Svaka promjena, svaki oblik rasta ima veze s našim umom. Kao i svaki oblik bijede i patnje.

Prilično je tužno da se nas moderne ljude rijetko uči ključnoj umjetnosti umnog 'ninjadoma' odnosno svjesnom i promišljenom upravljanju našim mislima. Dapače, nismo niti naučeni da je takvo što uopće moguće.

Misli su toliko važne da je jedini način da se okorjeli kriminalci ponovno integriraju u društvo, i da se zapravo pretvore u donekle pristojna ljudska bića, oblik tvrdokorne misaone terapije tijekom dugih vremenskih razdoblja.1 U tim intervencijama, "terapeut" nemilosrdno ispravlja misaoni svijet kriminalca čineći ga uvijek iznova svjesnim patologije njegova razmišljanja. Ali čak i to djeluje samo u relativno malom broju slučajeva jer, kao i kod svake terapije, subjekt mora pokazati barem minimalnu želju za promjenom, što tipično nije slučaj s, primjerice, psihopatskim pojedincima.

"Najvjerojatnije je da vas vuku prema dolje zato što vaši novi napretci prikazuju njihove pogrješke u sve goremu svjetlu."

Ako imate prijatelja čije prijateljstvo ne biste preporučili svojoj sestri, ili ocu, ili sinu, zašto biste sami imali takva prijatelja? Možda ćete reći: iz odanosti. Pa, odanost nije isto što i glupost. Odanost mora biti plod poštena i iskrena pregovora.

Prijateljstvo je obostran sporazum. Niste moralno obavezni podupirati nekoga tko svijet čini gorim mjestom. Upravo suprotno.

Trebate odabrati ljude koji žele svijet poboljšati, a ne pogoršati. Dobro je, a ne sebično, odabrati ljude koji su dobri za vas. Prikladno je i pohvalno povezati se s ljudima kojima bi život bio bolji kada bi vidjeli kako se vaš život poboljšava.

Ploča duhova ili takozvana, vidži ploča, glavno je pomagalo za komunikaciju sa duhovima. Učesnici seanse postavljaju pitanja, a duh odgovara i pločica se miče po tabil i pokazuje slova od kojih se može sastaviti odgovor. Do sada je ova vrsta seansi više puta i naučno osporena, ali određeni psihološki faktori utiču na to da još uvek ima onih koji veruju da su stupili u kontakt sa nekim ko je prešao na "drugu stranu".

Iako postoje više od 100 godina, ploče duhova još poznata kao vidža ploče i ploče pričanja (drvena ploča prekrivena slovima abecede, brojevima od 0 do 9 i rečima "da", "ne" i "zbogom") i dalje su popularna praksa.

Da bi radile, svi učesnici seanse treba da stave ruke na drveni pokazivač u obliku srca sa otvorom na srednini (ili planketu) i zamole sve prisutne "duhove" da odgovore na njihova pitanja pomerajući pločicu po tabli kako bi saznali odgovor.

Dok neki to vide kao bezazlenu igru, drugi se kunu u sposobnost okupljenih da komuniciraju sa onima koji su prešli na "drugu stranu". Ali i pored toga što nauka kaže da duhovi ne stoje iza misterioznih pokreta učesnika, objašnjenje kako cela stvar funkcioniše nije tako jednostavno kao što bi se očekivalo, napominje dr Megan Kini, profesorka psihologije u svom tekstu koje prenosi portal Konverzejšn.

Istorija vidži ploče je duga i prilično bogata. Može se prvo delimično pratiti do sestara Foks, popularnih medija iz 19. veka koje su bile pioniri pokreta spiritualizma. Jedna od njihovih najčešće korišćenih metoda za komunikaciju sa takozvanim duhovima uključivala je izgovaranje abecede naglas i slušanje kuckanja kao odgovora. To im je omogućilo da izgovaraju reči i poruke, navodno primljenih od mrtvih.

Ovaj metod je zaokupio maštu javnosti, ali je brzo je postao jako frustrirajući. Ljudi su želeli da budu u mogućnosti da komuniciraju sa duhovima istom brzinom kao sa ljudima zahvaljujući novim tehnologijama, kao što je bio telegraf, na primer. Zato, kada su se pojavile ove ploče 1890. godine, istog trenutka su postale pravi hit.

Ali uprkos svojoj ranoj popularnosti, vidži ploče su pale u nemilost početkom 20. veka. Ovo je uglavnom bilo zbog toga što su mnogi poznati mediji koji su koristili ovaj uređaj bili javno razotkriveni. Čak je i Društvo za parapsihološka istraživanja prestalo da istražuje komunikaciju sa duhovima, i okrenulo se drugim paranormalnim pojavama kao što su ekstra-senzorna percepcija (sposobnost slanja i primanja informacija snagom uma) i ukletim kućama. Međutim, interesovanje za spiritualizam i ploče duhova, brzo je oživelo posle Drugog svetskog rata - i traje do danas.

