"Samo osoba koja je proživjela period koji je prijetio njenom životu i toj dragocjenoj supstanci, njegovoj individualnoj slobodi, ratom, moći i tiranskim ideologijama - samo ona zna koliko je hrabrosti, koliko iskrenosti i odlučnosti potrebno da se održi unutarnje ja u takvom vremenu bezumlja stada".

— Stefan Zweig

U kulturi koja kao da od nas traži da se priklonimo ovoj ili onoj strani, ideologiji ili narativu, te da smo žrtve raznih okolnosti, odlučnost, hrabrost i iskrenost gube na važnosti a mentalnu osrednjost i slijepo prihvaćanje se predstavlja kao da su najveće vrline.

Umjesto da očuvamo vlastitu slobodnu volju i mogućnost izbora, mi ih predajemo onima koji ih izrabljuju i nadamo se da će na kraju sve dobro završiti. Ili zbog lijenosti ili straha ili nečeg trećeg, naučimo očekivati da će država ili neka institucija popraviti naše živote i okolnosti umjesto da se suočimo sa stvarnošću. Očekujemo da će mediji odraditi svoj posao i objektivno izvještavati o situaciji u svijetu umjesto da sami provjerimo i istražimo što se događa. Mislimo da će zdravstveni sustav biti od pomoći ako nešto pođe po zlu s našim zdravljem bez da se sami potrudimo učiniti sve što možemo da održimo ili popravimo vlastito fizičko ili mentalno zdravlje. Popis ide dalje i dalje. Ne dajemo si vremena da riješimo neke od tih osnovnih problema. Ne zaustavljamo se i ne odgađamo donošenje zaključaka nego revno slijedimo stručnjake koji navodno imaju odgovore, bez obzira na cijenu toga i moguće posljedice.

Zahtijevati da država ili određena institucija riješi probleme s kojima smo suočeni ne samo da atrofira našu sposobnost odgovaranja na situacije već i dovodi do toga da se država uvlači u sve kutke života kako bi ih regulirala, što rezultira rastućom birokracijom koja nam daje razne upute, od toga kako bismo trebali provoditi svoje vrijeme do toga što trebamo raditi kako bi ostali zdravi. Čak i kad se pokaže da njihovi savjeti nisu nimalo korisni, ponovno prigrlimo sljedeću stvar koju promoviraju misleći da ovaj put moraju biti u pravu. U modernom dobu to znači i da moderiraju ono što mislimo kroz kontrolu medija i pristupa informacijama. Ono što im se ne sviđa etiketiraju kao "lažne vijesti" i tvrde da sve to rade za dobrobit društva.

Ovog se prosinca nekoliko ozbiljnih izboja arktičkog zraka proširilo diljem kontinentalnih dijelova SAD-a, Kanade, dijelova Europe i Azije, obarajući rekorde. Više od 250 milijuna ljudi bilo je pogođeno smrzavajućim temperaturama... a zima je tek počela.

Meteorolozi vjeruju da su klimatske promjene izazvane čovjekom osnažile La Niñu, okidajući takozvani greenlandski blok (područje izraženog visokog tlaka zraka nad sjeveroistočnim dijelom i sniženi tlak zraka iznad zapadnog Tihog oceana). Čak govore da je to glavni čimbenik za rekordno smrzavajuće temperature na sjevernoj polutki ove zime. Ipak, mi sada znamo bolje: klimu definira sunce, a globalni trend zahlađenja bi se mogao nastaviti sljedećih godina.

Zagovaratelji globalnog zatopljenja čak ističu da je morski led na Antartici dosegnuo svoje najniže zabilježene razine za kraj prosinca. Ipak, dugoročno gledano morski led na Antartici i dalje pokazuje trend porasta. Ujedno, ukupni snježni pokrov na sjevernoj polutki je drugi najviši u zadnjih 17 godina.

Arktički i antarktički led i snijeg rastu i opadaju u godišnjim ciklusima koji su povezani sa duljim ciklusima Sunčeve aktivnosti. Kako dolazi solarni minimum, možemo očekivati ukupni porast u ledenom i snježnom pokrovu.

Izboj s Arktika prekrio je SAD, od obale do obale i od vrha do dna. 60% SAD-a su pogodile smrzavajuće temperature, a 2 milijuna ljudi je ostalo bez struje. Taj se obrazac promijenio u toplije temperature na kraju mjeseca, samo da bi poželio dobrodošlicu novom prognoziranom vrtlogu u siječnju.

Većina Kanade, od Britanske Kolumbije do Newfoundlanda, također je bila pogođena ekstremnom hladnoćom. Tisuće letova je bilo otkazano, a nestaci struje su pogodili više od 300 000 samo u Quebecu i Ontariju.

UK je pogodio "najsnježniji period u zadnjih 12 godina" koji je trajao mjesec dana. Vlada je iznijela planove za "gašenje svjetala" u siječnju nakon što je mreža opskrbe upozorila da bi moglo doći do nestanaka struje zbog očekivane krize u opskrbi energijom.

