Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza

SOTT Fokus: Globalno zahlađenje

Pierre Lescaudron
Sott.net
Sub, 04 Tra 2020 13:49 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 24. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

Dokazi

Prema službenoj znanosti, Zemlja trenutno pati od "antropogenog globalnog zatopljenja". Ljudska aktivnosti, međutim, doprinosi samo 5% atmosferskim emisijama CO2,¹ i CO2 samo malo doprinosi (3%) emisiji stakleničkih plinova.² 5% od 3% znači da CO2 kojeg izaziva čovjek doprinosi samo 0,15% "efektu staklenika". Za usporedbu, vodena para - koja je sama prirodnog porijekla - doprinosi nevjerojatnih 95% efekta staklenika.³

Ako ostavimo propagandu o klimatskim promjenama sa strane, jasno je da su pri kraju 20. stoljeća, podaci o "zagrijavanju" koje su klimatolozi globalnog zatopljenja koristili kako bi unaprijedili svoju tezu počeli pokazivati niže prosječne temperature, te da ovo hlađenje (poput zagrijavanja koje mu je prethodilo) nije ljudskog nego kozmičkog podrijetla. Ako je, kako tvrde zagovornici antropogenog globalnog zatopljenja, ljudska emisija ugljičnog dioksida glavni uzrok nedavnog zatopljenja na Zemlji, kako bi to moglo objasniti zašto se drugi planeti u našem Sunčevom sustavu također zagrijavaju? Tijekom posljednjih 50 godina ili slično, Zemljina prosječna temperatura je, po nekim procjenama, porasla za oko jedan stupanj. Tijekom tog istog razdoblja, globalno zatopljenje je primijećeno na Marsu,⁴ Neptunu⁵ i Plutonu.⁶ Je li to samo slučajnost?

Slika 108 pokazuje IPCC⁷ predviđanja temperatura (narančasta krivulja, crvena krivulja, plava krivulja i zelena krivulja) u odnosu na promatrane temperature (crna izglađen krivulja i ružičasta nazubljena krivulja). Primjetite da prizemno zagrijavanje (Y-os) predstavlja odstupanje od prosječne globalne temperature u odnosu na razdoblje 1960. - 1990. Na primjer, izmjerena temperatura za 1998. godinu (ružičasta krivulja) bila je 0.55 stupnjeva viša od prosjeka 1960 - 1990. godine. U 2011. godini bilo je samo 0,35 stupnjeva toplije. To znači da je između 1998. i 2011. godine, prosječna temperatura pala za 0,2 stupnja prema samim podacima IPCC-a. Što kažete na to kao "skrivanje pada"?⁸

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

Prethodno poglavlje (23.): Zemlja se "otvara": Potresi, erupcije i pukotine
Sljedeće poglavlje (25.): Neobični oblaci

Više...

SOTT Fokus: Zemlja se "otvara": Potresi, erupcije i pukotine

Pierre Lescaudron
Sott.net
Čet, 26 Pro 2019 17:01 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 23. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

Slika 95. prikazuje Zemlju i neke od učinaka koje možemo očekivati zbog smanjene vrtnje. S lijeve strane, planet je predstavljen s normalnom brzinom rotacije. Primijetite da je donekle širi oko područja ekvatora (elipsoidni oblik) zbog centrifugalne sile. S desne strane, Zemlja je prikazana sa smanjenom brzinom rotacije. Ovo usporavanje inducira opadanje centrifugalne sile, što rezultira nanošenjem mehaničkog stresa na litosferu (Zemljinu koru). Sile kompresije (crvene strelice) nastaju na nižim geografskim širinama, dok sile širenja (zelene strelice) nastaju na višim geografskim širinama. Iz tog razloga je planet izobličen: njegov oblik postaje manje elipsoidan i više sferoidan. Naravno, deformacija u ovom primjeru je preuveličana (ovalni oblik s lijeve strane naspram kružnog oblika s desne strane) kako bi jasnije vizualno predstavili efekt.

Već smo vidjeli kako smanjena Sunčeva aktivnost uzrokuje opadanje Zemljinog površina-jezgra E-polja.¹ Ovo električno polje djeluje kao snažno 'vezivo' planeta, gdje (relativno) negativnu površinu privlači (relativno) pozitivna jezgra, te stoga doslovno spaja površinu i jezgru. Smanjeno povezivanje znači "labaviji" planet bez čvrste povezanosti između njegovih 'dijelova'.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

Prethodno poglavlje (22.): Usporavanje Zemlje
Sljedeće poglavlje (24.): Globalno zahlađenje

Više...