Što bi za nas bilo drugačije ako je odgovor potvrdan?

Ideja da se život može nastaviti nakon smrti, u nekom obliku, nešto je što većina modernih ljudi koji se ponose svojim intelektom obično odbacuju kao djetinjasto, iracionalno praznovjerje. Pa ipak, čini se da u posljednje vrijeme sve više ljudi počinje propitivati ​​ovaj ukorijenjeni stav — kao što je i nitko drugi do slavni John Cleese iz Monty Pythona.

Da, tvorac jedne od najbriljantnijih parodija o jednoj od najautoritarnijih religija ikada napravljenih koja vjeruje u zagrobni život.

Dakle — ima li nečega u tome? I kakve posljedice takva uvjerenja mogu imati na nas?

Zanemarivanje i zlostavljanje djece lošim odgojem ili potpunim izostankom nametanja discipline - može biti namjerno i svjesno. Ali mnogo češće, moderni roditelji su paralizirani strahom da ih njihova djeca više neće voljeti ako im odrede i najmanju kaznu.

Nedavno sam promatrao trogodišnjeg dječaka kako polako prati svoju majku i svog oca po krcatom aerodromu. Na svakih pet sekundi bijesno bi zavrištao - i što je još važnije, namjerno je to radio. Nije bio na rubu živaca. Kao roditelj, znao sam po tonu.

Samo je nervirao svoje roditelje i stotine drugih ljudi kako bi privukao pažnju. Možda mu je nešto bilo potrebno. Ali ovo nije bio način da to dobije i njegovi roditelji su mu to trebali dati do znanja. Možda ćete reći "pa vjerojatno su bili premoreni ili neispavani poslije dugog puta."

Ali, trideset sekundi pažljivo usmjerenog rješavanja problema okončalo bi ovu sramnu epizodu. Promišljeniji roditelji ne bi dozvolili da netko do koga im je iskreno stalo bude predmet prezira gomile.

Ovo je četvrta u nizu nedjeljnih objava o Teoriji pozitivne dezintegracije Kazimierza Dabrowskog, koristeći kao polazište njegovu knjigu iz 1967., Oblikovanje osobnosti kroz pozitivnu dezintegraciju, objavljenu u novom izdanju kao meki uvez i e-knjiga. Svi inače neatribuirani citati Dabrowskog u ovoj seriji su iz mekog uveza izdanja iz 2015. godine. Također možete kupiti knjigu kao dio veće zbirke djela Dabrowskog na web stranici Billa Tilliera PositiveDisintegration.com.

Lutanje prema gore

"Proces izgradnje osobnosti, dakle, karakterizira lutanje 'prema gore', prema idealu..." ~ Kazimierz Dabrowski

Drugo poglavlje Oblikovanja osobnosti kroz pozitivnu dezintegraciju uvodi koncepte razvojnog instinkta, primarne integracije i dezintegracije, koje je važno razumjeti u cjelokupnom procesu "lutanje prema gore" prema idealu osobnosti. Ovo je također poglavlje u kojemu učimo o ulozi neumjerene ekscitabilnosti (pretjerane ekscitabilnosti), što će biti tema sljedećeg tjedna.

Ovo je treća u nizu nedjeljnih objava o Teoriji pozitivne dezintegracije Kazimierza Dabrowskog, koristeći kao polazište njegovu knjigu iz 1967., Oblikovanje osobnosti kroz pozitivnu dezintegraciju, objavljenu u novom izdanju kao meki uvez i e-knjiga. Svi inače neatribuirani citati Dabrowskog u ovoj seriji su iz mekog uveza izdanja iz 2015. godine. Također možete kupiti knjigu kao dio veće zbirke djela Dabrowskog na web stranici Billa Tilliera PositiveDisintegration.com.

Odrastanje

Nedavni Facebook status prijatelja milenijalca privukao mi je pozornost dok sam razmišljala o ovotjednoj temi (odobrio je da ga podijelim ovdje):

Ovo je drugi u nizu nedjeljnih objava o Teoriji pozitivne dezintegracije Kazimierza Dabrowskog, koristeći kao polazište nedavno objavljeno izdanje njegove knjige iz 1967., Oblikovanje osobnosti kroz pozitivnu dezintegraciju, dostupno u mekom uvezu i kao e-knjiga. Svi citati Dabrowskog u ovom postu su iz ovog mekog uveza izdanja iz 2015. godine.

