Dobrodošli na Sott.net
Čet, 02 Pro 2021
Svijet za ljude koji misle

Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza


Snowflake Cold

Stručnjaci tvrde: Zemlja se zapravo hladi

zemlja ledeno doba
© planetaryvisions.com
Zemlja za vrijeme zadnjeg ledenog doba
Same klimatske promjene već su u procesu definitivnog pobijanja klimatskih alarmista koji misle da ljudska upotreba fosilnih goriva uzrokuje, u konačnici, katastrofalno globalno zagrijavanje. To je zato što su se prirodni klimatski ciklusi pretvorili iz zagrijavanja u hlađenje, globalne temperature već opadaju više od 10 godina, a globalne temperature će nastaviti padati još dva desetljeća ili više. To je jedan od najzanimljivijih zaključaka koji su proizašli iz sedme Međunarodne konferencije o klimatskim promjenama pod pokroviteljstvom Instituta Heartland, održane prošlog tjedna u Chicagu.

"Pogledajte temperaturne rekorde iz 20. stoljeća i otkriti ćete da njihov uzorak gore-dolje ne prati uzlazni hod atmosferskog ugljičnog dioksida (CO2) koji je navodno glavni krivac za globalno zagrijavanje uzrokovano čovjekom i da je bio mnogo, mnogo veći u prošlosti. Umjesto toga, slijedi uzorak prirodno uzrokovanih klimatskih ciklusa," kaže Peter Ferrara, koji je bio jedan od govornika na konferenciji.

"Temperature su stalno padale od kasnih 1940-ih do kasnih 1970-ih. Popularni tisak je čak govorio o nadolazećem ledenom dobu. Ledena doba redovito su se događala otprilike svakih 10.000 godina, a novo će se zapravo pojaviti otprilike sada." rekao je Ferrara.

Komentar: Već dugo upozoravamo na činjenicu da se Zemlja hladi i da ledena doba dolaze brzo i iznenada. Ovdje su samo neki od članaka: Uvid u stvarne pokretače klime na našem planetu i u ono što nam se sprema u budućnosti pogledajte: Pripremite se u skladu s time!


Better Earth

SAD: Najsmrtonosnija godina ekstremnih vremenskih prilika u desetljeću, rekordna 7. godina zaredom s katastrofalnim štetama od 10 ili više milijardi dolara

hurricane Ida
© NOAA / AP
Satelitska slika uragana Ida, 28. kolovoza 2021.
Vremenski događaji doveli su do smrti 538 Amerikanaca u 2021. godini, što tu godinu čini najsmrtonosnijom godinom od posljedica velikih vremenskih katastrofa u SAD-u od 2017., kada je uragan Maria razorio Portoriko, ubivši više od 3000 ljudi, izvijestila je Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA).

Za 50 američkih država, 2021. je najsmrtonosnija godina vezano uz vremenske neprilike od 2011., kada je 764 ljudi umrlo prvenstveno zbog nekoliko nasilnih tornada na jugu.

"Ove smrti 2021. uglavnom su rezultat ekstremne ljetne vrućine na sjeverozapadu Pacifika, ekstremne hladnoće diljem juga tijekom smrzavanja u veljači i uragana Ida u mnogim državama", rekao je za USA TODAY Adam Smith, klimatolog NOAA Nacionalnog centra za informacije o okolišu.

Komentar: Sve je više dokaza koji podupiru teoriju Zemljinih promjena i ljudsko-kozmičke veze, kako je opisao Pierre Lescaudron u svojoj knjizi istog imena. Uz obljetnicu potresa u Meksiku ova je godina samo jedan nedavni primjer. I, ako je ovogodišnji porast ekstremnih vremenskih pojava nešto što se može nastaviti, kada uzmemo u obzir patnje koje je veliki dio svjetske populacije pretrpio tijekom protekle godine, posebno s dodatkom kršenja njihovih osobnih prava sa prisilnom, eksperimentalnom injekcijom Covida i izdavanje Covid putovnica, 2022. bi mogla biti luda.