SOTT Fokus: Usporavanje Zemlje

Pierre Lescaudron
Sott.net
Pon, 16 Pro 2019 14:33 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 22. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

Kako je objašnjeno u prvom dijelu knjige, vrtnja zvijezda i planeta je električki pogonjena. Zemlja nije iznimka. Funkcionira kao rotor (sa svojim negativnim nabojem) kojeg pokreće stator (ionosfera - koja je pozitivno nabijena, u odnosu na planet). Ionosfera,¹ ili preciznije rečeno magnetosfera, djeluje kao stator (nepokretni dio) zbog svoje snažne asimetrije, kako je prikazano na slici 89.

Slika 89.: Umjetnički prikaz Zemljine magnetosfere.

Doista, dok se dnevna strana magnetosfere proteže samo 65 000 km dalje od Zemlje,²na noćnoj strani, magnetsko polje u magnetorepu (rep magnetosfere) se proteže više od 6 300 000 km.³ Jako asimetričan oblik magnetosfere održava njenu veliku os 'zaključanom' u liniji sa smjerom solarnog vjetra; zato je Zemljin magnetorep fiksiran na njenoj noćnoj strani dok se planet vrti u svojoj orbiti oko Sunca.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

Prethodno poglavlje (21.): Povećanje aktivnosti kometa
Sljedeće poglavlje (23.): Zemlja se "otvara": Potresi, erupcije i pukotine

Više...

SOTT Fokus: Povećanje aktivnosti kometa

Pierre Lescaudron
Sott.net
Sre, 11 Pro 2019 18:39 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 21. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

U prethodnom poglavlju¹ kratko smo napomenuli suvremeni porast kometarne aktivnosti. U ovom poglavlju opsežnije ćemo se baviti s ovim fenomenom. Da bismo to učinili mi ćemo se usredotočiti na sljedeće podteme koje su u izravnoj vezi s aktivnosti kometa: povećanje u pojavi vatrenih kugli (vatrene kugle su kometarni materijali koji ulaze u našu atmosferu), globalno zatamnjenje (odnosi se na povećanje atmosferske kometarne prašine), povećanje novootkrivenih kometa, mjeseca i asteroida (to troje su kometarni materijal različitih veličina). Onda ćemo se baviti načinom na koji se ova povećana aktivnost prikriva u standardnim medijima i, konačno, pokriti ćemo neke od neočekivanih zemaljskih učinaka koje uzrokuje kometarna aktivnost.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

Prethodno poglavlje (20.): Utjecaj smanjene aktivnosti Sunca na planet Zemlju
Sljedeće poglavlje (22.): Usporavanje Zemlje

Više...

SOTT Fokus: Utjecaj smanjene aktivnosti Sunca na planet Zemlju

Pierre Lescaudron
Sott.net
Sub, 16 Stu 2019 14:04 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 20. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk. Ovo je ujedno i prvo poglavlje 3. dijela: "Zemaljski učinci približavanja Nemesisa i njegovog jata kometa".

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

Sada kada znamo više o električnoj prirodi Sunca, te smo primili na znanje njegovu smanjenu aktivnost, vrijeme je da pogledamo kako neke od ideja o kojima smo raspravljali mogu biti povezana s, ili čak uzrokovati, neobične prirodne pojave koje se odvijaju ovdje na Zemlji.

Prvo moramo istražiti još jednu ključnu vezu u modelu električnog svemira: kako je sama Zemlja analogna kondenzatoru. Mi znamo da Zemlju napaja Sunca preko solarnog vjetra, koji se ubacuje u i oko Zemlje i njezine ionosfere, i napaja ih elektricitetom. To je razlog zašto, unatoč brojnim izbojima koji se događaju između Zemljine površine i njene ionosfere (u obliku munje, na primjer), električno polje između Zemlje i ionosfere ne nestaje: njega redovito puni Sunce.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

Prethodno poglavlje (19.): Kometi: Ciklusi i podrijetlo
Sljedeće poglavlje (21.): Povećanje aktivnosti kometa

Više...