Rad Dabrowskog sada može imati veći značaj nego ikad prije. Prošli tjedan, dvoje ekonomista s Princetona, Anne Case i Angus Deaton, objavili su rezultate svoje analize podataka CDC-a i nacionalnih anketa koji pokazuju trend povećanja mortaliteta i porasta morbiditeta (bolesti, invaliditeta, lošeg zdravlja) kod bijelaca u SAD-u u dobi od 45 - 54. Ovo su samo neke od njihovih nalaza i rasprava (pročitajte cijelo izvješće):

• "Nakon 1998., stope mortaliteta u drugim bogatim zemljama nastavile su padati za 2% godišnje. Nasuprot tome, smrtnost bijele rase u SAD-u, ne-Hispanaca, rasla je za pola posto godišnje. Nijedna druga bogata zemlja nije doživjela sličan preokret".
• "Ovaj preokret, od 2014., specifičan je za srednje godine."
• "Iako su sve tri obrazovne skupine zabilježile porast smrtnosti od samoubojstava i trovanja, te ukupni porast smrtnosti od vanjskih uzroka, porast je bio najveći za one s najnižim obrazovanjem".
• [Sve] 5-godišnje dobne skupine između 30 - 34 i 60 - 64 svjedočile su značajnom i sličnom porastu smrtnosti od zbroja trovanja drogama i alkoholom, samoubojstva i kronične bolesti jetre i ciroze u razdoblju od 1999. do 2013.; skupina srednjih godina razlikuje se samo po tome što je zbroj tih smrti dovoljno velik da zajednička stopa rasta mijenja smjer smrtnosti od svih uzroka".
• "Preokret mortaliteta uočen u ovom razdoblju sličan je usporavanju pada mortaliteta u Sjedinjenim Državama tijekom vrhunca epidemije AIDS-a, koja je odnijela živote 650 000 Amerikanaca (1981. do sredine 2015.)".
• "Ozbiljna je zabrinutost da će oni koji su trenutno u srednjim godinama ostarjeti u Medicare s lošijim zdravljem od trenutno starijih osoba. To nije automatski; ako se epidemija stavi pod kontrolu, oni koji je prežive mogli bi imati zdravu starost. Međutim, ovisnosti je teško riješiti liječenjem a bol je teško kontrolirati, tako da bi oni koji su trenutno u srednjim godinama mogli biti 'izgubljena generacija' čija je budućnost manje svijetla od onih koji su im prethodili".

Zbog zločina poučavanja mladića da preuzmu odgovornost za sebe, Jordan Peterson je nemilosrdno napadan. Ali nema ništa loše u tome da kažete dječacima da se priberu - zapravo, to je očajnički potrebno.

Najnovija demonizacija Petersona dolazi od strane glumice Olivije Wilde. U intervjuu o novom filmu, pod nazivom Don't Worry Darling i koji je sama režirala, Wilde je otkrila da je antagonist filma, šovinistički kultni vođa, zapravo temeljen na "ovom ludom čovjeku, Jordanu Petersonu, koji je pseudo-intelektualni heroj incel pokreta".

Wilde sugerira da inceli — internetska zajednica mladića koji se osjećaju odbačenim od strane žena i često gaje neprijateljske (pa čak i nasilne) osjećaje prema njima — misle da je Peterson "netko tko legitimira određene aspekte njihovog pokreta jer je bivši profesor, pisac, nosi odijelo, pa smatraju da je to prava filozofija koju treba shvatiti ozbiljno."

Fascinirana sam Teorijom pozitivne dezintegracije Kazimierza Dabrowskog otkako sam prvi put upoznata s njom prije gotovo 20 godina. Dabrowski, klinički psiholog i psihijatar, razvio je teoriju kako bi objasnio zašto i kako su neki ljudi potaknuti prema osobnom rastu i idealima koje su sami odabrali, te ulogu koju dezintegracija — raspadanje — igra u tom rastu.

Teorija Dabrowskog je bogato slojevita i nije je lako rasčlaniti, a sa svakim ponovnim preispitivanjem naučim nešto novo. Ovaj je post prvi u nizu o Teoriji pozitivne dezintegracije (u daljnjem tekstu TPD), mom trenutnom razumijevanju te teorije i zašto je teorija posebno korisna danas.

Knjiga Dabrowskog iz 1967., Oblikovanje osobnosti kroz pozitivnu dezintegraciju, nedavno je objavljena u novom izdanju Red Pill Press-a. Knjiga je dostupnija općem čitatelju od mnogih drugih njegovih tekstova, i iz tog razloga i zato što je lako dostupna i kao meki uvez i kao e-knjiga, koristit ću Oblikovanje osobnosti kao osnovu za ovu blog seriju u slučaju da netko želi pratiti usput čitanjem knjige (svi citati Dabrowskog koji su neatribuirani bit će iz ovog novog izdanja iz 2015.).