Možda već vidimo znakove onoga što nas čeka ove zime sa smrtonosnim mećavama, rekordnim snježnim padavinama i zimom koja se u nekim regijama pojavljuje i do mjesec dana ranije nego inače: Također poslušajte SOTT radio: I SOTT-ov mjesečni izvještaj Earth Changes Summary - October 2021 - Extreme Weather, Planetary Upheaval, Meteor Fireballs:




Blue Planet

Poznati znanstvenik upozorava da bi se Zemlja mogla ‘uzdići’ protiv čovječanstva

gaia
© mythologysource.com

Poznati i utjecajni ekolog James Lovelock nedavno je ponovno upozorio na činjenicu da bi 'izmućena' Zemlja mogla 'odgovoriti' čovječanstvu na najgori mogući način.


Geja se vraća

Utjecajni ekolog James Lovelock već je dugo zagovaratelj teorije da se Zemlja samoregulira, nalik na živi organizam. Njegova "Geja teorija", nazvana po istoimenom grčkom božanstvu koje predstavlja personifikaciju Zemlje (grč. Γαῖα, Gaia), sugerira da se okoliš našeg planeta prilagođava, tj. da odgovara na 'zlostavljanja' poput onoga koje čovječanstvo trenutno čini. S obzirom na naš užasan odnos prema okolišu, Gaja se sprema "na osvetu", kako se u nedavnom tekstu za portal The Guardian izjasnio ovaj 102-godišnji ekolog.

Iako ovakva argumentacija i viđenje budućnosti Zemlje može zvučati pomalo poput zapleta Avatara, riječ je o elegantno sročenoj ideji da naši postupci ozbiljno remete mnogo dulje i veće procese koji su se na planetu odvijali dugo prije nego je čovječanstvo nastalo. Znanstvenik stoga upozorava da moramo djelovati odmah - ili se suočiti s ozbiljnim posljedicama.

Brain

Snovi pod Trećim Reichom

The dreams Germans had
© Illustration by Isabel Seliger
Snovi koje su Nijemci imali dok su nacisti bili na vlasti otkrivaju učinke koje je režim imao na kolektivno nesvjesno.

Komentar: Sljedeći članak je zapravo spoj nekoliko recenzija knjige "Snovi pod Trećim Reichom".

Izvorne članke možete pronaći ovdje:

Što su sanjali Nijemci dok je vladao Treći Reich?
Zabranjeno sanjanje
Snovi pod Trećim Reichom: Noćne more u vrijeme nacizma



Jedini čovjek u Njemačkoj koji još ima privatni život onaj je koji spava.
Izrekao je to nacistički vođa Robert Ley, koji će se mnogo kasnije objesiti u svojoj ćeliji prije početka suđenja u Nürnbergu, potpuno podcijenivši moć terora koji je Njemačkom vladao dvanaest godina. U totalitarizmu koji je zamračio Europu, privatnog života nije bilo ni u snu, jer je i tamo sloboda bila zabranjena, svjedoči knjiga Charlotte Beradt "Snovi pod Trećim Reichom", prvotno objavljena u Njemačkoj 1966. godine, dvije godine kasnije u Sjedinjenim Državama, a nedavno je, u izdanju Disputa, doživjela i svoje hrvatsko izdanje.

Charlotte Beradt

Charlotte Beradt
Charlotte Beradt (1907-1986), odrasla je u Berlinu u židovskoj trgovačkoj obitelji, do dolaska nacista na vlast radila je kao novinarka i publicistkinja. Bila je članica Njemačke komunističke partije, ali ju je napustila zbog neslaganja sa sve većom staljinizacijom. Godine 1939. emigrirala je nakratko u Englesku, a od 1940. živi u New Yorku. Poslije rata postala je stalna suradnica zapadnonjemačkog radija i počela objavljivati priloge u časopisima i novinama u domovini, a bavila se i prevođenjem s engleskoga na njemački; među ostalim prevela je više eseja H. Arendt, s kojom se i sprijateljila. Njezina prva knjiga Snovi pod Trećim Reichom (Das Dritte Reich des Traums) u Njemačkoj je objavljena 1966, a u SAD-u 1968. Godine 1969. objavila je biografiju socijaldemokratskog, odnosno komunističkog političara Paula Levia. Godine 1973. priredila je knjigu pisama Rose Luxemburg svojoj tajnici i prijateljici Mathilde Jacob.

U ovoj metodološki i konceptualno jedinstvenoj knjizi njemačka novinarka i publicistkinja Charlotte Beradt donosi i komentira sadržaje mnoštva snova koje su Nijemci različite dobi i društvenog statusa (od vlasnika tvornice do čistačice, od obrtnika i trgovaca do studenata, liječnika i činovnika, a među njima je niz Židova) usnili, a ona ih anketiranjem prikupila u prvom razdoblju nacističkog režima od 1933. do 1939. godine.

Ova zbirka snova pruža nešto što ne nudi nijedna druga vrsta povijesnih izvora, naime zaprepašćujuću promjenu perspektive koja proširuje vidokrug i otvara slojeve do kojih ne dosežu čak ni dnevničke zabilješke. Zabilježeni snovi uvode nas u naše naizgled privatne svakodnevice, u koju prodiru valovi propagande i terora.

Cloud Grey

Neobični oblaci


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 25. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.


Zemaljske promjene knjiga
© Sott.net
Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza
Skrivena povijest svijeta III
Sada kada znamo malo više o oblacima, skrenimo pozornost na razne "neobične" oblake koji su se nedavno pojavili na našem nebu. Oblaci dolaze u mnogim neobičnim oblicima - kao što su oblaci u obliku rola, mammatus oblaka i oblaka u obliku vala - ali u ovom poglavlju samo ćemo se usredotočiti na dvije vrste, većinom noktilucentne oblake (također poznati kao "noćni svijetleći" oblaci) i kondenzacijske tragove.

Imajmo na umu što je potrebno da oblaci nastanu: temperatura mora pasti dovoljno nisko da bi se kondenzacija dogodila i atmosferske čestice - jezgre kondenzacije - moraju biti prisutne kako bi pomogle kapljicama da se oblikuju.
Noktilucentni oblak
© Martin Koitmae
Slika 122: Noktilucentni oblak nad Estonijom - 59° sjeverno.
Noktilucentni oblaci

Noktilucentni oblaci prvi put su uočeni1 1885., poprilično nedavno u odnosu na druge vrste oblaka, a oni se pojavljuju na vrlo velikim visinama, oko 80 km (50 milja). Oni su zapravo najviši poznati oblaci. Prema konvencionalnoj znanosti, uzrok noktilucentnih oblaka ostaje nejasan:
Noktilucentni oblaci nisu u potpunosti shvaćeni i oni su nedavno otkrivena meteorološka pojava. Noktilucentni oblaci mogu se formirati samo pod vrlo restriktivnim uvjetima; njihova pojava može se koristiti kao osjetljiv vodič za promjene u gornjoj atmosferi. Oni su relativno nedavna klasifikacija. Čini se da je pojava noktilucentnih oblaka u stalnom porastu u frekvenciji, svjetlini i mjeri. Teorija je da je ovo povećanje povezano s klimatskim promjenama.2
Jedna popularna tvrdnja je da su noktilucentni oblaci uzrokovani globalnim zatopljenjem.3 Ovo zvuči kao sumnjivo
Prosječne temperature
© Sott.net
Slika 123: Prosječne temperature i devijacija (1850-1940).
objašnjenje iz nekoliko razloga, prvi je zato što se, kao što je prikazano ranije,4 globalne temperature ne povećavaju nego se smanjuju od 2000. godine, dok je pojava noktilucentni oblaka u porastu.

Također, prva zapažanja noktilucentnih oblaka su bila 1885. godine, godina koja je bila hladnija od prethodnih 20 godina (vidi sliku 123). Ako je zagrijavanje bilo uzrok, zašto se nisu prva zapažanja noktilucentnih oblaka pojavila tijekom toplijih godina prije 1885. godine?

Izvjesniji uzrok noktilucentnih oblaka je atmosferska prašina. Doista, prvo promatranje noktilucentnih oblaka 1885. bilo je samo dvije godine nakon erupcije vulkana Krakatoa5 koji je otpustio oko 11 kubičnih milja (45 kubičnih km) prašine u atmosferu. Ovo otpuštanje je bilo tako žestoko da je oblak prašine zatamnio nebo udaljeno 250 milja (400 km).6 Depozit pepela na obližnjim otocima je bio tako gust da je nekoliko godina bilo teško biljkama da rastu. Do 1886. godine, pepeo zadržan u gornjoj atmosferi izazvao je iznimne crvene zalaske sunca diljem svijeta.7
krakatoa 2009
© John Seach
Slika 124: Erupcija vulakana Krakatoa u rujnu 2009. prikazuje ljubičaste munje uz dim.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.
echcc cover
Prethodno poglavlje (24.): Globalno zahlađenje
Sljedeće poglavlje (25.): Uragani, munje i tornada


Snowflake Cold

Globalno zahlađenje


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 24. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.


Zemaljske promjene

Dokazi


Prema službenoj znanosti, Zemlja trenutno pati od "antropogenog globalnog zatopljenja". Ljudska aktivnosti, međutim, doprinosi samo 5% atmosferskim emisijama CO2,1 i CO2 samo malo doprinosi (3%) emisiji stakleničkih plinova.2 5% od 3% znači da CO2 kojeg izaziva čovjek doprinosi samo 0,15% "efektu staklenika". Za usporedbu, vodena para - koja je sama prirodnog porijekla - doprinosi nevjerojatnih 95% efekta staklenika.3

Ako ostavimo propagandu o klimatskim promjenama sa strane, jasno je da su pri kraju 20. stoljeća, podaci o "zagrijavanju" koje su klimatolozi globalnog zatopljenja koristili kako bi unaprijedili svoju tezu počeli pokazivati niže prosječne temperature, te da ovo hlađenje (poput zagrijavanja koje mu je prethodilo) nije ljudskog nego kozmičkog podrijetla. Ako je, kako tvrde zagovornici antropogenog globalnog zatopljenja, ljudska emisija ugljičnog dioksida glavni uzrok nedavnog zatopljenja na Zemlji, kako bi to moglo objasniti zašto se drugi planeti u našem Sunčevom sustavu također zagrijavaju? Tijekom posljednjih 50 godina ili slično, Zemljina prosječna temperatura je, po nekim procjenama, porasla za oko jedan stupanj. Tijekom tog istog razdoblja, globalno zatopljenje je primijećeno na Marsu,4 Neptunu5 i Plutonu.6 Je li to samo slučajnost?

Slika 108 pokazuje IPCC7 predviđanja temperatura (narančasta krivulja, crvena krivulja, plava krivulja i zelena krivulja) u odnosu na promatrane temperature (crna izglađen krivulja i ružičasta nazubljena krivulja). Primjetite da prizemno zagrijavanje (Y-os) predstavlja odstupanje od prosječne globalne temperature u odnosu na razdoblje 1960. - 1990. Na primjer, izmjerena temperatura za 1998. godinu (ružičasta krivulja) bila je 0.55 stupnjeva viša od prosjeka 1960 - 1990. godine. U 2011. godini bilo je samo 0,35 stupnjeva toplije. To znači da je između 1998. i 2011. godine, prosječna temperatura pala za 0,2 stupnja prema samim podacima IPCC-a. Što kažete na to kao "skrivanje pada"?8

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.
ECHCC_front_low_def_CoverBook
© SOTT.net/Red Pill Press
Prethodno poglavlje (23.): Zemlja se "otvara": Potresi, erupcije i pukotine
Sljedeće poglavlje (25.): Neobični oblaci


Better Earth

Zemlja se "otvara": Potresi, erupcije i pukotine


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 23. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.


Zemaljske promjene, knjiga
Slika 95. prikazuje Zemlju i neke od učinaka koje možemo očekivati zbog smanjene vrtnje. S lijeve strane, planet je predstavljen s normalnom brzinom rotacije. Primijetite da je donekle širi oko područja ekvatora (elipsoidni oblik) zbog centrifugalne sile. S desne strane, Zemlja je prikazana sa smanjenom brzinom rotacije. Ovo usporavanje inducira opadanje centrifugalne sile, što rezultira nanošenjem mehaničkog stresa na litosferu (Zemljinu koru). Sile kompresije (crvene strelice) nastaju na nižim geografskim širinama, dok sile širenja (zelene strelice) nastaju na višim geografskim širinama. Iz tog razloga je planet izobličen: njegov oblik postaje manje elipsoidan i više sferoidan. Naravno, deformacija u ovom primjeru je preuveličana (ovalni oblik s lijeve strane naspram kružnog oblika s desne strane) kako bi jasnije vizualno predstavili efekt.
Usporavanje zemlje
© Sott.net
Učinci usporavanja Zemlje (širenje, kompresija i oblik)
Već smo vidjeli kako smanjena Sunčeva aktivnost uzrokuje opadanje Zemljinog površina-jezgra E-polja.1 Ovo električno polje djeluje kao snažno 'vezivo' planeta, gdje (relativno) negativnu površinu privlači (relativno) pozitivna jezgra, te stoga doslovno spaja površinu i jezgru. Smanjeno povezivanje znači "labaviji" planet bez čvrste povezanosti između njegovih 'dijelova'.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.
echcc cover
Prethodno poglavlje (22.): Usporavanje Zemlje
Sljedeće poglavlje (24.): Globalno zahlađenje


Blue Planet

Usporavanje Zemlje


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 22. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.


Zemaljske promjene, knjiga
Kako je objašnjeno u prvom dijelu knjige, vrtnja zvijezda i planeta je električki pogonjena. Zemlja nije iznimka. Funkcionira kao rotor (sa svojim negativnim nabojem) kojeg pokreće stator (ionosfera - koja je pozitivno nabijena, u odnosu na planet). Ionosfera,1 ili preciznije rečeno magnetosfera, djeluje kao stator (nepokretni dio) zbog svoje snažne asimetrije, kako je prikazano na slici 89.
Magnetosphere

Slika 89.: Umjetnički prikaz Zemljine magnetosfere.
Doista, dok se dnevna strana magnetosfere proteže samo 65 000 km dalje od Zemlje,2 na noćnoj strani, magnetsko polje u magnetorepu (rep magnetosfere) se proteže više od 6 300 000 km.3 Jako asimetričan oblik magnetosfere održava njenu veliku os 'zaključanom' u liniji sa smjerom solarnog vjetra; zato je Zemljin magnetorep fiksiran na njenoj noćnoj strani dok se planet vrti u svojoj orbiti oko Sunca.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.
echcc cover
Prethodno poglavlje (21.): Povećanje aktivnosti kometa
Sljedeće poglavlje (23.): Zemlja se "otvara": Potresi, erupcije i pukotine


Comet

Povećanje aktivnosti kometa


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 21. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.


Zemaljske promjene, knjiga
U prethodnom poglavlju1 kratko smo napomenuli suvremeni porast kometarne aktivnosti. U ovom poglavlju opsežnije ćemo se baviti s ovim fenomenom. Da bismo to učinili mi ćemo se usredotočiti na sljedeće podteme koje su u izravnoj vezi s aktivnosti kometa: povećanje u pojavi vatrenih kugli (vatrene kugle su kometarni materijali koji ulaze u našu atmosferu), globalno zatamnjenje (odnosi se na povećanje atmosferske kometarne prašine), povećanje novootkrivenih kometa, mjeseca i asteroida (to troje su kometarni materijal različitih veličina). Onda ćemo se baviti načinom na koji se ova povećana aktivnost prikriva u standardnim medijima i, konačno, pokriti ćemo neke od neočekivanih zemaljskih učinaka koje uzrokuje kometarna aktivnost.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.
ECHCC_front_low_def_CoverBook
© SOTT.net/Red Pill Press
Prethodno poglavlje (20.): Utjecaj smanjene aktivnosti Sunca na planet Zemlju
Sljedeće poglavlje (22.): Usporavanje Zemlje


Sun

Utjecaj smanjene aktivnosti Sunca na planet Zemlju


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 20. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk. Ovo je ujedno i prvo poglavlje 3. dijela: "Zemaljski učinci približavanja Nemesisa i njegovog jata kometa".

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.


Zemaljske promjene, knjiga
Sada kada znamo više o električnoj prirodi Sunca, te smo primili na znanje njegovu smanjenu aktivnost, vrijeme je da pogledamo kako neke od ideja o kojima smo raspravljali mogu biti povezana s, ili čak uzrokovati, neobične prirodne pojave koje se odvijaju ovdje na Zemlji.

Prvo moramo istražiti još jednu ključnu vezu u modelu električnog svemira: kako je sama Zemlja analogna kondenzatoru. Mi znamo da Zemlju napaja Sunca preko solarnog vjetra, koji se ubacuje u i oko Zemlje i njezine ionosfere, i napaja ih elektricitetom. To je razlog zašto, unatoč brojnim izbojima koji se događaju između Zemljine površine i njene ionosfere (u obliku munje, na primjer), električno polje između Zemlje i ionosfere ne nestaje: njega redovito puni Sunce.

Komentar: Cijela knjiga na engleskom jeziku se može naći ovdje.

echcc cover
Prethodno poglavlje (19.): Kometi: Ciklusi i podrijetlo
Sljedeće poglavlje (21.): Povećanje aktivnosti kometa