SOTT Fokus: Kometi: Ciklusi i podrijetlo

Pierre Lescaudron
Sott.net
Uto, 12 Stu 2019 07:40 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 19. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk, čime ujedno "zatvaramo" njen drugi dio: "Sunčev pratitelj i njegovo pripadno jato kometa".

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

Mullerov opis zvijezde pratioca koja gura i povlači asteroide ili komete duž svoje putanje, i bombardiranje kometima izazvano Nemesisovim putovanjem kroz Sunčev sustav, objašnjava samo jedan ciklus aktivnosti kometa (iako je taj ciklus vrlo destruktivan) među mnogim drugima. Kometi pokazuju svakakve vrste orbitalnih perioda, od onih koji traju nekoliko godina do onih koji traju stoljećima. Obično što je duže razdoblje, to je orbita više ekscentrična, i stoga je svjetliji komet.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

Prethodno poglavlje (18.): Kometi ili asteroidi?
Sljedeće poglavlje (20.): Utjecaj smanjene aktivnosti Sunca na planet Zemlju

Više...

SOTT Fokus: Kometi ili asteroidi?

Pierre Lescaudron
Sott.net
Sre, 09 Stu 2016 15:07 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 18. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

Kako prikazuje slika 52., te uobičajeno tvrdi službena znanost, kometi su "komadi leda i stijena", to jest "prljave ledene kugle". Međutim, ovo uvjerenje je nespojivo sa stvarnim podacima. Na primjer, 2011. godine komet Lovejoy je zaronio u Sunčevu atmosferu i izašao na drugoj strani nakon sat vremena putovanja kroz Sunčevu koronu. Njegova veličina i sjaj su izgledali netaknutima.¹ Evo nekih (prilično tipičnih) komentara promatrača ovog događaja:

Ovog jutra, armada svemirskih letjelica je svjedočila nečemu što su mnogi stručnjaci smatrali nemogućim. Komet Lovejoy je proletio kroz vruću atmosferu Sunca i izašao netaknut. "Ovo je apsolutno zapanjujuće", kaže Karl Battams s Mornaričkog istraživačkog laboratorija u Washingtonu. "Nisam mislio da je ledena jezgra kometa bila dovoljno velika da preživi skoro jednosatni prolazak kroz više od milijun °C Sunčeve korone, no komet Lovejoy je i dalje s nama".¹²

No, ako je temperatura Sunčeve korone veća od milijun °C,³te ako je komet Lovejoy samo komad leda za kojeg je procijenjeno da je širine samo nekoliko stotina metara,⁴ kako je onda moguće da nije ispario?

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

Prethodno poglavlje (17.): Uzemljenje Sunca
Sljedeće poglavlje (19.): Kometi: Ciklusi i podrijetlo

Više...

SOTT Fokus: Uzemljenje Sunca

Pierre Lescaudron
Sott.net
Čet, 07 Stu 2019 13:29 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 17. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

U redu, napravimo malu rekapitulaciju. Teorija električnog svemira tvrdi da su kometi, planeti i zvijezde divovski kondenzatori podvrgnuti stalnim električnim razmjenama jedna između drugih i povremeno dolazi do snažnog izboja. U slučaju Sunca, izboji se događaju između njegove površine i njegova dvosloja ili "Langmuirovog omotača", koji se nalazi iza Plutonove orbite. Ovi izboji poprimaju oblik nasilnih solarnih eksplozija koje stvaraju snažni solarni vjetar sastavljen od ioniziranih čestica, koje putuju prema granicama Sunčeva sustava. Ukupan naboj ovog solarnog vjetra je blago pozitivan. Zajedno sa solarnim vjetrom tu su i nanosi elektrona u suprotnom smjeru, od helioomotača prema Suncu (vidi sliku 48).

Sunčeva aktivnost stvara pjege na površini Sunca koje proizlaze iz intenzivne magnetske aktivnosti. Povećanje broja sunčevih pjega je popraćena povećanjem solarnog vjetra. Sa brzinom od oko 250 milja/s (400 km/s), solarnom vjetaru je potrebno oko 4.5 dana da stigne do Zemlje.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

Prethodno poglavlje (16.): "Anomalije" radiokarbonskog datiranja
Sljedeće poglavlje (18.): Kometi ili asteroidi?

Više...

SOTT Fokus: "Anomalije" radiokarbonskog datiranja

Pierre Lescaudron
Sott.net
Uto, 05 Stu 2019 14:43 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 16. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

Pogledajmo kako funkcionira datiranje radioaktivnim ugljikom. Ugljik-12 (12C) je 'normalni' ugljik (6 neutrona i 6 protona). Kada mu se dodaju 2 neutrona, postaje ugljik-14 (14C). Transformaciju ugljika-12 u ugljik-14 pokreće kozmička radijacija. Preciznije, kozmičke zrake (koje emitiraju zvijezde) pogađaju atmosferu kako bi proizvele 2,4 atoma ugljika-14 po cm² svake sekunde.To znači kako, u prosjeku, za svaki atom ugljika-14 postoji 10¹² atoma ugljika-12.¹

Slika 44.: Prikaz atoma ugljika-14 kojeg čini 6 protona (plavo), 8 neutrona (crveno) i 6 elektrona.

Ugljik (i jedan i drugi, 12C i 14C) se kombinira s kisikom kako bi proizveo CO2, kojeg apsorbiraju biljke, a zatim i životinje. Stoga, kada ta živa bića uginu, u njima se nalazi jedan atom ugljika-14 za svakih 10¹² atoma ugljika-12. Međutim, ugljik-14 ima jedinstvenu karakteristiku: raspada se. Svakih 5,568 godina, pola ugljika-14 nestane (transformira se u dušik-14). Dakle, nakon pronalaska fosila, znanstvenici mjere omjer između ugljika-12 i ugljika-14; što je veći broj tog omjera, to je došlo do većeg raspada ugljika-14 i, stoga, to je veća starost uzorka.

Ova izravna metoda je, razumljivo, vrlo primamljiva. Međutim, primijetite da je cijeli proces baziran na jednoj temeljnoj pretpostavci: omjer ugljika-12 i ugljika-14 je konstantan. Problem je u tome što, kada se usporedi s drugim metodama datiranja (elektroluminiscencijom, dendrokronologijom, arheologijom, geologijom, analizom ledenih jezgri), datiranje radioaktivnim ugljikom stalno pokazuje 'anomalije'. Zapravo, ovakvo datiranje često pripisuje veću starost uzorcima koji su u stvarnosti mnogo manje stari.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

Prethodno poglavlje (15.): Dolazi Nemesis
Sljedeće poglavlje (17.): Uzemljenje Sunca

Više...

SOTT Fokus: Dolazi Nemesis

Pierre Lescaudron
Sott.net
Ned, 03 Stu 2019 14:14 UTC

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 15. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

Kao što svi znamo, naš zvjezdani sustav napaja jedna zvijezda, Sunce. Pa, pretpostavlja se da je naš zvjezdani sustav sustav s jednom zvijezdom jer vidimo samo jedno sunce kako izlazi svakog jutra. Međutim, to je zapravo vrlo neobična konfiguracija jer je većina zvijezda koje astronomi opažaju dio višezvjezdanog sustava (najčešće dvojnog).

Na temelju podataka NASA-inog opservatorija za promatranje u rendgenskom dijelu elektromagnetskog spektra Chandra, procjenjuje se da više od 80% svih zvijezda može biti bilo u dvojnim ili višezvjezdanim sustavima.¹ Grazia i Milton, koji su proučavali 60 zvjezdanih sustava koji su najbliži našem, došli su do usporedivog zaključka:

61% od 60 najbližih zvijezda su dijelovi dvostrukog (binarnog) ili trostrukog zvjezdanog sustava.²

Model zvijezde-blizanca u našem Sunčevom sustavu je interesantna mogućnost, ne samo zato što bi to moglo objasniti mnoge "anomalije" koje pokazuje hipoteza o jednoj zvijezdi. Kao što je naveo Institut za binarno istraživanje (Binary Research Institute, BRI):

... pronađeno je da jednadžbe eliptične orbite bolje predviđaju brzine precesija od Newcombove formule, pokazujući daleko veću preciznost u posljednjih stotinu godina. Osim toga, čini se da model pokretnog zvjezdanog sustava rješava niz problema teorije o nastanku solarnog sustava, uključujući nedostatak Sunčevog kutne količine gibanja. Iz tih razloga, BRI je zaključio da je naše Sunce najvjerojatnije dio binarnog sistema s dugim ciklusom.³

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.