Bilo je ovo također vrijeme ekstrema u Francuskoj i dijelovima Švicarske s obilnim snijegom u višim a obilnom kišom u nižim nadmorskim dijelovima. Iako je u nekim dijelovima Europe bio prisutan topliji trend ovog mjeseca, prognoze ukazuju na hladniji siječanj.

Dijelove Moskve u Rusiji je ovog mjeseca prekrilo više od 30cm snijega, nešto što se obično ne vidi sve do kraja zime. Zadnji put kad se slična količina snijega zabilježila u Moskvi sredinom prosinca bilo je 1989. i 1993.

A Meksiko City je isto dobio svoju treću dozu snijega u zadnjih 82 godine, koji je najviše pogodio dijelove na višoj nadmorskoj visini.

Poplave diljem svijeta, potaknute obilnom kišom, ovog mjeseca uključuju:

• Filipini - obilna kiša prouzročila 51 smrt i raseljenje najmanje 46 000 ljudi. 7001 hektara usjeva je izgubljeno.
• Južni Tajland - 53cm kiše u 24h.
• Sjeverosredišnji Vijetnam - 33cm kiše u 24h.
• Namibija - tromjesečna količina kiše u 24h.
• Južna Afrika - poplave diljem zemlje.
• Bagdad, Irak - neprestana kiša 45 dana.

I najmanje dvoje poginulih i 11 ozlijeđenih nakon snažnog potresa jačine 6,4 pored obale sjeverne Kalifornije u SAD-u. Tisuće ljudi su ostale bez struje. 80 dodatnih podrhtavanja je treslo dijelove sjeverne Kalifornije nakon tog potresa. Najjači naknadni potres je bio jačine 4,6 u Rio Dellu, jednom od najteže pogođenih područja.

Sve ovo i još više pogledajte u SOTT video sažetku zemaljskih promjena za prosinac 2022. (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Croatian među ponuđenim titlovima):

Ključna razlika između vjerovanja u prijedloge i imati vjeru

Možeš li biti religiozan bez vjerovanja? Kršćanin bez afirmacije središnjih dogmi?

To je pravodobno pitanje, pogotovo jer se čini da ima mnogo ljudi koji, suočeni sa svijetom koji je poludio, preispituju svoje ideje o vjeri, duhovnim pitanjima i metafizičkim stajalištima. I to je pitanje o kojem se nedavno raspravljalo u vrlo pronicljivom razgovoru između Ruperta Sheldrakea, Philipa Goffa i Paula Kingsnortha, koji preporučujem.

Čini mi se da ovdje očajnički moramo napraviti razliku: između propozicijskog vjerovanja i vjere u nevidljivi svijet.

Sjećanje, asocijacija, jezik, stvarnost - je li sve simbolično?
Jedan od glavnih razloga zašto ljudi nasjedaju na lažnjake poput Andrewa Tatea je žalosno stanje njihovog psihološkog pogleda na svijet. Ovo je jednostavno svjetonazor utemeljen na točnim psihološkim spoznajama. Nešto od toga sastoji se od osnovnog zdravog razuma, ali što je on profinjeniji, to bolje razumijete ljude (uključujući sebe), a to znači da imate bolje šanse za donošenje učinkovitih odluka, pojedinačno ili kolektivno.

Lobaczewski sažima neke osnove ovog svjetonazora u 2. poglavlju Ponerologije (i 3. poglavlju Logokracije). Evo dijela na koji se želim usredotočiti, ističući pamćenje i asocijacije, dvije najosnovnije komponente ljudske svijesti:

"To je najveća prijevara u povijesti. Zadivljen sam, zgrožen i jako uvrijeđen." ~ John Coleman - Meteorolog i osnivač American Weather Channela.

Prema istraživanju recenziranih Organizacijskih studija, samo 36 posto geoznanstvenika i inženjera vjeruje da čovječanstvo uzrokuje klimatsku krizu. Nasuprot tome, velika većina od 1077 ispitanika uvjerena je da je priroda glavni uzrok globalnog zatopljenja.

Znanstvenici koji su skeptični prema globalnom zatopljenju ne poriču da CO2 koji je stvorio čovjek zagrijava planet. Ali smatraju da je količina CO2 koju ispuštaju ljudi premalena da bi napravila razliku.

Sjećate li se globalno promoviranog dokumentarca Ala Gorea ''Neugodna istina'', koji poziva na "drastične mjere" za smanjenje stakleničkih plinova prije nego što dostignu "točku s koje nema povratka" u roku od deset godina? Pa, prošlo je deset godina. A scenariji sudnjeg dana se nisu ostvarili.

Već duže vremena se pitam zašto većinom prolazimo kroz život bez da ispitujemo neke od osvnovnih predožbi koje imamo o stvarima. Pretpostavljamo da su predodžbe i prosudbe koje donosimo isto što i stvarnost, bez da postanemo svjesni te bitne razlike. Jasno je da imamo razne svjetovne i životne brige i da često nemamo ni dovoljno energije ni vremena da se još uz to bavimo i preispitivanjem naših pretpostavki. To je zasigurno točno, ali također je moguće da su te brige pojačane time što si ne damo vremena i energija da ih sagledamo iz drugih perspektiva, što bi ih onda eventualno moglo olakšati. Može biti da bi se lakše počeli nositi i s tim osnovnim životnim problemima kada bismo počeli dublje razmatrati vlastito iskustvo i naš način življenja.

