari, uzimanje u obzir ovih nijansi jedina je alternativa pogubnim posljedicama političke histerije. Evo mojih deset najboljih argumenata za suprotstavljanje trenutnoj maniji klimatskih promjena:

1. Problem ili apokalipsa?

Vjerojatno najveća zamka u koju je upao cijeli ovaj klimatski pokret je ideja da "ako sada ne djelujemo, svi ćemo uskoro umrijeti": apokaliptično razmišljanje. Time se isključuje mirna, racionalna misao. No, kad jednom izađete iz takvog razmišljanja, to pitanje mnogima jednostavno postaje problem. Koliko vam od tih prosvjednika i aktivista uopće može reći koje su posljedice emisije CO2 - čak i prema 'službenoj znanosti' IPCC-a? [IPCC - Intergovernmental Panel on Climate Change, op.prev.]

Evo što je Jochem Marotzke, koautor izvješća IPCC-a za 2013., rekao u intervjuu za njemački časopis SPIEGEL 2018. godine:

SPIEGEL: "Postoje li pragovi iznad kojih započinju nepovratni procesi?"

Marotzke: "Ne možemo to isključiti, ali dokazi za takve prekretnice do sada su bili prilično slabi. Zagrijavanje od 2 stupnja najvjerojatnije bi moglo dovesti do otapanja grenlandskog ledenog pokrova, dugoročno uzrokujući porast razine mora za sedam metara - to bi bila iznimno dramatična promjena. Ali ukoliko bi se to i dogodilo, odmrzavanje bi trajalo 3000 godina. Sve druge navodne prekretnice poput prekida Golfske struje ili otapanja Zapadnog Antarktika malo su vjerojatne u doglednoj budućnosti."

Još jedan vodeći znanstvenik IPCC-a, profesor s Oxforda Myles Allen, rekao je nešto slično u kratkoj poruci na YouTube-u: svijet neće završiti uskoro i zasigurno ne postoje rokovi u kojima moramo 'djelovati' kako bismo izbjegli neku vrstu apokalipse.

Zapamtite, unatoč nekim oštrim tonovima u priopćenjima IPCC-a, ovo je 'službeni položaj' u znanosti i nema nikakve veze s 'klimatskim skepticima'. Mogao bi se sažeti na: "Da, imamo problem i moramo smisliti način kako se s njim nositi, ali puno toga još uvijek ne razumijemo, u svakom slučaju, proći će još mnogo godina dok se taj problem ne očituje, što nam daje dovoljno vremena za njegovo rješavanje." To u najmanju ruku pokazuje da, suprotno uvriježenom mišljenju, postoji velika raznolikost čak i unutar glavne znanosti o učincima klimatskih promjena. Već ta činjenica sama po sebi bi nas trebala napraviti imunima na političare i aktiviste koji žele požuriti drastične mjere i politike, i ignorirati vjerojatno neželjene posljedice, uz argument da ako ne pokrenemo ove mjere upravo sada, svi ćemo umrijeti.