Ali zašto je nešto što je tako naočigled razumljivo, naime da naše predodžbe nisu isto što i stvarnost, olako izgubljeno u svakodnevnom životu? Čini se da radimo upravo suprotno, aktivno branimo vlastita uvjerenja i predrasude te radimo kako bi ih ojačali i potvrdili.

Kako god bilo, ostaje činjenica da se ne trudimo pogledati ispod površine, kao da očekujemo da ćemo ugledati svakakva čudovišta s kojima se nećemo moći nositi, kao da znamo da ćemo morati pustiti određene predodžbe da odumru, što nikome nije ugodno nego zapravo donosi određenu dozu boli i moglo bi značiti da moramo u potpunosti preorijentirati život kakav smo do sada živjeli i shvaćali.

Prema podacima koje je nedavno objavila vodeća istraživačka agencija, sukob u Ukrajini ima jedan od najnižih omjera civilnih žrtava u povijesti ratova.

Napisao Lucas Leiroz, istraživač društvenih znanosti na Ruralnom federalnom sveučilištu u Rio de Janeiru.

Prema zapadnim medijima, sukob u Ukrajini obilježen je neselektivnim nasiljem od strane ruskih snaga protiv ukrajinskih građana, ubijajući i vojnike i nevojnike. Konkretni podaci, međutim, upućuju na sasvim drugačiji zaključak. Nedavno istraživanje pokazalo je da je ukrajinski sukob od veljače bio jedna od epizoda s najnižim omjerom civilnih žrtava u povijesti ratova. Ovi važni podaci pokazuju kako su ruske snage zaista provodile svoju specijalnu operaciju.

Zapadno "Carstvo laži" nemoćno je protiv istine i pravde. Rusija će i nadalje iznositi svoj stav cijelom svijetu. Naš stav je pošten i otvoren i sve ga više ljudi čuje, razumije i dijeli. ~ Vladimir Putin (izvor)

Nekako smo dogurali do kraja 2022. bez kolapsa civilizacije. Iako se većina stvari - više-manje - uspješno 'ponovno pokrenula' nakon mukotrpnih, drakonskih 'zaključavanja' 2020. i 'dobrovoljnih' ("ali ako to ne prihvatiš, otpušten si - i uskoro ćeš umrijeti") 'cjepiva' 2021., samo zahvaljujući otpornosti pristojnih radnih ljudi išta još uopće funkcionira. A posebna zahvala treba ići kanadskim kamiondžijama i milijunima njihovih pristaša koji su se suprotstavili Trudeauovom režimu početkom 2022. Kako izgleda, bez njihovog mirnog ustanka, kovidijanizam i globalistički diktati bili bi nam svima nametnuti u većoj mjeri nego što su bili do tada.

A opet, možda patokrate na vlasti više nije briga što misle 'mali ljudi'. Što je to povuklo vlade natrag s ruba fizičkog provođenja obveznog 'cijepljenja' 2022.: sve više dokaza da 'cjepiva' nisu imala učinka na smanjenje prijenosa Covid-19 ili hospitalizacije? Zabrinutost zbog rastućeg, raširenog nezadovoljstva? Ili najava Vladimira Putina krajem veljače da Rusija više neće stajati po strani dok marionetski ukrajinski režim (postavljen od strane SAD-a) napada etničke Ruse?

Tajming je svakako bio zanimljiv. Cijele dvije godine namjernog psihološkog terora zbog relativno bezopasne bolesti iznenada su ustupile mjesto rasističkoj i žestokoj mržnji protiv Rusije koja bi Hitlera učinila ponosnim. Toliko o 'nikad više'. Još jednom je zapadna 'grande armée' u ratu s Rusijom, ratu za koji nam govore da neće završiti sve do potpunog kolapsa Rusije ili do zamjene vlade entitetima koji su naklonjeni zapadnim poslovima. I ne samo to, rečeno nam je da je rat egzistencijalni - da će Zapad, kao takav, 'prestati postojati' ako Ukrajina ne 'porazi' Rusiju.

Zamjenik šef Savjeta bezbjednosti Rusije Dmitrij Medvedev izjavio je da legitimne mete ruske vojske može biti vojno-političko rukovodstvo zemlje koja je neprijatelj Rusiji, ali i oružane snage drugih zemalja koje su saveznice našeg neprijatelja.

Naime, on je na svom Telegram kanalu napisao da se pitanje legitimnih vojnih ciljeva tokom istorije čovječanstva na razne načine tumačilo, kao i da se to različito tumači i tokom aktuelnog konflikta u Ukrajini.

Na primjer, kako je kazao, o toj temi vole da pričaju brojni američki rusofopski senatori uprkos tome što postoje pravila ponašanja za vreme oružanih sukoba.

Medvedev je ujedno i nabrojao koje su to legitimne vojne mete danas: